Poslanica napisana u Smirni Rimljanima.
Kad je pak vidio da su oni veoma uznemireni, i da na neki način vise o njegovoj duši, te da nepodnošljivim gubitkom smatraju rastanak s njim i njegovu smrt, bojeći se i za one koji su u Rimu da i oni, slično potreseni, ne bi mogli podnijeti gledati kako ga predaju zvijerima, nego da bi podigli ruke na one kojima je bilo naloženo da ga predaju te mu tako zatvorili otvorena vrata mučeništva: odluči im poslati poslanicu kako bi se i oni za njega molili da mu se ne ometa tijek njegova vježbanja, nego da po zvijerima, kako je rečeno, bude brzo razriješen i prispije k ljubljenome Gospodinu. Vrijedno je pak spomenuti i tu poslanicu, koja od riječi do riječi glasi ovako:
12 Ignacije, koji je i Bogonosac,b biskup svete Crkve Božje koja je u Antiohiji, Crkvi koja je zadobila milosrđe u veličanstvu Oca Svevišnjega i Isusa Krista jedinoga njegova Sina, ljubljenoj i prosvijetljenoj po volji onoga koji jee htio sve što jest pod ljubavi Isusa Krista Boga našega, koja i predsjeda u mjestu kraja Rimljana:
A koju pozdravljam u ime Isusa Krista, po tijelu i duhu sjedinjenu sa svakom njegovom zapovijeđu, ispunjenu milošću Božjom za radovanje u Kristu Isusu Bogu. Budući da sam moleći Boga postigao da vidim vaša časna lica, okovan u Kristu Isusu, nadam se da ću vas pozdraviti, ako bude volja Božja da budem smatran dostojnim takav ostati sve do kraja. Moja se naime želja sretno ispunjava ako zadobijem milost da svoj udio primim bez zapreke. Bojim se naime vaše ljubavi da mi ona ne nanese nepravdu. Vama je naime lako učiniti što hoćete, a meni je teško postići Boga ako me vi poštedite. Ne želim naime da vi ugađate ljudima, nego Bogu, kao što i ugađate. Nikada naime ja neću imati drugoga vremena da postignem Boga, a ni vi. Ako budete šutjeli o meni, ja ću postati Božji. Ako pak uzljubite moje tijelo, opet ću morati trčati. Radije mi pak priuštite da budem žrtvovan Bogu. Žrtvenik je naime već pripravljen, da biste vi, postavši zbor u ljubavi, pjevali Ocu u Kristu Isusu što se Gospodin udostojao da se biskup Sirije nađe na Zapadu, pozvavši ga s Istoka. Lijepo je zaći od svijeta k Bogu, da u njemu ponovno granem. Nikomu nikada niste zavidjeli, druge ste poučavali.
B
13 Ja pak želim da i ono bude čvrsto i postojano što poučavajući zapovijedate. Samo molite da mi se od Gospodina dadu snage kako se ne bih samo nazivao kršćaninom, nego da se takvim i nađem te da me se takvim može nazvati: i tada ću se pokazati vjernim kad se svijetu više ne budem ukazivao. Ništa naime što se vidi nije vječno. Što se naime vidi, vremenito je, a što se ne vidi, vječno je. Ja pišem Crkvama i svima poručujem da dragovoljno umirem za Krista, ako vi to ne spriječite. Molim vas da vaša dobrohotnost prema meni ne bude neumjesna: pustite me da me prožderu zvijeri, po kojima je moguće postići Boga.e Božja sam pšenica i meljem se zubima zvijeri da se nađem kao čist kruh Kristov. Radije laskajte zvijerima da mi postanu grob i ništa ne ostave od mojega tijela, kako usnuvši ne bih nikomu bio na teret. Tada ću biti pravi Kristov učenik kad svijet više ne bude vidio ni mojega tijela. Molite Krista za mene da se po ovim oruđima nađem kao čista žrtva. Ne zapovijedam vam kao Petar i Pavao. Oni su apostoli, jaf osuđenik: oni su slobodni, a ja sam rob sve do današnjega dana: ali ako vi budete htjeli, bit ću oslobođenik Isusa Krista i uskrsnut ću u njemu slobodan.
14 Sada u okovima učim ne željeti ništa svjetovno niti isprazno,g od Sirije sve do samoga Rima boreći se sa zvijerima, kopnom i morem, noću i danju vezan uz deset leoparda, a to je vojnička četa: koji, i kad im se učini dobročinstvo, postaju još gori. No u njihovim se nepravdama još više učim. O kad bih se nauživao zvijeri koje su mi pripravljene, i želim da mi se oneh nađu spremnima: njima ću i laskati da me odmah prožderu, a ne kao neke kojih se iz straha nisu ni dotaknule. Ako pak one i ne budu htjele, ja ću ih silom natjerati. Oprostite mi, znam što mi je na korist. Sada počinjem biti učenik da postignem Isusa Krista. Oganj i križ, navale zvijeri, i rasijecanja, razdvajanja, odsijecanje udova, mrvljenje cijeloga tijela i muke đavolske neka dođu na mene, samo da postignem Isusa Krista. Ništa mi neće koristiti naslade svijeta niti kraljevstva ovoga vijeka. Bolje mi je umrijeti u Kristu Isusu negoli kraljevati sve do krajeva zemlje. k Što naime koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a svojoj duši naudi? Onoga tražim koji je za nas umro.
13 Oprostite mi, braćo: ne budite mi zapreka da živim niti želite da umrem. Pustite me da primim čistu svjetlost. Kad naime onamo dođem, bit ću čovjek Božji. Dopustite mi da budem nasljedovatelj muke Kristove. Ako ga tko ima u samome sebi, neka shvati što želim i neka se gane sućuti prema meni, jer zna što me steže. Knez ovoga vijeka želi me ugrabiti i pokvariti moju odluku usmjerenu k Bogu. Nitko dakle od prisutnih neka mu ne pomaže. Budite radije moji, to jest Božji. Nemojte na ustima imati Isusa Krista, a žudjeti za svijetom. Neka među vama ne prebiva zavist. Ni ako bih vas osobno molio kad dođem, nemojte me poslušati, nego radije poslušajte ono što vam pišem. Iz onoga naime što vam pišem vidi se da želim umrijeti. l Moja je ljubav raspeta i nema u meni m ognja koji ljubi svjetovnu tvar: nego radije živa voda koja u meni govori i iznutra mi veli: „Dođi k Ocu.” Ne naslađujem se hranom raspadljivosti niti nasladama ovoga života. Kruh Božji želim, kruh nebeski, kruh života, koji je tijelo Isusa Krista Sina Božjega, koji je poslije rođen od sjemena Davidova i Abrahamova: i piće Božje želim, njegovu krv, koja je neraspadljiva ljubav i vječni život. Ne želim više živjeti poput ljudi, a to će biti ako vi budete htjeli. Htjednite dakle da i vas Bog htjedne. Kratkim vam pismom molim: vjerujte mi. A Isus Krist će vam očitovati, on koji su usta bez laži, da istinu govorim moleći da postignem ono što želim. Ne pišem vam po tijelu, nego po Božjoj odluci.
16 Ako podnesem muku, sjetite se u svojoj molitvi Crkve u Siriji, koja umjesto mene za pastira ima Boga. Jedini će je Isus Krist pohoditi i za nju će se brinuti i vaša ljubav. Pozdravlja vas moj duh i ljubav Crkava koje su me primile u ime Isusa Krista, ne kao prolaznika. Jer i one koje mi nisu bile na putu po tijelu pratile su me od grada do grada. Pišem vam pak ovo iz Smirne po Efežanima, koji su dostojni da ih se smatra blaženima. Sa mnom je pak uz mnoge druge i Krok, drago ime među onima koji su sa mnom došli iz Sirije na slavu Božju. Ovo vam napisah 24. kolovoza. Zdravo zauvijek, braćo, u strpljivosti Isusa Krista. Amen.
a O ovoj smo poslanici raspravljali gore u § 6 te smo upozorili da su je različiti ljudi na razne načine umetcima mijenjali, a čistija je izdana prema starim rukopisima u Oxfordu, a zatim u Amsterdamu.
b Ove riječi o njegovu antiohijskom biskupstvu nedostaju u ranijim pučkim izdanjima, a Grci su ih dodali radi časti kad se poslanica čitala u crkvi.
c Grčki χωρίου. Stari prevoditelj kojega je izdao Ussher ima „in loco chori Romanorum”: tim se izrazom sv. Ignacije služi i drugdje: drugi ovdje mnogo toga dodaju, ali je gotovo sve umetnuto.
d Drugi imaju „divinos”, grčki ἄξιδος, ovdje ἄξιδότατα.
e Ovu je izreku prepisao sv. Irenej, kako je gore rečeno.
f Grčki κατέρχετος, drugi čitaju ἐλογιστος, najmanji.
g Odavde su objavili Euzebije i sv. Jeronim na gore navedenome mjestu.
h Grčki ἐτοιμα; Euzebije ima σύντομα, brze. i Ove riječi „dissectiones, divisiones” nedostaju kod Euzebija i u starom latinskom prijevodu. k Ova rečenica nedostaje u starom prijevodu: drugi posvuda dodaju još mnogo toga.
I Sljedeće navodi sv. Dionizije u djelu De Divinis nominibus, što smo gore branili. m Stari prijevod: „Ignis amans aquam”, to jest osvježenje; nego živa i govoreća voda jest u meni.
Putovanje iz Smirne u Rim, mučeništvo. Prijenos relikvija iz Rima u Antiohiju.
Takva je dakle ta poslanica. a On je pak malo a poslije iz Smirne odveden od vojnika: i kad je pristao ub Troadu ic Neapol, prošao je pješice krozd Filipe i Makedoniju, pohađajući Crkve koje su na putu i u njima poučavajući, potičući, raspravljajući,b cd učvršćujući braću koja su bila nešto priprostija i slabija te čineći da svi bdiju i budu trijezni. Kad je pak prošao kroze Epir te morem krenuo prema Rimu i preplovio Jadransko i Tirensko more, pristade uf f Puteole. Ondje su ga zajedno s vojnicima gostoljubivo primili vjernici koji su ondje bili, pa kad se i s njima oprostio u Gospodinu, dođe u Rim i bi izveden pred gradskoga prefekta. Kad je dakle ovaj vidio Bogonosca i primio carska pisma, a došao je i pogodan dan, kad je bio blagdan i svečani dan Rimljana, izvede ga posred kazališta, kako je zapovijedao opaki carev edikt. Izvodi se u kazalište:
18 Kad je dakle sav grad sjedio u kazalištu, s gorućim duhom i očima koje su već žudjele za prizorom, budući da je glas već posvuda bio razglasio da će se biskup Sirije boriti sa zvijerima, on se okrenu prema narodu s nekom plemenitom i nepokolebljivom dušom, kao onaj koji se diči i raduje zbog sramote za koju se vidjelo da je podnosi za Krista, te reče: „Muževi Rimljani i gledatelji ovoga sadašnjega natjecanja: ne događa mi se ovo zato da bih okajao kakvo zlodjelo ili kakav zločinački čin, nego da bih postigao Boga: za njim naime izgaram od želje i nezasitno za njim žudim. Njegova sam naime pšenica i meljem se zubima zvijeri da mu postanem čist kruh.” To reče, i pušteni lavovi odmah ga rastrgaše i proždriješe, poštedjevši samog njegove tvrđe kosti, čime mu se uistinu ispunila želja da mu zvijeri budu grob i da ništa ne ostane od njegova tijela: jer je Bog više cijenio molitve i ljubav svojega sluge da izdrži sve do kraja negoli da učini da ga lavovi ne dotaknu, kako bi svojemu imenu iskazao slavu.
19 Nakon što se pak to dogodilo i svršilo, vjernici koji su bili u Rimu, kojima je još za života pisao božanski Ignacije, pošto se kazalište ispraznilo, sabraše se te, podigavši kosti rukama koje su za tim žudjele i složivši ih časno i s poštovanjem, položiše ih na ugledno mjesto izvan Grada, dvadesetoga dana mjeseca prosinca. One su poslije prenesene u mučenikovu domovinu Antiohiju: a gradovi koji su se nalazili na putu primili su dvostruki blagoslov, i prije, kad je mučenik okovan vođen iz Antiohije u Rim, i sada, kad je sa slavnim pobjedničkim znamenjima odande vraćan, dok su ga poput pčela oko saća okruživali.
20 I pripovijeda se doduše da je nakon njegova mučeničkoga dovršenja, dok su vjernici u Rimu oplakivali gubitak njega i nisu primali nikakve utjehe u žalosti, nego su se posvećivali pogrebnim hvalospjevima i bdjenjima, on sam ukazavši se u snu i kao da ih grli, one naime koji su se pokazali dostojnima njegova zajedništva, učinio njihovu žalost lakšom i blažom te ublažio žestinu boli. Drugi su pak rekli da su ga vidjeli oblivena znojem, kao nekoga tko je upravo odahnuo od napora borbe, kako moli spas gradu i svim vjernicima.
a Druge tri poslanice također je iz Smirne napisao Tralijcima, Magnezijcima i Efežanima. Tral i Magnezija gradovi su u Kariji uz rijeku Meandar, koja se nedaleko od Efeza ulijeva u more.
b Dio Male Frigije uz Egejsko more naziva se Troada, čija je metropola Troada nedaleko od nekoć slavne Troje, Ilija. Iz Troade je Ignacije pisao sv. Polikarpu, Smirnjanima i njima susjednim Filadelfijcima, narodu Lidije uz rijeku Kaistar; dvanaest filadelfijskih mučenika koji su zajedno sa sv. Polikarpom trpjeli u Smirni proslavili smo 26. siječnja.
c Ovaj je Neapol primorski grad na granicama Trakije i Makedonije. Tako su sv. Pavao i Luka u Dj 16, ploveći iz Troade ravnim smjerom, došli na otok i u grad Samotraku u Egejskome moru, sljedećega dana u Neapol, a odatle u Filipe, koji su grad u dijelu Makedonije.
d U Filipima je Ignacije pisao Antiohijcima, sv. Heronu i Taržanima. Sv. Parmena, jednoga od sedmorice đakona, ovjenčana mučeništvom u Filipima, proslavili smo 23. siječnja.
e U Medicejskom rukopisu stoji: τὴν ἐν Ἐπιδάμνῳ Ἤπειρον. U latinskim Djelima: „Epirum, quæ est juxta Epidamnum”.
f U grčkome rukopisu: Εἰς τὰς ἐν τῇ Ῥώμῃ Ποτιόλους κατάρει, gdje se Rim uzima za Italiju, odnosno Zapadno Rimsko Carstvo. Puteoli su pak primorski grad u Kampaniji smješten blizu Napulja u Puteolskom zaljevu.
ḥ Τραχυτέρων ὀστέων ἀπεχόμενοι. U Menejma stoji: καταλιπόντες τὰ παχύτερα τῶν ὀστέων, ostavili su njegove deblje kosti. O tome jesu li u srcu bile upisane riječi „Jesus Christus”, raspravljalo se gore.
Svjedočanstva otaca. Ublaženi progon.
Takav je dakle bio svršetak Bogonosca: takve su bile borbe: takve su bile njegove a glasovite ljubavi prema Kristu. A svjedočanstvo donosi Irenej, lionski biskup, muž vrijedan velikoga poštovanja, koji često spominje Bogonosca.
Štoviše i Polikarp, koji je bio na čelu smirnske Crkve, koji je s njim zalazio k Ivanu Evanđelistu i Bogoslovu, i kad je kao sužanj bio vođen iz Antiohije u Rim, pozdravio ga je, kako smo rekli, pišući negdje u svojim poslanicama ovo: „Molim vas, braćo, da budete poslušni i da se vježbate u svakoj strpljivosti koju ste vidjeli vlastitim očima, ne samo u blaženim Ignaciju,b Rufu i Zosimu, nego i u mnogim drugima između vas, i u samome Pavlu i onima koji su s njim povjerovali: jer svi oni nisu uzalud trčali niti su se uzalud trudili, nego u vjeri i pravednosti koja je u Kristu Isusu. Stoga su i na mjestu koje im pripada od Gospodina s kojim su trpjeli. Nisu naime ljubili sadašnji vijek, nego Krista, koji je za nas umro i uskrsnuo.” Tako je dakle božanski Ignacije bio pohranjen u njihovim svetim dušama: i premda je želio da mu utrobe zvijeri postanu grob, još više prebiva u dušama pobožnih ljudi.
22 Car pak Trajan, kad je poslije doznao o ovom Bogonoscu Ignaciju, i kako je hrabro dovršio ovu borbu mučeništva, i da su ga, kako je sam bio izrekao presudu, rastrgale zvijeri, te kad je čuo i mnogo togac o kršćanima koji su bili u pokrajini, da naime ne čine ništa protiv zakona niti ikakvo bezbožno djelo, nego ustajući u zoru štuju Krista kao Sina Božjega, i provode svako uzdržavanje u uzimanju jela i pića, te se ne dotiču ničega od onoga što Zakon zabranjuje; kad je on, velim, to čuo, pokajao se zbog onoga što je bilo učinjeno i kaže se da je izdao takav proglas da se kršćanski rod doduše ne istražuje, ali da svima bude poznat; a oni koji se zateknu neka se ne ubijaju, nego neka ne obnašaju nikakvu državnu službu niti preuzimaju ikakvu javnu upravu. Tako nije samo Ignacijev život, nego već i njegova smrt postala posrednicom mnogih dobara, dikom vjere koja je u Kristu, porastom pobožnosti, poticajem onima koji su od Boga, trudovima i prezirom ovoga vremenitoga života, uzdržavanjem od onoga što je štetno i težnjom za čistoćom života: milošću i dobrotom Gospodina našega Isusa Krista, s kojim Ocu slava i Svetomu i životvornomu Duhu sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.
a Grčki περισχνελς ἔρωτες. Kod Gencijana „insani amores”.
b Štuju se sv. Ruf i Zosim, koji su u Filipima podnijeli mučeništvo, 18. prosinca. Kod Lipomana stoji Rulinus, grčki Νοέρς.
c Ponajviše iz Plinijevih pisama gore navedenih i citiranih u Latinskom životopisu.
d Dodatak koji je kod Lipomana bio priključen iz Evagrija donijet će se niže.
Sažetak života.
Iz grčkih Meneja i Antologija.
Spomen svetoga mučenika Ignacija.
Bacaš se kao hrana, o Ignacije, lavovima:
Kao lav jačaš nahranjen otajstvenom gozbom. a Dvadesetoga dana ralje lavova proždriješe Ignacija.
Bio je on nasljednik apostola i drugi nakon Evodija postavljeni patrijarh Antiohijske Crkve, učenik Ivana Bogoslova zajedno s Polikarpom, biskupom Smirnske Crkve. Doveden je pak pred cara Trajana dok je ovaj kretao protiv Parta, te je s njim mnogo razgovarao i pred carem ispovjedio svoju nepokolebljivu vjeru u Krista; odmah ga tuku olovnim kuglama, u raširene mu ruke stavljaju oganj, bokove mu pale papirusom natopljenim uljem, stavljaju ga na užareno ugljevlje i deru željeznim kukama. Kad je pak sve to nadvladao, okovan pod stražom desetorice vojnika šalje se u Rim da bude hrana zvijerima. Učvrstivši dakle Crkve pojedinih gradova pokraj kojih je prolazio, doveden u Rim molio je da ga prožderu zvijeri kako bi, govorio je, postao čist kruh Bogu. Stoga je izveden u amfiteatar i rastrgan od lavova koji su bili pušteni na njega: oni su ostavili samo njegove deblje kosti: koje su skupljene
A i prenesene natrag u Antiohiju. Bio je pak on onaj blaženi kojega je još kao dječačića, kako kažu, Gospodin uzeo, zagrlio ga u naručju i rekao: „Ako se ne ponizite kao ovo dijete, nećete ući u kraljevstvo nebesko.” I: „Tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima.” I zato je prozvanb Bogonoscem. Njega je i sveti otac naš Ivan Zlatousti počastio pohvalama. Njegov se pak sabor slavi u presvetoj velikoj Crkvi.
a Dvadesetoga dana, odnosno dvadesetoga prosinca, kad Grci slave sv. Ignacija, kako smo rekli.
b Ondje se grčki Θείορος uzima gotovo pasivno, a drugdje se redovito kaže Θείορος, onaj koji nosi Boga.
Pohvala iz martirologija Adona i pučkoga Bede.
Rođendan sv. Ignacija, biskupa i mučenika, koji je treći nakon apostola Petra upravljao Antiohijskom Crkvom: u Trajanovu je progonu osuđen na zvijeri i okovan poslan u Rim. Ondje su mu u nazočnosti Trajana i okupljenoga Senata najprije olovnim kuglama izudarali pleća, zatim željeznim kukama izderali bokove i istrli ih oštrim kamenjem: potom su mu raširili ruke i napunili ih ognjem; bokove su mu spalili papirusom polivenim uljem i zapaljenim. Zatim je stajao na užarenom ugljevlju rasutom po podu, gdje su stajala njegova sveta stopala, potom na užarenom ležaju, zatim su mu leđa rasjekli i izderali željeznim kukama,b potom mu rane polili octom i solju, zatim mu blažene udove stegnuli željeznim okovima, a noge mu u dnu tamnice zatvorili u klade, gdje je tri dana i tri noći ostao ne jedući kruha i ne pijući vode; dok je Trajan sjedio na sudačkoj stolici u amfiteatru, a sleglo se sve mnoštvo Rimljana, svezan je bačen pred dva lava. A kad je već bačen čuo zvijeri kako riču, u žaru trpljenja reče: „Muževi Rimljani, koji gledate ovo natjecanje, nisam se bez razloga trudio, ne trpim ovo zbog opačine, nego zbog pobožnosti: Kristova sam pšenica, meljem se zubima zvijeri da se nađem kao čist kruh.” Dok je on to govorio, pritrčaše k njemu lavovi, s obje se strane sručiše na njega te ga samo ugušiše, a ne dotaknuše se njegova tijela,c kako bi njegove relikvije bile zaštita Rimljanima i velikomu gradu u kojem je Petar raspet, Pavao pogubljen mačem, ad Onezim kamenovan. Trpio je jedanaeste godine Trajanove vladavine, za konzulata Atika i Marcela, 1. veljače. Relikvije njegova tijela braća koja su ga bila dopratila sve do mučeništva prenijela su natrag u Antiohiju te počivaju izvan Dafnitskih vrata na crkvenom groblju, kamo su prenesene 17. prosinca.
a Ovo se opširnije izlaže u Djelima koja slijede.
b Kod Adona stoji: „post aceto et sale plagas ejus perfusas”.
c Riječ „reliquia” nedostaje kod Bede.
d Sv. Onezim, efeški biskup, slavi se 16. veljače. On je s biskupima Polibijem tralskim i Damom magnezijskim došao u Smirnu k sv. Polikarpu.
C Sv. Onezim.
Drugi životopis.
Iz najstarijih latinskih rukopisa.
Biskupstvo sv. Ignacija, ukoreni car Trajan.
Kad je Trajan preuzeo vlast nad Rimljanima, Ignacije, učenik Ivana Apostola i Evanđelista, muž u svemu apostolski, postavljen kao drugi nakon apostola, koji je nakon Evodija preuzeo upravljanje Antiohijskom Crkvom, koju su a odavna potresale oluje i progoni, kao dobar pastir i kormilar odbijao je sve napade svojim molitvama: postovima, neprestanim naučavanjem i duhovnim trudom svojom je krepošću odvraćao oluju koja se nadvijala, bojeći se da ne izgubi koga malodušna ili slaba. Naposljetku se radovao nepokolebljivosti Crkve dok je nakratko počivala od progona. Razmišljao je pak u sebi da nikada neće moći u potpunosti dosegnuti ljubav Kristovu niti postići savršen red nauka ako se Gospodinu ne približi ispoviješću podnesenom u mučeništvu. Stoga je i ostajući nekoliko godina u Crkvi kao bogonosna svjetiljka zaslužio neprestanim molitvama prosvjetljivati srca pojedinaca tumačenjem Pisama.
2 Poslije pakb devete godine Trajanova kraljevanja,c kad se on vraćao iz pobjede nad Skitima i Dačanima ted različitim narodima i mislio da bi mogao izgubiti svoje Carstvo ako najpobožnije bogoslužje kršćana ne prigne idolopoklonstvu. Kad je dakle svim narodima zaprijetio progonom, sve je štovatelje Božje prisiljavao ili da prinesu žrtvu ili da zasigurno umru. Tada dakle, bojeći se za Antiohijsku Crkvu, najhrabriji vojnik Kristov dragovoljno iziđe pred Trajana koji je u toe vrijeme prolazio kroz Antiohiju i žurio se premaf Armeniji i Partima. I kad je stao pred lice kralja Trajana, Trajan reče: „Tko si ti, zloduhu, koji žuriš prestupiti naše zapovijedi i druge nagovaraš da zločesto propadnu?” Ignacije reče: „Nitko Bogonosca ne naziva zloduhom. Daleko naime od slugu Božjih uzmiču zlodusi. Znam doduše da sam im mrzak: zato si me opako nazvao zloduhom. Ispovijedam naime da za Kralja imam nebeskoga Krista i razaram njihove namisli.” Trajan reče: „A tko je Bogonosac?” Ignacije reče: „Onaj koji u prsima nosi Krista.” Trajan reče: „A zar se tebi čini da mi u prsima nemamo bogove, koje imamo kao pomoćnike protiv neprijatelja?” Ignacije reče: „Zar zloduhe pogana smatraš bogovima? Varaš se. Jedan je naime Bog, koji je stvorio nebo i zemlju, more i sve što je u njima, i jedinorođeni Isus Krist, Sin njegov, čije sam prijateljstvo stekao.” Trajan reče: „Govoriš o onome kojega je raspeo Poncije Pilat?” Ignacije reče: „Govorim o onome koji je raspeo grijeh i njegova začetnika,g i o onome koji ne opravdava robovanje idolima, nego o onome koji ga u svojem srcu spoznaje.” Trajan reče: „Ti dakle u samome sebi nosiš Krista?” Ignacije reče: „Dakako, jer je pisano: Prebivat ću u njima i hoditi među njima.”
a Čini se da se ukazuje na progon koji je pokrenuo Domicijan 13. godine svojega vladanja, 94. godine Kristove: o tome je bilo riječi gore u § 3.
b To je 106. godina Kristova. Ostalo smo raspravili.
c Godine 104. Dacija je postala pokrajinom godine 103.
d Euzebije dodaje da su u pokornost primljeni Iberi, Sauromati, Osroenci, Arapi, Bosporani i Kolhi.
e Desete godine vladanja, 107. godine Kristove, kad Dion u 68. knjizi prenosi da je došao u Antiohiju.
f Dion kaže: „Zaratilo je protiv Armenaca i Parta zato što je, kako je sam govorio, armenski kralj primio dijademu ne od njega, nego od partskoga kralja; no uistinu je taj rat poduzeo potaknut željom za slavom.”
g Burgundski rukopis ima: „et illorum”, možda treba čitati „diabolum”, kako imaju grčka Djela.
POGLAVLJE a II ili radije IV.
Osuda na smrt. Putovanje iz Antiohije u Rim.
Trajan reče: „Odredio sam da se Ignacije, koji govori da u sebi nosi Raspetoga, okovan od vojnika odvede u veliki grad Rim, za hranu zvijerima radib zabave naroda.” Čuvši ovu presudu, sveti mučenik Ignacije s radošćuc uskliknu govoreći: „Zahvaljujem ti, Gospodine, što si me savršeno počastio u svojoj ljubavi i učinio me dostojnim da sa svojim apostolom Pavlom budem svezan željeznim okovima.” Rekavši to i s veseljem primivši okove, pomolivši se najprije za Crkvu i sa suzama je preporučivši Gospodinu, kao velik ovan, vođa dobroga stada, vođen je u Rim od najokrutnijih vojnika i najnemilosrdnijih ruku da bude hrana zvijerima. Bilo je pak deset Trajanovih progonitelja koji su ga čuvali, divljih i zvjerske ćudi. I premda su im braća svakodnevno iskazivala dobročinstva, ništa od toga nije ublažavalo njihovu srdžbu, nego su okrutnim očima i rukama zlostavljali sveca, kao što i on sam svjedoči ud poslanici govoreći: „Od Sirije sve do Rima borim se sa zvijerima, na kopnu i na moru, svezan s deset leoparda, što A jest vojnička straža, koji postaju još gori kad im se učini dobro.” ili mudar, a ne nerazborit, te stoga poništavaš mojad obećanja: odakle si ne samo neposlušan, nego i nezahvalan i ne pokoravaš se odluci Senata da prineseš žrtvu bogovima.” Ignacije reče:e „Čini ti, o kralju, što ti se čini dobrim, a ja bogovima ne prinosim žrtve. Jer ni oganj, ni križ, ni bijes zvijeri, ni raskidanje udova neće me nagovoriti da se odijelim od živoga Boga. Ne ljubim naime sadašnji vijek, nego Krista koji je za mene umro i kojega je Bog uskrisio.” Senat reče: „Mi znamo da su bogovi besmrtni; kako ti govoriš da je Krist umro?” Ignacije reče: „Moj je Gospodin umro radi nekoga spasenjskoga nauma i nakon trećega je dana uskrsnuo: a vaši su bogovi umrli kao smrtnici i nisu uskrsnuli; što je očito po tome što je Jupiter umro na Kreti, Asklepije je na gorif Kiteronug bio pogođen munjom, Venera je uh Pafu pokopana zajedno s lovcem, a Herkul je izgorio u ognju u i Tiru. Takvih su dakle osveta bili smatrani dostojnima vaši bogovi, koji su bili krivokletnici, tvorci zala i zavodnici ljudi. Naš je pak Krist i raspet i umro, ali je pokazao svoju moć uskrsnuvši od mrtvih te se osvećuje onima koji mu nanose nepravdu, kao i vama: a vaši su bogovi od našega Boga primili osudu kao radnici zloće. Naš je pak Bog podnio muku od najopakijih ljudi, koji nisu mogli podnijeti njegove zapovijedi i kojima je bio iskazao sva dobročinstva, a oni su mu se pokazali nezahvalnima.” Dd e pokazuje da Krist živi, a da su rimski bogovi propali:f gh i 5 I krenuvši odande, približi sef Troji. Doveden pak u Neapol, pješice je prošao kroz Filipe i Makedoniju te Epir, koji je uz more pokrajg Epidamna, pa se ondje ukrcavši na lađu plovio Jadranskim morem. I kad se odande uspeo premah Tirenskome moru te prošao pokraj otoka i gradova, objavljeno je i sv. Potiolu, biskupu, da će on onuda proći, pa mu je izišao u susret i žurio se slijediti njegove stope kao stope apostola Pavla, ali ga nije mogao slijediti jer je duh nalegao na pramac lađe. I blagoslovivši na tome mjestu svojega brata u ljubavi, tako je otplovio. Naposljetku su jednoga dana i one noći, posluženi povoljnim vjetrovima, stigli u grad Rim.
8 Trajan reče: „Ja te opominjem da izbjegneš smrt i pritekneš životu.” Ignacije reče: „Dobro si rekao, o kralju, da izbjegnem trajnu smrt i steknem vječni život.” Trajan reče: „Zašto? Koliko ima smrti?” Ignacije reče: „Dvije: jedna je naime vremenita, a druga vječna: slično su pak i dva života: jedan je kratka vremena, a drugi vječan.” Trajan reče: „Prinesi žrtvu bogovima da izbjegneš muke: to dolikuje tvojoj starosti.” Ignacije reče: „Kojim bogovima da prinesem žrtvu? Od kojih je jedan, to jest Mars, zbog preljuba bio osuđen na trinaest mjeseci okova u k bačvi: a drugi, koji si je prisvojio božanstvo, bio je svezan od žene koju je bio oteo od Titana, koja ga je od muškarca učinila ženom. Ta i l Laomedontu je sagradio zidine i bio lišen plaće onaj koji je oponašao djela muškaraca i žena. Zar se dakle ne stidiš nazivati bogovima zločince, m zavodnike dječaka i preljubnike, koji su se čaranjem pretvarali u zmaja i bika, ne radi kakva dobra, nego da bi obeščastili tuđe supruge, koje je trebalo da odbaciš, a ne da im se još i klanjaš? Evo komu se mole vaše žene da vam sačuvaju čistoću!” Trajan reče: „I ja sam s tobom postao krivac jer huliš na tako velike bogove koji ti ništa nisu naudili.” Ignacije reče: „Rekao sam ti i prije da sam spreman podnijeti sve muke i svaku smrt jer žurim k Bogu.” uči o dvostrukom životu i smrti, predbacuje opačinu bogova: l ma Već smo u § 1 upozorili da poglavlja 3 i 4 valja staviti prije zbog razgovora koji se vodio u Antiohiji, a ne u Rimu.b Burgundski rukopis ima: „pro advocatione”.c Lobijski rukopis i drugi imaju: „exultavit”.d Poslanici Rimljanima gore navedenoj.e Neki rukopisi imaju: „Coadjutorem”.f O Troji, Neapolu i Filipima bilo je riječi prije.g Drugi rukopisi imaju „Epidamnium” i „Epidamniam”: Rimljani su ga radi dobra znamenja, da se ne bi činilo da idu u propast („in damnum”), prozvali Dirahijem. Odatle neki smatraju da je poslanica sv. Ignacija Filipljanima napisana zbog ovoga naslova pronađenoga u nekim rukopisima: „Filipljanima o krštenju, spis o Endanu po lektoru Eufaniju”, kao da umjesto „Endanno” treba čitati „Epidamnum”. Drugi tome suprotstavljaju ove riječi sv. Ignacija: „Poslao sam vam ovo svoje pismo po lektoru Eufaniju, mužu najčasnijem i najvjernijem, zatekavši ga kod Regija kad se već ukrcavao na brod.” Ondje drugi čitaju „circa regionem”, grčki περι παγιον, možda iskvareno? Halloix ispravlja u περι Παγιον. Regij je pak primorski grad Italije u brutijskom kraju. Tako je sv. Pavao u Dj 28 okovan plovio iz Sirakuze u Regij, odatle u Puteole i naposljetku u Rim.h Tako rukopisi; treba ispraviti u „Tyrrhenum”. i Drugi rukopisi imaju „Pontiolo”. Radije valja čitati „Puteolano”: jer je iz prijašnjega Životopisa poznato da je bio u Puteolima. prezire muke, ismijava egipatske bogove, C POGLAVLJE III ili radije II. Obrana vjere u Krista. Prezrene časti i muke. a A i javili su caru o njegovu dolasku, pa je car zapovjedio da ga dovedu u nazočnosti Senata i rekao mu: „Ignacije, zbog kojega si razloga naveo grad Antiohijaca na pobunu i cijelu Siriju obratio s poganstva na kršćanstvo?” Ignacije reče: „O kad bih, o kralju, i tebe mogao, kao i njih, odvratiti od idolopoklonstva i privesti Kristu, Bogu sviju, te ti učvrstiti najsnažnije carstvo!” Tada car reče: „Ako mi želiš ugoditi i biti ubrojen među moje prijatelje, odbaci to mišljenje, prinesi žrtvu bogovima i bit ćeš vrhovni svećenik velikoga boga Jupitra te ćešb sa mnom kraljevati.” Ignacije reče: „Treba iskazivati one usluge koje ne škode duši, a ne one koje vode u vječnu propast: ova pak obećanja koja obećavaš dati ne smatram ni u čemu vrijednima, niti prinosim žrtvu tvojim bogovima, niti znam tko je Jupiter, niti me privlači kraljevstvo ovoga svijeta. Što mi naime koristi ako sav svijet zadobijem, a dušu svoju izgubim?” Fb
9 Trajan reče: „Ako odmah ne prineseš žrtvu, više te neću štedjeti.” Ignacije reče: „Niti želim da me štediš niti ću učiniti što zapovijedaš.” Trajan reče: „Olovnim mu kuglama izudarajte pleća.” Ignacije reče: „Još si više u meni pobudio čežnju za Bogom.” Trajan reče: „Željeznim mu kukama izderite bokove i istrljajte ih oštrim kamenjem.” Ignacije reče: „Sve se više i više moj um uzdiže k Bogu, a o onome što trpim ne marim.” Trajan reče: „Prinesi žrtvu bogovima, jer ti ta drskost neće pomoći.” Ignacije reče: „Kojim bogovima? Možda mi zapovijedaš da prinesem žrtvu egipatskomu volu ili jarcu, ibisu ili majmunu, ili otrovnoj zmiji, vuku, psu ili krokodilu, ognju ili morskoj vodi, ili zemlji, ili Cereri, ili Plutonu, ili lopovu Merkuru?” Trajan reče: „Rekao sam da ti to mnogorječje neće pomoći; nego prinesi žrtvu bogovima, prezire muke, ismijava egipatske bogove,c 7 Trajan reče:c „Činio si mi se razboritim propovijeda pravoga Boga, A ako želiš postići spas.” Ignacije reče: „Rekao sam ti da ne prinosim žrtve niti odstupam od jednoga jedinoga Boga, koji je stvorio nebo i zemlju, more i sve što je u njima, koji ima vlast nad svakim tijelom, Boga duhova i Kralja svega vidljivoga i nevidljivoga.” Trajan reče: „A tko ti je zabranio, ako doista postoji, da štuješ i toga Boga i da častiš ove koje svi zajednički ispovijedamo?” Ignacije reče: „Narav i razum, kad su čisti, ne miješaju laž s istinom, ni tamu sa svjetlom, ni gorko sa slatkim. Tko to naime ne bi razumio? Ili kakva je sloga Krista s Belijarom? Ili kakav je udio vjernika s nevjernikom? Ili kakav je sporazum hrama Božjega s idolima?” ne želim znati. Ignacije reče: „Oni koji ne poznaju Boga koji je nad svime, i Gospodina našega Isusa Krista, i dobra koja su pripravljena pobožnim ljudima, oni ne znaju da je a od njega samoga počelo svega razumskoga i nerazumskoga. Mi pak, koji imamo spoznaju pobožnosti, znamo da ćemo, kad napustimo ovaj život, uskrsnuvši imati vječni život u Kristu, koji se ne gubi niti ima završetka, od kojega odlazi bol, žalost i uzdisanje. Jer božanstvo pravoga Boga i život po tijelu njegova jedinorođenoga Sina Mojsije je dosljedno naviještao te je pokazao da će i naša vjera biti istinita. Za kojega si naime od nas doznao da snuje rat, a ne radije da smo podložni vladarima ondje gdje podložnost nije pogibeljna, nego samo u prijateljstvu miroljubivo svima dajemo što im pripada: komu porez, porez; komu strah, strah; komu carinu, carinu; komu čast, čast, nastojeći nikomu ništa ne dugovati osim da ljubimo jedni druge? Naučeni smo naime od našega Gospodina ne samo ljubiti bližnjega, nego i neprijatelju dobro činiti, ljubiti one koji nas mrze i moliti za neprijatelje i one koji nas progone. Tko se naime u kršćanstvu nije pokorio tvojoj zapovijedi otkako je ono počelo postojati, reci: ili se što novo dogodilo s Rimskim Carstvom, a nije se radije kraljevstvo mnogih svelo pod vlast jednoga? Zar je naime August,b tvoj predak, sve dok se Krist nije rodio od Djevice, kraljevao samo nad nama, a ne nad cijelim svijetom? c Otkako je pak Bog najprije postao čovjekom, isti je August, držeći Rimsko Carstvo, imao vlast nad cijelim svijetom kao nitko prije njega: njemu su svi narodi bili podložni. I najprije je nastalo miješanje naroda, a međusobna mržnja još nije bila dokinuta osim dolaskom našega Spasitelja.” ANONIMNI AUTOR, IZ LATINSKIH RUKOPISA. Uči da kršćani trpe u nadi vječnoga života a i da se pokoravaju vladarima: iz ljubavi prema njemu 10 Trajan reče: „Raširite mu ruke i napunite ih ognjem.” Ignacije reče: „Ni zapaljeni oganj, ni ugriz zvijeri, ni raskidanje udova, ni lomljenje kostiju, ni razdiranje cijeloga tijela, ni napad đavla neće me moći rastaviti od ljubavi Kristove.” Trajan reče: n „Natopite papirus uljem, zapalite ga i spalite mu bokove.” Ignacije reče: „Čini mi se, o kralju, da lutaš, jer Bog koji je u meni jest život; on mi daje snagu i krijepi moju dušu da mogu podnijeti tvoje muke.” Trajan reče: „Željezan si, najtvrđi i olovan kad podnosiš tolike muke: ali prinesi žrtvu bogovima da to ne trpiš.” Ignacije reče: „Ne kao da ne osjećam tvoje muke, o kralju, nego nada u Boga budućih dobara, koja je u meni, olakšava moje boli. Stoga ni gorući oganj ni kipuća voda ne može ugasiti moju ljubav prema Bogu.” Trajan reče: „Donesite oganj, prospite ugljevlje po podu i postavite Ignacija da stoji na njemu, ne bi li barem tako povjerovao, složio se sa mnom i prinio žrtvu bogovima.” Ignacije reče: „Žarenje tvojega ognja podsjeća me na onaj najistinitiji oganj: a ovaj je vremeniti ništa.” Trajan reče: „Smatram da je to djelo čaranja što on tako prezire muke i ne popušta nam u tolikim mukama koje je od nas podnio.” Ignacije reče: „Reci kako bi mogli biti čarobnjaci oni koji odstupaju od zloduha kao od otpadnika Božjih i proklinju idole! Vi ste naime vračari, koji štujete idole i podliježete takvim prokletstvima. U našem je pak zakonu određeno da čarobnjacima ne dopuštamo živjeti, niti vračarima ili gatarima, nego i knjige svih onih koji se bave takvim djelima običavamo spaljivati, a i samo njihovo slušanje proklinjemo. Zbog toga nisam ja čarobnjak, nego vi koji se klanjate zlodusima.” Trajan reče: „Kunem se bogovima, o Ignacije, trudio sam se oko tebe da bi se mogao osloboditi, ali sada ću te podvrgnuti mukama sve dok se ne pokoriš našim zapovijedima.” Ignacije reče: „Nemoj se truditi, o kralju, nego ako hoćeš, predaj me ognju, ili me sasijeci mačem, ili me baci u more, ili me predaj zvijerima, da povjeruješ kako ništa od toga nije pogibeljno zbog ljubavi Božje.” Zakonom Kristovim optužbu za čaranje okreće protiv idolopoklonika, a Da se ovaj ispit vodio u Antiohiji, već smo više puta rekli.b U drugom Životopisu: „et Patrem nominabo Senatus”.c Ondje stoji: „Videris recto carere judicio et sana mente”.d Burgundski rukopis ima: „adnihilas”.e Drugi rukopisi imaju: „fac cito”.f Audomarski rukopis ima: „Citheró”. Kiteron je gora u Beotiji.g O Asklepiju pogođenom munjom govori Vergilije u 7. knjizi djela Æneis.h Gradu na Cipru. i Zapravo na gori Eti u Tesaliji: odatle kod Seneke tragedija Hercules Oetaeus. No Arnobije u 4. knjizi djela Contra Gentes primjećuje da se Herkul naziva i tirskim te na sličan način odbacuje poganske bogove. k Zapravo željeznom mrežom. Odatle Ovidije u 2. knjizi djela Ars amatoria: „Mulciberi capti Marsque Venusque dolis”. l Trojanskomu kralju, kojemu je zidine njegova grada sagradio Neptun. m Baronije na temelju Diona prenosi za 100. godinu, br. 13, da je Trajan bio na zlu glasu zbog pederastije. n Adon i Beda prenose da su mu bokovi spaljeni papirusom polivenim uljem i zapaljenim. ukidaju se prljave i okrutne žrtve.f
13 Trajan reče: „Tako mi bogova, Ignacije, plašim se tvojega nauka, ali ipak ne hvalim tvoju vjeru.” Ignacije reče: „A što si spoznao u našoj svetoj vjeri?” Trajan reče: „To da se ne klanjate gospodinu Suncu, ni nebu, ni zemlji, ni svetomu Mjesecu, koji sve hrani.” Ignacije reče: „A tko bi se mogao klanjati tomu oblikovanomu, osjetilnomu suncu, koje zalazi i izlazi, ponovno iz ognja prima izgubljenu toplinu, trpi pomrčinu i ne može promijeniti svoj red od odluke onoga koji mu zapovijeda da dovrši svoj tijek? Kako se treba klanjati nebu koje se prekriva oblacima, koje je Tvorac razapeo kao kožu, učvrstio kao svod i postavio kao kupolu? A tko će se klanjati mjesecu koji raste i opada, koji je propadljiv i podložan mijenama? Nego ako im se zato treba klanjati što imaju sjajnu svjetlost, onda uopće nema istinitoga razloga da im se klanja, jer su dana ljudima da svijetle, a ne da im se klanja: i određena su da dozrijevaju i griju plodove, da dan čine sjajnim i rasvjetljuju noć, a zvijezde su nebeske raspoređene za znakove, za vremena i suncostaje te za utjehu pomorcima. Ničemu se dakle od toga ne treba klanjati; niti neka se voda naziva Neptunom, niti oganj Vulkanom, niti zrak Junonom, niti zemlja Prozerpinom, niti plodovi Cererom. Sve je to stvoreno za našu uporabu: ipak je propadljivo i bez duše.”
14 Trajan reče: „Nisi dobro rekao na početku kad si zabranio klanjati se Istoku i bogovima.” Ignacije reče: „Zato se ljutiš, o kralju, što opominjemo da se ne štuje ono čemu se ne treba klanjati, nego živomu i istinitomu Bogu, stvoritelju neba i zemlje, i njegovu jedinorođenomu Sinu. Samo je ta istinita spoznaja najsnažnija: po njoj ispovijedamo svete i duhovne dogme njegova nauka koji u nama obiluje. A ono poganskoe mnogoboštvo, nepopravljivo na dobro, nestalno, koje ne stoji ni na kakvoj čvrstoći, nepopravljiva zabluda i zavodnica, kako ne bi bilo puno svake laži kad sada govori da je dvanaest bogova po svemu i u svemu, a potom ih opet prihvaća bezbroj?”
B Trajan reče: „Više ne podnosim tvoju oholost: najgore nas naime izazivaš želeći nas pobijediti ne znam kakvim nerazumnim riječima. Prinesi dakle žrtvu: dosta ti je naime što si govornički raspravljao protiv nas. Ako pak ne htjedneš, ponovno ću te podvrgnuti mukama i tako ću te poslije predati zvijerima.” Ignacije reče: „Odakle to da prijetiš, a ne ispunjavaš što obećavaš? Kršćanin sam i ne prinosim žrtvu najopakijim zlodusima, nego se klanjam istinitomu Bogu, Ocu Gospodina našega Isusa Krista, koji me prosvjetljuje svjetlom spoznaje, koji je otvorio moje oči da razumijem njegova čudesa; njega štujem i častim: on je naime Bog, Gospodin, Kralj i jedini silan.” Trajan reče: „Mučit ću te na užarenom ležaju ako se ne pokaješ.” Ignacije reče: „Dobro je naime, o kralju, pokajati se od zala, te treba priteći k boljemu, a ne k goremu. Ništa naime nije bolje od pobožnosti.” Trajan reče: „Željeznim mu kukama izderite leđa govoreći mu: Pokori se caru i prinesi žrtvu bogovima prema odlucig senatora.” Ignacije reče: „Ja se bojim odluke Boga koji je rekao: Nećeš imati drugih bogova osim mene, i: Tko prinese žrtvu tuđim bogovima, poginut će. A Senat i kralja koji savjetuju nepravedno ne slušam. Nećeš naime, kaže Zakon, biti pristran prema moćniku, i: Nemoj pretjerivati u zloći.” Trajan reče: „Octom i solju polijte njegove rane.” Ignacije reče: „Znam da mi se za sve što mi se dogodi zbog ispovijedanja Boga povećava nagrada dobara. Nisu naime patnje ovoga vremena dostojne buduće slave koja će se očitovati u nama.” Trajan reče: „Poštedi već samoga sebe, čovječe, i pokori se onima koji ti zapovijedaju: jer ću za tebe iznaći još gore muke.” Ignacije reče: „A tko će nas rastaviti od ljubavi Božje? Nevolja, ili tjeskoba, ili progonstvo, ili glad, ili pogibelj, ili mač? Uvjeren sam naime da ni život ni smrt neće moći od pobožnosti rastaviti onoga koji se uzda u snagu Kristovu.”
C Trajan rečeh Senatu: „Misli da me može pobijediti tom strpljivošću. Čovjek je naime biće koje može mnogo podnijeti.” Ignacije reče: i „Ne mislim, nego vjerujem da sam pobijedio i da pobjeđujem, kako bi spoznao kolika je razlika između pobožnosti i bezbožnosti.” Trajan reče: „Uzmite ga, stavite mu željezne okove, zatvorite mu noge u klade i čuvajte ga u dnu tamnice, neka ga nitko ni kroz otvor ne vidi, neka k tri dana i tri noći ne jede kruha niti pije vode, te neka nakon tri dana bude predan zvijerima i tako izgubi život.” Senat reče: „I mi smo suglasni s ovom presudom: sve nas je naime uvrijedio zajedno s carem ne pristajući prinijeti žrtvu bogovima, nego potvrđujući da je kršćanin.” Ignacije reče: „Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, koji me je svojom velikom dobrohotnošću udostojao učiniti dionikom Kristovih patnja te pravim mučenikom njegova božanstva i vjernim glasnikom.” a Burgundski rukopis ima: „quia Ipse est principium”.
b To jest predšasnik u Carstvu. Neslaganje rukopisa upućuje na to da je ovo umetnuto.
c Burgundski rukopis to prenosi ovako: „Otkako se Bog naš rodio od Djevice i postao najprije Bog Riječ i čovjek, samo je nama, a ne u svakom vijeku, kraljevao svima pedeset i sedam godina, a drugih sedam držeći Rimsko Carstvo imao je i samovlast.”
d Dn 2, 40. Četvrto će kraljevstvo biti kao željezo; kao što željezo sve satre i kroti, tako će satrti i smrviti sva ova druga kraljevstva. Sama pak vlast četvrtoga kraljevstva, što je Rimsko Carstvo, označava se šibom ili žezlom: tako se u Ps 2, 9 kaže: „Reges eos in virga ferrea”, i u Ps 109, 2: „Žezlo sile poslat će Gospodin sa Siona: vladaj usred neprijatelja”.
e Lobijski rukopis ima „polydiela”, možda „polotheia”, mnoštvo bogova.
f Isti rukopis ima „trucidabo”: kod Bede i Adona kaže se da je pretrpio užareni ležaj; Meneji o tome šute, kao da su bile samo prijetnje.
g Lobijski rukopis ima „Imperatoris”.
h Audomarski rukopis ima: „sane tui putant, quia etc.”
i Neki rukopisi umeću: „Senatus putat, quia me potes”.
k Prijašnji Životopis spominje jednu noć. Otuda ovamo valja premjestiti odluku o slanju sv. Ignacija u Rim.
POGLAVLJE IV. Ili radije III.
Mučeništvo. Pokop. Svjedočanstva drugih.
Trećega pak dana Trajan sazva sav Senat i prefekta te zapovjedi da se okupe u amfiteatru, i slegnu se sve mnoštvo Rimljana; bijahu naime čuli da se biskup Sirije ima boriti sa zvijerima: i sjednuvši na sudačku stolicu, zapovjedi da dovedu sv. Ignacija. A čim ga ugleda, reče mu: „Čudim se kako živiš nakon tolikih muka i gladi: ali barem mi se sada pokori, da se i ti oslobodiš sadašnjih zala i nas oslobodiš žalosti zab prijateljem.” Ignacije reče: „Čini mi se da imaš ljudski lik, a ćud lisice koja doduše maše repom, ali u duši smišlja zlo; izmišljaš riječi čovječnosti, a želiš da ništa ne bude zdravo. Čuj dakle sada sa srdžbom da ne marim za smrtni i vremeniti život zbog Isusa za kojim žudim: poći ću k njemu: on je naime kruh besmrtnosti i čaša vječnoga života. Sav sam njegov i k njemu upravljam svoj um; prezirem tvoje muke i odbacujem tvoju slavu.” Trajan reče: „Budući da je ohol i preziratelj, svežite ga i pustite na njega dva lava, koji neka ne ostave ni njegove ostatke.”
C A kad su zvijeri puštene na njega, ugledavši ih, svetac Božji reče narodu:c „Muževi Rimljani, koji gledate ovo natjecanje, nisam se bez razloga trudio; ne trpim ovo zbog opačine, nego zbog pobožnosti. Božja sam naime pšenica i meljem se zubima zvijeri da postanem čist kruh.”d Čuvši to, Trajan se ispuni velikom srdžbom govoreći: „Velika je strpljivost onih koji vjeruju u Krista! Tko bi od Grka ili barbara podnio trpjeti toliko za svojega boga koliko ovaj trpi za onoga u kojega vjeruje?” Ignacije reče: „Nisam ljudskom snagom toliko podnio, nego jedinoe spremnom velikodušnošću, vjerom kojaf privlači i pomoću Kristovom.” I dok je on to govorio, pritrčaše k njemu dva lava: i s obje se strane sručivši na njega samo ga ugušiše, ag ne dotaknuše se njegova tijela, kako bi njegove relikvije bile zaštita velikomu gradu Rimljana, u kojem je Petar raspet, Pavao pogubljen mačem i Onezim kamenovan.
F Trajan pakh ustade, pogođen divljenjem, i ode. Dođoše mu pak pisma od vojskovođe Plinija Mlađega, potresena mnoštvom mučenika ubijenih za vjeru, u kojima nije bilo otkriveno nikakvo počinjeno zlodjelo niti išta učinjeno protivno zakonima, osim jedino toga što su ustajući prije zore pjevali hvalospjeve Kristu Bogu, dok su se preljuba i ostalih takvih zločina gnušali te sve činili u skladu sa zakonima. Čuvši to, Trajan se pokaja
A pokajavši se zbog onoga što je nanio blaženomu i svetomu Ignaciju (bio je naime predvodnik ostalih mučenika), izdade ovakav proglas: neka se kršćanski rod ne istražuje, ali ako tko ipak dopadne suda, neka bude kažnjen. Za tijelo pak sv. Ignacija zapovjedi da se ne zabranjuje ako bi ga tko htio uzeti radi pokopa. Braća pak koja su bila u Rimu, koja su ga i dopratila sve do mučeništva i kojima ga je bio preporučio, nisu oklijevala uzeti njegovo tijelo te su ga položila ondje gdje se smjelo okupljati i hvaliti Boga i Gospodina našega Isusa Krista, Sina njegova, u Duhu Svetome. Za dovršenje pak svetoga biskupa i mučenika obavili su mu spomen s pohvalom.
20 i Za njegovo je mučeništvo znao i Irenej, lionski biskup, te spominje njegove poslanice govoreći: „Kao što reče jedan od naših, zbog mučeništva po Bogu osuđen na zvijeri: Jer Božja sam pšenica, meljem se zubima zvijeri da se nađem kao čist kruh.” No i Polikarp, biskup Smirnjana, spominje ga pišući Filipljanima i govoreći: „Molim vas stoga sve da se trudite oko poslušnosti i razmišljate o strpljivosti koju ste na svoje oči vidjeli ne samo u onim blaženima Ignaciju, Rufu i Zosimu, nego i u drugima koji su između vas, i u samome Pavlu i ostalima koji su s njim povjerovali. Jer svi oni nisu uzalud trčali, nego u vjeri i pravednosti, te su otišli na mjesto koje im pripada od Gospodina i k onomu s kojim su suumrli. Nisu naime ljubili sadašnji vijek, nego Krista koji je za nas umro i kojega je Bog uskrisio.” I opet: „Imate poslanice Ignacijeve koje vam je on poslao, i sve druge koje smo našli kod sebe poslali smo vam, prema onomu što ste tražili, a priložene su ovome pismu; k od njih ćete imati veliku korist. Sadrže naime vjeru i strpljivost koja je u Gospodinu našemu.”
21 Trpio je pak za konzulata l Atika i Marcela, 1. veljače, kojega dana vjernici i svečano slave njegov spomen; m a prijenos njegova tijela s nimalo manjim poštovanjem slavi se 17. prosinca: po daru Gospodina našega Isusa Krista, koji živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.
a Valja umetnuti 2. poglavlje o putovanju u Rim. Ono što slijedi obavljeno je u Trajanovoj odsutnosti, pred Senatom.
b Lobijski rukopis ima: „animi”.
c Prije puštanja lavova ovo se navodi u prijašnjem Životopisu.
d Ostatak razgovora ondje nedostaje.
e Burgundski rukopis ima: „promptanimitate”.
f Lobijski rukopis ima: „auxiliante et attrahente fide, et auxilio Christi”.
g Prema drugim Djelima proždrle su tijelo ostavivši samo kosti.
h Prema istim Djelima u odsutnosti je doznao za plemenitu borbu sv. Ignacija. i Sljedeći br. 20 nedostaje u nekim rukopisima, a preuzet je iz Euzebija, 3. knjiga, 30. poglavlje. k Kod Euzebija stoji: εις ων μεγαλα ωφεληθηναι δυνησεσθε. l Zapravo Atilija Metilija, odnosno Apija Anija i Metilija, kako je gore dokazano. m Ovo se čita samo u Burgundskom rukopisu.
O različitim prijenosima
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.