Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak IV · 1. veljače

O sv. Eubertu biskupu, u Lilleu i Seclinu u Flandriji

DE S. EUBERTO EPISCOPO, INSULIS ET SECLINII IN FLANDRIA

U Lilleu, prostranom i bogatom gradu u Flandriji, slavi se dvostrukim oficijem prvoga veljače sv. Eubert, biskup. O njemu Molanus u dodacima uz Usuardus kaže: „U Lilleu sv. Euberta, ispovjedaoca, za kojega se, iako mu je život poznat Bogu, a ljudima nepoznat, ipak vjeruje da je izvanrednih zasluga. Njegovo tijelo počiva u crkvi sv. Petra.” Hermann Greven: „Euberta, biskupa i ispovjedaoca.” Kanizije: „U Lilleu sv. Euberta, ispovjedaoca, čije tijelo počiva u crkvi sv. Petra.” Ferrari: „U Lilleu u Belgiji sv. Euberta, biskupa.” Balduin Willotius: „U Seclinu, gradiću blizu Lillea, preminuće sv. Euberta, biskupa i ispovjedaoca, koji je zatim prenesen u Lille u zbornu crkvu sv. Petra te se ondje toga dana štuje.” Spominju ga toga dana i naš Andrija Boeius, Ghinius u Natal. SS. Canonicor; Miraeus u Fasti Belgici i drugi. A opširnije Saussay: „Istoga dana u Lilleu u Flandriji sv. Euberta, biskupa i ispovjedaoca, inače Eugenija, koji je iz grada Rima, dok je bjesnio Dioklecijan, pošao u Galiju propovijedati evanđelje sa sv. Kvintinom, Lucijem, Krispinom i Krispinijanom, Pijatom i drugima te je veoma proširio Božje kraljevstvo u Belgiji; podnijevši velike napore za vjeru i proslavljen mnogim pobjedama, naposljetku je sretno usnuo u Gospodinu. Počiva u Lilleu u zbornoj crkvi sv. Petra, koju je utemeljio Balduin zvan Lilski, grof Flandrije; ondje se, kao i u Seclinu, glasovitom flandrijskom gradu, štuje s velikim poštovanjem.”

2 Djela sv. Euberta ili nisu predana pismu ili su propala, možda u pustošenju Normana, kako nagađa Molanus. Čitanja Breviarium Insulense, tiskanoga 1533. godine, uzeta su iz zajedničkoga slavlja. Predaja drži da je bio drug i pomoćnik sv. Pijata ili Pijatona, apostola stanovnika Tournaija, čiji ćemo život donijeti u listopadu. On je rođen u Beneventu, prožet znanošću i pobožnošću, sa sv. Dionizijem, biskupom Pariza, Kvintinom, Hrizolijem, Krispinom, Krispinijanom i drugima poslan od rimskoga prvosvećenika u Galiju da propovijeda Kristovu vjeru; zatim ga je isti Dionizije zaredio za biskupa te je prvi navijestio Kristovu vjeru u Tournaiju i okolnim mjestima; naposljetku je okrunjen mučeništvom i pokopan u Seclinu, gdje je tristo pedeset godina poslije njegovo tijelo i oruđe mučeništva pronašao sv. Eligije, biskup Tournaija. Njemu su dakle drugovi u tako slavnom pohodu bili Hrizolije i Eubert. O Hrizoliju ćemo govoriti 7. veljače. Da Eubertovu domovinu i rod nitko ne navodi, svjedoči naš Ivan Buzelinus u Annal. Gallostand; knj. 1, i smatra se da je bio urešen biskupskim dostojanstvom.

3 Uostalom, o djelima koja su obojica učinila ovako piše: „Hrizolije i Eubert čas su u Tournaiju pomagali Pijatonu u duhovnom izgrađivanju ljudi i obavljanju poslova koji se tiču biskupske službe, čas su izvan zidina toga grada šire protezali svoj trud kako bi mnoge ljude priveli Kristovoj vjeri.” Zatim, spomenuvši pogubljenje Pijatona i Hrizolija, o Eubertu dodaje: „Nimalo pak ne odstupa od istine da su Eubert i Eugenije izbjegli ruke i mač stražara kako bi pritekli u pomoć kršćanima u nevolji i poslije se posvetili privođenju mnogih ljudi Kristovim svetinjama, budući da gotovo svi vjeruju kako je Eubert umro naravnom smrću, a o Eugenijevoj mučeničkoj borbi nigdje stari spomenici ništa ne donose. Ima onih koji smatraju da je Eubert u Seclinu od bolesti uzletio na nebesa jer su ondje nekoć počivale njegove kosti, prije nego što su prenesene u Lille, te su zavrijedile štovanje u onoj župnoj crkvi koja se nekoć dičila njegovim imenom, a sada tek ruševinama čuva spomen. Je li on u Tournaiju ili drugdje bio biskup Nervijcima, nakon što je sa zemlje na nebesa uzletio sveti Pijaton, nije mi lako prosuditi jer se to ne može izvući ni iz kakvih spomenika.” Tako Buzelinus.

4 Zašto Eugenija združuju s Pijatonom i Eubertom, nismo pronašli razloga; naime, nigdje u Belgiji nema ni njegovih relikvija, ni crkve, ni drugoga spomenika. Ivan Cognatus u histor. Tornacensis, knj. 1, pogl. 23, i Miraeus u Fasti Belgici smatraju da su Eubert i Eugenije jedna te ista osoba. Prenosi se doduše da je među drugovima sv. Dionizija bio sv. Eugenije, biskup Toleda u Španjolskoj, ali je u Galiji poslije Dionizija okrunjen mučeništvom; dio njegovih relikvija prenesen je iz samostana sv. Dionizija u Belgiju u samostan Brogne, kako ćemo reći 15. studenoga, ali on nije bio poznat kod stanovnika Tournaija.

3 Na mjestu gdje Buzelinus prenosi da je nekoć postojala crkva sv. Euberta uz izlaz iz gradića Seclina na cesti prema Arrasu, Cognatus svjedoči da sada stoji golema lipa i da se u puku naziva Stablom sv. Euberta. Isti tvrdi da kanonici iz Seclina svakodnevno u božanskom oficiju obnavljaju njegov spomen, i to tako da se u Pohvalama moli onaj redak: „Evo pravoga Izraelca u kojem nema prijevare.” Ghinius piše da kanonici iz Lillea i Seclina ne samo da slave njegove blagdane, nego ga se i svakodnevno spominju. U Lilleu se svakodnevno čini spomen sv. Petra kao zaštitnika, a čini li se i sv. Euberta, iz brevijara nije jasno. Antun Sanderus u Hagiologium Flandriæ piše da je sv. Eubert podnio mučeništvo sa sv. Pijatom i Hrizolijem, što se ne slaže s onim što drugi navode. A ne slaže se ni ono što gore piše Saussay, da je došao u Galiju dok je vladao Dioklecijan, budući da je morao doći znatno ranije, naime za konzulata Decija i Grata 250. godine po Kristu, ako je bio drug sv. Dionizija i drugih apostolskih muževa koje je papa tada poslao u taj vinograd; ili nekoliko godina poslije, ako je bio poslan kao dopuna toj prvoj apostolskoj četi; osim ako se, kao što smo gore natuknuli, u Belgiji ili Keltici možda pridružio Pijatonu kao drug; a ni ime Eubert nije rimsko. Niti se spominje ikakav Lucije kao drug sv. Kvintina, Krispina i Krispinijana, osim

A kod istoga Saussaiusa gore i Miraeusa u Fasti Belgici. AUTOR I. B. Djela su skrivena: 6 U vrijeme kada je, dok su Normani pustošili Galiju, po nagađanju Molanusa propala povijest Djela sv. Euberta, i njegovo je tijelo odneseno u Boulogne, kaže on, ili u Sithiu, sjećam se da sam negdje pročitao. Štoviše, mi nagađamo da je preneseno u Saint-Omer, unutar čijih gradskih zidina još nije bio uključen samostan sv. Bertina u Sithiuu. U djelima Normana prije Rollona kod Chesneusa, pod 845. godinom, kada su se s nakrcanim brodovima vraćali iz nekog opljačkanog i spaljenog samostana po imenu Sithiu, kaže se da su po Božjem sudu bili ili oslijepljeni tamom ili pogođeni ludilom tako da je jedva nekolicina umakla da drugima navijesti gnjev svemogućega Boga. Godine Gospodnje 846. danski su gusari napali Friziju, opustošili pokrajine i crkve te u njima pobili narod. Čuvši to, Flamanci te biskupi i opati susjednih gradova došli su s relikvijama svojih svetaca u Saint-Omer, jer je njegovo predvorje po Božjoj providnosti bilo utvrđeno snažnim zidom i kulama. Ovo su sveci koji su se okupili zbog toga progona: sv. Vandregizil, sv. Vulfram, Ausbert, Bavon, Wasnulf, Pijat, Barcije, Vinok i sv. Austraberta, i ondje su bili 40 godina. A Jakov Meierus piše da su tijela sv. Bavona i Farailde iz utvrde sv. Audomara, iz straha od Normana, 852. godine prenesena u Laon. Ostala tijela svetaca čuvala su se ili ondje ili na drugim utvrđenim mjestima dok nije protutnjala bijesna oluja toga barbarskog naroda. Tko je pak taj sv. Barcije? Ako se ne varamo, naš Eubert. Našim je ljudima uobičajeno dijeliti i skraćivati vlastita imena, osobito složena, kakva su mnoga teutonskoga podrijetla; na taj se način onaj koji je Eubert mogao zvati Bert, ili pak Bertije i Barcije, jer se slova a ie međusobno zamjenjuju i podmeću, osobito ispred slova r; da su se time služili i stari, uči naš Arnold Boecop u Disceptatio de nomine S. Huberti, a ovdje u Antwerpenu i kod Nizozemaca to je posve uobičajeno. Našem nagađanju ide u prilog to što se stavlja uz Pijata, budući da su tijela obojice tada počivala u istome gradu, tako da se čini sigurnim, čak i ako povjesničar o tome šuti, da su zajedno prenesena na isto mjesto. 7 Da su ta ista tijela i tijela drugih svetaca 1070. godine prenesena na posvetu crkve u Hasnonu, spominje Meierus u 3. knjizi Annal. Fland.: „Zbor kanonika u Hasnonu u Ostreventu Balduin je pretvorio u benediktinski samostan. Popravio je staru crkvu i pobrinuo se da je 5. lipnja posvete biskupi Lietbert od Cambraia, Ratbod od Noyona i Rajnerije od Orléansa. Nalazim da su toj posveti bila nazočna tijela sv. Marcela, Pijatona, Salvija, Amata, Donacijana, Vedasta,

Amanda, Audomara, Gislena, Vincenta, Bertina, D Vinoka, Vandregizila, Bavona, Everarda, Euberta, Landelina, Hugona, Ajharda, Euzebije, Riktrude, Aldegunde, Ragenfrede, Regine i Valdetrude.” Ovu posvetu spominje Buzelinus u 4. knjizi Annal., Miraeus u Origin. Benedictin. Belgic. prema Meierusu i Iperiju, Ferreolus Locrius u Chronicon Belg; koji ipak piše da se dogodila 7. ožujka. Hasnon je smješten u Hainautu uz rijeku Scarpe na samim granicama Flandrije, između Saint-Amanda i Marchiennesa.

8 Iste je godine isti Balduin od Monsa, kada se razbolio u Oudenaardeu, kaže ondje Meierus, „sazvao k sebi svećenike s relikvijama svetaca te prvake Flandrije i Hainauta... i preminuo 17. srpnja te je pokopan u Hasnonu, ostavivši za sobom golemu tugu.” Vjerojatno je da su u Oudenaarde bila donesena ista tijela svetaca koja su malo prije bila u Hasnonu, a osobito ona koja nisu bila daleko, kao što su tijela Pijatona, Euberta, Bavona i drugih.

9 Nadalje, tijelo sv. Euberta preneseno je u Lille ili u vrijeme ratova, kaže Molanus, ili, kako drugi misle, pri posveti crkve. Balduin Pobožni, otac Balduina od Monsa, opasao je Lille opkopom i zidom te ga ukrasio crkvom sv. Petra i drugim građevinama oko 1055. godine, kako dokazuje Locrius u Chron. iz isprava te crkve, u kojima se prenosi da je Fulcard, prvi prepozit te crkve, umro 4. travnja 1080. godine, u 25. godini od utemeljenja te crkve i svoga upravljanja njome. No iz kojega god razloga ili u koje god vrijeme tijelo sv. Euberta bilo onamo doneseno, kada se tražilo natrag, kaže Molanus, stanovnici Lillea radije su kleru iz Seclina dali glasovite desetine župe Svetoga Križa nego da ostanu bez svetoga tijela.

10 Godine 1229., kada je u Lille došao biskup Tournaija Walter, u crkvi sv. Petra, kako piše Buzelinus, uz pristanak kanonika otvorio je onu škrinju u kojoj se čuvalo tijelo sv. Euberta, biskupa. Bili su među ostalima svjedoci toga čina Vilim, opat iz Laona, Vilim, dekan sv. Petra, Petar, kantor iste crkve, Vilim, rizničar ondje i prepozit iz Cassela. I tada su kosti toga sveca pronađene čitave 13. veljače. Molanus navodi svjedočanstvo o tome (ali ne cjelovito) koje je tada bilo umetnuto u škrinju, a prenosi da je bilo prepisano prije 140 godina, kada ju je trebalo popraviti. Spomen toga događaja stanovnici Lillea obnavljaju, prema istom svjedoku Molanusu, osmoga dana nakon svečeva rođendana, ovim riječima: „Istoga dana pohrana relikvija sv. Euberta, biskupa i ispovjedaoca, po časnom ocu Walteru, biskupu Tournaija, u ovoj crkvi, i osmina njegova preminuća.”

11 Nadalje, kako isti kaže, relikvije se pronose u ophodu svake godine na sam dan Očišćenja Blažene Djevice Marije i ostavljaju na glavnom oltaru kroz osminu. Isto u histor. Eccl. Belgii svjedoči Vilim Gazæus.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

1. veljače Kalendar godine