Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak IV · 1. veljače

O sv. Efremu Sircu u Edesi u Mezopotamiji

DE S. EPHRÆM SYRO EDESSÆ IN MESOPOTAMIA. D

Sadržaj (33)
  1. Prethodni komentar.
  2. § I. Tko je napisao životopis sv. Efrema?
  3. § II. Vrijeme rođenja sv. Efrema.
  4. § IV. Nauk sv. Efrema, spisi, poznavanje grčkoga jezika.
  5. § V. Prijateljstvo sv. Efrema s drugim svecima.
  6. § VI. Izvori skrušenosti sv. Efrema.
  7. Pripovijest svetoga oca našega efrema monasima o njegovu obraćenju.
  8. Sv. Naš otac efrem sirac
  9. I njegov prikor samome sebi,
  10. Istoga sv. Oca efrema
  11. Oporuka
  12. Siromaštvo, poniznost pri ukopu i sprovodu.
  13. Briga za siromahe. Blagoslov Edese. Ponovno propisan način ukopa.
  14. Briga za siromahe. Blagoslov Edese. Ponovno propisan način ukopa.
  15. Molitve i prinosi za mrtve.
  16. Blagoslovi učenika. Prokletstvo krivovjeraca.
  17. Preporučena vjera i pobožna djela te gnušanje nad krivovjercima.
  18. A poglavlje VII.
  19. O životu istoga sv. Efrema
  20. Teološke kreposti sv. Efrema.
  21. Skrušenost i druge kreposti.
  22. Boravak i učenost sv. Efrema.
  23. Govori. Strogost života.
  24. Djela milosrđa, borba s hereticima.
  25. Nasljedovanje svetih Otaca.
  26. Oporuka. Smrt. Čudesa.
  27. Život sv. Efrema
  28. O svetom ocu našem efremu
  29. Poglavlje I, u rukopisima XIV.
  30. Susret sv. Bazilija i sv. Efrema.
  31. Poglavlje II, u rukopisima XVI.
  32. Zaslugama sv. Bazilija i sv. Efrema nekoj ženi otpušteni grijesi.
  33. Život sv. Efrema

Pripovijest svetoga oca našega efrema monasima o njegovu obraćenju.

Prevoditelj i skolijast Gerard Vossius.

Efrem i dvojica suuznika lažno su optuženi za zločin, premda su bili doista krivi za drugi.

Sveti opat Efrem, kad su mu pristupila braća, ispripovjedio je radi koristi o samome sebi govoreći:

1 Kad sam još bio dječak, bijah neuredne ćudi. Jednoga dana dakle poslaše me moji roditelji u predgrađe izvan grada: dok sam onamo išao, a naiđoh putem usred šume na jednu junicu, steonu, kako pase; a bila je to junica nekoga siromaha. Uzevši dakle kamenje, počeh tjerati junicu po šumi. Toliko sam je pak progonio kamenjem sve do kasne večeri (bila je naime blizu okota), dok nije pala na zemlju u unutrašnjosti šume i ispustila posljednjib topot nogu: ostavivši je dakle mrtvu, odoh, a noću su je rastrgale divlje zvijeri. U toj istoj šumi susretoh siromaha čija je bila junica kako je traži: on me upita: Sine, nisi li možda u ovoj šumi naišao na steonu junicu? Ja mu pak ne samo da nisam odgovorio, nego sam gac uz najveću nepravdu još i obasuo pogrdama.

2 Dogodilo se pak nakon mjesec dana da su me moji roditelji ponovno poslali u predgrađe: dok sam dakle išao, počeo mi se spuštati mrak dok sam još bio na putu. Nađoše me pak pastiri ovaca u šumi i rekoše mi: Brate, kamo ideš u ovaj sat? A ja im rekoh: Roditelji su me moji poslali sve do predgrađa i onamo putujem. A oni: Dan se već nagnuo i pada večer, stoga svrati ovamo k nama i otpočini kod nas; ujutro ćeš prijeći ostatak puta. Kad sam se dakle sklonio i ostao kod njih, te noći navališe u tor divlje zvijeri koje raspršiše stado po šumi. A gospodari stada uhvatiše mene, predbacujući mi da sam ja doveo kradljivce koji su napali i raspršili stado ovaca. Meni pak, koji sam poricao i zaklinjao se da u meni nema nikakve krivnje, nisu povjerovali, nego su uporno tvrdili da sam ja ukrao i raspršio njihove ovce. Naposljetku su me dakle svezana za laktove predali pretoru, koji je zapovjedio da me bace u tamnicu: ondje sam našao dvojicu svezanih ljudi, od kojih je jedan bio lažno optužen za ubojstvo, a drugi za preljub.

3 Proveo sam pak u tamnici četrdeset dana: nakon kojih mi dok sam spavao pristupi neki mladić, strašna izgleda, govoreći mi blagim glasom: Efreme, što radiš u ovoj tamnici? Njemu ja rekoh: Gospodine, tvojim sam izgledom toliko pogođen da me napuštaju sve snage. A meni mladić reče: Ne boj se, nego mi reci svoj slučaj. Stekavši dakle veće pouzdanje iz njegovih blagih riječi, s mnogim suzama rekoh mu: Gospodine, Gospodine, roditelji su me moji poslali u predgrađe i na putu me zatekla večer; nađoše me pak pastiri ovaca koji su me zadržali kod sebe: iste te noći u ovčinjak su provalile divlje zvijeri koje su raspršile cijelo stado. Gospodari su pak ovaca uhvatili mene, predbacujući mi da sam ja doveo kradljivce koji su napali i raspršili stado njihovih ovaca: stoga su me svezana predali pretoru. Ja sam pak nedužan, Gospodine, i oni su me nepravedno oklevetali. A on smiješeći se licem reče: I ja znam da si bez krivnje što se ovoga tiče, i da je to čista kleveta. Znam ipak što si učinio prije nekoliko dana, kako si kamenjem progonio junicu siromašna čovjeka i ubio je. Shvati dakle da kod Boga nema nepravde: nego su sudovi Gospodnji bezdan veliki. A da bi spoznao da su i ovi ljudi, koji su s tobom zatvoreni u tamnici, bez krivnje u onome za što su optuženi i bačeni u okove, upitaj ih i razumjet ćeš da nisu bez razloga zadržani u tim okovima: da znaš da je pravedan Gospodin i da ljubi pravdu. I rekavši to, mladić koji mi se ukazao iščeznu.

4 Kad je pak svanulo jutro, pozvavši k sebi ljude koji su sa mnom bili u tamnici, rekoh im: Braćo, iz kojega ste razloga zatvoreni u ove tamnice? Odgovori pak jedan od njih: Ja sam upleten u zločin ubojstva, ali sam bez te krivnje. A drugi reče: Zadržan sam zbog preljuba, a i od toga sam zločina slobodan. A ja im otvoreno rekoh: Ali koji su to teški grijesi koje ste počinili, zbog kojih vam je Providnost dopustila da budete upleteni u ove zločine i optužbe? Njemu onaj drugi, koji je bio zatvoren zbog ubojstva, reče: Zaista ću vam objaviti svoj grijeh. Prije ovih nekoliko dana prelazio sam preko riječnoga mosta izvan grada; a iza mene su išla druga dvojica ljudi, među kojima je izbila svađa, pa je čak došlo i do tučnjave, i kad je jedan nadvladao drugoga, bacio ga je odozgo s mosta u rijeku i otišao. I dok sam ja prolazio, mogao sam mu pružiti ruku i izvući ga iz rijeke da ne umre: ali dok je on vikao i s mnogim suzama preklinjao moju pomoć da mu pružim ruku, ja nisam htio, nego sam ga ostavio i otišao. A kad se mnogo i dugo borio i nije mogao izaći iz vode, odnio ga je riječni val i poginuo je dok sam ja stajao i gledao. To je moj grijeh, i pouzdano znam da je zbog njega Bog dopustio da budem pritisnut klevetama i bačen u ovu tamnicu: jer kod Boga nema nepravde.

5 Reče pak i drugi, koji je bio optužen za preljub: Ispripovjedit ću i ja svoj grijeh. Prije ove dvije godine dogodio se ovakav slučaj: bila su dva brata vojnika kojima je od roditelja pripala velika baština, koju dok još nisu bili podijelili među sobom, njihova sestra udovica tražila je onaj dio koji je pripadao njoj. Braća pak, budući da joj nisu htjela ništa dati, tražila su razlog kojim bi je mogla lišiti posjeda očevine: i stoga su obojica nastojala obasuti vlastitu sestru klevetama da je živjela u bludnosti, tvrdeći da za to imaju svjedoke. Ali djevojka je pod zakletvom tvrdila da nije svjesna onoga što joj se predbacuje. Kad su pak oni tvrdili da će tu stvar dokazati, dogovoreno je među njima u nazočnosti svjedoka da će je, ako je dokažu krivom za bludnost, odmah isključiti iz baštine i očevine roditeljskih dobara. Dođoše dakle k meni oba brata, moleći da stanem pred lice sestre te da je svojim svjedočanstvom zajedno s njima pritisnem i uvjerim u bludnost koju je doista počinila i da sam toga svjestan, kako bi je mogli razbaštiniti od njezinih očinskih dobara i očevine; i: Dat ćemo ti, govorahu, pedeset novčića. Ja sam pak, prihvativši pogodbu, stao pred lice djevojke i ustvrdio da mi je njezin čin doista poznat, da je bludničila, premda to nije bila istina: i tako smo je izbacili iz očinskih dobara i proglasili je razbaštinjenom od njezine očevine. I to je moj grijeh koji sam počinio. A za preljub, za koji sam nedavno optužen i zbog kojega sam zadržan u ovoj tamnici, nemam krivnje.

6 Rekoše pak obojica meni: A ti, brate, iz kojega si razloga bačen u ove tamnice? A ja njima rekoh: Prije ova dva mjeseca poslali su me moji roditelji u predgrađe izvan grada, i jer se dan već naginjao k večeri dok sam još bio na putu, zadržali su me pastiri ovaca nagovarajući

A da ostanem kod njih. Te su pak noći vukovi napali ovce i raspršili cijelo stado. A gospodari su, navodeći da sam ja potkupio kradljivce koji su oteli i raspršili ovce iz stada, mene uhvaćena i svezana okovima predali sucu: i to je razlog zašto sam zadržan u ovoj tamnici. A ljudi meni rekoše: Zar si i sam ikada počinio kakav prijestup zbog kojega ti je Božja providnost dopustila da dospiješ u takvu pogibelj i budeš bačen u ovu tamnicu? Njima ja rekoh: Otkrit ću vam samu istinu stvari i reći što sam učinio: dok sam bio veoma nepostojan i raspušten zbog svojih grijeha, poslaše me jednoga dana moji roditelji u naše predgrađe: idući onamo, naiđoh na neku steonu junicu na šumskom pašnjaku te uzevši kamenje počeh je tjerati po šumi, i toliko sam je dugo progonio kamenjem sve do večeri da sam je natjerao u najdublje zakutke šume: bila je pak blizu okota, stoga je pala od trčanja i ispustila dušu udarajući nogama. A bila je to junica nekoga siromašnog čovjeka; kad sam je već vidio mrtvu, vratih se i putem sretoh onoga siromaha čija je bila junica kako plače i traži je. I kad me on upita jesam li gdje vidio njegovu steonu junicu, ne samo da nisam odgovorio, nego sam ga i obasuo mnogim pogrdama: i to je grijeh koji sam počinio.

a Drukčije ovo pripovijeda sam Efrem u svojoj Confessio niže.
b O tom pružanju nogu i topotu kod životinja na samrti raspravlja Vossius u skoliju 3.
c Kako dakle u djelu Testamentum, pogl. 1, br. 3 kaže: U cijelom svom životu nisam baš nikoga prokleo? Nakon obraćenja, kaže Vossius. I sam u djelu Conversio priznaje da je kao dječak bio pogrdljiv, udarač, buntovnik itd.

Kad su drugovi nakon ispitivanja oslobođeni, Efremu se odgađa presuda.

Sutradan pak, dok je sudac sjedio na sudačkoj stolici, postaviše pred njega a tripassalum i sve druge vrste mučila: i zapovjedi da nas podvrgnu ispitivanju. Uđoše dakle u tamnicu stražari te nas, stegnute željeznimb mučilima i svezane po cijelom tijelu, privedoše sucu. Kad je pak pretor zapovjedio da se dovedu svezani, prvoga su onoga koji je bio optužen za ubojstvo, svučena odjeće, doveli nasred pred oči sviju, svezana željeznim lancem. A kad ga je pretor ispitivao da prizna istinu prije nego što bude podvrgnut mukama, i kako je počinio to ubojstvo, postojano je rekao da je bez krivnje i posve nedužan u onome za što je optužen. Stoga je zapovjedio da ga podvrgnu mukama. Kad je pak dulje vrijeme bio na mučenju i pokazala se njegova nedužnost, zapovjedio je pretor da ga oslobode. Zatim je naredio da dovedu drugoga, koji je bio prijavljen zbog zločina preljuba; njega su također svučena odjeće, u promijenjenoj odori, izveli u sredinu. Kad se to dogodilo, obuze me golem strah i trepet, osobito jer sam bio siguran da ću i ja svakako biti izveden u sredinu kao i ostali. Stoga sam naposljetku plakao i drhtao te od prevelika straha klonuo duhom. A nazočni puk i stražari, gledajući me kako istodobno drhtim i plačem, rugali su mi se govoreći: Što plačeš, dječače? kad si činio zločin, nisi se bojao; sad hoćeš plakati kad ništa ne pomaže? Ne boj se. Evo, i ti ćeš odmah izaći u sredinu. Dok sam pak slušao te riječi, još se više rastopila u meni duša moja.

8 A kad je i drugi već bio mučen na ispitivanju i proglašen nedužnim, pretor je odlučio da ga treba osloboditi; mene su pak u međuvremenu, stegnuta željeznim okovima, po njegovoj zapovijedi ponovno bacili u tamnicu; ondje sam proveo drugih četrdeset dana: i dovedoše stražari u istu tamnicu drugu trojicu svezanih ljudi, koje su, okovavši ih u negve, ostavili i otišli. Proveo sam pak s tim ljudima Veljača, Svezak I. u tamnici drugih trideset dana. I dogodi se da mi u snu ponovno D pristupi onaj koji mi se i prije bio ukazao, te mi govoraše: Što je, Efreme? Jesi li upitao one ljude koje si našao u tamnici? A ja njemu rekoh: Dakako, Gospodine, i ispripovjedih mu sve što su mi ti ljudi bili rekli. A on meni reče: Vidiš pravedni sud Božji. Da bi pak spoznao tko su ona trojica koji su danas s tobom zatvoreni u tamnici; dvojica od njih su oni koji su vlastitu sestru lažno optužili za bludnost i tako je opljačkali za njezinu očinsku baštinu, kao što su ti i ispripovjedili. A drugi je onaj koji je čovjeka strmoglavio u rijeku, gdje je i poginuo, kako ti je isti bio ispripovjedio: i rekavši to, udalji se od mene.

9 Kad je pak već svanulo jutro, pozvavši k sebi onu trojicu ljudi koji su bili zatvoreni u istoj tamnici sa mnom, zamolih ih da mi po istini kažu razlog zbog kojega su bačeni u ovu tamnicu. I dvojica braće rekoše meni: Vjeruj, gospodine brate, da smo zatvoreni zbog svojih grijeha; i jedan kao da je počinio ubojstvo, a drugi kao da je počinio preljub, ali obojica smo nedužni. Treći pak reče: I ja sam zbog svojih grijeha ovdje zatvoren zbog počinjena ubojstva. A ja njima rekoh: Jeste li doista krivi za ubojstva, ili ste lažno optuženi? I oni meni rekoše: Posve sigurno, gospodine brate, zbog svojih grijeha: ali u onome za što smo optuženi nalazimo se nedužnima. Ja pak, želeći postati sigurniji je li istinito ono što je rekao onaj koji mi se ukazao u snu, rekoh: Braćo, zar niste prije počinili neke druge zločine, da ste po pravednom sudu naposljetku upali u ove teške optužbe? Dvojica pak braće rekoše: Vjeruj, brate, imamo jedinu sestru udovicu, veoma pobožnu i bogobojaznu, koju smo, želeći je opljačkati za očinsku baštinu, lažno optužili za zločin preljuba: a potkupili smo i lažnoga svjedoka protiv naše sestre i tako je lišili baštine. A drugi reče: I ja sam s nekim drugim prolazio pokraj rijeke; i dok sam prelazio most, izbila je među nama svađa te sam ga s visine mosta strmoglavio u rijeku i poginuo je. Ja sam im pak ispripovjedio sve što se meni dogodilo; i ono što sam doznao o dvojici ljudi zatečenih u tamnici, od kojih je jedan lažno svjedočio protiv sestre; a drugi nije pružio ruku onome kojega je strmoglavio u rijeku, da ne umre, premda ga je mogao spasiti iz vode. Čuvši to, oni ljudi bijahu obuzeti velikim strahom, pogledaše na pravedni sud Božji i zajedno ga pohvališe govoreći: Jedan je Bog, koji jedini čini čudesa. Uostalom počesmo plakati, s velikom tjeskobom iščekujući kraj.

a Vossius u skoliju 5 nagađa da je tripássalov (riječ koju nigdje drugdje nismo zabilježili) bila troroga motka, ili troglavi kolac, ili neka slična vrsta mučila svojstvena Sirijcima.
b Mnogo o mučilu eculeus ima Baronije u bilj. uz Martyrol. za 22. siječnja, s čime se ovo mjesto jedva slaže. No možda prevoditelj nije prikladno umetnuo riječ eculeus.

Tripassalum.

Kad su druga trojica osuđena, ponovno mu se odgađa presuda: napokon oslobođen, postaje monah.

Sutradan dakle, dok je sudac sjedio na sudačkoj stolici javno pred narodom, i kad su ponovno sva mučila bila postavljena pred njega, zapovjedi da nas dovedu na ispitivanje. Kad su pak mučitelji ušli u tamnicu i stavili nam željezne lance oko vrata, vukli su nas posred grada da nas izvedu pred suca. Čitav se pak grad ondje slio na a prisilni prizor. Stoga je sudac naredio da se ona dvojica braće svučena dovedu u sredinu: a liktori ih, kad su ih svukli i pripremili, dovedoše na ispitivanje; postavivši obojicu nas pred one koji su već bili podvrgnuti mučenju. Ja sam pak, gledajući takav užas, plakao. A sluge mi rekoše: Vjeruj, dječače,

Dodavahu: premda si drugi put izmaknuo neozlijeđen, sada nećeš moći tako izmaknuti; nego ćeš ove muke koje vidiš danas biti prisiljen iskusiti. A ja, slušajući i gledajući to, silno se u duši prestraših i užasnuh. Po zapovijedi pak suca, dvojica braće bijahu obješena na krug kotača: kad su ih kroz više sati mučili, naposljetku su priznali i prijevaru i nepravdu koju su nanijeli vlastitoj sestri, te da su obojica krivi za preljub i ubojstvo. Sudac je pak protiv njih donio presudu da im se odsiječe desna ruka i da se potom objese na vješala. A kad su oni primili presudu, zapovjedio je sudac da se i drugi podvrgne ispitivanju: kad je bio doveden gol, zapovjedi da ga objese na kotač i muče, i kad je neko vrijeme tako visio i bio žestoko rastezan, priznao je i ubojstvo koje je nedavno počinio i kako je drugoga čovjeka strmoglavio u rijeku, gdje je poginuo. A sudac je protiv njega izrekao presudu da mu se odsijeku obje ruke i da se stavi na vješala.

11 Kad je on primio presudu, reče sudac: Svucite mladića i izvedite i njega u sredinu. Sluge su mi pak skinule odjeću, odjenule me u poderane krpe i tako me gola privele sucu. Ja sam pak gorko plakao i zazivao Boga govoreći: Gospodine svemogući, spasi me iz ove nevolje, da dostojno mognem postati monah i služiti ti. Pretor je pak zapovjedio slugama da me, rastegnuta remenjem na četiri strane, biju volovskim žilama. Nato prisjednik pretorov reče njemu: Gospodine, neka se ovaj, ako je po volji, sačuva za drugo suđenje; jer već je i vrijeme objeda. Pretor se pak pobrinuo da me, stegnuta željeznim okovima, vrate u tamnicu, gdje sam proveo drugih dvadeset pet dana.

12 Ukaza se pak ponovno po treći put onaj mladić koji mi se bio javio u snu i reče mi: Što je, o Efreme? Jesi li sada siguran da Bog upravlja svijetom po pravednom sudu i da kod njega nema nepravde? A ja njemu rekoh: Dakako, Gospodine, postao sam sigurniji da su čudesna djela Gospodnja i neistraživi putovi njegovi. Počeh ga pak s mnogim suzama zaklinjati govoreći: Učinio si, Gospodine, ovu veliku pravdu sa slugom svojim i u svome si viđenju utješio moju slabost: smiluj se meni, sluzi svome, i izvedi me iz ove tamnice, da zavrijedim postati monah i služiti Gospodinu Kristu. On mi pak, smiješeći se licem, reče: Još ćeš jednom biti podvrgnut ispitivanju i bit ćeš pušten. A ja ponovno njemu rekoh: Gospodine, silno se bojim sučevih prijetnji i strahujem od udaraca. A on ponovno smiješeći se licem reče mi: Trebao si doduše biti skroman, pa ne bi bio bačen u ovu tamnicu: ali kad si zbog svoje neobuzdanosti ovamo ušao, što ti mogu pružiti? Ipak se ne boj, nećeš biti podvrgnut mnogim mukama. Doći će drugi sudac koji će te osloboditi. I rekavši to, udalji se.

13 Ja sam u međuvremenu ostao u velikoj tjeskobi, iščekujući kakav će naposljetku svršetak imati moje stvari. Nakon pet dana dakle dođe drugi sudac, koji je bio blizak prijatelj u kući mojih roditelja: a onaj drugi, dobivši nasljednika, ostavi me sama svezana u tamnici. Sudac pak koji je došao provede u gradu sedam dana te upita upravitelja javne straže drže li se u tamnici kakvi zatvorenici. Kad mu on odgovori da se jedan mladić zbog određenoga razloga drži u okovima, osmoga dana zapovjedi da se pripremi parnica: i sjedeći na sudačkoj stolici, zapovjedi da me izvedu na ispitivanje. Stražari pak ušavši u tamnicu staviše mi oko vrata željezne lance i javno me odvukoše na sud. Na sučevu pak zapovijed svukoše me i pokriše poderanim krpama. I tako me postaviše u sredinu i predstaviše sucu. Vidjevši me pak sudac, prepozna me: ipak je po strogosti zakona dalje istraživao. I već spoznavši da sam zadržan lažno optužen, zapovjedi da me puste. Tada me sluge, razriješivši okove kojima bijah svezan i vrativši mi odjeću, odjevena pustiše. Ja sam pak, spašen mimo očekivanja, odmah i bez ikakva odgađanja uzašao na goru k velikomu i časnomu starcu: padnuvši pred njegove noge i ispripovjedivši mu sve što se dogodilo, primio me za monaha. A to sam vam ispripovjedio radi koristi, braćo: da i vi, slušajući takvo što, jednodušno sa mnom slavite Boga, koji želi da se svi ljudi spase i dođu do spoznaje istine. Njemu čast i slava u vijeke vjekova. Amen. a Pita se Vossius u skoliju 6 jesu li prema običaju kraja bili dužni nazočiti takvim prizorima, pa da se zato kaže âvâyen þæs þewplæ, ali je to hipalaga umjesto þewplæ þæs âvâyens, gledanje muka ili ispitivanja: to se naime naziva âvâyen, i najteža je nužda.

Sv. Naš otac efrem sirac

I njegov prikor samome sebi,

ili povod njegova obraćenja, preveo Gerard Vossius, sv. 3. Oper.

3 Premda vam se, predraga braćo, čini da sam vam u mnogome koristan, moram se pobrinuti i za dobro vlastite duše. Besmisleno je, naime, da od gladi umire onaj koji drugima dijeli hranu; a sramotno je da od žeđi poginem ja, koji drugima pružam piće: što će se zasigurno dogoditi ako sam ne ukorim svoju savjest: znam naime koliko će mi to što sam učinio koristiti na budućem sudu.

2 Jer dok sam još boravio u svijetu, neprijatelj me napadao u mladosti i gotovo me bio uvjerio da se ono što se događa u ovome životu zbiva slučajno i nasumce: te mi se dogodilo ono što se događa lađi lišenoj kormila, dok kormilar stoji na pramcu; jer ona ili ide unatrag, ili ne napreduje, ili se pak prevrne, ako joj se ne pritekne u pomoć nekim pohodom ili providnošću, bilo po anđelu bilo po čovjeku. Upravo se to dogodilo i meni, koji sam bio nošen vihorom zabluda, a nisam predosjećao pogibelji koje su mi prijetile: kad je božanska dobrota učinila da ja, lutajući predjelom unutarnje Mezopotamije, naiđem na nekoga ovčara: koji kad me zapita kamo sam se uputio; a ja odgovorih, kamo me noge nose; reče mi on: „Ako me poslušaš, mladiću, svrati ovamo k nama, jer dan se već kloni večeri.” Potaknut tim riječima, ostadoh kod njega. F Usred noći pak vukovi napadoše stado i razagnaše ovce: dok je u međuvremenu pastir ležao svladan teškim snom zbog pijanstva. A gospodari, naišavši, odvukoše i mene kao krivca na sud. Postavljen pak pred sud, branio sam se i pripovijedao stvar onako kako se dogodila. U međuvremenu pak poslije mene doveden je netko uhvaćen (kako su govorili) u preljubu; ali žena bijaše pobjegla. Sudac pak, odgodivši raspravu, zapovjedi da nas obojicu bace u istu tamnicu: u kojoj zatekosmo nekoga seljaka zatvorena zbog ubojstva: ali ni onaj koji je sa mnom bio vođen nije bio preljubnik; niti je ovaj seljak bio ubojica: kao što ni ja nisam bio kradljivac ni otimač ovaca: a mrtvo tijelo zbog seljaka, i pastir zbog mene, i muž zbog preljubnika čuvahu se u drugoj kući i pod stražom.

3 Nakon što je dakle ondje prošlob sedam dana, ugledah osmoga dana u snu nekoga kako mi ovako govori: „Njeguj pobožnost, i razumjet ćeš božansku providnost. Promisli u sebi što si smišljao i činio; i sam ćeš od sebe spoznati da ništa nepravedno ne trpite: ali ni sami začetnici zločina neće proći nekažnjeno.” Probudivši se dakle iz sna, ono što sam u viđenju bio vidio u sjećanju

3 A u sjećanju sam u sebi ponavljao: i istražujući svoj pad i zabludu, otkrih da sam na polju onoga kraja gdje sam bio uhićen, potaknut nekom zloćom, usred noći istjerao iz njezina mjesta i ležaja junicu nekoga siromašnog stranca: koju je, iznemoglu od studeni i steonu, rastrgala zvijer koja je onamo naišla. Kad sam dakle svoj san i njegov uzrok ispripovjedio onima koji bijahu sa mnom: i oni sami, potreseni i opomenuti, počeše pripovijedati što im se bilo dogodilo: i seljak doista, započevši prije ostalih, reče: „Ja sam, dok sam gledao kako se netko utapa u rijeci, kome sam mogao pomoći, propustio pružiti ruku pomoćnicu.” Građanin pak reče da je lažnim svjedočanstvom optužio ženu koja je bila oklevetana. „Ona je naime”, reče, „bila udovica, a njezina braća, nanijevši joj tu optužbu, lišiše je očinske baštine: i meni isplatiše nagradu o kojoj smo se bili dogovorili.”

4 Na te riječi i pripovijedanja počeh se kajati i dolaziti k sebi: te shvaćati da zasluženo podnosimo kaznu. Jer da sam bio sam, možda bih mislio da se to dogodilo slučajno i nasumce; ali trojica smo bila zajedno zatvorena. Pridošao je i neki četvrti nepravednik, koji niti je rodom bio povezan s onima kojima je bila nanesena nepravda, niti je pak bio njihov suučesnik: jer ga ni ja, ni drugovi, kojima sam opisao njegov izgled i lik, nikada prije nismo vidjeli. Ponovno pak svladan snom, ugledah istoga kako ovako govori: „Sutra ćete vidjeti i onec kojima ste nanijeli nepravdu; i plaću za svoju klevetu i lažnu optužbu.” Probudivši se, ostadoh zamišljen. Drugovi mi pak rekoše: „Zašto si tako žalostan?” Njima sam doduše izložio razlog, ali sam se bojao ishoda stvari, i već sam bio predao zaboravu one misli o slučaju i sreći. Oni pak bijahu zajedno sa mnom obuzeti velikom tjeskobom.

3 Nakon što je dakle prošla ona noć, izvedeni smo pred suca, i odjednom pred njega dovedoše petoricu svezanih. Stoga oni koji bijahu sa mnom, primivši mnoge udarce bičem, bijahu ponovno bačeni u tamnicu; a mene ostaviše ondje. Zatim su najprije dvojica dovedena na sud; a ovi bijahu braća one udovice koju su klevetom bili lišili očinske baštine; jedan pak od njih bijaše uhvaćen u ubojstvu, a drugi u preljubu. Dok su oni priznavali te zločine, mučenjem bijahu prisiljeni priznati i druga zlodjela koja su počinili. Ubojica je dakle priznao da je jednoga dana, dok je trgovao u gradu, imao odnos s nekom ženom (a ova bijaše upravo ona zbog koje je jedan od onih koji su sa mnom bili zatvoreni čuvan u tamnici); i upitan kako je pobjegao, reče: „Dogodilo se da je, dok su nas vrebali, neki susjed te preljubnice drugim putem došao k njoj, kao da će od nje zatražiti nešto na posudbu: kad mu je ona to dala, pošto sam se ja već bio spustio kroz prozor, zamoli ona njega da i sebe spusti kroz isti prozor, izgovarajući se da dolaze vjerovnici da je uhvate: dok se on to već trudio učiniti, ubrzo ga uhvati muž te žene, a mi u međuvremenu pobjegosmo.” Na to sudac reče: „Gdje je žena?” A kad on pokaza mjesto, bi zapovjeđeno da ga se čuva sve do ženina dolaska. Drugi pak, osim preljuba za koji je bio osuđen, priznao je i da je ubio čovjeka, onoga naime za kojega je seljak, koji je sa mnom bio zatvoren, bio optužen da ga je ubio. Govorio je pak da je ubijeni bio muž one žene koja se bila zaljubila u njega. „Jer kad je”, reče, „u poslijepodnevno vrijeme obilazio svoje polje, prišavši bliže pod izlikom lažnoga pozdrava, odmah ga ubih i pobjegoh.” Rođaci pak, kad iziđoše na krik ubijenoga, nikoga ne nađoše niti vidješe, osim nekoga seljaka, kojega, iscrpljena od velikoga truda i svladana snom, uhvatiše kao ubojicu i baciše u okove. Kad jed on to ispripovjedio, i pokazao jednako mjesto i ime žene, odmah bi odveden u tamnicu.

6 Dovedena su pak i preostala trojica, od kojih je jedan bio optužen da je zapalio usjeve, a druga dvojica da su bili suučesnici i sudionici ubojstva: ali primivši malo udaraca, jer ništa nisu priznavali, bijahu odvedeni u tamnicu: sudac je naime bio čuo da dolazi njegov nasljednik: i ja, bez ikakva ispitivanja o meni, povukoh se s njima. Bijasmo dakle svi zatvoreni u istoj tamnici. Sudac pak koji je dolazio i nasljeđivao ga bijaše iz naše domovine: ali ja dugo vremena nisam znao tko je i odakle je. U međuvremenu pak, dok nam se pružalo nešto više vremena i prilike za odmor, sklopismo prijateljstvo. I kad su prijašnji postali vedriji i ostalima ispripovjedili što se dogodilo, svi su u mene gledali kao u pobožna i bogobojazna čovjeka. A braća one udovice, prepoznavši čovjeka koji je svjedočio protiv nje, začudiše se. Svi su me pak molili da im, ako ikako mogu, navijestim nešto sretno i dobro. Uostalom, boraveći ondje mnogo dana, nisam više vidio onoga koji mi se bio ukazao u snu. Njega ipak na kraju tih dana ponovno ugledah kako mi ovako govori: „Evo, i ova trojica, kriva i za druge zločine, sada će podnijeti pravednu kaznu.” Kad sam im to rekao, priznaše dvojica od njih da su bili suučesnici zlodjela nekoga kradljivca: „Koji kad je ubio nekoga zbog vinograda susjednog njegovu posjedu, mi smo mu dali svjedočanstvo da je taj vinograd bio njegov i da onaj nije ubijen od njega, nego da je strmoglavce pao sa stijene i poginuo.” A drugi, treći, ispripovjedio je da je, potaknut gnjevom, nehotice s krova gurnuo nekoga čovjeka, koji je od toga pada umro.

7 Poslije toga ponovno ugledah u snu onoga koji mi je govorio ovo: „Ti ćeš sutra biti oslobođen, a ostali će podnijeti pravedan sud: budi dakle vjeran i pripovijedaj božansku providnost.” Sutradan dakle sudac, sjedeći na sudačkoj stolici, provede istragu o svima nama, i ispitavši ono što je već bilo učinjeno, saslušavši žene koje bijahu ondje spremne i dovevši pravedne svjedoke, sudac oslobodi nevine, seljaka, kažem, i onoga koji je lažno bio optužen za preljub: a žene podvrgnu mučenju, da se utvrdi jesu li krive i za druga zlodjela: otkri dakle da je jedna od njih, potaknuta mržnjom prema onome koji je izdao njezina preljubnika, zapalila njegova dobra: a iz toga požara i pustošenja polja, dok je netko bježao u blizini, bi uhićen kao njegov počinitelj: i taj bijaše s nama; kojega također sudac, provevši istragu, budući da ga nađe nedužna, oslobodi i otpusti. Druga pak preljubnica, budući da je bila iz istoga sela gdje bijahu uhićena ona dvojica za koje se govorilo da su bili sudionici u počinjenju ubojstva, otvoreno priznade cijelu stvar kako se dogodila: „Onaj koji je ubijen”, reče, „kad ga je u mojoj kući drugi brat one udovice (koji je bio moj ljubavnik) zatekao u bludu sa mnom, bi od njega ubijen i bačen na raskrižje: a kad se skupilo mnoštvo ljudi, dok su dvojica muškaraca progonila nekoga tko im je bio ukrao jare, drugi ih ugledaše i, misleći da bježe zato što su počinili ubojstvo, uhvatiše ih i predadoše u tamnicu.” Sudac pak, kad brižljivo istraži i njihovo ime, i rod, i tko su i kakvi su, te jasnije spozna cijelu stvar, oslobodi ih kao nedužne. A ovih bijaše petorica: naime seljak, i onaj koji je lažno bio optužen za preljub, i posljednja trojica. Zatim zapovjedi da ona dvojica braće i one opake ženice zajedno s njima budu rastrgani od zvijeri.

8 Tada se pak sudac pobrinuo da i mene izvedu u sredinu, te premda mi je bio sklon dobrohotnošću, ipak je htio od mene po redu doznati kako se dogodila ona stvar s ovcama

8 A s ovcama dogodila: i kad sam mu ispripovjedio ono što se uistinu zbilo, a on me po glasu i imenu prepoznao (jer je između njega i mojih roditelja postojalo prijateljstvo), provevši istragu o pastiru, podvrgnuvši ga bičevanju i otkrivši istinu, nakon otprilike sedamdeset dana oslobodi me i otpusti od optužbe i zločina koji mi se predbacivao. Zatim sljedeće noći ugledah u snu muža koji mi reče: „Vrati se na svoje mjesto i čini pokoru za svoje bezakonje, i znaj zasigurno da postoji jedno oko koje sve motri”: i teško mi zaprijetivši, ode onaj kojega sve do današnjega dana više nisam vidio. Tjeskoban dakle i oblit mnogim suzama, otiđoh odande, ne znajući jesam li zadovoljio Bogu. Stoga molim da mi svi pomognete molitvama: jer zadesila me vrlo teška i neizlječiva rana. Ne uzvisujem se viđenjima, nego me muče i tište moje bezbožne misli. Ukazao se i faraonu anđeo koji je naviještao budućnost: ali proroštvo nije promijenilo njegov um i mišljenje. Govori i Krist onima koji su u njegovo ime prorokovali: „Ne poznajem vas, činitelji bezakonja.” Znam da sam vidio istinu i uistinu sam je iskusio: ali preko svake mjere muči me moja golema uvreda prema Bogu; jer tko kaže da se sve događa slučajno i nasumce, taj uklanja božanstvo iz sredine. To sam mislio, ne poričem: došao sam k sebi; ali jesam li umilostivio Boga, ne znam. O njemu sam propovijedao: ali jesu li mu moje riječi bile mile i ugodne, skriveno mi je. O providnosti sam pisao: ali jesu li se Bogu svidjeli moji spisi, ne znam. I nakon mnogo toga umetnutoga.

B9 Odasvud sam dakle, braćo, pritisnut tjeskobama i obaram se na vlastitu savjest. Ako ponovno budem bezbožno postupao, jao meni: ako se budem ponašao drsko i oholo, bojim se da me ne satre tama. Znam da je i Nabukodonozor nakon pokore bio primljen: ali njega je branilo i opravdavalo kako neznanje, tako i moć: a ja sam lišen obaju tih opravdanja. Već sam bio postao dionikom milosti: od otaca sam bio poučen o Kristu: oni koji su me po tijelu rodili predali su mi strah Gospodnji: gledao sam susjede revne u pobožnosti: slušao sam o mnogima koji su svašta pretrpjeli za Krista: moji su roditelji pred sudom ispovjedili Krista: s mučenicima sam krvlju povezan. Nemam nikakve obrane koja bi me mogla zaštititi. Ako spomenem zajednički rod tijela, ni u čemu neću nadmašiti one koje je spomenuo bl. Job. Moji su preci bili stranci, koji su umijećem i rukama stjecali hranu i živjeli ode milodara: moji su djedovi, uživajući blagostanje, u životu bili zemljoradnici: a moji su roditelji, živeći u tim prilikama, bili skromna položaja i roda. Kojim ću se dakle hvastanjem smatrati sličnim Nabukodonozoru? ili kojim obiljem i sjajem dobara? imam li možda divovsku snagu? imam li narav koja se diči ljepotom? ne bih htio ovdje spominjati što sam činio u djetinjstvu, da vam se ne bih pokazao odvratnim. Jer dok sam još bio mladić, ispovjedio sam se kršćaninom: ali ipak sam u onih nekoliko godina bio pogrdan, i nasilnik, i buntovan, i svadljiv sa susjedima, i zavidan, prema pridošlicama i strancima nečovječan, prema prijateljima okrutan, prema siromasima gorak, zbog beznačajnih i sitnih stvari koje bi iskrsnule ratoboran i neumjeren; odavao sam se također opakim i razuzdanim mislima, čak i izvan vremenae podražaja. Ali znam da sam za sve to postigao oproštenje naf sudištu: ali ne tako za ono što sam poslije učinio i što sam počinio nakon spoznaje istine. Zato mi je, o prijatelji, silno potrebna vaša pomoć.

a Dakle ovo se nije dogodilo u Edesi niti u njezinu voćnjaku, budući da ona leži gotovo na samoj zapadnoj granici Mezopotamije, prema Kapadociji.
b Drugih 40, kaže Vossius, prema prethodnoj naime povijesti njegova obraćenja.
c Čini se da radije treba čitati: zbog kojih ste pretrpjeli nepravdu. Tako odmah zatim: vaše klevete, to jest, one koja se na vas nanosi.
d Bilježi Vossius da se drugdje ovako čita: „A tko je to prokazao?” „Žena”, reče. A on: „Gdje je ona?” On pak pokaza i ime i mjesto, u drugom kraju nedaleko od onoga.
e Grčki je τῆς χερεσες, uzbuđenja, naime prije zrele dobi.
f Čita Vossius, kako ovdje bilježi, τνι βεματος. Ali koje je to sudište na kojemu je mogao pouzdano znati da je postigao oproštenje? Ispovijedi? Zar je po njoj mogao okajati i zločine te postići jednaku sigurnost za oboje? Nimalo nam se ne čini dvojbenim da je na grčkome bilo napisano τνι βεματος, sažeto umjesto βαντισματος, koje je možda primio u nešto poodmaklijoj dobi. Zato je osobito zabrinut zbog onih grijeha koje je počinio nakon spoznaje istine.

Istoga sv. Oca efrema

Oporuka

PREVEO GERARD VOSSIUS, sravnjeno s grčkim rukopisom.

Strah od suda, krotkost, prava vjera.

Ja, Efrem, umirem. Neka je dakle svima znano, o muževi edeski. Ostavljam vam naime oporuku, a zalog spomena nauka istine, iz one milosti i dara koji mi je bio udijeljen: da me se u spomenima svetih molitava sjećate, a osobito vi koji me znate i poznajete. Jao meni! jer su me izdali dani života mojega, i odjeća tijela je istrošena, i tkanje je već dovršeno i sasvim skinuto. Ponestalo je ulja u zemaljskoj svjetiljci: i oni koji će potopiti lađicu već su se približili. Jer budući da bijah najamnik, ispunih svoje godine: i kao došljak na zemlji, pošto sam već dovršio svoje vrijeme, odlazim i selim odavde. S obje strane okružiše me liktori i sateliti, strogi utjerivači; da podvrgnu moj vrat, kao zločinca, najtežoj kazni. Što dakle? da plačem? Ali nema nikoga tko bi pazio; da vičem? ali gdje je onaj koji bi me uslišao? Jao meni! od prijekora suda teško mi je iščekivanje. Jer kad stanem pred strašno sudište Gospodnje, i ondje me budu sudili oni koji me okružuju s obje strane i koji su me poznavali; počet ću se silno stidjeti; jer će ondje uistinu biti strašna sramota, i jao tada onome koji se ondje postidi. Gospodine Isuse Kriste, ne ulazi u sud sa slugom svojim, i ne daj drugome moj sud: nego učini da dostojno mogu stajati pred tvojim slavnim sudištem. Jer koga Gospodin sudi, zaslužuje milosrđe: jer sam i to, kažem, čuo od mudrih i razumnih i svetih apostola; da će naime svatko tko ugleda Kralja, makar bio i grešnik, biti smatran dostojnim oproštenja i neće umrijeti. Jao pak meni, braćo, od onoga što me steglo i stisnulo. Plačite i naričite nad mojim slomom: jer već se približiše stražama i bdijenjima oni koji će me izbaciti iz špilje i postaviti u kraj koji k sebi prima ljude iz ovoga smrtnoga vijeka. Prorok Hošea silno me straši svojim zvonkim glasom, dok me koreći doziva i govori mi:b Sijede vlasi osule su Efrema, a on se nije postidio. I ponovno:c Efrem je junica bijesom gonjena, naučena ljubiti svađu. I opet:e Efrem je odletio kao ptica. Ako tko kaže da prorok to govori o Efremu koji je bio sin Josipov, ja zasigurno mislim da prorok, kad je na taj način naricao, nije razlikovao jednoga Efrema od drugoga. Štoviše, i David me opet zauzvrat opominje govoreći:d Efrem je snaga glave moje. I opet:d Pred Efremom, Benjaminom i Manašeom. Ali ne govorim to ponesen nekom ohološću, niti će ona pristupiti k meni: jer svjedok mojih misli i riječi jest Gospodin. I sada vas želim, braćo moja, opomenuti i potaknuti, i čvrsto utvrditi, da nakon moga odlaska i prijelaza ustrajno činite moj spomen u svojim molitvama. Pristupivši pak sada, sklopite mi oči; i položite svoje ruke na njih. Jer duh je u meni klonuo, dok ja već malakšem:

A i ono što se mene tiče sada ima kraj, i došla je prava granica. Jer makar položili svoj život u mene, a moj u vas; s ovoga ležaja, na kojemu sam prikovan, više neću sići: jer sa svake strane malakšem i raspadam se, i ne mogu podnijeti; i teške me boli satiru. Svima ću vam pak ostaviti spomen i neokaljano zrcalo; da neumorno uvijek u njega gledajući, i ulažući svaku revnost, trajno ga nastojite brižljivo nasljedovati i izražavati svojim vladanjem.

B U cijelom svom životuf nikoga uopće nisam prokleo, i ni s jednim vjernikom nikada se nisam svađao. Dapače, sa svim otpadnicima, poučavajući ih, koreći ih i opominjući, u sve dane svoje nisam otupio u odlukama i savjetima svetih. Znate naime i sami, braćo, da ako koji domaćin ima psa koji zanemaruje ovčinjak i stado ovaca; ili gleda vuka kako provaljuje u tor ovaca i rastjeruje stoku, a nimalo ne zalaje niti pak za njim potrči; posve ga kao beskorisna udara i daleko tjera od svoje kuće. Znate dakle, braćo, da mudar čovjek nikoga ne progoni mržnjom: ako ipak koga mrzi, mrzi bezumnika. Bezumnik pak nikoga ne ljubi; a ako koga i uzljubi, ljubi sebi sličnoga. Uostalom, vi se, braćo, nemojte čuditi nekima koji su, prigrlivši stegu poslušnosti, odstupili od mene: jer i među dvanaestoricom apostola jedan bijaše izdajnik Juda Iškariotski. Znate pak da i u vinogradu kupina mimo zapovijedig običava nicati; a i među ružama također niče trnje i bere se.

C Nadalje bih želio da se učvršćenje vjere u vama osnaži, kao u mojoj istinskoj i zakonitoj, složnoj braći; uvjeravajući vas prisegom u moju nepromjenjivu i čvrstu vjeru. Želim naime da budete najbolje utvrđeni u uvjerenju o neshvatljivoj i jedinoj poglavitoj vjeri vjernika. I kunem vam se onim koji je u naravi ognja sišao na brdo Sinaj; i onim koji je u izlijevanju vode progovorio iz najtvrđe stijene; i onim ustima koja su za naš primjer na križu rekla: „Eloi, Eloi, lamma Sabacthani?” i svi bubrezi krajeva zemaljskih bijahu obuzeti i stegnuti drhtajem; i onim koji je od izdajnika Jude u Judeji bio prodan, i bičevan, i trpio usred Jeruzalema; i veličanstvom onoga koji je ravnodušno podnio da ga bezbožnici pljuju; i moći onoga koji je dopustio da ga ruka bezbožna i zločinačka čovjeka udara po obrazima; i onim troimenim ognjem presvete slave; i onom beskonačnom i jedinom Božjom moći; i trima hipostazama umnoga ognja, koje su visina, i jedna volja, i jedno te isto; ni u kojoj se stvari nikada nisam odijelio od sveopće vjere, niti od Katoličke i Apostolske Crkve Božje, niti sam ikada posumnjao u Božju moć. Ako sam pak u svojoj misli Boga Oca veličao više nego njegova Sina, neka se u meni ne sačuva smilovanje pobožnosti. I ako sam od Boga umanjio Duha Svetoga, neka daleko od njegova lica postanem mračan. I ako ne govorim i ne ispovijedam i sada onako kako ispovijedam od početka, neka budem bačen u vanjsku i vječno mračnu tamu. I ako to govorim himbeno i prijetvorno, neka se u ognju paklenom moj dio ubroji s bezbožnicima. Ako pak i laskavo to potajno sijem; neka mi se Gospodin ne smiluje na sudu.

a Bilježi Vossius da se to može drukčije izraziti, možda iz drugih grčkih rukopisa: Znakove spomena pouke, iz one milosti koja mi je na dar udijeljena.
b Vulgata ima: A i sijede su vlasi posute po njemu, i on nije znao. Sedamdesetorica imaju: xvi psolia îêñvòthos αύτα, xvi αύτος οὐ ἐγρε. I sijede vlasi kako su mu procvale, a on nije spoznao.
c Sedamdesetorica: 'Ερραϊμ δαμαλις δεδιδαγμέτη ἀγαπᾶν νείκος. Efrem junica naučena ljubiti svađu. Vulgata: vršidbu.
d Ovo nedostaje u grčkom rukopisu.
e Prikuplja Vossius u 3. sholiju više svjedočanstava drevnih Otaca kojima se pobijaju heretici koji tvrde da ne treba moliti za mrtve. Uostalom, bilježi da se ove riječi mogu drukčije izraziti: činite njihov spomen, i ustrajno me se sjećajte u svojim molitvama. Naš grčki rukopis ima: γνα χατά τῆν îêsoδον μον μνείαν μον ποιδοθε ευνήθος ἐν ταις δείοσαιν ὑμῆν.
f Nakon obraćenja naime, kao što smo gore rekli.
g Grčki: παρὰ τῆν ἀρχῆν, kao nezapovjeđeno.

Siromaštvo, poniznost pri ukopu i sprovodu.

Zaklinjem vas vašim životom, koji ste uistinu ustrajali sa mnom, učenici, i samim istinskim, nepromjenjivim životom Sina Božjega; kesu Efrem nikada nije imao: nije imao štapa, ni torbe, niti sam srebra ili zlata, ili ikakva drugog posjeda na zemlji ikada stekao ili posjedovao. Čuo sam naime dobroga Učitelja kako u svetim evanđeljima govori svojim učenicima: „Ništa na zemlji ne posjedujte.” Niti sam naime ikada s neurednom sklonošću imao išta takvo. Pristupivši dakle, braćo moja, pružite mi mir na kraju i otpustite me: jer malakšući odlazim i povlačim se iz života. Sjećajte se pak mene bijednoga i prezrenoga u svojim svetim molitvama i svim prošnjama: jer u taštini i grijesima dovrših i provedoh svoj život.

6 Pazite, predraga braćo moja i žuđena utrobo moja, da ne uzmete moje krpe kao relikvije radi uspomene. Jer imate zapovijed spomena Spasitelja našega Boga, koju ste primili i naučili od njega samoga, da iščekujete njegov povratak. Zašto mi naime, povrh svega ostaloga, namećete trud i težak i nepodnošljiv teret; da ne bih kada došao na sud ispitivanja

Briga za siromahe. Blagoslov Edese. Ponovno propisan način ukopa.

A na sud ispitivanja (nisam naime bolji od ljudi koji su od vijeka sveti) i bio zbog vas podvrgnut kazni i muci? i da mi Gospodin, koreći moju ludost, ne kaže: „O Efreme, više su u tebe nego u mene ljudi vjerovali: jer ako žele od tebe sebi uzeti uspomene, možda nisu vjerovali u obdržavanje zapovijedi koje sam im predao: i zato se više naslađuju tvojim nego mojim spomenom.” Osim toga potičem vas i zaklinjem, o žuđena utrobo moja, ako doista držite Kristov nauk: ne stavljajte me sa svetima; jer grešnik sam ja, i najmanji; i zbog svoje nerazumnosti i ludosti bojim se približiti im se. Jer ako se suho granje i triješće primakne ognju, sve će izgorjeti i on će ga progutati. Ne govorim pak to zato što bih odbacivao njihovo društvo i zajedništvo; nego gledajući na neizmjerno i nepregledno mnoštvo svojih grijeha, užasavam se i dršćem. Čujem naime proroka kako govori da Noa, Job i Daniel, ako i stanu, nipošto neće osloboditi svoje sinove i kćeri. I ponovno: „Brat brata ne otkupljuje, zar će čovjek osloboditi čovjeka?” Tako se ni Gehazi neće osloboditi svoje gube.

7 Neka me nitko od vas ne nosi uokolo sa svečanim sjajem radi pokazivanja: nego me podignuvši na ramena i žurno me prateći, brinući se za sprovod, pokopajte me kao prezrenu i odbačenu sramotu: jer u bolima prođoše dani života mojega. Neka me također nitko od vas, braćo, ne slavi i ne hvali pohvalnim govorima: jer sam ništavan i prezren pred Bogom, i posve posramljen svojim djelima, i silno dršćem, jer sam pred Gospodinom poput onih koji se od stida ne usuđuju govoriti. Tko će naime od vas pokazati moje dugove, a da svi ne popljujete moje neznanje i ludost? I kakvo je zajedništvo mane s krepošću? ili što je grešniku da se približi pravedniku? Kakvo je pak zajedništvo svjetlosti s tamom? Jer ako osjetite miris mojih djela, svi ćete zasigurno pobjeći i ostaviti me nepokopana, ne podnoseći smrad mojih grijeha. Tko me pak položi odjevena u sjajnu haljinu, bit će bačen u vanjsku tamu. Ako me pak tko pomaže smirnom, njegov će dio biti u gorućoj peći i u ognju paklenom. Nego me položite u mojoj tunici i plaštu, kojima sam se svakodnevno služio i odijevao. Jer grešnikub punom crva i truleži nimalo ne dolikuje ukras: ali niti veseli niti resi grešnike koji su na zemlji slava živih. Grešnik sam naime ja, kao što rekoh.

C niti da ga se hvali: Neka me nitko dakle ne proglašava blaženim: jer su momu Bogu poznata sva moja djela, i sve opačine i pokvarenosti koje sam počinio u svojoj nerazumnosti. Okaljan sam naime zbog svojih bezakonja, i prezren sam zbog svojih zločina. Koje naime bezakonje nisam počinio? ili koji grijeh ne prebiva u meni? jer su sva bezakonja i grijesi neprestano kraljevali u mom smrtnom tijelu.

a Mnoge ovdje počasti da mu se iskazuju nakon smrti zabranjuje sveti muž iz poniznosti, a ne zato što bi ih osuđivao: štoviše, upravo iz toga doznajemo da su ih kršćani tada primjenjivali i da su se barem svetim ljudima običavale iskazivati, s kojima u br. 6 zabranjuje da ga se stavlja.
b Tako smo popravili iz grčkoga, où γὰρ ἀρμόζει χαλλωπισμός μάστρων επώλικοτε χαλι απρίας μετὸν. Vossius je imao: Jer grešniku i crvu punom truleži nimalo ne dolikuje ukras.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

1. veljače Kalendar godine