Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak IV · 1. veljače

O sv. Efremu Sircu u Edesi u Mezopotamiji

DE S. EPHRÆM SYRO EDESSÆ IN MESOPOTAMIA. D

Sadržaj (33)
  1. Prethodni komentar.
  2. § I. Tko je napisao životopis sv. Efrema?
  3. § II. Vrijeme rođenja sv. Efrema.
  4. § IV. Nauk sv. Efrema, spisi, poznavanje grčkoga jezika.
  5. § V. Prijateljstvo sv. Efrema s drugim svecima.
  6. § VI. Izvori skrušenosti sv. Efrema.
  7. Pripovijest svetoga oca našega efrema monasima o njegovu obraćenju.
  8. Sv. Naš otac efrem sirac
  9. I njegov prikor samome sebi,
  10. Istoga sv. Oca efrema
  11. Oporuka
  12. Siromaštvo, poniznost pri ukopu i sprovodu.
  13. Briga za siromahe. Blagoslov Edese. Ponovno propisan način ukopa.
  14. Briga za siromahe. Blagoslov Edese. Ponovno propisan način ukopa.
  15. Molitve i prinosi za mrtve.
  16. Blagoslovi učenika. Prokletstvo krivovjeraca.
  17. Preporučena vjera i pobožna djela te gnušanje nad krivovjercima.
  18. A poglavlje VII.
  19. O životu istoga sv. Efrema
  20. Teološke kreposti sv. Efrema.
  21. Skrušenost i druge kreposti.
  22. Boravak i učenost sv. Efrema.
  23. Govori. Strogost života.
  24. Djela milosrđa, borba s hereticima.
  25. Nasljedovanje svetih Otaca.
  26. Oporuka. Smrt. Čudesa.
  27. Život sv. Efrema
  28. O svetom ocu našem efremu
  29. Poglavlje I, u rukopisima XIV.
  30. Susret sv. Bazilija i sv. Efrema.
  31. Poglavlje II, u rukopisima XVI.
  32. Zaslugama sv. Bazilija i sv. Efrema nekoj ženi otpušteni grijesi.
  33. Život sv. Efrema

O svetom ocu našem efremu

iz djela Vita S. Basilii Magni.

OD AUTORA (KAKO SE OPĆENITO VJERUJE) SV. AMFILOHIJA, iz starih latinskih rukopisa.

Poglavlje I, u rukopisima XIV.

Susret sv. Bazilija i sv. Efrema.

Braćo, želim ispripovjediti priču o znamenitom Baziliju i Efremu Sircu, a o onome što je kod Boga o našem Ocu vidiocu,b što sam također čuo iz njegovih svetih i nelažljivih usta. Bilo je to ovako. Znameniti Efrem, dok je boravio u nekoj pustinji, obasjan sjajem Duha Svetoga, vidjevši jednoga od njegovih ljubiteljac i raspitivanjem doznavši za čudesna djela blaženoga Oca našega Bazilija, bez prestanka je molio da mu se objavi kakav je veliki Bazilije. Uzevši se dakle u zanos, vidio je stup ognjeni čiji je vrh dopirao do neba, i čuo je glas odozgo koji je govorio: „Efreme, Efreme, kakav si vidio ovaj stup ognjeni, takav je veliki Bazilije.” I odmah uzevši tumača, jer nije znao govoriti grčkim jezikom, dođe u veliku crkvu glasovite Cezareje. Stigavši na samu svetu svetkovinu sveted Teofanije i ušavši potajno, vidio je velikoga Bazilija kako svečano ulazi u crkvu, te reče onomue koji ga je pratio: „Uzalud smo se trudili, kako slutim, brate. Ovaj, naime, budući da je u takvu redu, nije onakav kakva sam vidio.” Vidio ga je, naime, odjevena u bijelu štolu, a oko njega sveti kler u bijelome ruhu.f I dok je on stupao naprijed, stojeći na skrovitu mjestu u crkvi, očajavao je zbog te stvari, govoreći u sebi: „Mi koji smo podnijeli teret dana i žegu nismo ništa postigli; a ovaj, premda je u takvoj pratnji i ljudskoj časti, stup je ognjeni! Čudim se.”

2 Dok je on dakle tako govorio, posla svetac svoga arhiđakona govoreći: „Pođi oko zapadnih vrata, i u kutu crkve naći ćeš opata koji ima kukuljicu, s jednim drugim,g s malom bradom, niska rasta, i ostalo o njegovu licu; i reći ćeš mu: Izvoli, uđi uh prezbiterij, zove te tvoj Otac nadbiskup.” I kad je blaženi Efrem preko tumača izrekao što je bilo rečeno, odgovori govoreći: „Pogriješio si, brate: mi smo stranci.” I otišavši, arhiđakon javi to blaženomu. Dok je pak veliki Bazilije čitao svete knjige, vidio je sveti Efrem ognjeni jezik kako govori kroz njegova usta. I reče svetac arhiđakonu: „Pođi i reci mu: Gospodine Efreme, izvoli, uđi i u sveti prezbiterij.” Zapanjio se dakle svetac nad time, slaveći Boga, i k prignuvši koljeno, odgovori govoreći: „Uistinu je velik Bazilije, uistinu je stup ognjeni Bazilije, uistinu Duh Sveti govori kroz njegova usta.” Zamolio je stoga arhiđakona da ga ispriča i da ga radije poslije l službe pozdravi u m sakristiji.

3 Ušavši tako nakon završetka službe Bazilije Veliki u sakristiju, pozva svetoga Efrema i uzvrati mu pozdrav u Gospodinu govoreći: „Dobro došao, o Oče sinova pustinje: dobro došao, ti koji si u njoj umnožio Kristove učenike i zloduhe n izgnao u Kristu. Zašto tvoj trud, o Oče? Došao si vidjeti grješna čovjeka. Dao ti Bog plaću prema tvome trudu.” I odgovarajući mu prečasni Efrem, te p kazujući sve što je u njegovu srcu trebalo njegovati, zajedno sa svojim subratom opatom pričesti se q iz njegovih svetih ruku. I r dok je on priređivao gozbu ljubavi, reče sveti Efrem: „Prečasni Oče, jednu milost molim u tebe; dopusti da mi se dade.” On mu reče: „Izvoli, reci što ti se čini. Mnogo ti, naime, dugujem, osobito zbog tvoga truda da dođeš pred moje lice.” Reče mu prečasni Efrem: „Znam, sveti Oče, da će ti Bog dati štogod zaišteš od njega, i želim da zamoliš Boga da progovorim grčki.” On reče: „Iznad moje si moći zaiskao: ali budući da si s vjerom zamolio, dođi, prečasni Oče i učitelju pustinje, zamolimo Gospodina. Može, naime, učiniti tvoju volju. Pisano je naime: Volju onih koji ga se boje ispunit će, i molitvu će njihovu uslišati, i spasit će ih.” I kad su molili do kasnoga sata, dok su ustajali, reče veliki Bazilije: „Zašto, gospodine Efreme, ne primiš ređenje prezbiterata, jer ti dolikuje?” Reče mu preko tumača sveti Efrem: „Jer sam grješnik.” Odgovori mu svetac: „Kamo sreće da sam ja imao tvoje grijehe!” I reče mu: „Prignimo koljena.” I dok su ležali na zemlji, položi veliki svećenik ruku na svetoga Efrema i s izgovori ono što pripada đakonu, te mu reče: „Izvoli, učini da ustanemo.” Otvorivši se dakle njegov jezik, reče sveti Efrem grčkim jezikom: „Primi, spasi, smiluj se i sačuvaj nas, Bože, svojom milošću.” Tada se ispunilo što je pisano: „Tada će hromi skakati kao jelen, i otvorit će se jezik nijemih.” I dok je on govorio grčki, u isti su čas proslavili svemogućega Boga koji uslišava prošnju onih koji mu se mole i boje ga se. I duhovno se radujući kroz tri

A tri dana, i zaredvši sveti svećenik tumača za đakona, a njega samoga za prezbitera, otpusti ih u miru, dok su slavili Boga u svemu što su čuli i vidjeli, kako im bijaše rečeno.

a Ovo nedostaje u grčkome tekstu i Urzovu prijevodu. Surije to ovako objašnjava: koji je po viđenju doznao kakav je pred Bogom Bazilije. Rukopis sv. Gislena ima provisore (providitelj).
b Urzo: I neke sam stvari čuo od našega Oca, a neke iz nelažljivih usta svetoga i čudesnoga Efrema. Grčki glasi: αιτ τὰ μὲν τοῦ πατρὸς ἡμῶν βιασβμενος, τὰ δὲ τοῦ ἄγιου αιτ βιασετου Εφραίμ, ἐκ τοῦ ἀφευδούς αὐτοῦ σάματος ἄχουσας. I ono što pripada našemu Ocu vidio sam; a ono što se odnosi na svetoga i divljenja dostojnoga Efrema primio sam iz njegovih istinoljubivih usta. Ako αιτ επανκιο, vratiš εὶ εφικτερ ista je misao koja je u latinskim rukopisima: koji je vidio ono što pripada našemu Ocu.
c To jest Bazilija, kako ispravno kaže Surije. Grčki tekst, kao gotovo i Urzo: Neke stvari motreći po prosvjetljenju Duha Svetoga, a neke doznajući iz ljubavi i raspitivanja.
d Rukopis sv. Maksimina: Epiphaniæ. Combefis: Epiphaniorum. Grčki: τορτῆ τοῦ θεοφρινῶν. To je 6. siječnja, kada Grci osobito slave Kristovo krštenje, a poklonstvo mudraca na sam dan Rođenja.
e Urzo: onima koji su ga pratili.
f Dodaje grčki rukopis i Urzo: i koji mu je bio poslušan.
g Grčki: σπανῶν. Urzo i Combefis prevode: rijetke brade. Surije, neispravno, bradatić, što znači ukrašen njegovanom bradom; i to pripisuje Efremovu pratitelju.
h Grčki: εἰρατεῖν. Urzo i Combefis: svetište; ovdje ipak odobrava staro čitanje; i bolje je, jer označuje mjesto svećenika u crkvi ili koru. i Grčki: eis tò ἄγιον βήμα, preveo je Urzo: u sveto sudište. Combefis i Gracije: k svetomu žrtveniku. O značenju riječi βήμα vidi Rosweydea u djelu Onomastico ad Vitas PP. k Grčki: ποιθεας μετάνοιαν. Urzo: čineći metaniju. Gracije: potaknut nekim kajanjem. Combefis: iskazujući poštovanje; i objašnjava u Bilj. 107 kojim se obredom čini μετάνοιά, prignutim koljenom i poljupcem utisnutim u zemlju: i Rosweyde u Bilj. 54.

1 Rukopis March.: ministrationem. Urzo: mise. Combefis: nakon izvršena svetog čina. Grčki: μετὰ τὴν λιτουργίαν. U grčkome: λν τῆ σκευφραχίω. Gracije bliže snazi riječi: u spremištu posuda ili odaji. n Tako rukopis sv. Maksimina i Gisl.: eminatus. March.: eliminasti. Aud.: seminasti; jasnije Urzo i Combefis: izgnao si. o Rukopisi March; Gisl; Aud. patet; i povezuju s prethodnim, kao da kaže da se osobito trudio u izgonjenju zloduha. Grčki glasi: eis tì ὸ χόνος σου, πάτρε; Gracije: Čemu si preuzeo toliki trud, Oče? a Surije: Ali zašto si, opate, uzeo na sebe ovaj trud? p Objašnjava Surije: i kad je doznao sve što je trebalo primiti u njegovu srcu. Urzo: i govoreći sve što se u njegovu srcu prebiralo. Grčki: Και ἴειπῶν πάντα τὰ λν τῆ χαρδίω αὐτοῦ γεωργήθετα, αιτ λελεγμίνα τῆ συνότει αὐτῆ 'Αδδά. Gracije: pojedinačno je ispripovjedio sve što je u umu promišljao i o čemu je razgovarao sa svojim pratiteljem opatom. q Grčki: μετίλαβν eis τὰς ἄγιας αὐτοῦ χείρα. Preveo je Urzo: pričestio se u njegove svete ruke. Combefis: primio je pričest u svoje svete ruke. Više se sviđa stari prijevod: iz ruku, ili po rukama. r Grčki: ποιθεαντος αὐτοῦ ἄχάπνη. Gracije prevodi: Agape, ili nakon završene svete gozbe. Surije: i kad ih je ugostio. Combefis: dok ih je Bazilije, iz pobožnosti gostoljubivosti, primio na gozbu.f Surije: i zaredio ga je za đakona. Koja bi, naime, inače bila molitva đakona, kaže Combefis, ako ne ređenička? Možda ona: „Prignimo koljena.” Zapovjedivši Efremu da na nju odgovori, polaganjem ruke ujedno mu je izmolio sposobnost govorenja grčki.

Poglavlje II, u rukopisima XVI.

Zaslugama sv. Bazilija i sv. Efrema nekoj ženi otpušteni grijesi.

Neka žena ukrašena bogatstvom i plemenitošću, te uzdignuta iznad svih ostalih taštih službi ovoga života, kao da je prigrlila udovištvo, rabila je vlast na nedoličan način, predajući se proždrljivosti i rasipnosti, ne posjedujući ništa ugodno Bogu, nego se po uzoru na svinje valjajući u blatu naslade. Kasno jednom, prema Božjoj providnosti, došavši k sebi, prosvijetljena, sama je u tišini razmišljala o neizmjernosti svojih prijestupa, te plačljivo uzdišući zbog mnoštva svojih grijeha, govorila: „Jao meni grješnici i rasipnici! Kako ću se opravdati za svoja počinjena zlodjela? Hram sam Duha pokvarila, i dušu koja prebiva u tijelu okaljala. Jao meni najbjednijoj! a Misliš li da ću reći da sam poput prijašnje bludnice ili carinika? Ali nitko nije sagriješio kao ja, osobito poslije svetoga krštenja. Kako ću dakle biti sigurna da će me Bog primiti kao pokornicu?” I dok je ona to razmišljala, onaj koji želi da se svi spase i dođu do spoznaje istine, stavio joj je u pamet da na listu napiše svoje grijehe od mladosti sve do starosti. Kad ga je ispisala, na samome kraju svega napisala je onaj koji joj je bio najveći grijeh, te ga D zapečatila olovom.

S Uočivši pak prikladno vrijeme, kada je sv. Bazilije išao na uobičajene molitve u svetu crkvu, dotrčala je potajno i bacila list kraj njegovih nogu, te se bacivši licem na zemlju vikala govoreći: „Smiluj mi se, sveče Božji, grješnici nad svima.” Zaustavivši se pak, blaženi sluga Kristov raspitivao se kod nje o uzroku boli. Ona reče: „Evo, Gospodine, sve sam svoje grijehe napisala na ovome listu, i svoje opačine, i zapečatila sam ga. Ti pak, sveče Božji, ne skidaj pečata, nego ih samo svojom molitvom izbriši. Jer onaj koji mi je dao takvu misao, posve će te uslišati kad za me moliš.” Veliki pak Bazilije, uzevši list i pogledavši u nebo, reče: „b Gospodine, tvoje je jedino ovo djelo. Jer ti koji oduzimaš grijeh svijeta, još lakše možeš izbrisati grijeh ove jedne duše. Svi su, naime, naši prijestupi izbrojeni kod tebe; a tvoje je milosrđe neizbrojivo i neistraživo.” I rekavši to, uđe u crkvu držeći list, te prostrvši se i stavivši list kraj žrtvenika, ostade moleći kroz čitavo bdjenje, a sutradanc kroz čitavu svetu službu moleći Boga. I nakon završetka svetih otajstava, pozva ženu nasamo, u nazočnosti nekolicine klerika, te joj pokazavši list, reče joj: „Čula si, ženo, da nitko ne može otpustiti grijehe osim jedinoga Boga?” Ona reče: „Čula sam, starče, i zato sam te potaknula na zagovor premilosrdnomu Bogu.” I rekavši to, razmota list, i nađe se sav ispisan. Ostalo je pak neizbrisano opako djelo velikoga grijeha.

6 Vidjevši to pak, žena postade malodušna. I udarajući se rukama u prsa, pade k njegovim nogama vičući: „Smiluj mi se, slugo Boga Svevišnjega. I kao što si se za sve moje opačine borio i bio uslišan, tako moli i za ovu, i posve će se izbrisati.” Nadbiskup pak zaplakad zbog oproštenja, govoreći: „Ustani, ženo, jer sam i ja grješnik, potreban oproštenja. Onaj koji je izbrisao tvoje grijehe koliko je htio, moćan je ukloniti i ovaj od tebe, onaj koji oduzima grijehe svijeta. Ako se odsada budeš čuvala da ne griješiš i budeš hodila putovima Gospodnjim, ne samo da će ti oprostiti, nego ćeš biti dostojna i slave. Pođi dakle u pustinju i naći ćeš sveta muža, glasovita u svemu, po imenu Efrem: njemu daj list, i moleći umilostivit će Boga za te.” Žena pak žurno otrča od sveca u pustinju, te prošavši dugi put, stiže do rečenoga mjesta velikoga pustinjaka. I kucajući na vrata, vikala je govoreći: „Smiluj mi se, sveče Božji.” On, unaprijed znajući zbog kojega je razloga došla, reče joj: „Odlazi od mene, ženo, jer sam grješan čovjek, kojemu i samomu treba pomoć.” Ona pak baci list govoreći: „Nadbiskup Bazilije poslao me k tebi da moleći Boga izbrišeš moju opačinu koja leži zapisana na ovome listu; ostale je, naime, sam svetac moleći izbrisao. Ti pak nemoj oklijevati pomoliti se Bogu za jednu: tebi sam, naime, poslana.” Svetac pak reče: „Ne, kćeri, ne. Jer onaj koji je za mnoge mogao umilostiviti Boga, moći će i za jednu više nego ja. Pođi dakle i ne zastajkuj, da ga zatekneš prije preminuća.”

7 Žena se pak žurno od sveca vrati u Cezareju. I dok je ulazila u grad,e susretne one koji su nosili tijelo sv. Bazilija. I vidjevši to, poče vikati valjajući se po zemlji, te se prepirala sa svecom govoreći: „Jao meni bijednoj! Jao meni, sveče Božji! Zar si me zato poslao u pustinju da bi bez moga uznemirivanja preminuo? I evo, vratila sam se neobavljena posla, uzalud prošavši more puta. Neka vidi Bog i sudi između mene i tebe: jer si me, mogavši umilostiviti Boga za me, poslao drugomu.” I vičući to, baci list na nosila, potanko pripovijedajući o slučaju svemu puku. Jedan

A pak iz klera, želeći vidjeti kakav je to grijeh, uze list i razmotavši ga nađe ga posve ispisana, te povika jakim glasom govoreći ženi: „Ispisan je list, o ženo. Što se mučiš, ne znajući za blagost koja ti je iskazana?” Mnoštvo dakle puka, vidjevši divno čudo, proslavi Boga koji je dao vlast na zemlji otpuštati grijehe, dajući milost i svojim slugama da i poslije smrti liječe svaku bolest i svaku nemoć, ali i da otpuštaju grijehe onima koji pristupaju s vjerom. a Combefis iz grčkoga: Zar ću reći kao ona bludnica: Smiluj mi se, ili kao carinik: Sagriješih? b Tako i u grčkome: Κύριε εου μένου λεπὶ τὸ ἐργον τοῦτο. Tvoje je, Gospodine, jedinoga ovo djelo; drukčije Urzo: Tebi su, Gospodine, jedinome djela ove očitovana.c Grčki: δια πάσση τῆς ἀγλας ἀναφοράς. Urzo i Combefis: kroz čitavo slavlje misa.d Urzo: iz milosrđa. Surije: iz sućuti.e Sumnjivo će biti ovo pripovijedanje onima koji drže da je sv. Efrem preminuo prije Bazilija: osim ako je tegobno i prilično dugo putovanje zadržalo jedan ili dva mjeseca nju, nenaviklu na takav napor.

Život sv. Efrema

iz Sozomenove hist. Eccl. knj. 3, pogl. 15.

U isto je vrijeme, iznad svih ostalih, u velikoj hvali živio i Katoličku Crkvu osobito resio Efrem Sirac, koji je rođen u Nisibisu, a potjecao je od domorodaca toga grada. On je, uređujući život prema redovničkoj stegi, iako ni od koga nije učio niti očekivao da će postati takav, iznenada stekao toliku učenost u sirskom jeziku da je postigao razumijevanje najviših filozofskih pouka, te je ne samo lakoćom i sjajem govora, nego i obiljem izreka i mudrošću lako nadmašio najizvrsnije grčke pisce. Jer ako tko njihove spise poželi prevesti na sirski ili na koji drugi jezik i oduzme im, da tako kažem, začine grčkih dosjetki, odmah se opaža da su izgubili prijašnju ljupkost. No u Efremovim se knjigama to nimalo ne događa. Jer ne samo dok mu je život trajao, nego i u ovo vrijeme njegovi se spisi prevode na grčki jezik, a snaga i otmjenost govora nisu mnogo slabije od one u kojoj su najprije objavljeni, nego i kad ih Grk čita na grčkom, jednako im se divi kao da je Sirac i da ih čita na sirskom. Hvaljen od sv. Bazilijad C i drugih Grka; odgojio je znamenite učenike;e f Harmonijeve heretičke glazbene napjeve,

2 Štoviše, Bazilije, koji je poslije bio biskup Cezareje, glavnoga grada Kapadocije, osobito se divio tome čovjeku zbog učenosti i veoma ga je hvalio.d Stoga mi se čini da je Efrem s punim pravom, općim suglasjem onih koji su se među Grcima isticali rječitošću, ponio ovo svjedočanstvo izrečeno Bazilijevim ustima, da je bio najizvrsniji od sviju. Kaže se nadalje da je napisao tristo mirijada pjesama, ako bi se sve zajedno brojile, i da je imao mnogo učenika koji su revno nasljedovali njegov nauk, od kojih su najslavniji bili Abas, Zenobije, Abraham,e Meras i Šimun; njima se veoma ponose kako Sirci, tako i svi koji se marljivo bave sirskim naukom. Jednako tako hvale i Paulonu i Aranada zbog rječitosti, no ipak spominju da su zabludom otpali od pobožnoga nauka.

3 A meni nipošto nije nepoznato da je i nekoć slično kod Osroenaca bilo veoma rječitih muževa,f Bardezana, začetnika neke sljedbe nazvane po njegovu imenu, i njegova sina Harmonija, za kojega kažu da je bio odgojen u grčkim znanostima te da je prvi materinski jezik vezao stihovnim mjerama i glazbenim napjevima i predao ga pjevačkim zborovima; na taj način i u ovo vrijeme pjevaju Sirci, ne služeći se pjesmama koje je napisao Harmonije, nego istom vrstom sklada i ritma. Jer kako Harmonije nije bio posve slobodan ni od očeva krivovjerja ni od mnijenja koja poganski filozofi drže o duši, o postanku i propasti tijela te o ponovnom rađanju, i kako je ono što je napisao složio uz liru i ta ista mnijenja primiješao svojim spisima, Efrem, vidjevši da su Sirci čudesno očarani i otmjenošću riječi i skladnim glazbenim napjevima te da su se tako navikli misliti jednako kao Harmonije, iako nije poznavao grčku književnost, ipak se pozorno posvetio shvaćanju ritma Harmonijevih stihova te je na napjeve njegovih pjesama sastavio druge pjesme sukladne crkvenom nauku. Takve je izradio u božanskim himnima i pohvalnicama čestitih muževa. Od toga vremena Sirci pjevaju napjeve koje je spjevao Efrem, držeći se Harmonijeva sklada. Koliko se dakle isticao darovitošću, odatle se lako može zaključiti.

4 Što se pak tiče uređenja života, proslavio se dobrim djelima i probranom životnom stegom, a mir je silno prigrlio. Osim toga bio je ozbiljan i toliko se čuvao ljudskih kleveta da je brižljivo izbjegavao i sam pogled svake žene. Priča se naime da mu je neka žena raspuštena života i posve besramna ponašanja, bilo da sama iskuša čovjeka, bilo da je to pokušala potkupljena od drugih, jednom zgodom namjerno izišla ususret u uskoj uličici i uprla u njega netremičan pogled; a on je oštro ukorio ženu i opomenuo je da gleda u zemlju; žena je pak odgovorila: „Kako bih ja to mogla učiniti, kad nisam postala od zemlje, nego od tebe? Pravednije je naime da ti gledaš u zemlju, iz koje imaš postanak, a ja da gledam u tebe, od koga sam stvorena.” Stoga je Efrem, silno se zadivivši ženi, ono što se među njima dogodilo pomno opisao u nekoj knjizi; tu knjigu oni koji su među Sircima rječiti ubrajaju među one knjige koje je on pomno izradio.

5 Prenosi se također u sjećanju da on, premda prije nije mogao obuzdati srdžbu, ipak od onoga vremena otkako je počeo njegovati redovnički život nikad ni od koga nije bio viđen raspaljen srdžbom. Tako, kad je mnogo dana po svome običaju postio, poslužitelj koji mu je donosio jelo razbio je lonac. Kad ga je Efrem vidio skrhana stidom i strahom, reče: „Ta budi dobre volje: pođimo mi k jelu, kad ono nije došlo k nama.” Stoga je legao oko krhotina lonca i večerao.

6 Nadalje, kako je srčano suzbijao taštu slavu, može se dovoljno razabrati iz onoga što će se sada reći. Jednom zgodom neki koji su ga izabrali za obnašanje biskupstva pokušaju uhvatiti čovjeka kako bi ga odveli na mjesto gdje bi bio zaređen za biskupa. Čim je on to doznao, istrči na trg te, koračajući neuredno i vukući haljinu za sobomg i jedući javno hranu, pokazuje da bjesni. Kad su pak oni koji su ga bili uhvatili pomislili da je sišao s uma i kad se ugasila želja kojom su bili nošeni da ga postave za biskupa, on je, našavši zgodan trenutak, potajno pobjegao i skrivao se sve dok umjesto njega nije bio zaređen drugi biskup.

7 No bit će mi dosta što sam ovo rekao o Efremu; o njemu, premda domorodci istoga mjesta znaju i pripovijedaju mnogo više, ipak ću ovdje zabilježiti još samo jedno djelo koje je učinio nedugo prije smrti, jer mi se čini veoma vrijednim spomena. Budući da je glad već odavno bila zahvatila grad Edešana, Efrem je izišao iz kolibe u kojoj je provodio redovnički život i teško prekorio one koji su imali imutka: što naime, kad nimalo ne bi smjeli, zanemaruju sugrađane iscrpljene oskudicom potrebnih dobara, a brižljivo čuvaju svoje bogatstvo, i to na vlastitu štetu i muku svoje duše, za koju je mudro dokazivao da je treba pretpostaviti ne samo bogatstvu svake vrste, nego i samome tijelu i svim drugim stvarima; a samim je činom jasno pokazao da je oni smatraju ništavnom. Oni su dakle, poštujući čovjeka i njegove riječi, rekli ovako: „Nama doduše nimalo nije stalo do blaga, ali smo u velikoj nedoumici kome bismo ga povjerili na razdjeljivanje, osobito jer gotovo svi gore od pohlepe za dobitkom i od ovoga posla prave trgovinu radi zarade.” Tada ih Efrem zapita: „Kakav se, molim vas, ja sam vama činim?” Kad su oni priznali da je vjeran, veoma prokušan i dobar muž te takav kakvim ga je pokazivao glas koji se o njemu pronosio, reče: „Radi vas dragovoljno preuzimam na sebe sav ovaj posao.” I primivši od njih novac, postavio je oko tristo ležajevah u javnim trijemovima, i nije preuzeo brigu samo za one koje je glad bacila u bolest, nego je dobrostivo primao i strance i one koji su, natjerani oskudicom sredstava za život, došli onamo sa sela. A kad je glad prestala, vratio se u kuću u kojoj je prije provodio život. Nakon nekoliko dana umro je. Iako je u kleričkom redu bio uzdignut samo do đakonata, ipak nije bio ništa manje slavljen u govoru sviju zbog kreposti negoli oni koji su zbog svećeničkog dostojanstva, čestitog načina života i izvrsna nauka bili u velikom divljenju. Neka ovo dakle budu kao neki znakovi one kreposti koja je blistala u Efremu. Jer dostojno govoriti o njemu i posve točno raspraviti o tome kako su on i ostali pojedinci koji su se u isto vrijeme predavali redovničkom životu uredili život D i običaje te kod koga su proveli vijek, doista bi zahtijevalo pisca kakav je bio on sam.

a Tako Christophorson, tæn tñde ἐπχωρίων τὸ γενος ἄχει. Drugi čitaju: tæn tñde χωρίων iz toga kraja ili polja. Tako gore piše da su mu preci bili ratari.
b Epi τοσούτον παιδείας κετά τὸ Zúpus qwnh ἐπιδωκει prevodi Christophorson: toliko je napredovao u poznavanju sirskoga jezika. Pisac označuje da je iznenada postao učen, ali u sirskom jeziku, koji mu je bio materinski. Tako i Nicefor: κετά την Zúpus qwnh τοσούτον ἐπιδωκει, και ταύτα μήτε προδιάχθει.
c Dodaje Nicefor: και ἡδεί τού λόγου i ljupkošću govora.
d Malo jasnije Nicefor: Da tako sigurnim svjedočanstvom tolikoga muža bude očito kako su i Grci, koji su tada uživali slavno ime u rječitosti, zajednički prosudili da je Efrem najizvrsniji od sviju.
e Nicefor: Μαράν.
f Bardezan, rođen u Edesi, u vrijeme Marka Vera, napisao je mnogo toga, kao i Harmonije, koji je grčki jezik naučio u Ateni. Tako Teodoret, hær. fab. knj. 1, pogl. 22, koji dodaje: Zabludu pak obojice srčano je pobio Efrem Sirac, najslavniji muž. O bardezanitima raspravlja Predestinat Sirmondov, hær. 35.
g Dodaje Nicefor: παραπάσον τε τὸν ώνιον, grabivši ono što je bilo na prodaju.
h Sozomen i Nicefor: ἐν τοις δημασιας λυμδοιας prevode Christophorson i Ivan Lang: u javnim trijemovima. Paladije u Lausiaca pogl. 101: και διαρράξας τοις ἴμβολους prevodi Hervet: i kad je zabijenim kolcima podigao ogradu. Bolje: i kad je ogradom opasao trijemove. Ispravno Vincent iz Beauvaisa, knj. 17, pogl. 87: Određenim je zidovima ogradio gradske trijemove. i Paladije: brinuo se za one koji su bili slabiji, opskrbljivao je one koji su se mučili glađu; pokapajući one koji su umirali, a vodeći brigu o onima koji su imali nade u život, i, da kažem jednom riječju, zbog gladi je svakodnevno pružao gostoprimstvo i službu od onoga što se priskrbljivalo. Kad se dakle navršila godina i nastupila plodnost te je sve dobro napredovalo, nemajući više što raditi, ušao je u svoju ćeliju i nakon mjesec dana umro, jer mu je Bog pružio ovu priliku da u posljednje dane zadobije krunu. Također Vincent: Kad se pak navršila ona godina, nakon koje je nastalo veliko obilje plodova, vratio se u ćeliju, u kojoj je nakon razdoblja od jednoga mjeseca preminuo. Isto donosi Petar de Natalibus, koji dodaje da je umro 1. veljače, što nam se zašto manje sviđa, rečeno je ranije.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

1. veljače Kalendar godine