Anagni je grad u Laciju, središte herničkoga naroda, nekoć, pa i u kršćansko doba, slavan. Ovdje je sv. Sekundina djevica ovjenčana mučeništvom, a upisana je u martirologij 15. siječnja ovim riječima: „U Anagniju sv. Sekundine djevice i mučenice.” O njezinim Djelima ovako piše Baronije u djelu Notae ad Martyrologium: „Njezina djela, osim onih koja su u Rim poslana iz Anagninske crkve, pronašli smo i u starom rukopisnom kodeksu naše knjižnice, čiji predgovor ovako započinje: 'Trijumfe mučenika itd.' Do njih mi još nismo mogli doći, a ni Silvan Razzi, kako se žali u knjizi o ženama slavnima po svetosti. Donijet ćemo stoga njihov sažetak, koji je iz staroga kodeksa Anagninske crkve sastavio Filip Ferrari u djelu Catalogus Sanctorum Italiae.”
2 U životopisu biskupa sv. Magna, koji ćemo donijeti 19. kolovoza, ovo se nalazi o sv. Sekundini: „U isto pak vrijeme kad je Kornelije ušao u Rim, pod carem Decijem i prefektom Valerijanom, počeo je odjekivati đavolski progon protiv kršćana: i kad je glas o bl. Magnu dopro do careva znanja, zajedno s Valerijanom Armentarijem u gnjevu poslaše 30 vojnika da žurno dovedu bl. Magna k njima, ili da ga ubiju prekomjernim udarcima. I dok su išli k svetomu Božjem biskupu, kako su nam priopćili neki vjernici, susrete ih na četrdesetom miljokazu od grada Rima, na Latinskoj cesti, zavidni đavao: i ugledavši vojnike kako dolaze, podiže snažan glas prema njima govoreći: 'Izvrsni muževi, koji ste od cara poslani k svetogrdnomu Magnu, najprije mi u jednome pristanite, jer se u gradu Anagniju nalazi djevica po imenu Sekundina, koju je također poučio i nagovorio čarobnjak i zavodnik Magno: stoga huli na bogove i prezire careve zapovijedi. Odvedite je caru da ili prinese žrtvu ili bude pogubljena: i tako poslije dođite izreći presudu protiv onoga svetogrdnog Magna; jer sam se i ja upravo vratio od njega, koji nanosi mnoge teške uvrede caru i svima njegovima. On pak za sebe govori da je jači od vas, kao i njegovi prethodnici Petar i Pavao.'”
3 U životopisu sv. Magna koji je izdao Toma Anđeo Bay, đavao ovo ne govori o Magnu, nego o samoj Sekundini: „Upravo sam se vratio od nje, koja prijeti mnogim zlima i nanosi uvrede carevima. A čim je čula da dolazite k njoj, tako čini i o vama.” No rukopisna Djela nastavljaju: „Oni pak vojnici stojeći slušahu njegove riječi. Kad je đavao to govorio, ponovno ih nagovori da pođu u grad Anagni i potraže Kristovu zaručnicu. I našavši nekoga poganskog čovjeka po imenu Tarkvinije, đavao uđe u njegovo srce, povede vojnike i predade im svetu Kristovu djevicu Sekundinu. Kad je bila uhićena, počeše joj govoriti: 'Čija si zaručnica? ili koga ispovijedaš?' Njima Kristova djevica Sekundina odgovori: 'Učenica sam Onoga koji je za sve nas predao svoga jedinoga Sina muci i smrti da nas otkupi. Samoga Krista Gospodina i Spasitelja imam za zaručnika: njega ispovijedam i njemu jedinome služim.' Tada opaki vojnici staviše je pod stražu dok ne stignu do svetoga i blaženoga muža Magna.”
4 Isto spominje malo drukčije Franjo Marija Torriggio u talijanskom Životopisu sv. Magna: „Međutim, dok su Decijevi stražari tražili svetoga biskupa, samomu caru koji je putovao Latinskom cestom susrete u ljudskom obličju zloduh na četrdeset tisuća koraka od Grada; te mu osobitim lukavstvom dojavi da se u Anagniju nalazi žena po imenu Sekundina, koju je Magno poučio kršćanskim svetinjama, te koja sve odvraća od štovanja bogova i privlači Kristu. On zapovjedi da se Sekundina potraži u Anagniju: ali kako ondje nije bila pronađena, prokazao ju je neki poganin Tarkvinije, te su je liktori uhitili, i kako se nije mogla navesti da prinese žrtvu bogovima, odvedena je u Fondi, i ondje je 15. siječnja dovršila mučeništvo.”
3 Susreo je dakle demon cara ili nekoga od njegovih prefekata na Latinskoj cesti između mjesta Ad Pictas i Compitum Anagninum. Što se tiče toga da se kaže kako se to dogodilo u vrijeme kad je Kornelije ušao u Rim; Toma Anđeo Bay ima da se to dogodilo u vrijeme kad je Kornelije izašao iz Rima, naime kad se povukao u Centumcellae, kako ćemo reći na njegov rođendan 14. rujna. Fondi, gdje se kaže da je ubijena Sekundina, i danas zadržava to ime. S onim što Ferrari 19. kolovoza piše, da je Sekundina podnijela mučeništvo nekoliko dana prije Magna i od istih stražara, nikako se ne možemo složiti. Možda su je uhitili isti stražari, ali nije ubijena prije petoga mjeseca nakon toga.
Sažetak djela
Autor Filip Ferrari u djelu Catalogus Sanctorum Italiae.
Djevica Sekundina u Anagniju, u vrijeme kad je biskup sv. Magno bio uhićen i podnio mučeništvo, i sama sv. Sekundina biva uhvaćena: nju za cara Decija hvataju njegovi stražari i predaju dugotrajnoj tamnici, iz koje je nakon pet mjeseci izvedena, pa kako je prefekt Valerijan ni prijetnjama ni obećanjima nije mogao odvratiti od kršćanske vjere, najprije je udaraju dlanovima: ali sluge, kad im se s neba zaorio glas: „Vi živite po Sekundininoj molitvi”, obraćaju se na Krista; te pošto ih je ona, vraćena u tamnicu, poučila, a zatim su bili kršteni, njih osamnaestorica dadoše djevici mogućnost da ode. Sutradan je dovučena pred upravitelja, pa kako se pokazala najpostojanijom u svetoj nakani, svučena je i najokrutnije bičevana, dok je iz njezina tijela izbijao golem sjaj koji krvnici i nazočni vojnici nisu mogli podnijeti: a ona je, što su je žešće tukli, to hrabrije mučiteljima predbacivala slabost. Prenosi se da se dogodilo i ono čudo da je iz njezina izranjenog tijela umjesto krvi poteklo mlijeko, te se širio presladak miris. Kad je puk to opazio, molio je djevicu da se kod Boga zauzme za njih. I dok je sveta djevica molila, uz silnu grmljavinu predala je duh Bogu. Njezinu su dušu anđeli, pjevajući: „Dođi, zaručnice Kristova, primi vijenac koji ti je Gospodin pripravio u vječnosti”, odveli na nebo, a tijelo su kršćani pokopali u selu zvanom Salapi, te je poslije preneseno u grad.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.