Cysoing, nekoć kraljevski posjed u okrugu Tournaija, sada se računa unutar granica područja Lillea, znamenito i veliko naselje, koje ima i čast baronije te se ubraja među četiri glavne baronije Flandrije, kojima na stjegovima što ih nose ucrtavaju medvjede. Više o starini, imenu i uresima mjesta piše naš Ivan Buzelin u Galloflandria, 1. knjiga, 19. poglavlje. Ovdje je samostan, koji je sada redovničkih kanonika, prije otprilike osam stotina godina utemeljio sv. Everard, zet Ludovika Pobožnoga, furlanski vojvoda, o kojemu ćemo i o supruzi Gizeli te sinu Alardu govoriti 16. prosinca.
2 Ovdje je dugo čuvano tijelo mučenika sv. Arnulfa, čiji se rođendan za nebo u Belgijskom martirologiju bilježi 29. siječnja, premda ga, kako ima Molanus u Natal. SS. Belgii, stanovnici Cysoinga ne slave. Njega 28. siječnja navodi Galesini ovim riječima: U Cysoingu u Belgiji sv. Arnulfa mučenika. I Ferrari: U Cysoingu u Belgiji sv. Arnulfa vojnika i mučenika. Premda se čini da je nekim Belgijcem, slabo upućenim u svoju domovinu, prevaren Ferrari, dok u napomenama sumnja treba li umjesto Cysoinga, sela u Flandriji, pučki Cisoing (ne, kako on piše, Cigyn), staviti Quesnoy ili Le Quesnoy, gradić u Hainautu. Također Saussay: Istoga dana (28.) u Cysoingu u Tournaiskoj biskupiji sv. Arnulfa vojnika i mučenika, koji je pao okrunjen za pobožnost i pravednost. A tim je piscima dao povod da mu posvete taj dan Molanus u Indiculo SS. Belgii pišući ovako: Arnulf, vojnik i mučenik iz Cysoinga, u obrani svoga Gospodina i Učitelja nedužan je pogubljen omčom... Rođendan za nebo vidio sam zabilježen na 28. siječnja, koji ipak mislim da stanovnici Cysoinga ne slave, nego na 13. srpnja čine spomen Svetaca svoje Crkve. A njihovo je uzdignuće učinjeno 12. prosinca.
3 Život sv. Arnulfa napisao je u krnjem dimetru u ritmu, sastavljenom od trorednih strofa, neki kanonik iz Cysoinga, kao što je očito iz ovih stihova:
Noću je uzeo Sveca i prenio u glavno pročelje sadašnje Crkve.
Nekoliko strofa toga ritma navodi Molanus u Indiculo i Natalibus SS. Belgii, te Buzelin na navedenomu mjestu, koji u 3. knjizi Annal. Galloflandriae vjerno izlaže povijest sv. Arnulfa. Taj nam je ritam nadalje, iz rukopisa samostana u Marquetteu kod Lillea, ustupio naš Egidije Bucherius. Arnulfa spominje također Ferreolus Locrius u Chronico Belgico i Vilim Gazaeus u Historia Ecclesiast. Belgii, koji prenosi da se njegova pomoć osobito zaziva protiv vrućica, ali se vara kad piše da je Gizela, koja je ondje pokopana, bila njegova supruga, a Alard sin.
4 Da je Gaufrid, ili Guntfrid, ili Godefrid, biskup Arrasa i Cambraija, bio sin mučenika sv. Arnulfa, pišu Demochares, Klaudije Robert i Gazaeus. Juraj Colvenerije u napomenama uz 1. knjigu Chronici Baldrici, biskupa Noyona, 36. poglavlje, ovako piše: Tko je taj mučenik Arnulf, ne bih lako rekao. U martirologijima nalazim dvojicu mučenika Arnulfa, jednoga na dan 18. srpnja, za kojega se piše da je bio biskup Toursa, suvremenik i učenik sv. Remigija, i stoga to nije onaj o kojemu se pita; drugoga na dan 3. listopada u dodacima Molanusa Uzardu ovim riječima: U Mouzonu blagdan bl. Arnulfa mučenika. Gdje ipak umjesto Mouzona treba vjerojatno čitati Mouson... Je li to onaj, nije mi poznato. Locrius i Ferreolus radije smatraju da je bio sin ovoga našega Arnulfa. O dobi pak Arnulfa može se zaključiti iz toga što žele da je sin oko godine 752., pošto je Traward ili Traguard preminuo, postavljen za zamjenika, a umro 770. ili ne mnogo poslije. I postaje prilično vjerojatno iz onoga što u 1. knjizi, 36. poglavlju i sljedećemu pripovijeda Baldrik.
5 Svetim Arnulfovim kostima vrlo je dugo, kaže Buzelin, cvala crkva samostana u Cysoingu, i mnogim čudesnim ozdravljenjima uz njih. Gazaeus natuknjuje da se ondje još nalaze; ovako, naime, piše: Počiva u crkvi u Cysoingu, uz bok žrtvenika, sa suprugom Gizelom i sinom Alardom, i slavi se 29. siječnja. O Gizeli smo gore napomenuli da je bila kći Ludovika Pobožnoga, supruga sv. Everarda, a Alard njihov sin. I sam on na drugome mjestu, premda ponovno piše da je sv. Alard bio sin sv. Arnulfa, poslije ipak sv. Gizelu naziva suprugom sv. Everarda i prenosi da se s njime slavi 16. prosinca. Da su pak Arnulfove kosti raspršili ikonoklasti pišu Molanus u Indiculo i Natalibus te Locrius. Veliko je mnoštvo ljudi prije, kako prenosi Buzelin, hrlilo u tu crkvu. Kojima je vrat bio mučen bolom, ti su taj isti uže stavljali oko njega, ono koje je bilo stegnulo grlo toga mučenika, i odmah su osjećali da se bolest stišava. Njima se također često na molitve gasio opak tjelesni žar, onima koji su teško gorjeli od vrućica, i mnogi su za primljeni dar često prinosili srebrne niti upletene na način omče.
Metrički život
AUTOR NEPOZNATI KANONIK IZ CYSOINGA, iz rukopisa samostana u Marquetteu.
ARNULFA, koji nosi Boga, vjernoga štitonošu, ovakva je povijest. Njegova mladenačka dob, slijedeći Boga žarkim duhom uz vodstvo milosti, nastojala se pokazati besprijekornom i svima ljubljenom. Ne brinući se za sutra, siromahe je za Gospodina odijevao i hranio. Njega resi zrela ozbiljnost i čistoća, a upravlja njime umjerenost. Živeći na svijetu mrtav, u svetosti marljiv, prožet razboritošću. Čuvar savjesti, nastojao je ugoditi Božjoj prisutnosti. Čija nedužnost nije imala ništa od mudrosti ludoga svijeta. Moleći s postom, ono što će požnjeti s radošću sije u suzama. Sasvim brižan da ne bi bio previše zapleten u najniže stvari. Što da se o njemu dostojnije, što da se kaže potpunije, kad stvar nadilazi mjeru? Tko da nabroji milosrđe, tko obilje kreposti, tko da nabroji djela?
2 Ovaj je bio vjeran štitonoša nekoga moćnoga i bogatoga vojnika. Jer visok stasom, krepak živom snagom, bio je neumoran u oružju. Njega je krvno srodstvo, ali i čestitost običaja, učinilo dragim Vojniku. Ali zato što je bio omiljeniji i svima vrjedniji, zavidjeli su podložnici. Ovaj je potajnom krađom kriomice uzimao za Gospodina ne malen imetak. Uistinu spasonosna krađa, jer je nadopunjavao oskudicu siromaha.
3 Dok je pod vlastitom odjećom nosio hranu, uhićen od ukućana, optužuje se, vuče se, osuđuje se, svlači se, haljina Sveca se razdire. Krilo puno iverja otac pred ukućanima na Arnulfovu slavu. Tako Gospodin čudom ukrašava nepravdu učinjenu svome sluzi. Dok ukućani zapanjeno gledaju, ne oklijeva s oproštenjem, nego odmah oprašta.
Stišana sumnja: njegovoj vlasti gospodar predaje brigu o kući. Sam svjestan sebe, odlazeći što brže, sa sobom nosi iverje. Dok ih je dijelio, vidi da ponovno uzima prve oblike hrane. Time se ne uznosi, nego nastavlja započeto djelo dobročinstva. Nikomu ne nanoseći štetu, uspoređujući sa sobom dan Posljednjega suda.
4 Ovaj primivši ponekad zapovijed Vojnika o pljačkanju podložnika, štedio je tuđince, namirujući samoga iz njegovih žitnica.
AUTOR KANONIK IZ CYSOINGA, IZ RUKOPISA.Dok je to često činio i tako se imetak pomalo smanjivao, javljeno je gospodaru da jedva za sutrašnji dan dotječu plaće. Stoga se poziva na odgovornost i predaje kaznama kao krivac za zločin. Pred očima je Bog svome sluzi, svjedok djela. Jer dok nadoknađuje štetu, dvostruko razveseljuje svoga gospodara. Arnulfa najsvetijega i Bogu najdražega zajednički hvale. Od toga ga kao svoga prisvajajući za sina, Vojnik ga grli. Više ne naziva svojim ono što ima, nego svačijim, niti se potajno dijeli.Kojega mučitelj usmrćuje. Neizrecivo ime, božansko, strašno triput Blaženi zaziva. Neprijatelje muči bijes što je toliki pokoj onoga koji visi na stablu. Jarost začinje srdžbu, u predah se zalijeće iz svačijih prsa. Da ništa ne postignu ako ne dovrše započeto, međusobno razgovaraju: Ako odavde odemo, nećemo ponijeti nikakav slavodobitni znak nad mrtvacem. Dok tako svatko govori, oni se jednodušno penju na stablo. Na ramena Sveca stavljaju okrutne noge, žestoko se upirući. Nedužnoga kolju, što dokazuju čudesa koja ondje niču, a koja smatramo da treba prešutjeti dok pišemo ono što nismo vidjeli, da se ne bi smatralo bajkom.Hvali Boga: silom se guši.žitnice gospodara da se božanski napune isprosuje:Tako se svetost Arnulfova i dokazana ljubav nadaleko i naširoko proslavila. I što je mučeništvom zaslužio stići do radosti Svetih. Premda je bio laik, njega je Gospodnja riječ savršeno poučila da kao što je Krist za sve, tako svatko za braću podnese smrt. Jer da bi postao mučenik i postojano ispunio Gospodnji nalog, ovaj i Vojnik zajedno izašavši sretno kroče javnim putem. Neprijatelje je imao njegov gospodar, koje izdaleka ugledavši da dolaze, kad nema bijega, ovaj daje savjet obraćajući se gospodaru: Vaš je konj slab, moj brz i okretan; uzjašite njega. Tako u obližnje selo, samo da spasite svoju dušu, bježite. Meni se nije bojati, nikomu od njih nisam naudio, zašto bih ih se plašio? I ako završim život, rado ću umrijeti za tebe, gospodaru, da te oslobodim.
7 Ali preostaju mnogi koji su upoznali povijest najsvetijega čovjeka; čije svjedočanstvo izneseno u sredinu donosi veliku milost. Jer su dugo vremena na istomu stablu viđena svjetla, da se vjeruje kako je ondje prisutnost nebeskih građana. Toliko se veličina stabla protokom vremena nimalo ne vidi; sve su vjernici kao velike zaloge iščupali iz korijena.Stablo sja nebeskim sjajem.gori od žudnje za mučeništvom:predaje se smrti za gospodara:Vojnik bježi vrlo brzo: Neprijatelji s njime okrutnije postupaju, kolju ga, razdiru, predbacuju mu što je pobjegao uz pomoć onoga koga su mrzili. Njegov vrat čvrsto stežu remenom zajedno da tako završi život. Živeći dugo vremena, tako visi na stablu da ne osjeća nikakvo zlo. Remen nije nimalo naudio, nego je više podupirao,
8 Remen koji je bio za muku, lijek je, ako koga boli vrat; ako ga ponese oko sebe i ne posumnja, neka odmah nestane bol: a Jer ako tko s vrućicama dođe ovamo i molitvama osjeti dobročinstva. Kad se narod okupljao, mnoga su se sluzi Božjemu davali darovi. Da će se ovamo često vraćati ne bez dara zavjetuje se mnoštvo puka. Neke smo, kako smo napomenuli, vidjeli da ovamo dolaze sa srebrnim nitima, koje nose oko vrata i tako ih prinose Svecu načinjene poput omče.a Druga čudesa Sveca.se vješa:
Ne podnoseći svakodnevnu nepravdu (jer bi potomcima bilo skriveno koliku je slavu zadobio kod Višnjih), molila je u kutu pred grobom Sveca neka stara udovica, posvećena milostinjama; ona je bila ustrajna u molitvi sa suzama. Ukazavši se vidljivo, Svetac je blago zaziva i oslovljava: Držeći nebeska kraljevstva, zašto laički puk tako prezire Arnulfa? Oni okreću leđa, u njegovoj prisutnosti iznose isprazne riječi. Da se on sam ne bi osvetio, priliči da to objavi tvoja pronicavost. Na to hrabra žena: Navedi svoje ime, ako ti je drago, i ne ostavljaj me u sumnji, da što sam sigurnija, to budem postojanija da učinim što zapovijedaš. On se naziva Arnulfom; ono što zapovijeda ponavlja da se nepostojano čini.
10 Odmah sljedećega dana žena prenosi viđenje u uši prezbitera. Koji, kao da je tada bio opomenut od Boga, izađe pred narod. Da svatko iskaže poštovanje Svecu zapovijeda, opominje, ponavlja i pripovijeda čudo. Ipak bojeći se za grob, da ne bi ponovno bio na nemar neukomu puku, noću je uzeo Sveca i prenio u glavno pročelje sadašnje crkve. Ondje sada položen leži slavni mučenik na rubu žrtvenika.b Ondje je položena Gilla i njezin slavni porod, po imenu Alars. Zaslugama ove trojice i vojnika Evrarda, daj, oče sviju, da tako živimo u sadašnjosti da u nebu postignemo radost njihovu.
a Prije ove strofe nalazilo se u primjerku kojim se služio Molanus ovo:b Ove je stihove ovako izrazio Buzelin: Ondje gdje je položena Gizela i njezin slavni porod, po imenu Adalard.
I Gizelu ima Molanus i većina onih koji o njoj pišu.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.