SVETAC · BISKUP I MUČENIK
Sveti Polikarp
- Spomendan
- 23. veljače
- Razdoblje
- 2. stoljeće
- Smrt
- 155.
BiskupiMučeniciOpći rimski kalendar
Među najštovanijima: Najštovaniji na engleskom području
Život
Sveti Polikarp, biskup Smirne i slavni mučenik, bio je neposredni učenik svetoga Ivana apostola i posljednji živi svjedok apostolskoga doba u drugom stoljeću. Rođen oko 69. godine, Polikarp je od rane mladosti rastao uz apostole i one koji su osobno vidjeli Gospodina Isusa Krista po tijelu. Sveti Irenej Lionski, njegov odani učenik, u pismu Florinu dirljivo opisuje kako se jasno sjeća mjesta na kojemu je blaženi Polikarp sjedio i poučavao, njegova lika, njegova hoda i riječi kojima je opisivao svoje razgovore sa svetim Ivanom i ostalima koji su vidjeli Gospodina. Sam sveti Ivan posvetio ga je za biskupa Crkve u Smirni u Maloj Aziji.
Polikarp je upravljao smirnskom Crkvom više od pola stoljeća poput nepokolebljivoga stupa pravovjerja. Kada je sveti Ignacije Antiohijski na putu prema mučeništvu u Rimu boravio u Smirni, susreo se s Polikarpom i kasnije mu uputio glasovitu poslanicu punu bratske ljubavi. Polikarp je pak napisao znamenitu Poslanicu Filipljanima, bogatu navodima iz svetih Evanđelja i poslanica svetoga Pavla i Petra, utvrđujući vjernike u krepostima i čistoći vjere. Sredinom drugoga stoljeća, u poodmakloj dobi, otputovao je u Rim k papi Anicetu kako bi u bratskom duhu raspravio pitanje nadnevka slavljenja Uskrsa. Iako su zadržali svoje običaje, ostali su u potpunom miru i euharistijskom zajedništvu, a u Rimu je Polikarp svojim propovijedanjem obratio mnoge heretike; kada ga je predvodnik krivovjeraca Marcion jednom susreo i upitao prepoznaje li ga, Polikarp mu je otvoreno odgovorio: "Prepoznajem prvorođenca Sotonina!".
Njegovo mučeništvo opisano je u glasovitom pismu Smirnske Crkve Crkvi u Filomeliju, najstarijem sačuvanom izvještaju o mučeništvu nakon Novoga zavjeta. Kada je pod carevima Markom Aurelijem i Lucijem Verom buknuo progon, a hrabri mladić Germanik položio život u areni, razjareno pogansko mnoštvo povikalo je: "Potražite Polikarpa!". Polikarp se na molbu vjernika povukao u seosku kuću gdje se danonoćno molio za sve Crkve po svijetu, a u viđenju mu je plamtio jastuk pod glavom, pa je prorokovao da će biti živ spaljen. Kada su ga vojnici pronašli, dočekao ih je s mirom, ponudio im jelo i piće te zatražio samo jedan sat za molitvu.
Doveden u amfiteatar u Smirni pred prokonzula Stacija Kvadrata i cjelokupno mnoštvo, prokonzul ga je nagovarao govoreći: "Smiluj se svojoj starosti! Zakuni se carskim genijem i prokuni Krista, pa ću te osloboditi!". Sveti Polikarp je tada izrekao svoje besmrtne riječi: "Osamdeset i šest godina služim mu, i nikada mi nikakva zla nije učinio. Kako bih mogao pohuliti na svoga Kralja koji me spasio?". Kada mu je prokonzul zaprijetio ognjem, Polikarp je uzvratio da mu prijeti vatrom koja gori jedan sat i gasi se, jer ne poznaje oganj budućega suda pripravljen bezbožnicima. Privezali su ga za lomaču, a sveti je starac uzdignuo oči prema nebu i izrekao veličanstvenu molitvu hvale Ocu što ga je udostojao pribrojiti zboru mučenika i dati mu udio u Kristovu kaležu.
Čuda
Kada su krvnici zapalili lomaču, plamen se razvio u obliku lađarskoga jedra ili luka oko svetoga tijela mučenika, ne dotičući ga, a iz ognja se nije širio miris spaljena mesa nego ugodan miris tamjana i skupocjenih miomirisa. Vidjevši da ga vatra ne može uništiti, poganski je sudac zapovjedio krvniku da pristupi i probode ga bodežom. Iz rane je potekla tolika količina krvi da je ugasila plamen lomače, što je zapanjilo okupljeno pogansko mnoštvo.
Štovanje i zaštitništvo
Rimski martirologij slavi spomen svetoga Polikarpa biskupa i mučenika 23. veljače, na dan njegova slavnoga rođendana za nebo 155. godine. Pobožni kršćani Smirne s poštovanjem su sakupili njegove kosti, dragocjenije od zlata i dragoga kamenja, te ih položili na časno mjesto gdje su se svake godine radosno okupljali na slavlje njegova spomena. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u biskupskom ruhu s mitrom i štapom usred plamena lomače, držeći mučeničku palmu i knjigu svojih poslanica. Glavni je zaštitnik grada Izmira (drevne Smirne) i zaziva se protiv opeklina i požara.
Isti dan, 23. veljače, slave se i
- Blažena Josipa Vannini, djevica 20. stoljeće
- Blažena Rafaela Ybarra de Vilallonga, majka obitelji 19. stoljeće
- Blaženi Vincent Frelichowski, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveta Milburga od Wenlocka, opatica 8. stoljeće
- Sveti Willigis od Mainza, biskup 11. stoljeće
- Blaženi Ljudevit Mzyk, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Nikola Tabouillot, prezbiter i mučenik 18. stoljeće
- Sveti Ivan Žetelac, redovnik 11. stoljeće
- Sveti Siner (Siren), mučenik 4. stoljeće