Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak III · 29. siječnja

O sv. Akvilinu, prezbiteru i mučeniku, u Milanu

DE S. AQUILINO PRESBYTERO MART. MEDIOLANI

Među ostalim crkvama Svetaca koje se vide u uzvišenom Milanu, znamenita je crkva sv. Lovre, vrlo stara, kako zborom kanonika, nekoć redovničkih, i boravkom sv. Akvilina, kölnskoga kanonika i mučenika, tako napokon urešena njegovim moćima, kako piše Gabrijel Pennotti u Historiae Canonic. regul; 2. knjiga, 26. poglavlje, koji ga spominje i u 39. poglavlju, br. 3.

2 Slavi se sv. Akvilin 29. siječnja, od Milanske Crkve službom od tri čitanja, a od lateranskih kanonika dvostrukim obredom. O njemu Rimski martirologij: U Milanu sv. Akvilina, prezbitera, koji je od arijanaca proboden mačem u grlu okrunjen mučeništvom. Galesini: U Milanu sv. Akvilina, prezbitera i mučenika; on je, zapaljen revnošću da obrani katoličku vjeru, proputovao Germaniju, Galiju i Italiju, poduzevši borbu protiv arijanske nevjere; napokon uputivši se u Milano, od njih okrutno ubijen zbog obrane katoličke vjere, preselio se na nagradu u nebo. Isto ima Germanski martirologij, osim što piše da se vratio u Milano, kao da je otprije odatle bio otišao.

3 Svjedoči Galesini da je iz Brevijara, Kalendara i ostalih drevnih spomenika Ambrozijanske Crkve prepisao njegov život i prilagodio ga uporabi također Ambrozijanskoga brevijara. Njega još nismo vidjeli, osim ako to nije onaj koji je sadržan u trećem čitanju Milanskoga brevijara, s kojim se slažu ono što pripovijedaju Ferrari u Catalogo SS. Italiae i Konstantin Ghinio. Ovdje ćemo donijeti čitanja iz Officium Canonicorum regularium tiskanoga u Veneciji god. 1634., s napomenama Gabrijela Pennottija, koji svjedoči da je Život sv. Akvilina na talijanskom jeziku opisao i god. 1606. u Milanu izdao Josip Milano, podijeljen u dvadeset poglavlja.

4 O dobi sv. Akvilina ovako piše Ferrari u napomenama. Nagađanje je da je podnio mučeništvo za kralja Teodorika, zaštitnika arijanaca. Došao je u Italiju

Teodorik godine Kristove 489., a umro god. 526. Ali Josip Milano, prema svjedočanstvu Pennottija, kaže da se rodio godine 584. To s pravom odbacuje Pennotti, budući da su jedva stotinu godina poslije kršćanskom vjerom prožeti Franci, kojima je glavno mjesto Würzburg. Možda su i prije zasjale neke iskre Evanđelja dok su Rimljani držali krajeve blizu Rajne i Norik te Recije, ali je barbarstvo okolnih naroda ugasilo sav taj nebeski sjaj. Pennotti radije smatra da treba čitati 784. moći uzdignute, slika.

5 Isti o liku i moćima sv. Akvilina dodaje ovo: Postoji i danas u Milanu u vrlo staroj crkvi posvećenoj mučeniku i levitu Lovri kapela iste starosti, nazvana po istomu sv. Akvilinu, u kojoj je najprije bilo položeno njegovo tijelo i sačuvano sve do naših vremena, jer je prije nekoliko godina uzdignuto i pohranjeno na časnije mjesto, gdje se sada časti. U svodu iste kapele nalaze se naslikane slike, ili ikone, njih otprilike XXIV, koje prikazuju sav život blaženoga samoga Akvilina, mučeništvo, ukop i čudesa učinjena kod njegova groba. I ne može se sumnjati da su same slike vrlo stare, prije otprilike šest stotina godina, što pokazuju slike Krista i apostola naslikane u gornjoj apsidi u mozaiku, ili mozaičnom djelu. Te slike prikazuju kako samoga Akvilina, tako kölnske kanonike, tako i kanonike sv. Lovre, kod kojih je u Milanu boravio živ i mrtav, sve u istomu redovničkom i uobičajenom ruhu koje i danas nose lateranski kanonici u Italiji, viktorinci u Galiji, neusski ili windesheimski u Kölnu i po donjoj i gornjoj Germaniji, sa sasvim istom kleričkom tonzurom i ošišanošću u gornjem i donjem dijelu glave, na način krune, koju redovnici obično nose, uz ovu jednu iznimku: što su umjesto bijele tunike, koju mi lateranski i naši windesheimski nosimo, oni nosili sivu, što se također u Galiji i na drugim mjestima u Italiji, kao u samostanu sv. Andrije u Vercelliju, sv. Bernarda na Velikom sv. Bernardu, sv. Jakova u Cellevoli u biskupiji Comacchio, uobičavalo činiti. taj zabludu ne bi se bojao unijeti. Odatle je nastalo da su se, pošto je biskup poslije doznao za stvar, njegovim zalaganjem gotovo svi zaraženi tom zabludom vratili katoličkoj istini. Kad je pak odrastao, odlučio je svim srcem služiti Stvoritelju. Stoga je od roditelja radi nauka poslan u Köln, te je prianjajući uz kölnskoga biskupa zaslužio da bude izabran u broj kanonika te Crkve, koji su tada živjeli redovnički zajedno s istim biskupom.

2 Koji se nakon nekoliko godina vratio u domovinu, i kad je doznao da su roditelji preselili iz ovoga života, ubrzo prodavši očinsku baštinu i njezinu cijenu podijelivši siromasima, vratio se u Kölnsku Crkvu te je zbog sjaja besprijekorna života izabran za prepošta. Zatim, kad je biskup umro, na njegovo mjesto zajedničkom suglasnošću svih postavljen, da ne bi bio prisiljen preuzeti biskupsko dostojanstvo, pobjegavši otišao je u Pariz, koji je zatekao pogođena teškom kugom, te je mnogim naporima, bdjenjima i osobito neprestanim molitvama u kratko vrijeme zaslužio da ga oslobodi od bolesti. Kad je ondje preminuo biskup i on na njegovo mjesto jednako bio predložen, ponovno poduzevši bijeg, stigao je u Paviju u Italiji, gdje se posvetivši proučavanju svetih knjiga naučio pučki talijanski jezik.

3 Zatim se uputio u Milano da bi iskazao štovanje moćima blaženoga Ambrozija, kojega je resio osobitom pobožnošću, te boraveći s kanonicima sv. Lovre, tada također redovnicima, počeo je tako snažno nastupati govorima i raspravama protiv arijanske hereze, koja je u tom gradu pomalo obnavljala snage, da su se njegovim zalaganjem ne malobrojni od te zablude obratili na katoličku vjeru. To teško podnoseći, arijanci napadaju Akvilina kad je u rano jutro po običaju prilazio Ambrozijevoj crkvi radi molitve, i ostavljaju ga polumrtva obasuta mnogim udarcima. A kad ga nikako nisu mogli odvratiti od pobijanja njihovih zabluda, drugi put zarivši mu mač u grlo prinijeli su Bogu najmiliju žrtvu. Njegovo pak sveto tijelo, nastojeći sakriti da se ne bi pročuo toliki zločin, spriječeni su kad se spustila vrlo gusta magla. Stoga vjernici prilazeći i nalazeći tijelo okaljano u vlastitoj krvi, prenoseći ga uz himne i hvalospjeve u crkvu sv. Lovre, časno su ga pokopali u kapeli poslije posvećenoj njegovu imenu, gdje se proslavlja čudesima.

a Ghinio, u Bavarskoj, previše nemarno.
b To nastoji potkrijepiti mnogim razlozima Pennotti; nije naša svrha da to ovdje opširnije razmatramo. Treba ispraviti u Pennottijevoj raspravi to što piše da je sv. Lambert bio biskup Kölna, koji je bio samo biskup Maastrichta.
c Nalazi se, doduše, u popisu kölnskih biskupa sv. Akvilin ili Solin, ali među prvima i, kako smatramo, drukčiji od ovoga.

Iz oficija lateranskih redovničkih kanonika.

Akvilin, rođen u Würzburgu u Franačkoj od uglednih roditelja, kad je još kao dječak našao neke od školskih drugova, sinove prvaka, zaražene heretičkom izopačenošću koji su tvrdili da je Krist začet od Marije muškim sjemenom, toliko je to teško primio da se protiv

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

29. siječnja Kalendar godine