Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 2. stoljeće › Životopisi › Sveti Evarist

Sveti Evarist
Klikni za povećanje
×
Sveti Evarist
Sveti Evarist. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · PAPA

Sveti Evarist

Spomendan
27. listopada
Razdoblje
2. stoljeće
Smrt
105.

Život

Sveti Evarist, papa i mučenik, upravljao je Rimskom Crkvom krajem prvoga i početkom drugoga stoljeća, otprilike od 98. ili 99. do 106. ili 107. godine, kao četvrti nasljednik svetoga Petra na rimskoj biskupskoj stolici, neposredno nakon pape Klementa I. Ovaj apostolski slijed potvrđuju najraniji popisi rimskih biskupa koje donose sveti Irenej Lionski i Hipolit Rimski, a Euzebije Cezarejski u svojoj Crkvenoj povijesti izričito bilježi da je Evarist preuzeo vodstvo Rimske Crkve nakon Klementove smrti. U Liberijskom katalogu njegovo se ime navodi i u obliku Arist.

Prema predaji zabilježenoj u drevnim crkvenim knjigama, Evarist je potjecao iz helenističke obitelji, a otac mu je bio Židov rodom iz Betlehema, grada Davidova u Judeji. Odrastao na razmeđu grčke kulture i židovske tradicije, a prosvijetljen kršćanskom istinom, Evarist se odlikovao iznimnom mudrošću, krepošću i poznavanjem Svetoga pisma. Preuzeo je kormilo Rimske Crkve u teškim vremenima pod carem Trajanom, kada je kršćanima prijetila stalna opasnost od progona i kleveta.

Tijekom osam godina svoga plodnoga pontifikata, Evarist se posvetio unutarnjem ustrojstvu i pastoralnoj organizaciji Rimske Crkve. Predaja mu pripisuje dodjelu određenih naslova i bogoslužnih mjesta rimskim prezbiterima te uspostavu sedam đakonskih okruga radi djelotvornije skrbi o siromasima i naviještanju Božje riječi. Nakon što je vjerno čuvao apostolsko stado od vukova poganstva i zabluda, podnio je mučeničku smrt za Krista oko 107. godine. Pobožni kršćani sahranili su njegovo sveto tijelo na Vatikanskom brežuljku, u neposrednoj blizini groba apostolskoga prvaka Petra.

Štovanje i zaštitništvo

Rimski martirologij slavi spomen svetoga Evarista, pape, 27. listopada (dok se u drevnim kalendarima nalazio i 26. listopada). Crkva ga časti kao vjernoga rimskoga prvosvećenika koji je položio život za vjeru i učvrstio temelje crkvenoga reda u apostolsko doba. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u papinskom ruhu ranokršćanskoga stila, s papinskim križem, knjigom kanona i mučeničkom palmom, katkad uz jaslice koje podsjećaju na betlehemsko podrijetlo njegova oca. Zaštitnik je svećenika, crkvenih upravitelja i onih koji se trude oko ustroja župnih zajednica.

Isti dan, 27. listopada, slave se i