Cuenca je grad Nove Kastilje, kod Španjolaca pučki zvan Cuenca, na granicama Keltibera, između rijeka Sucro, koja se sada zove Júcar, i Huécar, smješten na strmom i vrletnom brežuljku, te stoga po prirodi položaja veoma utvrđen, osnovan od Maura, kako se vjeruje; ali im ga je oteo Alfons IX., najhrabriji i najpobožniji kralj Kastilje, djed po majci sv. Ljudevita IX., kralja Francuske, 1177. godine, 21. rujna, u srijedu. Biskupija koja je nekoć bila u Valeriji (susjednom gradu, rimskoj koloniji, a sada skromnom gradiću zvanom gotovo drevnim imenom Valera) ustanovljena je u Cuenci od Alfonsa, vlašću rimskoga prvosvećenika Aleksandra III., a prvim je biskupom imenovan Ivan Joannesius, pobožan muž: nakon što je on preminuo 1179. godine, na njegovo je mjesto postavljen Julijan, arhiđakon toledske Crkve, kako neki prenose, koji je napokon umro 1207. godine, 28. siječnja.
2 Njega istoga toga dana štuje Crkva u Cuenci dvostrukim obredom prvoga razreda, javnom svetkovinom, dok utihne i svaka sudska buka. Božanski časoslov njegova blagdana, koji se obavlja utvrđenom pobožnošću od osam dana, odobrio je vrhovni svećenik Klement VIII. 1594. godine, 18. listopada. Toga dana o Julijanu ovo objavljuje Martyrologium Romanum: „U Cuenci u Španjolskoj rođendan za nebo sv. Julijana biskupa, koji je dijeleći siromasima crkvena dobra i tražeći sebi hranu radom ruku na apostolski način, slavan po čudesima počinuo u miru.” U ranijim izdanjima martirologija bilo je dodano ono što je u posljednjem izostavljeno: „čija se slavnija svetkovina slavi 5. rujna.” Vrhovni je svećenik Julije III., naime, 1551. godine, dana 5. lipnja, izdao povelju kojom je Crkvi u Cuenci dao ovlast da prenese tu svetkovinu s 28. siječnja 5. rujna, kako bi se ona mogla proslaviti sjajnije, milostinja dijeliti darežljivije, a druga pobožna djela prikladnije činiti javnom pobožnošću toga grada, kako svjedoči naš Petar Ribadeneira u djelu Flos Sanctorum. I u djelu Martyrologium Romanum pod tim se danom iznova čitalo ovo: „U Cuenci u Španjolskoj sv. Julijana, biskupa i ispovjedaoca.” Premda toga dana sumnja Filip Ferrari u djelu Catalogus generalis Sanctorum (ali pogrešno) da je možda taj Julijan drukčiji od onoga koji se običava štovati 28. siječnja. No i to je izostavljeno u nedavnom izdanju rimskoga martirologija, a u redu slavljenja božanskoga časoslova u Crkvi u Cuenci nema nikakva spomena sv. Julijana u mjesecu rujnu.
3 Podignuto iz prijašnjega groba i časno pohranjeno 1518. godine, na Bijelu nedjelju, 11. travnja, bilo je tijelo sv. Julijana, i zato toga dana Ferrari piše ovako: „U Cuenci u Španjolskoj Prijenos moći sv. Julijana, biskupa istoga grada.” U bilješkama citira popise Crkve u Cuenci; koje? U redu božanskoga časoslova koji smo prije citirali zasigurno nema nikakva spomena sv. Julijana toga dana.
4 Franjo Escudero, iz Družbe Isusove, rodom Španjolac, podrijetlom iz gradića de la Parra u biskupiji Cuenca, muž hvalevrijedan po pobožnosti i revnosti za duše, po svjedočanstvu Petra Ribadeneire u djelu Catalogus scriptorum ejusdem Societatis, napisao je na španjolskom životopis sv. Julijana, biskupa Cuence. Njega je 1589. godine vlašću kraljevskoga vijeća odobrio Ivan Fernandez Vadillo, izjavivši da ga je usporedio sa spisima u koje je čudesa istoga sveca sudski unio Alfons Carrillo, biskup Veste, po nalogu Pavla III. Ovaj životopis koji je izdao Escudero još nismo vidjeli.
5 Iz njega je sažeti životopis u djelu Flos Sanctorum objavio naš Ribadeneira, a Ivan Marieta iz Reda propovjednika u 3. knjizi djela Historia SS. Hispaniæ, pogl. 69, i pet sljedećih. Njegovo pripovijedanje donosimo sa španjolskoga jer pomnije spominje čudesa, kojih se usput dotiče Ribadeneira, premda povijest života opisuje otmjenije i ozbiljnije. O sv. Julijanu osim toga govore Stjepan Garibay u djelu Compendium historiæ Hispanicæ, knj. 12, pogl. 21 i 31; Toma de Trujillo u sv. A djela Thesaurus Concionum; Alfons Villegas u djelu Flos Sanctorum; Julijan del Castillo u djelu Historia Regum Gothorum, knj. 4, rasprava 6; naš Ivan Mariana u djelu De rebus Hispaniæ, knj. 11, pogl. 13.
6 Julijanovu dob ne određuju svi na isti način. Većina se slaže da je 1179. godine Kristove postao biskupom: Garibay smatra da je tada imao 41 godinu, a Ribadeneira LXVI. Ovaj piše, kao i Marieta, da je umro 1208. godine, Garibay 1206., no Trujillo, Villegas i Baronije u bilješkama uz martirologij navode 1207., a s time se slaže i oznaka koju je iznio Ribadeneira; kaže, naime, da je umro 28. siječnja, u nedjelju: a 28. siječnja 1208. godine pao je u ponedjeljak, dok je 1207. pao u nedjelju. Prema Ribadeneirinu računanju reći će se da je rođen 1113. godine Kristove, a umro kad je imao XCV godina. Garibay, koji piše da je zaređen za biskupa u XLI. godini života, mora njegov rođendan odrediti u 1138. godinu i pripisati mu 68 godina života; a ako je rođen 1128. godine, a preminuo 1207., doživio je LXXX. ili LXXIX. godinu života.
SA ŠPANJOLSKOGA IVANA MARIETE.
Podrijetlo sv. Julijana, privatni život.
Rođen a je Julijan u Burgosub, gradu Španjolske, okoc 1108. godine Kristove. Onoga dana kada je trebao biti očišćen otkupiteljskim vodama čuli su se u zraku glasovi anđela koji su pjevali psalme: „Danas se rodio dječak kojemu nema slična po milosti.” A kad je bio unesen u hram radi svetoga krštenja, viđen je kako iznad krstionice stoji, ipak je ne dotičući, dječak izvanredne veličine i tjelesne ljepote, noseći na glavi tijaru, a u ruci biskupski štap, i kako izgovara ovo: „Julijan mu je ime.”
2 Prije negoli je došao na svijet, učinilo se ocu jedne noći u snu da vidi kako ložnica svijetli nekom neizmjernom svjetlošću i kao da gori: a tada veoma mnogi šišmiši i druge životinje gadna izgleda provaljuju u istu sobu i ispuštaju grozno cijukanje; odakle ga je obuzeo golem užas. Istodobno je gledao kako iz njegove supruge izlazi psić daleko bjelji od snijegad, čijim su lavežom preplašene i smjesta rastjerane one odvratne životinje. Sama je pak njegova supruga iste noći osjetila kako joj dijete čudesno poskakuje u utrobi.
3 To su bili predznaci djela koja je Julijan imao učinitie. Rasla je u njemu s dobi svetost, čednost, ljubav, učenostf, revnost za post i stroži život. Sama je pak njegova supruga iste noći osjetila kako joj dijete čudesno poskakuje u utrobi.
SA ŠPANJOLSKOGAh svećeništvu: i dok obavlja i službu propovijedanja božanske riječi drugima, sam je procvjetao svakom vrstom kreposti.h ia Ribadeneira piše da su ga roditelji, dugo neplodni, isprosili od Boga kao sina: da je trudna majka zavjetovala Bogu kako će za božansku službu odgojiti dijete koje rodi. Trujillo i Villegas pišu da joj se u snu učinilo kako rađa bijela psića koji je iz usta disao plamen: što je preuzeto iz očeva viđenja.b O domovini se slažu ostali, osim Jakova Kanizija, Ribadeneirina prevoditelja, koji piše da je rođen u gradiću Iravo.c Čini se da je Marieta napisao XXVIII.d Dodaje Ribadeneira: „koji je iz usta i očiju disao iskre vatre: te se, rastjeravši one gadne ptice, vratio odakle je i došao.” e Drugo dodaje Ribadeneira: da je dječak, čim je došao na svijet, podigavši ruku načinio znak križa, kao da blagoslivlja nazočne, kako biskupi običavaju.f Ribadeneira piše da je još kao dječak postio tri puta svakoga tjedna.g Isti kaže da je javno poučavao teologiju.h Isti piše da, kad su mu nakon smrti roditelja neki savjetovali ženidbu, nije pristao na njihov savjet, nego je sačuvao djevičanstvo: dugo je vrijeme bio zadovoljan samo nižim crkvenim redovima i nije htio primiti svećeništvo jer se sebi činio premalo prikladnim za njega po zrelosti vladanja i znanju: postavši svećenikom, svakodnevno je običavao prikazivati žrtvu u samostanu sv. Augustina na oltaru svetoga Raspetoga. Isto prenosi Stjepan Garibay, koji dodaje i više toga o onom zadivljujućem Raspelu. Ribadeneira dodaje da je on svakodnevno sve prijepodnevne sate posvećivao molitvi: da je stanovao u kućici blizu toga samostana i onoga mjesta gdje kažu da je nekoć samački živio sv. Dominik iz Silosa, o kojemu ćemo govoriti 20. prosinca. i Ribadeneira prenosi da je od sebe odbacio svaku brigu za svjetovne poslove, te da je u Burgosu i po cijeloj Kastilji jednako Maurima i kršćanima običavao propovijedati o božanskim stvarima, a napokon je imenovan arhiđakonom toledske Crkve; ovo potonje iz spomenika toledske Crkve potvrđuje Julijan del Castillo.
POGLAVLJE II. Biskupstvo, čudesa.
Kad je Alfons aa IX. od Maura zauzeo grad Cuencu na dan sv. Mateja Apostola, 21. rujna, ub b srijedu, 1177. godine Kristove, podigao je ondje biskupsko prijestolje, izabravši za prvoga biskupa Ivana Joannesija: nakon što je on malo poslije preminuo, na njegovo je mjesto postavio Julijanac, nadaleko slavna po glasu svetosti. Opirao se doduše sveti muž: ali budući da prava skromnost duha nije tvrdoglava i uporna, nego prilagođena svakoj Božjoj volji, napokon je popustio i podložio šiju teretud. Deset je godinae držao stolicu, koje su primjerom neporočna života i djelotvornošću spasonosna nauka vrijedile kao deset tisuća. I nije dobri pastir hranio svoje stado samo duhovnom hranom, nego je olakšavao i njegove vremenite potrebe, te je u njihf trošio sve prihode svoga biskupstvag: hranu si je pribavljao vlastitim radom, naime pletenjem košarica, po primjeru starih anahoreta. Sam je obilazio svoju biskupijuh, uzevši u vijeće i zajedništvo svetoga rada učene i pobožne muževe.b Dok je bjesnila strašna kuga, postovima i neprestanim molitvama nastojao je za svoje umilostiviti Božanstvo. I javno se čuo glas, ne od smrtna začetnika poslan, koji je naviještao da se biskupovim molitvama zaustavlja bič božanske osvete; uostalom, neka se ljudi ubuduće uzdržavaju od sramotnih djela. Isto je tako više svetih ljudi s neba bilo objavljeno da je Julijanovim zagovorom smirena ta i smrtnost.
6 Svakodnevno je hranio više siromaha, sam je svojim rukama postavljao stol i donosio jela. Opazivši u gomili potrebitih nekoga u poderanoj doduše odjeći, ali veoma plemenita lica, te pomislivši da je čovjek rođen na plemenitu mjestu, lišen bogatstva nekom zlom srećom, pozove ga nasamo i ponovno ga i ponovno ispituje tko je. Kad gle, po cijelom licu onoga prosjaka poče sijevati silan sjaj, a on se sam ovako obrati biskupu: „Prijatelju moj Julijane, zahvaljujem ti što s tolikim marom i ljubavlju uzdržavaš moje siromahe: kao nagradu za ovu ljubav obećavam ti život vječni.” Izrekavši to, prestao je biti vidljiv. Julijan je shvatio da je pod likom prosjaka bio Krist, te mu je veoma mnogo zahvalio što ga je udostojao te utjehe.
7 Slijevalo se veliko mnoštvo siromaha tražiti milostinju. Biskup zapovijeda sluzi Elesmu da nekima podijeli žito. On niječe da je preostalo ijedno zrno.
Potaknut suosjećanjem prema potrebitima, biskup ponovno zapovijeda sluzi da pregleda žitnicu i pomete makar pod da skupi bar malenkost. Sluga, koji je poznavao svetost svoga gospodara, izvršava zapovijedi i, ušavši u žitnice, nalazi ih pune pšenice, odakle se priskočilo u pomoć i sadašnjoj oskudici i drugim potrebama. Drugi se put grad Cuenca mučio s jednakom nestašicom žita. K izvoru milosrđa moleći pristupi Julijan. Odmah duga povorka teglećih životinja natovarenih žitom ulazi u grad dok ih nitko nije vodio, i žuri ravno k biskupovu dvoru. On zapovijeda da se s životinja skinu tereti. Dugo se, ali uzalud, tražilo tko je poslao tu opskrbu. Bila je, naime, pribavljena s neba: i Julijan ju je pripisivao jedino Bogu k. Tim je čudesima Bog uzvisivao vjernoga slugu i marljivoga čuvara stada.
a Drugi ga zovu Osmim: neki ga nazivaju Svetim. Sigurno je, po svjedočanstvu Julijana Castilla, da se ne tako davno raspravljalo o unošenju njegova imena u popise nebesnika. Bio je otac Blanke, kraljice Francuza.
b Te je godine nedjeljno slovo bilo B.
c Koje se to godine kako Kristove tako i Julijanove dobi dogodilo, prije je raspravljeno.
d Ribadeneira piše da je pješice s malobrojnima ušao u grad, zabranivši da se radi njegova dočeka priređuje ikakva javna priredba ili sjaj.
e Očita pogreška, kako je gore dokazano, stolovao je otprilike 28 godina.
f Osobito za otkup zarobljenika, kako piše Ribadeneira.
g Ništa ne tražeći od onih koji su sami oskudijevali, premda je inače bilo dužno; tako da su bogatiji rado dragovoljno plaćali, što je postizao svojom ljubaznošću i dobrohotnošću. Ribadeneira. Kaže se da su prihodi toga biskupstva u ovo doba veoma bogati.
h Svake godine (kaže Ribadeneira): strog prema opakima, a prema dobrima veoma blag. Svete redove nije podjeljivao nikomu osim muževima prokušane kreposti i učenosti. Saracenima, koji su još u velikom broju boravili u gradu i biskupiji Cuence, gotovo je svakoga tjedna govorio o otajstvima naše vjere, obilazeći ih i od ulice do ulice. i Dodaje Ribadeneira da su svi koji bi pobožno dotaknuli košarice koje je on izradio, pa makar bili zahvaćeni kugom, običavali izmaći neozlijeđeni: te je mnogo godina nakon njegove smrti to bio svečani lijek protiv svake bolesti. k Pišu Ribadeneira, Trujillo i Villegas da je sve to žito po samoj biskupovoj zapovijedi razdijelio Lesmes ili Elesmo, biskupov sluga, s tolikim marom da je shrvan samim naporom umro, i bio pokopan ondje gdje se štuje kao svetac: osim ako ga možda nisu zamijenili s drugim Elesmom ili Adelelmem, o kojemu ćemo govoriti 30. siječnja.
Svladane đavolske napasti.
Snažne su spletke koje zloduh primjenjuje protiv pobožnih ljudi kako bi ih, odvučene od prijateljstva s Bogom, podvrgnuo pod svoju vlast: da makar jednoga sebi podloži, pokreće zemlju i more i sam pakao. Ali nisu takve njegove snage da bi ikakvim napadima mogao ikoga svladati, osim lijenoga i slaboga, i onoga tko se dragovoljno preda. I Julijana je on doduše pokušao zaplesti u svoje mreže: ali je on izbjegao sve njegove lukavštine i spletke. Dogodilo se da je nakon duga gladovanja, namjeravajući s malo kruha i vode okrijepiti snage, našao bogato pripravljen stol, a na njemu postavljenu pastrvua. Pita tko je postavio i priredio stol: sluge niječu da znaju. Pristupa svetac da ga prevrne i baci jela: i iznenada je stol bio uklonjen s njegova pogleda. Osjetio je prijevaru zloduha i još sigurnije učvrstio svoj duh u Bogu.
9 Iznevjeren u svojoj nadi, najodvratniji neprijatelj ponovno sprema drugeb napade. K njemu, dok se posvećivao molitvama, jednom pristupi netko noseći vrećice pune novca: misleći, kako nije dovoljno obratio pozornost, da je to njegov upravitelj, pita što donosi. On odgovori da su to novci od njegovih godišnjih prihoda. Biskup je smatrao, budući da je znao da mu se ništa ne duguje od tih dohodaka, da je novac odnekud pribavljen božanskim darom kao pomoć siromasima. Ali čim je pružio ruku prema njemu, iščeznuli su i sam novac i onaj koji ga je donio, ostavivši gadan smrad i dim.
10 Niti je tu stala zloba protivnika. Uzevši lik lijepe djevojke, stao je pokraj njega dok je molio i rekao: „Julijane, slugo Božji, poznaješ li me?” Pomislivši da je to djevojka koju je nedavno bio otkupio od Maurac i dao za ženu čestitom mladiću, pita što želi. Ona reče: „O gospodine, koliko sam ti obvezna što si me oslobodio od tašte slave i od najmučnijega ropstva, te me darežljivo udomio! Želim sada posvjedočiti svoju zahvalnost i preostali život posvetiti služenju tebi. Doista mi te je žao jer ležiš na tlu, a nitko ne preuzima brigu o tebi; jer se tako ponižavaš dok si tako velik.” Biskup upre oči u nju i upita gdje su njezin otac i muž. „U Burgosu”, reče ona; „ali ne samo njih nego ću i sve rođake rado napustiti radi tebe.” Dok je to govorila i bliže mu pristupala, te miješala neke sramotne riječi, osjetio je kako ga ruka položena na ramena, koju nije vidio, povlači dalje od nje: a uz potisak čuje glas: „Što činiš, Julijane? Nije to ona za koju misliš, nego zloduh koji ti sprema zasjedu, a ona je već mrtva.” Nimalo blago bio je pogođen sveti biskup i, bacivši pogled na sve strane uokolo, nikoga nije vidiod.
a Dodaje Ribadeneira da je bila teška tri funte. Jakov Kanizije prevodi kao grgeč.
b Uobičajeni red napasti lukavoga neprijatelja.
c Od Granadanaca, kaže Ribadeneira, i dodaje da je bila plemenita roda, a otac iz Burgosa.
d Dodaje Ribadeneira da je bio pogođen teškom duševnom boli zato što mu se činilo da je bio trom u odbijanju neprijateljskih mamaca, te je nad samim sobom izvršio oštru kaznu.
Smrt, ukop, čudesa.
Napokon ga je napala groznica, i to silovita, koja mu je imala otvoriti pristup u vječnost. Posljednje je sakramente primio s velikom pobožnošću, odjeven u košulju od kostrijeti, a preko nje u sav biskupski ures: ležeći zatim na tvrdu ležaju, naime na golom tlua, s kamenom podmetnutim pod glavu umjesto uzglavlja, nalazeći se već u posljednjoj borbi, ugleda kako k njemu dolazi gospođa izvanredne ljepote, odjevena u bijele haljine, sjajna lica, ovjenčana vijencem spletenim od najmirisnijih ruža, praćena brojnim korom anđela i djevica koji su pripijevali ovo: „Evo velikoga svećenika koji u danima svojim omilje Bogu.” Čuvši taj skladni pjev, podigne se na koljena i zahvali Bogu. Bliže mu pristupi Bogorodica (ona je, naime, bila ta gospođa) i reče: „Primi, slugo Božji, ovu palmu, dokaz djevičanstva i čistoće koju si neprestano sačuvao neokaljanom.” Izgovorivši to, povuče se s njegovih očiju: a po cijeloj se sobi proširio čudesan miomiris nekoga nebeskog mirisa.
12 Potresla se od toga viđenja nutrina svetomu biskupu, te je obilnim suzama počeo oplakivati svoje grijehe i govoriti: „Ponizno zaklinjem tvoje veličanstvo da mi se smiluješ i oprostiš moje prijestupe.” Dok je ove i druge molitve upućivao Bogu, ujedno je ispustio najsvetiju dušu; godine 1207., dana 28. siječnjab, kojega se dana u Crkvi u Cuenci slavi svečanošću božanskoga časoslova. Nisu izostala ni nebeska čudesa. Čim je izdahnuo, oni koji su stajali uokolo vidjeli su kako iz njegovih usta izlazi krasna palmina grana i uzdiže se uvis sve dok nije ušla u otvorena nebesa. Prenosi se također da su zazvonila zvonac, pokrenuta od anđela bez ljudskoga djelovanja.
13 Devet su mu dana obavljali sprovodne obrede, obasjane mnogim čudesima s neba, neobičnim ozdravljenjima hromih, nijemih, gluhih i drugih bolesnika. Sama Konstancijad, supruga cara Henrika VI., mučena već dvadesetu godinu neizlječivom bolešću, doznavši po glasu za kreposti još živoga Julijana, potaknuta silnim osjećajem pobožnosti, zaklinjala je Boga da je njegovim zaslugama ili oslobodi dugotrajne bolesti ili je, prethodno očišćenu od svake ljage grijeha, ugrabi iz ovoga nesretnog života. Njoj se jedne noći već preminuli Julijan ukazao vidljivim, urešen biskupskim ruhom, te joj je obećao da će ubuduće biti slobodna od svake slabosti ako u Cuencu pošalje pouzdane ljude koji će joj donijeti jednu od dviju košarica koje su od njega ispletene čuvane u većoj crkvi, i pružiti joj da je dotakne rukom. Carica pita tko je taj koji to zapovijeda. „Julijan”, reče, „čiju si pomoć zazvala. Uslišao je Bog tvoje molitve i zapovjedio mi da ti vratim zdravlje.” Ona se pokuša pridići da s poštovanjem izljubi njegovu haljinu: ali u trenu je prestao biti vidljiv. Odmah je poslala u Cuencu, dobila košaricu i njezinim dodirom ozdravila.
a Na podastrtom pepelu, kako kaže Ribadeneira.
b U nedjelju, kaže isti. I bio je 28. siječnja 1207. godine nedjelja. Pogreška je u prijevodu Jakova Kanizija gdje se kaže da je umro 1218. godine.
c Ovo čudo izostavlja Ribadeneira, a umjesto njega pripovijeda da se čuo skladan pjev anđela.
d Ovo čudo izostavlja Ribadeneira: niti smo igdje drugdje čitali o dugotrajnoj bolesti ove carice Konstancije, posmrtne kćeri Rogera, kralja Sicilije.
Prijenos sv. Julijana.
Sveto Julijanovo tijelo ležalo je skriveno u grobu tristo a i više godina, sve dok godine 1518., dok je carstvom upravljao Karlo V., Rimskom Crkvom Lav X., a biskupijom u Cuenci kardinal sv. Jurja Rafael, nije bilo pronađenob i podignuto. Kad je grob otvoren, čitavom se bazilikom proširio neki presladak miris. U Cuencu je sazvan kler čitave biskupije da prisustvuje svečanosti prijenosa, koja je proslavljena raznolikim veseljem pjesama i plesova. Tijelo je položeno u škrinju od mirisnoga drveta somine i smješteno na povišeno mjesto, gdje se još i danas pohodi. Od ostaloga je tijela odvojen prst s prstenom kao lijek za bolesnike, kojima se pruža na cjelivanje te često odgoni bolesti. Taj je prijenos obavljen na nedjelju QUASI MODO, koja je te godine padala 11. travnja. Tada je po pomoći svetoga biskupa ozdravilo tristo i više bolesnika. c
13 Godine 1588.d biskup Cuence Ivan Vayllius, zajedno s inkvizitorom Franjom Argandom i drugima obdarenima crkvenim dostojanstvom, otvorio je škrinju i pregledao relikvije, iz kojih se širio najugodniji miris. Taj je događaj zakonito zabilježen u javnim ispravama kao trajno svjedočanstvo među smrtnicima o slavi koju Julijan uživa na nebesima. Njegov se blagdan od davnine slavi crkvenim oficijem 28. siječnja, ali budući da se zbog zimske hladnoće ne može obaviti ni uz toliki stjecaj puka, ni uz toliki sjaj i mnoštvo procesija, papa Julije III. odobrio je poveljom izdanom godine 1551., 5. lipnja, da se ponovno štuje 5. rujna, kao obnovljenom svetkovinom. a 310 ili 311, kako drugi navode.b Potpuno neraspadnuto, kaže Ribadeneira, a uz njega svježa i zelena palmina grana, kao da je tek odsječena sa stabla; uz to čitava odjeća, mitra od bijeloga lana protkana zlatom, biskupski štap, kalež i ampulice od srebra te križ položen na sveto tijelo.c I to u jednome jedinom danu dogodilo se četrnaest čudesa, kako je razvidno iz spisa koje je sastavio kanonik iz Cuence Eustahije Muñoz kao istražitelj po ovlasti svoga biskupa, kako svjedoči Ribadeneira.d Ribadeneira ga naziva Ivanom Fernandom Vadillom.
Iako čudesa koja učine živi nisu uvijek dokaz njihove svetosti, jer se događaju Božjom, a ne njihovom snagom, Bog ipak običava, nakon što prijeđu iz ovoga života, potvrditi njihovu svetost čudesima kao svojevrsnim svjedočanstvima, čime se vrhovnim poglavarima Crkve pruža povod da im odrede javne svete počasti. Takvih je čudesa po zaslugama sv. Julijana učinjeno veoma mnogo; neka ćemo od njih sada ispripovjediti.
17 Nekoga je građanina Cuence mučila teška kila, tako da nije mogao obavljati nikakav posao. Njegova žena ode na grob sv. Julijana i iz poštovanja zapali nekoliko svijeća; muž nakon toga više nije osjećao nikakve tegobe.
18 Baltazaru Villasanni, iz gradića Talavere, škrofule su bile tako izjele cijeli vrat da mu je već i život bio u opasnosti; došao je u Cuencu i prislonivši prst sv. Julijana odagnao ružne škrofule.
19 Gašpar Lopez, rodom iz Daroce, već je trideset godina patio od kile, pri čemu su mu crijeva uz strašne muke ispadala;
Iz ŠPANJOLSKOGA ispadala; on je zajedno s još jednim koji je također patio od iste bolesti došao u Cuencu te su obojica zadobila zdravlje. Četvorica nijemih, dvojica na samome putu prema Cuenci, a dvojica nakon što su popila vodu u koju je bio umočen prst sv. Julijana, zadobila su sposobnost govora.
slabost,
20 Neki je mladić, oduzet u nogama i rukama, nakon što su mu noge bile omotane platnom koje je dotaknulo Julijanov prst, ponovno zadobio snagu za hodanje, dok su prisutni bili zapanjeni čudom te potom pjevali hvalu Bogu.
rak,
21 Izabelu Henriciju, građanku Cuence, izjedao je strašan rak, za koji su liječnici već bili izjavili da se ne može izliječiti nikakvim lijekom; ona je zatražila da se platno prisloni uz relikvije sv. Julijana te je, kad ga je stavila na ranu, ozdravila. Građanin Cuence Ivan de Moya imao je dvogodišnjega sina kojega je, shrvanoga bolešću i dovedenoga do samoga kraja, majka odnijela u crkvu sv. Julijana i pokrila pokrivačem kojim je bio zastrt njegov grob dok se sama pobožno molila Bogu, te ga je živoga i zdravoga odnijela kući. Tada su također izliječena dvojica nijemih.
druga zastarjela bolest,
22 Agneza Barricentia, udana za plemića Ljudevita Carillija, gospodara Colmenar de Oreje i njegova područja, kad je osjetila da su liječnici digli ruke od njezina zdravlja, zazvala je pomoć sv. Julijana, pohodila njegov grob i vratila se zdrava.
kila,
23 Lupus Ordasius, blagajnik crkve u Cuenci, dok je putovao, dobio je kilu tako da više nije mogao ni ići dalje; dok je oplakivao svoju nevolju, pade mu na pamet moćna zaštita sv. Julijana. Učini zavjet da će, čim se vrati kući, obaviti devetodnevnu pobožnost postojanom i utvrđenom molitvom njemu na čast, dodavši određeni broj misnih žrtava, i u trenu je ozdravio.
mahnitost,
24 Franju Ibañeza, stanovnika Yecle u biskupiji Cartagene, spopala je silna mahnitost. Već su ga njegovi vodili u javnu umobolnicu kad su se na samome putu sjetili sv. Julijana, doveli ga na njegov grob i izrekli molitve. Bez oklijevanja, vrativši mu se uporaba razuma, s njima se radostan vratio kući.
25 Gospodin Ivan de Salamanca, građanin Salamanke, patio je od smrtonosne vodene bolesti. Krenuo je u Cuencu da zamoli zagovor sv. Julijana; kad je stigao na neko brdo odakle putnici koji dolaze mogu prvi put ugledati grad, potpuno je bio oslobođen škodljive tekućine.
26 Neku je ženu, rodom iz gradića Lagartere u biskupiji Ávile, već sedam godina opsjedao najgori zloduh. Kad ju je majka dovela u Cuencu, ni na cijelome putu ni ikada poslije nije osjetila nikakve tegobe, jer je, dakako, uz pomoć svetoga biskupa taj najstrašniji gost bio otjeran.
izliječena slabost,
27 Petar Ximenius, rođen u gradiću zvanom Sv. Klement u biskupiji Cuence, budući da su mu zbog neke slomljene ili iščašene ramene kosti udovi bili tako oslabljeni, a čitavo tijelo iznemoglo da je mogao hodati samo oslanjajući se na štake, kad je čuo glas o čudesima sv. Julijana, zaputio se u baziliku u Cuenci, namazao oboljele udove uljem iz svjetiljke koja gori pred svečevim grobom te mu je vraćena prijašnja snaga.
28 Mladića iz Albacetea, po imenu Petar, napala je ljuta upala porebrice uz neposrednu smrtnu opasnost. Njegov ga otac, polegnutoga u sobi, preporuči sv. Julijanu, dodavši zavjet da će sa sinom pohoditi njegov grob i udijeliti milostinju za nabavu ulja kojim se održava svjetlo pred njim; i mladiću je odmah uklonjena sva bol.
29 Neka je žena iz Cuence u teškome i pogibeljnom porođaju iskusila brzu pomoć sv. Julijana. Neka je žena iz takozvanoga Ciudad Reala imala sina potpuno oduzete snage; ona ga je donijela u crkvu sv. Julijana i nakon izgovorene molitve odvela ga kući zdravoga.
30 Franjo Peñalver iz Tortole došao je u Cuencu i prislonio osušenu i slabu ruku uz škrinju svetih relikvija sv. Julijana; ona se ubrzo ugrijala i vratila u prijašnju snagu. Fernandu Calvu, rodom iz gradića Caravace u biskupiji Cartagene, već su dvije godine bile natekle, a potom i zagnojile potkoljenice, i nikakva mu liječnička vještina nije mogla pomoći; utekao se sv. Julijanu i osjetio njegovu milost.
31 Antunu Lopezu, iz biskupije Cuence, žestina je groznice pomutila razum. Zazvana je zaštita sv. Julijana, relikvije su mu prislonjene uz vrat i odmah mu se vratio zdrav razum. Ivana Lopez iz Cuence mučila se s raznim bolestima; odlučila je cijelu godinu svaki dan na čast sv. Julijana pet puta izmoliti Očenaš i Zdravomariju; dok je to činila, bolesti su se liječile. No kad je osjetila da joj je bolje, pomalo ju je obuzeo zaborav i bolest se ponovno vratila. Došla je k sebi, nastavila započetu pobožnost i zadobila potpuno zdravlje.
32 Neki je stanovnik gradića koji zovu Colmenar de Oreja, ranjen ugrizom bijesnoga psa, bio doveden gotovo do očaja; čuo je za čudesa sv. Julijana, došao u Cuencu, zatražio svečevu pomoć i ostao potpuno pošteđen te bolesti. Francuz Franjo de la Roca, koji je živio u gradiću zvanom Alcázar de Consuegra, trpio je silnu bol po cijelome tijelu, a osobito u potkoljenicama; čuvši glas o čudesima sv. Julijana, preporučio mu se i od njega izmolio zdravlje, a zatim je pohodio njegov grob.
33 Petar Valdesius, dok se iz pobožnosti pretvarao da ljubi prst sv. Julijana, zubima je odgrizao i otkinuo njegov djelić. Na povratku je zapao u svađu s nekim neznancem, koji mu je nožem ranio ruku i odsjekao upravo toliki dio njegova vlastitoga prsta koliki je on bio oduzeo svecu. Osjetio je da je to Božja osveta, vratio onu koščicu prsta i pobrinuo se da bude ponovno položena s ostalim svečevim relikvijama.
a Ribadeneira piše da su se po relikvijama samoga njegova svetoga tijela dogodila veoma mnoga čudesa, kao i po odjeći, prahu obrisanom s groba, perju kojim je bio napunjen njegov jastuk, palminoj grani pronađenoj u grobu, ulju iz svjetiljke zapaljene kraj groba; štoviše, neki kojima se u snu učinilo da ih je izliječio sv. Julijan, uistinu su ozdravili.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.