Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak III · 29. siječnja

O sv. Arnulfu, mučeniku u Belgiji

DE S. ARNULPHIO MARTYRE IN BELGIO

Cysoing, nekoć kraljevski posjed u okrugu Tournaija, sada se računa unutar granica područja Lillea, znamenito i veliko naselje, koje ima i čast baronije te se ubraja među četiri glavne baronije Flandrije, kojima na stjegovima što ih nose ucrtavaju medvjede. Više o starini, imenu i uresima mjesta piše naš Ivan Buzelin u Galloflandria, 1. knjiga, 19. poglavlje. Ovdje je samostan, koji je sada redovničkih kanonika, prije otprilike osam stotina godina utemeljio sv. Everard, zet Ludovika Pobožnoga, furlanski vojvoda, o kojemu ćemo i o supruzi Gizeli te sinu Alardu govoriti 16. prosinca.

Cysonium, olim fiscus regius in pago Tornacensi; nunc intra limites agri Insulensis censetur, vicus insignis et magnus, qui et Baroniæ obtinet decus, numeraturque inter quatuor præcipuas Baronias Flandriæ, quibus vexilla gestantes ursos appingunt. Plura de loci antiquitate, nomine, ornamentis scribit Joannes Buzelinus noster Galloflandriæ lib. 1, cap. 19. Hic monasterium, quod nunc Canonicorum regularium est, ante annos fere octingentos condidit S. Everardus, Ludovici Pii gener, Dux Forojuliensis, de quo et Gisla conjuge, atque Alardo filio agenus XVI Decembris.

2 Ovdje je dugo čuvano tijelo mučenika sv. Arnulfa, čiji se rođendan za nebo u Belgijskom martirologiju bilježi 29. siječnja, premda ga, kako ima Molanus u Natal. SS. Belgii, stanovnici Cysoinga ne slave. Njega 28. siječnja navodi Galesini ovim riječima: U Cysoingu u Belgiji sv. Arnulfa mučenika. I Ferrari: U Cysoingu u Belgiji sv. Arnulfa vojnika i mučenika. Premda se čini da je nekim Belgijcem, slabo upućenim u svoju domovinu, prevaren Ferrari, dok u napomenama sumnja treba li umjesto Cysoinga, sela u Flandriji, pučki Cisoing (ne, kako on piše, Cigyn), staviti Quesnoy ili Le Quesnoy, gradić u Hainautu. Također Saussay: Istoga dana (28.) u Cysoingu u Tournaiskoj biskupiji sv. Arnulfa vojnika i mučenika, koji je pao okrunjen za pobožnost i pravednost. A tim je piscima dao povod da mu posvete taj dan Molanus u Indiculo SS. Belgii pišući ovako: Arnulf, vojnik i mučenik iz Cysoinga, u obrani svoga Gospodina i Učitelja nedužan je pogubljen omčom... Rođendan za nebo vidio sam zabilježen na 28. siječnja, koji ipak mislim da stanovnici Cysoinga ne slave, nego na 13. srpnja čine spomen Svetaca svoje Crkve. A njihovo je uzdignuće učinjeno 12. prosinca.

2 Hic S. Arnulphi Martyris asservatum diu corpus fuit, cujus XXIX Januarii in Martyrologio Belgico consignatur Natalis, licet, ut habet Molanus in Natal. SS. Belgii, a Cysoniensibus non celebretur. Eum XXVIII Januarii refert Galesinius his verbis: Cisonii in Belgio S. Arnulphi Martyris. Et Ferrarius: Cisonii in Belgio S. Arnulphi Militis et Martyris. Quam quam ab aliquo Belga, patriae suæ parum gnaro, deceptus videtur Ferrarius, dum in Notis dubitat num pro Cysonio, Flandriæ pago, vulgo Cisoing, (non, ut ipse scribit, Cigyn,) Kesnoy, sive Quercetum Hannoniæ oppidum reponendum sit. Saussaius quoque: Eodem die (XXVIII) Cisonii in Tornacensi Præsulatu S. Arnulphi Militis et Martyris, qui pro pietate et justitia coronatus occubuit. Et præbuit his auctoribus eum diem illi dicandi occastonem Molanus iu Indiculo SS. Belgii ita scribens: Arnulphus miles et Martyr Cisoniensis, in defensione Domini ac Magistri sui innocens laqueo peremptus fuit.... Natalem notatum vidi V Kal. Februarii, quem tamen puto a Cisoniensibus non celebrari, sed III Id. Julii faciunt commemorationem Sanctorum suæ Ecclesiæ. Eorumque elevatio facta est pridie Id. Decembris.

3 Život sv. Arnulfa napisao je u krnjem dimetru u ritmu, sastavljenom od trorednih strofa, neki kanonik iz Cysoinga, kao što je očito iz ovih stihova:

3 Vitam S. Arnulphi scripsit rhythmo dimetro catalectico, strophis tricolis constante, Canonicus quispiam Cisoniensis, ut ex his versibus patet:

Noću je uzeo Sveca i prenio u glavno pročelje sadašnje Crkve.

Sanctum nocte sustulit, Et in caput transtulit, Præsentis Ecclesiæ.

Nekoliko strofa toga ritma navodi Molanus u Indiculo i Natalibus SS. Belgii, te Buzelin na navedenomu mjestu, koji u 3. knjizi Annal. Galloflandriae vjerno izlaže povijest sv. Arnulfa. Taj nam je ritam nadalje, iz rukopisa samostana u Marquetteu kod Lillea, ustupio naš Egidije Bucherius. Arnulfa spominje također Ferreolus Locrius u Chronico Belgico i Vilim Gazaeus u Historia Ecclesiast. Belgii, koji prenosi da se njegova pomoć osobito zaziva protiv vrućica, ali se vara kad piše da je Gizela, koja je ondje pokopana, bila njegova supruga, a Alard sin.

Hujus rhythmi strophas aliquot recitat Molanus in Indiculo et Natalibus SS. Belgii, et Buzelinus loco citato, qui et lib. 3, Annal. Galloflandriæ ex fide historiam S. Arnulphi exequitur. Eum porro rhythmum nobis, ex MS. cænobii Marquettensis juxta Insulas, communicavit Ægidius Bucherius noster. Meminit quoque Arnulphi Ferreolus Locrius in Chronico Belgico, et Guilielmus Gazæus in Historia Ecclesiast. Belgii, qui tradit ejus opem adversus febres præcipue implorari, sed fallitur dum Gislam, quæ ibidem tumulata, ejus conjugem fuisse Alardum filium scribit.

4 Da je Gaufrid, ili Guntfrid, ili Godefrid, biskup Arrasa i Cambraija, bio sin mučenika sv. Arnulfa, pišu Demochares, Klaudije Robert i Gazaeus. Juraj Colvenerije u napomenama uz 1. knjigu Chronici Baldrici, biskupa Noyona, 36. poglavlje, ovako piše: Tko je taj mučenik Arnulf, ne bih lako rekao. U martirologijima nalazim dvojicu mučenika Arnulfa, jednoga na dan 18. srpnja, za kojega se piše da je bio biskup Toursa, suvremenik i učenik sv. Remigija, i stoga to nije onaj o kojemu se pita; drugoga na dan 3. listopada u dodacima Molanusa Uzardu ovim riječima: U Mouzonu blagdan bl. Arnulfa mučenika. Gdje ipak umjesto Mouzona treba vjerojatno čitati Mouson... Je li to onaj, nije mi poznato. Locrius i Ferreolus radije smatraju da je bio sin ovoga našega Arnulfa. O dobi pak Arnulfa može se zaključiti iz toga što žele da je sin oko godine 752., pošto je Traward ili Traguard preminuo, postavljen za zamjenika, a umro 770. ili ne mnogo poslije. I postaje prilično vjerojatno iz onoga što u 1. knjizi, 36. poglavlju i sljedećemu pripovijeda Baldrik.

4 Gaufridum, sive Guntfridum, aut Godefridum, Atrebatium et Cameracensium Antistitem, S. Arnulphi Martyris filium fuisse scribunt Demochares, Claudius Robertus, Gazæus. Georgius Colvenerius in Notis ad lib. 1, Chronici Baldrici Noviomensis Episcopi cap. 36, ita scribit: Quis sit iste Arnulphis Martyr, non facile dixerim. In Martyrologiis duos invenio Arnulphis Martyres, unum die 18 Julii, qui scribitur fuisse Episcopus Turonensis, contemporalis et discipulus S. Remigii; et proinde non est iste de quo quæritur: alterum die 3 Octobris in addit. Molani ad Usuardum his verbis: Mosonii festivitas B. Arnulphi Martyris. Ubi tamen pro Mosonii verisimiliter legendum est Mosomii.... An iste sit, non mihi constat. Locrius et Ferreolus potius nostri hujus Arnulphi filium existimant fuisse. De Arnulphi autem ætate statui ex eo potest, quod filium volunt circiter annum 752. Trawardo, vel Traguardo, vita functo subrogatum, decessisse 770, aut non multo post. Et satis fît verisimile ex iis quæ lib. 1, cap. 36, et sequenti Baldricus narrat.

5 Svetim Arnulfovim kostima vrlo je dugo, kaže Buzelin, cvala crkva samostana u Cysoingu, i mnogim čudesnim ozdravljenjima uz njih. Gazaeus natuknjuje da se ondje još nalaze; ovako, naime, piše: Počiva u crkvi u Cysoingu, uz bok žrtvenika, sa suprugom Gizelom i sinom Alardom, i slavi se 29. siječnja. O Gizeli smo gore napomenuli da je bila kći Ludovika Pobožnoga, supruga sv. Everarda, a Alard njihov sin. I sam on na drugome mjestu, premda ponovno piše da je sv. Alard bio sin sv. Arnulfa, poslije ipak sv. Gizelu naziva suprugom sv. Everarda i prenosi da se s njime slavi 16. prosinca. Da su pak Arnulfove kosti raspršili ikonoklasti pišu Molanus u Indiculo i Natalibus te Locrius. Veliko je mnoštvo ljudi prije, kako prenosi Buzelin, hrlilo u tu crkvu. Kojima je vrat bio mučen bolom, ti su taj isti uže stavljali oko njega, ono koje je bilo stegnulo grlo toga mučenika, i odmah su osjećali da se bolest stišava. Njima se također često na molitve gasio opak tjelesni žar, onima koji su teško gorjeli od vrućica, i mnogi su za primljeni dar često prinosili srebrne niti upletene na način omče.

5 Sacris Arnulphi ossibus admodum diu, inquit Buzelinus, Cysoniensis cænobii templum, et plerisque ad ea mirandis curationibus floruit. Gazæus innuit adhuc isthic extare ita enim scribit: Quiescit in ecclesia Cysoniensi, ad latus altaris, cum Gisla conjuge et Alardo filio: et 29 Januarii celebratur. De Gisla supra monuimus Ludovici Pii filtam, S. Everardi conjugem fuisse; Alardum eorum filium. Et ipse alibi licet iterum S. Alardum S. Arnulphi filium scribat, postea tamen S. Gislam S. Everardi conjugem vocat, tradit que cum eo coli XVI Decembris. Arnulphi vero ossa per Iconomachos dispersa esse scribunt Molanus in Indiculo et Natalibus, ac Locrius. Multus antea, ut tradit Buzelinus, ad eam ædem fiebat concursus hominum. Quibus collum dolore torquebatur, eam ipsi restim huic circumdabant, quæ fauces ejus Martyris eliserat; statimque sentiebant ægritudinem comprimi. Iis etiam sæpenumero ad preces malignus corporis ardor extinguebatur, qui febribus æstuabant graviter: et multi pro accepto munere, frequenter offerebant argentea fila in laquei modum contorta.

Metrički život

Vita metrica

AUTOR NEPOZNATI KANONIK IZ CYSOINGA, iz rukopisa samostana u Marquetteu.

ARNULFA, koji nosi Boga, vjernoga štitonošu, ovakva je povijest. Njegova mladenačka dob, slijedeći Boga žarkim duhom uz vodstvo milosti, nastojala se pokazati besprijekornom i svima ljubljenom. Ne brinući se za sutra, siromahe je za Gospodina odijevao i hranio. Njega resi zrela ozbiljnost i čistoća, a upravlja njime umjerenost. Živeći na svijetu mrtav, u svetosti marljiv, prožet razboritošću. Čuvar savjesti, nastojao je ugoditi Božjoj prisutnosti. Čija nedužnost nije imala ništa od mudrosti ludoga svijeta. Moleći s postom, ono što će požnjeti s radošću sije u suzama. Sasvim brižan da ne bi bio previše zapleten u najniže stvari. Što da se o njemu dostojnije, što da se kaže potpunije, kad stvar nadilazi mjeru? Tko da nabroji milosrđe, tko obilje kreposti, tko da nabroji djela?

AUCTORE CANONICO CYSONIENSIANONYMO, ex MS. monasterii Marquettensis.

ARNULPHI Deiferi, Fidelis armigeri, Talis est historia. Hujus ætas florida, Deum mente fervida Sequens duce gratia, Irreprehensibilis, Et cunctis amabilis, Apparere studuit. Non curans de crastino, Egenos pro Domino Vestivit et aluit. Quem matura gravitas Insignit et castitas, Regit temperantia. Mundo vivens mortuus,

Sanctitate strenuus, Conditus prudentia. Custos conscientiæ, Divinæ præsentiæ Complacere studuit. Cujus innocentia Nil de sapientia Stulti mundi sapuit. Orans cum jejunio, Quod metat cum gaudio Seminat in lacrymis. Omnino sollicitus, Ne nimis implicitus Esset rebus infimis. Quid de eo dignius, Quid dicatur plenius, Cum res modum superet? Quis misericordiam, Quis virtutum copiam, Quis actus enumeret?

2 Ovaj je bio vjeran štitonoša nekoga moćnoga i bogatoga vojnika. Jer visok stasom, krepak živom snagom, bio je neumoran u oružju. Njega je krvno srodstvo, ali i čestitost običaja, učinilo dragim Vojniku. Ali zato što je bio omiljeniji i svima vrjedniji, zavidjeli su podložnici. Ovaj je potajnom krađom kriomice uzimao za Gospodina ne malen imetak. Uistinu spasonosna krađa, jer je nadopunjavao oskudicu siromaha.

2 Hic cujusdam Militis Potentis et divitis, Erat fidus armiger. Nam procerus corpore, Vivo vigens robore, Fuit armis impiger. Ipsum consanguinitas, Sed et morum probitas, Carum fecit Militi. Sed quod esset gratior, Et cunctis præstantior, Invidebant subditi. Hic furto clandestino Subtrahebat Domino Non parvam substantiam. Plane salutiferum Furtum, quia pauperum Supplebat inopiam.

3 Dok je pod vlastitom odjećom nosio hranu, uhićen od ukućana, optužuje se, vuče se, osuđuje se, svlači se, haljina Sveca se razdire. Krilo puno iverja otac pred ukućanima na Arnulfovu slavu. Tako Gospodin čudom ukrašava nepravdu učinjenu svome sluzi. Dok ukućani zapanjeno gledaju, ne oklijeva s oproštenjem, nego odmah oprašta.

Stišana sumnja: njegovoj vlasti gospodar predaje brigu o kući. Sam svjestan sebe, odlazeći što brže, sa sobom nosi iverje. Dok ih je dijelio, vidi da ponovno uzima prve oblike hrane. Time se ne uznosi, nego nastavlja započeto djelo dobročinstva. Nikomu ne nanoseći štetu, uspoređujući sa sobom dan Posljednjega suda.

3 Dum sub veste propria Deferret edulia, Tentus a familia; Accusatur, trahitur, Damnatur, diripitur, Vestis Sancti scinditur. Sinus plenus assulis Pater coram famulis Ad Arnulfi gloriam. Sic Dominus miraculo Factam suo famulo Decorat injuriam. Dum stupet familia, Non tardat de venia, Sed indulget protinus.

Sopita suspicio: Dat ejus dominio Domus curam dominus. Ipse sibi conscius Recedens quantocyus Secum defert assulas. Quas dum distribueret, Videt quod resumeret Primas esca formulas. Inde non extollitur, Sed coepti persequitur Opus beneficii. Nulli damnum inferens, Secum diem conferens Extremi judicii.

4 Ovaj primivši ponekad zapovijed Vojnika o pljačkanju podložnika, štedio je tuđince, namirujući samoga iz njegovih žitnica.

AUTOR KANONIK IZ CYSOINGA, IZ RUKOPISA.Dok je to često činio i tako se imetak pomalo smanjivao, javljeno je gospodaru da jedva za sutrašnji dan dotječu plaće. Stoga se poziva na odgovornost i predaje kaznama kao krivac za zločin. Pred očima je Bog svome sluzi, svjedok djela. Jer dok nadoknađuje štetu, dvostruko razveseljuje svoga gospodara. Arnulfa najsvetijega i Bogu najdražega zajednički hvale. Od toga ga kao svoga prisvajajući za sina, Vojnik ga grli. Više ne naziva svojim ono što ima, nego svačijim, niti se potajno dijeli.Kojega mučitelj usmrćuje. Neizrecivo ime, božansko, strašno triput Blaženi zaziva. Neprijatelje muči bijes što je toliki pokoj onoga koji visi na stablu. Jarost začinje srdžbu, u predah se zalijeće iz svačijih prsa. Da ništa ne postignu ako ne dovrše započeto, međusobno razgovaraju: Ako odavde odemo, nećemo ponijeti nikakav slavodobitni znak nad mrtvacem. Dok tako svatko govori, oni se jednodušno penju na stablo. Na ramena Sveca stavljaju okrutne noge, žestoko se upirući. Nedužnoga kolju, što dokazuju čudesa koja ondje niču, a koja smatramo da treba prešutjeti dok pišemo ono što nismo vidjeli, da se ne bi smatralo bajkom.Hvali Boga: silom se guši.žitnice gospodara da se božanski napune isprosuje:Tako se svetost Arnulfova i dokazana ljubav nadaleko i naširoko proslavila. I što je mučeništvom zaslužio stići do radosti Svetih. Premda je bio laik, njega je Gospodnja riječ savršeno poučila da kao što je Krist za sve, tako svatko za braću podnese smrt. Jer da bi postao mučenik i postojano ispunio Gospodnji nalog, ovaj i Vojnik zajedno izašavši sretno kroče javnim putem. Neprijatelje je imao njegov gospodar, koje izdaleka ugledavši da dolaze, kad nema bijega, ovaj daje savjet obraćajući se gospodaru: Vaš je konj slab, moj brz i okretan; uzjašite njega. Tako u obližnje selo, samo da spasite svoju dušu, bježite. Meni se nije bojati, nikomu od njih nisam naudio, zašto bih ih se plašio? I ako završim život, rado ću umrijeti za tebe, gospodaru, da te oslobodim.

4 Hic præceptum Militis De prædandis subditis Quandoque suscipiens, Parcebat extraneis, Ex ejusdem horreis Ipsi satisfaciens.

AUCTORE CYSONIENSI CANONICO, EX MSS.Quod cum sæpe faceret, Et tanta decresceret Paullatim substantia; Est delatum domino, Quod vix die crastino Suppetunt stipendia. Convenitur igitur, Et pœnis addicitur, Quasi reus sceleris. Adest in propatulo Deus suo famulo, Attestator operis. Nam cum damnum reparat, Ipsius exhilarat Dominum dupliciter. Arnulfum sanctissimum, Et Deo carissimum Commendant communiter. Ex hoc quasi proprium Assumens in filium, Miles hunc amplectitur. Jam non dicit proprium Quod habet, sed omnium, Nec clam distribuitur.Quem tortor exanimat. Nomen ineffabile, Divinum, terribile Ter Beatus nominat. Hostes torquet rabies, Quod tanta sit requies Pendentis in arbore. Iram furor concipit, In pausam se proripit De cujusque pectore. Quod nihil proficiant, Nisi cœptum finiant, Colloquuntur mutuo: Hinc si discesserimus, Nullum reportabimus Triumphum de mortuo. Dum sic quisque loquitur, Ab ipsis conscenditur Arbor unanimiter. Sancti super humeros Ponunt pedes efferos, Innitentes acriter. Innocentem jugulant, Quod probant quæ pullulant Ibidem miracula, Quæ silenda credimus, Non visa dum scribimus, Ne putetur fabula.Deum laudat: vi strangu- latur.domini hor- rea repleri divinitus im- petrat:Sic Arnulfi sanctitas Et probata caritas Longe late claruit. Et quod per martyrium Ad Sanctorum gaudium Pervenire meruit. Licet esset laicus, Hunc sermo Dominicus Perfecte docuerat; Ut sicut pro omnibus Christus, sic pro fratribus Quisque mortem perferat. Nam Martyr ut fieret, Et jussum perficeret Constanter Dominicum; Hic et Miles pariter Egressi, feliciter Iter carpunt publicum. Hostes ejus dominus Habebat, quos eminus Venire conspiciens. Dum non est effugium, Iste dat consilium, Dominum conveniens: Equus vester debilis, Meus velox et agilis; In ipsum conscendite. Sic ad villam proximam, Vestram tantum animam Ut salvetis, fugite. Mihi non sunt metui, Nihil eos nocui, Cur eos pavescerem? Et si vitam termino, Mori pro te domino Libet, ut te liberem.

7 Ali preostaju mnogi koji su upoznali povijest najsvetijega čovjeka; čije svjedočanstvo izneseno u sredinu donosi veliku milost. Jer su dugo vremena na istomu stablu viđena svjetla, da se vjeruje kako je ondje prisutnost nebeskih građana. Toliko se veličina stabla protokom vremena nimalo ne vidi; sve su vjernici kao velike zaloge iščupali iz korijena.Stablo sja nebeskim sjajem.gori od žudnje za mučeništvom:predaje se smrti za gospodara:Vojnik bježi vrlo brzo: Neprijatelji s njime okrutnije postupaju, kolju ga, razdiru, predbacuju mu što je pobjegao uz pomoć onoga koga su mrzili. Njegov vrat čvrsto stežu remenom zajedno da tako završi život. Živeći dugo vremena, tako visi na stablu da ne osjeća nikakvo zlo. Remen nije nimalo naudio, nego je više podupirao,

7 Sed supersunt plurimi, Qui viri sanctissimi Noverunt historiam; Quorum testimonium Prolatum in medium Multam confert gratiam. Nam sunt longo tempore In eadem arbore Visa luminaria; Ut ibidem civium Credatur cælestium Adesse præsentia. Tanto moles arboris Per successum temporis Non comparet penitus: Totum a fidelibus Pro magnis pignoribus Est raptum radicitus.Arbor cælesti fulgore lucet.xstuat mar- tyrii deside- rio:se morti of- fert pro do- mino:Miles fugit ocyus: Hostes hunc atrocius Tractant, mactant, lacerant; Quod ejus suffragio Quem habebant odio Fugisset, improperant. Ejus collum fortiter Loro stringunt pariter. Ut sic vitam finiat. Longo vivens tempore, Sic pendet in arbore, Ut nil mali sentiat. Lorum nihil nocuit, Sed magis sustinuit,

8 Remen koji je bio za muku, lijek je, ako koga boli vrat; ako ga ponese oko sebe i ne posumnja, neka odmah nestane bol: a Jer ako tko s vrućicama dođe ovamo i molitvama osjeti dobročinstva. Kad se narod okupljao, mnoga su se sluzi Božjemu davali darovi. Da će se ovamo često vraćati ne bez dara zavjetuje se mnoštvo puka. Neke smo, kako smo napomenuli, vidjeli da ovamo dolaze sa srebrnim nitima, koje nose oko vrata i tako ih prinose Svecu načinjene poput omče.a Druga čudesa Sveca.se vješa:

Ne podnoseći svakodnevnu nepravdu (jer bi potomcima bilo skriveno koliku je slavu zadobio kod Višnjih), molila je u kutu pred grobom Sveca neka stara udovica, posvećena milostinjama; ona je bila ustrajna u molitvi sa suzama. Ukazavši se vidljivo, Svetac je blago zaziva i oslovljava: Držeći nebeska kraljevstva, zašto laički puk tako prezire Arnulfa? Oni okreću leđa, u njegovoj prisutnosti iznose isprazne riječi. Da se on sam ne bi osvetio, priliči da to objavi tvoja pronicavost. Na to hrabra žena: Navedi svoje ime, ako ti je drago, i ne ostavljaj me u sumnji, da što sam sigurnija, to budem postojanija da učinim što zapovijedaš. On se naziva Arnulfom; ono što zapovijeda ponavlja da se nepostojano čini.

8 Lorum quod supplicio Fuit, est remedio, Si quis collum doleat; Hoc si circumtulerit, Et non hæsitaverit, Quod mox dolor abeat: a Nam si quis cum febribus Huc venit et precibus Sentit beneficia. Concurrente populo, Multa Dei famulo Dabantur donaria. Huc sæpe recurrere Se non sine munere Vovet plebis copia. Quosdam, ut monuimus, Huc venire vidimus Cum filis argenteis, Quæ collo circumferunt, Et Sancto sic offerunt Factis quasi laqueis.a Alia Sancti miracula.suspenditur:

Illatam quotidie Non ferens injuriam, (Nam lateret posteros Quantam apud Superos Obtineret Gloriam) Orabat in angulo Coram Sancti tumulo Quædam senex vidua, Vacans eleemosynis, Orare cum lacrymis Hæc erat assidua. Sanctus visibiliter Apparens, hanc leniter Vocat et alloquitur: Regna tenens cælica Sic a plebe laica Cur Arnulfus spernitur? Ipsi dorsos ingerunt, Se præsente conferunt Verba nugatoria. Ipse ne se vindicet, Decet ut hoc indicet Tua præscientia. Ad quæ fortis femina: Te, si placet, nomina, Nec me reddas dubiam: Ut quanto sum certior, Tanto sim constantior, Ut quod jubes faciam. Arnulfum se nominat; Quod jubet ingeminat Inconstanter fieri.

10 Odmah sljedećega dana žena prenosi viđenje u uši prezbitera. Koji, kao da je tada bio opomenut od Boga, izađe pred narod. Da svatko iskaže poštovanje Svecu zapovijeda, opominje, ponavlja i pripovijeda čudo. Ipak bojeći se za grob, da ne bi ponovno bio na nemar neukomu puku, noću je uzeo Sveca i prenio u glavno pročelje sadašnje crkve. Ondje sada položen leži slavni mučenik na rubu žrtvenika.b Ondje je položena Gilla i njezin slavni porod, po imenu Alars. Zaslugama ove trojice i vojnika Evrarda, daj, oče sviju, da tako živimo u sadašnjosti da u nebu postignemo radost njihovu.

a Prije ove strofe nalazilo se u primjerku kojim se služio Molanus ovo:b Ove je stihove ovako izrazio Buzelin: Ondje gdje je položena Gizela i njezin slavni porod, po imenu Adalard.

I Gizelu ima Molanus i većina onih koji o njoj pišu.

10 Statim die crastina Visum refert femina In aures Presbyteri. Qui, quasi divinitus Tunc esset admonitus, Processit ad populum. Sancto quisque deferat Jubet, monet, iterat, Et narrat miraculum. Tamen timens tumulo, Rudi rursum populo Ne foret incuriæ, Sanctum nocte sustulit, Et in caput transtulit Præsentis ecclesiæ. Ibi nunc repositus Jacet Martyr inclytus In altaris margine.b Ibi Gilla posita Est, et ejus inclyta Proles, Alars nomine. Horum trium meritis, Et Evrardi Militis, Præsta pater omnium, Sic ad præsens vivere, Horum ut in æthere Consequamur gaudium.

a Ante hanc stropham habebatur in exemplari quo usus Molanus, istæc:b Hos versus ita expressit Buzelinus: Ubi Gisla posita est, Et ejus inclyta proles, Adalardus nomine.

Gislam quoque habet Molanus, et plerique qui de ea scribunt.

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

29. siječnja Kalendar godine