Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak IV · 5. veljače

O sv. Adelhejdi, djevici opatici u Villichu u Donjoj Njemačkoj

DE S. ADELHEIDE

Preminuće i prijenos sv. Adelheide.

S. Adelheydis obitus, Translatio.

Ali kad je Gospodin, koji po svjedočanstvu Pisma uzvraća svakomu prema njegovim djelima, htio nagraditi nju prema zaslugama, počela je polako gubiti tjelesne snage, ali napredovati samo u nastojanjima oko kreposti, jer je glasom Gospodnjim rečeno Apostolu: Ta snaga se u slabosti usavršava. Kad se dakle približavao dan njezina preminuća, briga dužne skrbi ponovno je pohodila samostan svete Bogorodice Marije, te je na blagdan a sv. Blaža mučenika nakon večernjeg objeda bila zahvaćena opasnom grloboljom; ona se nakon povečerja spustila na ležaj i znakovima dala do znanja nekoj sestri, po imenu Ida, koju je, redovnički odgojenu u vlastitom samostanu, uvijek imala običaj držati uz sebe; ova je, nadajući se da nema nikakve pogibelji, bezbrižno ponovno potražila tople obloge na ležaju. Ona je pak, znajući da se ovim bolom rastaje od života, provela noć budna, u strahu od smrti, koje se, kako stoji, jednako pravedno treba bojati i bezbožnik, jer je gorka i snažna. Neka se nitko tomu ne čudi, jer se i sam Gospodin približavajući se smrti žalostio. Stoga, ne mogući na ležaju podnositi noćno odugovlačenje, i uputivši se u samostan, želeći molitvom preteći jutarnje časove, te tako snagom kojom je mogla ustrajući u službi Božjoj, dala je da se za nju slavi misa u sam svitanje dana koji se rađao; u njoj se okrijepila sakramentom Gospodnjega tijela i krvi, te je pošla sastati se sa svetim Heribertom u vezi sa sobom i svojima; on je, doznavši iz njezina pripovijedanja o njezinoj smrti, bio zaprepašten u duhu više nego što se može povjerovati, žaleći što se njezinom smrću odvaja od nje, s kojom je u životu imao običaj biti povezan neraskidivom ljubavlju.

Sed cum Dominus, qui teste Scriptura reddit unicuique juxta opera sua, ipsam pro meritis vellet remunerare: cepit paullatim viribus corporis deficere, sed solis virtutum studiis proficere: quia voce Domini ad Apostolum dicitur: Nam virtus in infirmitate perficitur. Appropinquante igitur obitus sui die, cura debitæ provisionis revisit monasterium sanctæ Dei Genitricis Mariæ, et in festivitate a S. Blasii Martyris post vespertinalem coenam correpta est periculoso dolore gutturis: quæ post Completorium lectulo reclinata, signis innotuit cuidam Sorori, Yda nomine, quam in monasterio proprio regulariter educatam secum semper solebat habere: quæ sperans nihil esse periculi; secura revisit fomenta lectuli. Ipsa vero sciens se hoc resolvi dolore, pervigilem duxit noctem, timore mortis, quæ juste æque et impio timenda constat, quia est amara et fortis. Quod nulli mirum videatur, quia ipse Dominus appropinquante morte tristabatur. Quapropter in stratu sustinere non valens noctis moras, petensque monasterium, orando prævenire volens matutinales horas, sicque virtute qua potuit insistendo servitio Dei, Missam sibi celebrari fecerat in ipso crepusculo surgentis diei: in qua se Dominici corporis et sanguinis Sacramento munivit: Sanctumque Heribertum de se suisque conveniendum adivit: qui ipsa narrante de morte ejus certificatus, ultra quam credi possit, est mente consternatus, dolens se in morte ejus ab ea separari, cui in vita indissolubili caritate consueverat alligari.

21 Ipak je još čvrsto zadržavajući vjernost majčinske nakane ljubila svoje koje su bile u Viliki sve do kraja; njima je po glasniku dala do znanja da je samo malo bolesna, da se ne bi uznemirile prekomjernom tugom, moleći da što brže dođu k njoj u pohod. Što su one, avaj, ne znajući za predstojeću nesreću, odlučile odgoditi za sutra. U tom vremenskom razmaku odgode ona sveta duša, oslobođena iz tamnice tijela, radosno je ušla u radosti raja, za kojima je za života neumorno čeznula, da zauvijek živi s Kristom. Kad je u Viliku stigao glasnik da to javi njezinima, koliki su tada bili uzdasi i kolika je iznutra i izvana bila svačija žalost, teško je i prisjećati se te stvari, jer je draže plakati nego išta više reći o tako teškoj nesreći kobnog udesa.

21 Adhuc tamen firmiter retinens maternæ intentionis fidem, suas quæ erant in Vilika dilexit usque in finem; quibus per nuntium innotuit, se modicum tantum infirmari, ne illas immoderato mœrore contigisset turbari; rogans ut quantocyus eam venirent visendum. Quod (heu!) nesciæ imminentis miseriæ, in crastinum decreverunt differendum. Quo dilationis interstitio saneta illa anima carnis ergastulo resoluta, gaudia paradisi, ad quæ vivens infatigabiliter suspiravit, perenniter cum Christo victura, gaudens introivit. Quod dum in Vilika suis nuntiandum supervenisset Legatus, quanti tunc gemitus, quantusque interius et exterius omnium esset luctus, piget reminisci de hac materia: quia magis flere libet, quam aliquid plus dicere de tanta calamitatis miseria.

22 Ali su vjerovale da će najveći lijek za ovo rastajanje biti ako barem nju preminulu budu dostojne primiti u samostan svoje baštine; i stoga, pristupajući biskupskoj nazočnosti, vrlo često ničice prostrte pred njegovim nogama, suznih očiju molile su njegovu milost da dopusti da se tijelo pokopa kod onih od kojih je uvijek željela da se nikada ne odvoji. On, predviđajući u Duhu Svetomu što će Gospodin uskoro po njoj učiniti, ostao je neko vrijeme prema tome neumoljiv i tvrd, a zatim, pobijeđen njihovim suzama, po poticaju Gospodnjem, ganut milosrđem, pokrenuo se nad ožalošćenima, te naposljetku vraćajući tijelo izmoljeno mnogim suzama, ovako im se obratio, obilno lijući plač: Da sam zaslužio imati tijelo sv. Agate djevice, čiji se blagdan danas slavi, u ovom času, Bog je svjedok, ne bi mi bilo nikakve razlike između ovoga i onoga, jer nema sumnje da je njezina duša dragocjena pred Bogom. Tada, kad je Vilíčankama dano dopuštenje da sa sobom ponesu tijelo, sam Bogu dostojni biskup pošao je za njima s redovima obaju spola i mnoštvom svega gradskoga pučanstva. A kad je sveto tijelo bilo položeno u lađu uz počast pobožnog uređivanja, još ne stavivši vesla, brzo je uzlazilo uzvodno protiv siline vode bez napora veslanja; po toj čudesnoj snazi božanskoga očitovanja Gospodin je htio da Kelnjani shvate da nije htio da njegove u Viliki budu lišene njezina svetoga tijela. Zatim, kad su sprovodni obredi bili propisno obavljeni, i dok je duša, nema sumnje, klicala na rajskim livadama, kći njezine sestre, koju je ona odgojila, po Božjoj volji naslijedila je mjesto časti, ona koja je u sebi očitovala sjaj plemenite naravi svakom čestitošću i svakom otmjenošću lica i stasa. a Sv. Blaž se slavi 3. veljače, gdje smo donijeli Djela.

22 Sed maximum hujus dissolutionis fore credebant remedium, si saltem eam defunctam in hæreditarium dignæ fuissent suscipere monasterium: et ideo Episcopalem adeuntes præsentiam, sæpiusnumero pedibus provolutæ ipsius lacrymabiliter inquirebant clementiam, ut concederet corpus apud illas humari, a quibus semper optabat se numquam separari. Qui prævidens in Spiritu sancto, quid Dominus in proximo per illam esset operaturus, contra hæc ad tempus inexorabilis mansit, et durus: et postea earum fletibus victus, monente Domino, misericordia motus movebatur super afflictas, et tandem reddens corpus multis lacrymis exoratum, sic eas allocutus est, fundens largiter ploratum: Si corpus S. Agathæ Virginis, cujus hodie festivitas colitur, habere meruissem, in præsentia, teste Deo nulla mihi inter hoc et istud esset differentia; quia non est dubium quin anima ejus pretiosa sit apud Deum. Tunc concessa Vilikensibus asportandi secum corporis licentia, ipse Deo dignus Pontifex cum utriusque sexus ordinibus, et totius urbani populi subsecutus est frequentia. Et Sancto corpore navi locato cum religiosi apparatus honore, nondum appositis remis, sursum contra impetum aquæ velociter ascendit absque remigii labore: qua mira divinæ ostensionis virtute Dominus Colonienses intelligere voluit, quod suas in Vilika ejus sancto corpore orbari noluit. Tunc exequiis rite celebratis, et anima, non est dubium, exultante in Paradisi pratis; ab ipsa educata filia suæ sororis, Deo volente, successit in locum honoris: quæ omni probitate omnique elegantia vultus et staturæ in se prætendebat claritatem nobilis naturæ. a Colitur S. Blaslus 3 Feb. ubi Acta dedimus.

Čudesa kod groba sv. Adelheide.

Miracula ad S. Adelheydis sepulchrum.

Pošto smo to tako izložili, pristupimo znamenitim čudesima kojima je Gospodin nju očitovao svijetu očitim krepostima, da bismo iskazali dužnosti hvala onomu po čijemu je daru zaslužila sve što je dostojno učinila za sebe. Prije tridesetoga dana njezina preminuća, kad su se siromasi slijevali u samostansku klauzuru po milostinju, s njima je onamo došao neki slijepac, da se očituje slava božanske snage; on je zbog nemara svoga vodiča nepažljivo zapeo o kamen kojim je bio zatvoren grob i srušio se prostrt čitavim tijelom, ali je ubrzo ustao obdaren vidom po njezinim zaslugama. F Tim događajem utišana je žalost nedavnoga opustošenja, te je u svim našim šatorima odjeknula radost.

His itaque digestis aggrediamur insignia miraculorum, per quæ illam Dominus mundo innotuit virtutibus manifestis, laudum officia persolvendis illi, cujus munere promeruit quidquid sibi operata est digne. Ante tricesimum sui obitus diem pauperibus infra claustra monasterii confluentibus ad eleemosynam, quidam cecus cum ipsis illo venerat, ad manifestandam divinæ virtutis gloriam: qui negligentia sui ductoris incaute offendens in lapidem, quo tumulus claudebatur, corruit toto corpore prostratus, sed mox ejus meritis surrexit visui donatus. F Quo facto sopita modernæ desolationis tristitia, in omnibus tabernaculis nostris sonuit lætitia.

24 Jer je ovoj radosti ubrzo uslijedila veća radost, koja je iz korijena odsjekla svaku sumnju koja je u prijašnjem znamenju pritisnula srca nekih. Neka žena, teško mučena a čirem crva koji izjeda na nogama, nije mogla hodati, osim jedva se podupirući štapom. Ona je, opomenuta u viđenju, odlučila doći do groba, gdje je po njezinu zagovoru zaslužila naći radosti zdravlja. Kad je ishod toga događaja ova ista razglasila na hvalu Bogu, druga joj je neka prigovorila kao da laže; ova je ubrzo nakon toga bila zahvaćena od đavla, koji je, prisiljen mnogim zaklinjanjima božanskih riječi da iziđe, napokon pobijeđen priznao čudesa Kristova koja je Gospodin činio ili imao učiniti po svojoj Djevici; i kad su ženu vukli prema mjestu groba, izišavši s obilnim povraćanjem, napustio je kuću koju je posjedovao.

24 Huic enim gaudio mox majus gaudium successit, quod omne funditus abscidit dubium, quod in priori signo corda aliquorum oppressit. Mulier quædam a edentis vermis ulcere in cruribus graviter vexata, ambulare nequivit, nisi vix baculo sustentata. Quæ in visu admonita, ad sepulchrum disposuit venire; ubi ejus interventu gaudia sanitatis meruit invenire. Cujus eventum rei cum hæc eadem propalasset in laudem Dei, altera quædam derogavit illi, quasi mentienti; quæ non multo post correpta est a diabolo: qui multis divinorum verborum exorcismis exire constrictus, virtutes Christi, quas per Virginem suam Dominus operatus, vel operaturus erat, tandem confessus est victus; et cum mulier traheretur ad sepulchri locum, cum nimio vomitu exiens, possessam reliquerat domum.

23 Kad su se dakle ta i mnoga druga znamenja i božanska čudesa razglasila, nastao je toliki navor naroda iz dalekih krajeva svijeta koliki i iz susjednih, zbog čega je samostanska klauzura gotovo postala tako malom da se činilo da se uvelike remeti mir sestara dolično prikladan svetom redovništvu. Ta ista opatica

A tica još živeći u tijelu, spominjući se zapovijedi Gospodnje kojom je zapovjedio da onaj tko je pozvan na svadbu legne na posljednje mjesto, zamolila je da, ako ikada po Božjem pozivu prijeđe sa svijeta, bude pokopana ne na svetim mjestima, nego unutar samostanske klauzure. Ali Gospodin, gledajući na poniznost svoje službenice, jer je moćan u osudi svakoga stvora, kao da je rekao: Prijateljice, popni se više i bit će ti slava, učinio je da se ova, časno primljena unutar samostanskih zidina, slavi vječnim spomenom zajedno s ostalim svojim svetima.

B 26 Od tada, kako se glas o znamenjima sve više i više posvuda širio, svatko tko je trpio od kakve nevolje ne bi prestajao dolaziti onamo, kao u najsigurnije utočište svoga oslobođenja, pohađajući njezin grob. Među njima je došao neki plemić, zbog pokore za neki teški zločin svezan željeznim okovima apostolskom vlašću; od njih je, pošto je obišao mnoge pragove svetaca, ondje napokon po njezinim zaslugama tako očito bio oslobođen da je zveket odriješenih i daleko rasprsnutih okova pogodio uši svih koji su se tada nalazili u samostanu. Časna je dakle opatica, čuvši za pobožnost svoje tete po majci, ovoga oslobođenoga neko vrijeme častila službom velike čovječnosti, zajedno s rođenim bratom, koji je, ljubeći bližnjega kao samoga sebe, nehinjenom ljubavlju, iako nedužan, osim okova u svemu zajedničkim trudom brata ispravio prijestupe. I kad su, pošto mu je pružen lijek tolike pobožnosti, obamrele ruke ili podlaktice oživjele oporavkom prijašnje snage, dopustila mu je da se s velikom vedrinom duha vrati u domovinu, uz pomoć konja ili odjeće. o godišnjem povratku vremena, donio bi onamo vola, ili svinju, ili bilo kakve druge darove.

23 Divulgatis itaque iis aliisque pluribus signis et virtutibus divinis, tantus concursus populi factus est ex longinquis mundi partibus, quantus ex vicinis: quibus pene claustra monasterii tam parva fuerant facta, ut multum disturbari videretur quies Sororum sanctæ religioni decenter apta. Eadem enim Abbatissa

A tissa adhuc vivens in corpore, memor præcepti Domini, quo in novissimo loco recumbere jussit ad nuptias invitato homini, rogavit ut si quando a mundo transiret Domino vocante, non in sacris locis, sed infra claustra monasterii tumularetur. Sed Dominus respiciens humilitatem ancillæ suæ, quia potens est in damnatione omnis creaturæ, quasi dixisset: Amica ascende superius, et erit tibi gloria; hanc honorifice intra muros monasterii receptam, cum ceteris Sanctis suis æterna fecerat celebrari memoria.

B 26 Dehinc magis ac magis ubique crebrescente signorum fama, illo tendens omnis qui vel alicujus molestiæ laborabat plaga, quasi certisssimum suæ liberationis confugium ejus frequentare non cessarent tumulum. Inter quos venerat quidam Nobilis, pro pænitentia cujusdam capitalis criminis ferreis nexibus Apostolica autoritate ligatus: a quibus post multa Sanctorum perlustrata limina, inibi tandem meritis illius tam evidenter est relaxatus, ut dissolutorum, proculque dissilientium vinculorum tinnitus, omnium tunc in monasterio consistentium percussit auditus. Veneranda igitur Abbatissa materteræ suæ audita pietate, hunc absolutum per aliquantum temporis magnae humanitatis tractabat officio, una cum germano fratre, qui proximum tamquam seipsum diligens, caritate non ficta, licet innocens, exceptis vinculis per omnia communicato labore fratris emendavit delicta. Cumque adhibito sibi tantæ pietatis fomento, emortuæ manus, vel brachia, pristini vigoris reviviscerent incremento, adjutis caballis vel vestimentis repatriare permisit magna hilaritate mentis. revolutione temporum anniversaria, bovem, aut porcum, vel alia quælibet illo detulisset donaria.

28 Ta su naime i druga nebrojena čudesa, kojima je Gospodin učinio da ona u ono vrijeme sjaji, premalena da bi ih naša neznatnost mogla pojedinačno ispisati; od njih pokušavamo ne prešutjeti samo neka koja su se dogodila u naše vrijeme i koja smo posvjedočili da smo čuli, da se ne bi smatralo da podliježemo krivnji šutnje. Jedinorođeni sin neke žene, star osam godina i toliko godina noseći bolest, osim jezika i vida, bio je lišen uporabe svih udova. Njemu se presveta Djevica jedne noći u snu učinila da stoji uz njega i da je razriješila sve zgrčenosti živaca. I kad je zbog toga opuštanja udova počeo glasno vikati, svi koji su u kući počivali, pogođeni silnim čuđenjem, došli su k njegovu ležaju, i našli ga kao beživotna, dok su svi udovi bili prirodno složeni i uspravljeni. On je naime, vrativši se u sebe nakon jednoga sata, dao do znanja onima koji su stajali uokolo što mu se ukazalo, te je žurno opomenuo oca i majku da ga što brže s prinosom odnesu k grobu svete Djevice. Oni, radujući se zbog sinova zdravlja, nisu znali za oklijevanje u pripravljanju prinosa, nego su, stavivši dječaka na živinče, sami žurno hodajući krenuli na put. Tada je Bog, koji je u svojim svetima uistinu čudesan, dopustio da ih dok su putovali zadesi nesreća žalosnoga zla, da bi se, dok se iz toga izvuku, njegova čudesna djela tim više očitovala. Kad su naime prelazili most neke rijeke, tegleća životinja koja je nosila dječaka skočila je s mosta i, uronjena u vode zajedno s dječakom, gotovo jedan sat nigdje se nije pojavila. I kad su nepopravljivo zbog gubitka sina ispuštali jadikovku iz duše i iz skrušenosti srca, te zazivali svetu Adelheidu kao bezbožnu i okrutnu i bez ikakve zasluge pred Bogom, iznenada su vidjeli da je tegleća životinja zajedno sa svojim jahačem stigla na obalu neozlijeđena. Tada, kad se jadikovka plačućih ubrzo pretvorila u vedar glas radosnih, nastavljajući započeto putovanje, na blagdanc sv. Gereona, dok je odzvanjao prvi čas jutarnje službe, stigli su u Viliku; oni su ubrzo na samom ulazu razglasili čudesna djela Božja. Kad su se ona javno naviještala, istoga dana mnoštvo svete družbe pjevalo je slavu Bogu hvalospjev duhovne melodije.

28 Hæc enim aliaque innumera miracula, quibus eam tunc temporis Dominus fecerat coruscare, nostræ tantillitatis stylus nequit singillatim exarare: de quibus quædam tantum quæ nostris temporibus facta et audita probavimus, non reticere conamur, ne culpæ silentii subjacere censeamur. Unicus cujusdam mulieris filius octo annos ætatis totidemque gerens infirmitatis, excepto lingua et visu, omnium membrorum destitutus erat usu. Cui sanctissima Virgo in somnis quadam nocte visa est astitisse, omnesque nervorum retractusb resolvisse. Cumque ex hac membrorum solutione magna vociferari coepisset exclamatione, omnes in domo quiescentes nimio stupore perculsi, lectulo ejus advenerunt, omnibusque naturaliter compositis membris et erectis, eum velut exanimem invenerunt. Hic enim post unius horæ spatium in semet reversus, quid sibi visum esset circumstantibus innotuit; seque quantocyus cum oblatione ad tumulum sacræ Virginis deferri, patrem matremque instanter admonuit. Qui de sanitate filii gaudentes, in parando oblationem moram nescierunt: sed puero animali imposito, ipsi festinanter ambulando iter carpserunt. Tunc Deus, qui est in Sanctis suis vere mirabilis, ipsis iter agentibus occurrere permisit infortunium mali lacrymabilis: ut dum ex hoc sublevarentur, mira opera ejus eo plus manifestarentur. Cujusdam enim fluminis pontem transeuntibus jumentum gestans puerum de ponte prosiliit: et una cum puero aquis immersum per unam fere horam nusquam comparuit. Cumque irremediabiliter de filii perditione ejulatum emitterent ex anima cordisque contritione, Sanctamque Adelheydem clamarent impiam et crudelem, nulliusque meriti apud Deum; subito viderunt jumentum una cum sessore suo ad littus pervenisse illæsum. Tunc ejulatu flentium mox verso in hilarem vocem gaudentium, cœptum peragentes iter, in festivitatec S. Gereonis, dum sonaretur primum matutinalis officii, Vilikam venerunt: qui mox in ipso introitu mirabilia Dei propalaverunt. Quæ cum publice prædicarentur, ipso die sanctæ sodalitatis caterva gloriam Deo canebat hymnum spiritualis melodiæ.

29 Neki zarobljenik đavla oslobođen je kod njezina groba; on je onoliko godina koliko je preživio donosio onamo pristojbu kao znak svoga ozdravljenja. Što više? Svim znamenjima i čudesima kojima je, osim uskrišenja mrtvih, Gospodin učinio čudesnim ikojega svoga izabranika, i ovu je očitovao svijetu. Njemu hvala i slava u vijeke vjekova, Amen.

a Utrechtski rukopis. Imenom koje izjeda, crv itd. Surije samo: Neka žena, teško mučena čirom na nogama.
b Tako Utrechtski rukopis, ali da je ostavila korsendonsku.
c Slavi se sv. Gereon, mučenik, 10. listopada.

29 Quidam a diabolo captivus, ad ejus tumulum est liberatus: qui quotquot annos supervixerat pro indicio suæ sanitatis censum illo detulerat. Quid plura? Omnibus signis, et virtutibus, quibus, excepta resuscitatione mortuorum, ullum sibi electum Dominus mirificavit, etiam hanc mundo manifestavit. Ipsi laus et gloria per infinita seculorum secula, Amen. a MS. Ultr. Edetis nomine, vermis etc. Surius solum: Mulier quædam, ulcere in cruribus dire vexata. — h Ita MS. Ultr. at Corsendoncanum reliquisse. — c Colitur S. Gereon, Martyr 10 Octob.

Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

5. veljače Kalendar godine