Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak III · 28. siječnja

O bl. Rihoardu ili Rikardu, opatu u Vaucellesu u Belgiji

DE B. RICHOARDO SIVE RICHARDO, ABBATE VALCELLENSI IN BELGIO

U Vaucellesu, ili Vallis-celli, samostanu cistercitskoga reda na području Cambraia uz rijeku Scheldt, blizu gradića Crèvecoeur, može se vidjeti slavan samostan. Prvi njegovi opati Radulf, Rihoard i Nikola istaknuli su se svetošću života: od njih se Radulf čita upisan 30. i 31. prosinca, a Nikola 30. svibnja i 6. prosinca u djelu Menologium Cisterciense i drugdje. Rođendan za nebo Rihoarda, koji se naziva i Rikard i Riquard, navodi se ovoga 28. siječnja, a prijenos moći njega i druge dvojice 30. svibnja; premda se dogodio dan prije, odnosno 29. svibnja, kako će se niže reći.

Valcellæ, sive Vallis-cellæ, instituti Cisterciensis in agro Cameracensi ad Sealdim fluvium, prope Crevecæurium oppidum, visitur illustre cænobium. Primî ejus Abbates Radulfus, Richoardus, Nicolaus, vîtæ sanctitate conspicui: ex quibus Radulfus XXX et XXXI Decembris Nicolaus XXX Maii et VI Decembris, Menologio Cisterciensi aliisque inscripti leguntur. Richoardi, qui et Richardus, et Riquardusdicitur, natalis hoc XXVIII Januarii, ejus et duorum aliorum translatio XXX Maii refertur; licet pridie, seu XXIX Maii, contigerit ut infra dicetur.

2 Među knjigama naše profesne kuće u Antwerpenu nalazi se rukopisni Chronicon Euzebija, Prospera, Sigeberta i drugih, koji je nekoć pripadao Abrahamu Orteliju, a prije toga opatiji u Vaucellesu, ili ga je zasigurno dopunio neki monah iz Vaucellesa. U njemu se ovako spominju počeci toga samostana pod 1131. godinom Kristovom: „Ove je godine započet samostan sv. Marije Crkve u Vaucellesu”; a pod sljedećom, 1132.: „Ove je godine došao samostan monaha sa svojim opatom, imenom Radulfom, iz Clairvauxa na ovo mjesto koje se zove Vaucelles, prvoga dana kolovoških kalenda, kojega se dana slavi blagdan sv. Petra u okovima. Ovaj Radulf, prvi opat ovoga samostana, podrijetlom iz Engleske, bio je svima uzor životom, vladanjem i žarom pobožnosti.” Njih je doveo blažene uspomene sv. Bernard, prvi opat samostana u Clairvauxu. Postoji 186. poslanica istoga Bernarda, kojom moli Šimuna, sina kaštelana Cambraia, da potvrdi darovanje Ligecurtisa koje je otac ustupio za djelo ovoga samostana.

2 Est inter libros nostrae Domus professæ Antwerpianæ Chronicon MS. Eusebii, Prosperii, Sigeberti et aliorum, quod olim fuit Abrahami Ortelii, antea vero abbatiæ Valliscellensis, aut certe ab aliquo monacho Valcellensi auctum. In hoc illius cænobii ita memorantur exordia ad an. Christi 1131. Hoc anno inceptum est cænobium S. Mariæ Valcellensis Ecclesiæ; ad sequentem vero 1132. Hoc anno venit conventus monachorum cum Abbate suo, nomine Radulfo, a Claravalle ad hunc locum, qui vocatur Valcellæ, sub die prima Kal. Augustarum, qua die celebratur festivitas S. Petri ad vincula. Hic Radulfus primus Abbas hujus cænobii, de Anglia oriundus, vita, moribus et fervore religionis omnibus exemplo fuit. Hos adduxit beatæ memoriæ S. Bernardus primus Abbas Clarævallensis cænobii. Extat ejusdem Bernardi epistola 186, qua Simonem filium Castellani Cameracensis rogat, ut Ligecurtis a patre in opus hujus monasterii concessæ donationem confirmet.

3 Pod 1149. godinom u istom se ljetopisu navodi ovo: „Ove je godine posvećena crkva samostana sv. Marije u Vaucellesu od Samsona, nadbiskupa Reimsa, VII. lipanjskih kalenda, u četvrtak duhovskoga tjedna.” Te je godine Uskrs pao na 3. travnja, Duhovi na 22. svibnja, uz nedjeljno slovo B. Stoga pogrešno piše Klaudije Robert u djelu Gallia Christiana da je Samson ovu crkvu u Vaucellesu posvetio 1131. godine, u kojoj je godini VII. lipanjskih kalenda bila subota. Hram pak koji ondje sada stoji daleko je najljepši i među ostalima ovoga reda kod Belgijanaca najprostraniji; te duljinom nadmašuje i katedralni hram u Cambraiu, kako piše očevidac Aubert Miraeus u djelu Chronicon Cisterciense.

3 Ad annum 1149, in eodem Chronico hæc referuntur: Hoc anno consecrata est ecclesia S. Mariæ Valcellensis scenobii a Samsone Remorum Archiepiscopo, VII Kal. Junii, V feria hebdomadæ Pentecostes. Inciderat eo anno Pascha in III Aprilis, Pentecoste in XXII Maii, littera Dominicali B. Quare perperpam scribit Claudius Robertus in Gallia Christiana a Samsone ecclesiam hanc Valcellensem dedicatam fuisse anno 1131, quo anno VII Kalend. Junii Sabbatum erat. Est autem templum, quod istic modo extat, longe pulcherrimum, atque inter cetera hujus ordinis apud Belgas amplissimum; ac templum quoque cathedrale Cameracense longitudine superat, ut scribit oculatus testis Autbertus Miræus in Chronico Cisterciensi.

4 Pod 1151. godinom rukopisni Chronicon nastavlja ovako: „Gospodin Radulf, prvi opat ovoga samostana, nakon što je navršio 19 godina otkako je došao na ovo mjesto i pet mjeseci, III. siječanjskih kalenda, oslobođen okova zemaljske raspadljivosti, preminuo je sa svijeta: njega je naslijedio časni muž imenom Riquard, i sam uzet iz Clairvauxa, zrela vladanja, osobit razboritošću, vedra lica, ljubazan u razgovorima, naočita stasa, umjeren u svemu.” Ovoj pohvali dodaje prečasni gospodin Nikola Daussy, prior u Vaucellesu, u pismu koje nam je poslao o toj stvari, iz staroga rukopisnog kodeksa koji Raissius naziva Chronicon MS.: „i po svemu hvalevrijedan.” Henriquez u 2. knjizi djela Fasciculus Sanctorum Ordinis Cisterciensis to po svom običaju opširnije proširuje: „Zbog čudesne umjerenosti duha”, kaže, „pobožnosti i redovničkoga obdržavanja svi su ga smatrali najprokušanijim”, i malo dalje: „Budući da je stoga zbog izvanrednih kreposti i osobite pobožnosti bio svima drag te je stekao zadivljujući glas svetosti, proširio je ime svoje zajednice po okolnim krajevima. Sam je pak pun dobrih djela preminuo iz ovoga života.” To piše Henriquez, citirajući Miræusov Chronicon Cisterciense i Dodatak Sigebertu, na kojima mjestima iznosi ponešto iz našega rukopisnog ljetopisa. Iz Henriqueza isto prepisuje Raissius.

4 Ad annum 1131, ita prosequitur MS. Chronicon: Domnus Radulfus primus Abbas hujus cænobii, post peractos xix annos, ex quo ad hunc locum venerat, et menses quinque, III Kal. Januarii nexibus terrenæ corruptionis absolutus migravit e mundo: cui successit vir venerandus Riquardus nomine, et ipse de Claravalle sumptus, moribus maturus, discretione præcipuus, hilaris vultu, affabilis in colloquiis, statura decorus, temperatus in omnibus. Additur huic elogio a Reverendo Domino Nicolau Daussy Priore Valcellensi, in litteris ea de re ad nos datis, ex antiquo Codice MS. quod Raissius Chronicon MS. appellat: et per omnia laudabilis. Henriquez lib. 2, Fasciculi Sanctorum Ord. Cisterc. hæc fusius amplificat more suo: Mira, inquit, animi moderatione, pietate, et observantia regulari probatissimus ab omnibus habebatur, et mox: Cum igitur propter eximias virtutes, et singularem pietatem, omnibus carus esset, mirabilemque sanctitatis opinionem consequeretur, congregationis suæ nomen per circumjacentes regiones dilatavit. Ipse autem plenus bonis operibus ex hac vita decessit. Hæc Henriquez citatis Miræi Chronico Cisterciensi et Appendice ad Sigebertum, quibus locis ex Chronico nostro MS. nonnulla profert. Ex Henriquez eadem describit Raissius.

5 U rukopisnom kodeksu Nikole Daussyja, čiji autor svjedoči da je s Radulfom živio 27 godina, nalazi se ovo o nasljedstvu prvih opata i rastu samostana: „Ostavio je Radulf stotinu i sedam zavjetovanih monaha i tri novaka, a braće laika stotinu i trideset, koje je imao pod svojom upravom. Stoga, kad je naš otac sv. Bernard nakon njegove smrti doveo njegova nasljednika Rikarda, muža blage uspomene, i vidio tako slavan zbor monaha i braće laika, razveseljen u duhu progovorio je ovim glasom rekavši: Blagoslovljen Bog! Nekoć sam doduše u početku na ovo mjesto doveo malen broj ljudi, a sada, gledajući vas kako ste iz onoga malenog stada narasli u toliko mnoštvo, radujem se i kličem te zahvaljujem svemogućemu Bogu itd.” Niže pak isti autor kaže da nije pronašao iz kojega je naroda bio. Raissius i Henriquez u Menologiju pišu da je bio Englez, ali na temelju kojega autora?

5 In Nicolai Daussy MS. codice, cujus auctor Radulso se testatur annis XXVII, convixisse, hæc de Abbatum primorum successione monasteriique incrementis habentur: Reliquit Radulfus centum et septem monachos professos, et tres Novitios, Conversos vero centum et triginta, quos sub suo regimine habuit. Hinc Pater noster S. Bernardus cum post obitum illius, successorem ejus Richardum, suavis memoriæ virum, adduxisset, et vidisset tam præclarum monachorum et Conversorum conventum, mente exhilaratus in hanc vocem erupit dicens: Benedictus Deus! dudum quidem in initio parvum hominum numerum ad hunc locum adduxi, nunc autem ex illo grege pusillo in tantam vos conspiciens multitudinem excrevisse, gaudeo et exulto, et omnipotenti Deo gratias ago, etc. Infra vero, cujus nationis fuerit, ait idem auctor se non reperisse. Raissius, et Henriquez in Menologio Anglum scribunt fuisse, sed quo auctore?.

6 U rukopisnom Chroniconu na kraju se izvan kronološkoga reda dodaje ovo: „Godine utjelovljene Riječi 1179., u vrijeme pape Aleksandra, za vladavine cara Fridrika, mjeseca svibnja, IV. lipanjskih kalenda, u utorak, podignute su kosti opata ovoga mjesta iz kapitula u kojemu su od početka bile položene, naime gospodina Radulfa, prvoga opata ovoga samostana, i gospodina Riquarda drugoga, i gospodina Nikole, koji ga je naslijedio na trećem mjestu, ali je zbog prevelike tjelesne slabosti odstupio od same opatije: i položene su od gospodina Alelma, koji je službu upravljanja preuzeo na petom mjestu, s dostojnom čašću ispod zida nove crkve, koji je između vrata same crkve i spremišta knjiga, prema sjevernoj strani, na časno pripravljenim mjestima, dok su svi poslužitelji bili odjeveni u albe, a nazočan je bio i brojan zbor kako braće laika tako i monaha, te mnoštvo veoma mnogih svjetovnjaka, dok kraljuje Gospodin naš Isus Krist, koji živi i kraljuje u vijeke vjekova, Amen.” I drugom rukom: „Taj je, naime, već spomenuti prijenos opata obavljen nakon Sabora koji je iste godine pod papom Aleksandrom III. proslavljen u Rimu, i druge godine otkako je Crkvi vraćen mir, koja je dvadeset godina pod već spomenutim papom bila silno mučena u raskolu napadima zlih ljudi.”

6 In Chronico MS. hæc ad finem adjiciuntur extra Chronici ordinem: Anno Incarnati Verbi MCLXXIX, tempore Alexandri Papæ, regnante Frederico Imperatore, mense Maio, IV. Kal. Junii, feria III, levata sunt ossa Abbatum hujus loci de Capitulo, in quo a principio positi fuerant, videlicet Domni Radulfi primi Abbatis hujus cænobii, et Domni Riquardi secundi, et Domni Nicolai, qui loco tertio successerat, sed præ nimia corporis infirmitate ipsam abbatiam dimiserat: et posita sunt a Domno Alelmo, qui officium regiminis quinto loco susceperat, condigno honore infra maceriam novæ ecclesiæ, quæ est inter ostium ipsius ecclesiæ et armarium, ad Septentrionalem plagam, in locis honorifice præparatis, cunctis ministris albis indutis adstante etiam copioso conventu tam Conversorum, quam monachorum, et multitudine secularium plurimorum, regnante Domino nostro Jesu Christo, qui vivit et regnat in secula seculorum, Amen. Et alia manu: Ista etenim jam dicta Abbatum translatio facta est post Concilium, quod ipso anno sub Alexandro Papa III Romæ celebratum est, et secundo anno, quo pax Ecclesiæ reddita est, quæ viginti annis sub jam dicto Papa malorum infestationibus in schismate valde vexata est.

7 To stoji u onom rukopisu, a Miraeus je to sažeo i objavio u djelu Chronicon Cisterciense, posuvši dvostrukom pogreškom: prvo, što kaže da je prijenos obavljen III. lipanjskih kalenda, dok se izričito čita IV. kalenda, koji je te godine pao u utorak kad je nedjeljno slovo bilo G. Istu su pogrešku iz Miraeusa prepisali Henriquez u djelima Fasciculus i Menologium, Raissius i Ménard pod 30. svibnja, kojega dana oni to navode. Druga Miræusova pogreška jest što je pročitao da je prijenos obavljen „po Saboru”, dok je napisano „nakon Sabora”. Taj je Sabor održan 5. ožujka 1179. godine, kako svjedoče Vilim Tirski, knj. 21 djela De bello sacro, pogl. 26, Rogerije i drugi. A mir je Crkvi vraćen 1177. godine; nesloga između cara Fridrika i pape Hadrijana IV. bila je započela 1157. godine. Toliko o vjerodostojnom čitanju ovoga ljetopisa. Henriquez, citiravši Miraeusa, ovako to tumači u djelu Fasciculus: „Nakon njegove smrti počeo se isticati tolikim znakovima svetosti da je, nakon što je o toj stvari provedena brižljiva istraga, Lateranski sabor, održan u Rimu pod papom Aleksandrom III., zapovjedio da se podigne njegovo tijelo i izloži narodu na štovanje i čašćenje. To je doista svečano učinjeno godine Gospodnje 1179., III. lipanjskih kalenda.” Slično ima isti Henriquez ovoga 28. siječnja i 30. svibnja. Njega na prvi dan slijedi Raissius, a na potonji Ménard; kod svih njih urešen je naslovom blaženoga.

7 Hæc in illo MS. quæ contracta editaque a Miræo in Chronico Cisterciensi, duplici asperso errore, primo quod factam dicat translationem III Kalend. Junias, cum expresse IV Kal. legatur, quæ eo anno incidit in feriam III cum esset littera Dominicalis G. Idem mendum a Miræo descripserunt Henriquez in Fasciculo et Menologio, Raissius, Menardus, XXX Maii, quo die eam illi referunt. Alter error Miræi est, quod factam legerit translationem per Concilium, cum post Concilium scriptum sit. Habitum fuit id Concilium V Martii anni MCLXXIX; ut testantur Willelmus Tyrius lib. 21, de bello sacro, cap. 26, Rogerius et alii. Pax autem Ecclesiæ reddita fuit anno MCLXXVII; cæpta erat discordia inter Fredericum Imperatorem et Adrianum IV Papam anno MCLVII. Hæc de Chronici hujus sincera lectione. Henriquez citato Miræo ita hæc interpretatur in Fasciculo: Post cujus obitum, tot sanctitatis signis cæpit clarere, ut facta hac de re diligenti inquisitione Concilium Lateranense, sub Alexandro Papa III Romæ celebratum, corpus ipsius elevari præciperet, ac populo colendum ac venerandum proponi. Quod quidem anno Domini MCLXXIX, III Kal. Junii solenniter factum est. Similia habet idem Henriquez hoc XXVIII Januar. et XXX Maii. Eumdem priore die sequitur Raissius, et posteriore Menardus; a quibus omnibus Beati titulo decoratur.

8 O ovom nam je prijenosu prije citirani prior Nikola napisao ovo: „Sigurno je da su njihova tijela bila prenesena iz staroga samostana u novi i časno pohranjena u većem klaustru pokraj stuba hrama: to mjesto zasigurno još i danas postoji i vidi se; na tom je mjestu nekoć bila izvješena neka ploča svjedokinja njihova prijenosa, koja je doista nabrajala biskupe, opate, plemiće i puk nazočne ovoj svetkovini. Ali kad je Filip Drugi, kralj Španjolske, spremajući se napasti Saint-Quentin, prošao pokraj nas, među ostalim ruševinama i nevoljama ova je ploča propala. Ipak nam je do danas preostalo ovo: da se redovnici koji prolaze, ili cijeli samostan zajedno, dok prolaze pokraj mjesta u kojemu se čuvaju njihove relikvije, ponizno i pobožno naklone, koje je poštovanje zasigurno od naših otaca doteklo sve do nas. I čini se doista da je takav prijenos ustanovljen radi nekoga štovanja, a ne, kakva je bila stega toga vremena, nepromišljeno poduzet bez vlasti rimskoga prvosvećenika.”

8 De hac translatione isthæc nobis scripsit ante citatus Nicolaus Prior: Certum est illorum corpora fuisse translata ex veteri monasterio in novum, et honorifice honorifice recondita in majori claustro juxta gradus templi: qui certe locus jam adhuc extat et apparet; in quo loco fuit quondam appensa quædam tabella testis, eorum translationis, quæ quidem tabella, Episcopos, Abbates, Nobiles et populum huic solennitati præsentes numerabat. Sed quando Philippus Rex Hisp. secundus, S. Quintinum invasurus, per nos transiit, inter ceteras ruinas et miserias, tabella hæc deperiit. Hoc nihilominus nobis residuum est adhuc, quod transeuntibus Religiosis vel toto conventu simul per locum, in quo eorum asservantur reliquiæ, humiliter et devote se inclinent, quæ sane reverentia ex Patribus nostris ad nos usque defluxit: Et videtur sane talis translatio ad aliquam venerationem instituta, neque, ut erat ejus temporis disciplina, temere absque Romani Pontificis auctoritate suscepta.

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

28. siječnja Kalendar godine