Mineji Grka i Maksim Kiterski na ovaj dan navode: Sv. Ahilej počiva u miru; Mineji dodaju ovaj dvostih:
Menæa Græcorum et Maximus Cythereus hoc die: S. Achilleus in pace quiescit, addunt Menæa hoc distichon:
Oružjem Ahilej opustoši zemaljske (τάς χάτω, donje) gradove:
Armis Achilles terrestres (τάς χάτω, inferas) po- pulatus urbes:
Trudovima Ahilej obogaćuje višnji grad.
Laboribus Achilles supernam ditat civitatem.
Rader smatra da je to isti onaj Ahilije, ili Ahilej, metropolit Larise, koji se u istim minejima i menologiju navodi 15. svibnja. Nama se radije čini da je to onaj koji se češće u djelu Vitae Patrum hvali kao opat Ahila, ili Ahil, ili Ahilej, a nigdje se ni u jednom martirologiju koji smo vidjeli ne navodi. O njemu dakle Rufin, ili tko god bio pisac 3. knjige djela de vitis Patrum, pod brojevima 9 i 107 pripovijeda ovo.
Raderus hunc eumdem existimat esse Achillium, sive Achillea, Metropolitanam Larissæ, qui in üsdem Menæis et Menologio XV Maii refertur. Nobis potius hic ille videtur esse qui sæpius in Vitis Patrum laudatur Achillas, sive Achilles, aut Achilleus Abbas, nec uspiam in ullo, quod viderimus, Martyrologio refertur. De eo igitur isthæc narrat Ruffinus, seu quisquis auctor est libri 3, de vitis Patrum, num. 9 et 107.
2 Kad je jedan od otaca došao opatu Ahili, vidio ga je kako pljuje krv te ga upitao što je to. A on odgovori: Bila je to riječ brata koja me je ražalostila, i borio sam se da je ne izgovorim, nego sam molio Gospodina da je ukloni od mene; i postala je ta riječ krv u mojim ustima, i pošto sam je ispljunuo, smirio sam se; ali sam i samu žalost i tu riječ zaboravio. Isto se navodi u 5. knjizi, 4. knjižici, de continentia, broj 9.
2 Cum venisset quidam de Patribus ad Abbatem Achillam, vidit eum sanguinem exspuentem, et requisivit quid hoc esset. At ille respondit: Sermo erat fratris qui me contristaverat, et repugnavi ut non illum dicerem, sed petivi Dominum ut tolleret a me; et factus est ille sermo sanguis in ore meo, et postquam exspui, requievi; sed et ipsiam tristitiam, et sermonem istum oblitus sum. Idem refertur lib. 5, libell. 4, de continentia num. 9.
3 Drugi brat upita opata Ahilu govoreći: Zašto, sjedeći u svojoj ćeliji, trpim klonulost duha? Njemu starac reče: Jer još nisi vidio počinak, sine, kojemu se nadamo, niti muke kojih se bojimo. Kad bi ih naime pomno promorio, čak i kad bi ti ćelija bila puna crva sve do vrata, ti bi ipak u njima ležao i ustrajao bez klonulosti duha. Isto se nalazi pod naslovom nepoznatoga pisca u 5. knjizi, 7. knjižici, br. 28.
3 Alter frater requisivit Abbatem Achillam, dicens: Cur sedens in cella mea patior acediam? cui senex ait: Quia necdum vidisti requiem, fili, quam speramus, neque tormenta quæ timemus. Si enim ea diligenter inspiceres, etiam si vermibus plena esset cella tua usque ad collum, tu tamen in ipsis jaceres permanens sine acedia. Idem habetur sub titulo incerti lib. 5. libell. 7, n. 28.
4 U 5. knjizi, 10. knjižici, broj 14, ovako se opisuje njegovo izvanredno razlučivanje: Dođoše jednom trojica staraca opatu Ahilu, a jedan je od njih bio na zlu glasu. Reče mu pak jedan od staraca: Aba, načini mi jednu mrežu za ribolov. A on reče: Neću načiniti. I drugi mu reče: Načini nama, da imamo spomen na tebe u našem samostanu. A on odgovori: Nemam vremena. Reče mu onaj treći, koji je bio na zlu glasu: Meni načini mrežu, da imam blagoslov iz tvojih ruku, aba. I on mu odmah odgovori: Ja ću ti načiniti. Rekoše mu pak nasamo prva dvojica, kojima nije udovoljio: Kako to da nama kad smo molili nisi htio načiniti, a ovome si rekao: Ja ću ti načiniti? Odgovori im starac: Vama sam zato rekao: Neću načiniti, jer nemam vremena, a vi se nećete ražalostiti; ovome pak ako ne bih načinio, rekao bi: starac je čuo o mojem glasu, koji je zao, i zato nije htio načiniti mrežu; i odmah bismo presjekli uže za umirenje njegove duše, da ga takva žalost ne bi progutala.
4 Lib. 5. libell. 10, num. 14, insignis ejus discretio ita describitur: Venerunt aliquando tres senes ad Abbatem Achillem, et unus ex iis habebat opinionem malam. Dicit autem ei unus de senibus: Abba, fac mihi unam sagenam ad piscandum. Et ille dixit: Non facio. Et alius dixit ei: Fac nobis, ut habeamus memoriam tui in monasterio nostro. Et ille respondit: Non mihi vacat. Dixit ei tertius ille, qui habebat malam opinionem: Mihi fac sagenam, ut habeam de manibus tuis benedictionem, Abba. Et ille statim respondit ei: Ego tibi faciam. Dixerunt autem ei secreto duo priores, quibus non acquieverat: Quomodo sic, quia nobis rogantibus noluisti facere, et huic dixisti: Ego tibi faciam? Respondit eis senex: Vobis ideo dixi: Non facio, quia non mihi vacat, et non contristabimini; huic autem si non fecero, dicturus est; quia de opinione mea, quæ mala est, audivit senex, et ideo noluit facere sagenam; et statim incidebamus funem ad sedandum animum ejus, ne tristitia absorberetur hujusmodi.
5 Naposljetku, u 7. knjizi, pogl. 25, broj 4, navodi se njegova izvanredna izreka o napadima zloduha: Neki brat upita opata Ahila: Kako zlodusi mogu protiv nas? Odgovori starac: Po našim voljama. I doda govoreći: Stabla Libanona rekoše: Kako smo velika i visoka, a siječe nas najmanje željezo: ne dajmo mu dakle ništa od sebe, i neće nas moći posjeći. Dođoše dakle ljudi, načiniše sjekiri držak od samih stabala i tako ih posjekoše. Stabla su dakle duše; sjekira je đavao; držak je naša volja. Po svojim zlim voljama dakle bivamo posječeni.
5 Denique lib. 7, cap. 25, num. 4, egregium ejus refertur apophthegma de dæmonum impugnatione: Quidam frater requisivit Abbatem Achillem: Quemadmodum adversum nos possunt dæmones? Respondit senex: Per voluntates nostras. Et adjecit, dicens: Ligna Libani dixerunt: Quam grandia sumus et alta et parvissimo ferramento incidimur: nihil ergo ei demus ex nobis, et nos non poterit incidere. Venerunt ergo homines, et fecerunt in securi manubrium ex ipsis lignis, et ita inciderunt. Ligna ergo sunt animæ; securis, diabolus; manubrium, voluntas nostra est. Per malas ergo voluntates nostras incidimur.
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.