Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak II · 17. siječnja

O svetim rimskim monasima Antunu, Merulu, Ivanu

DE SANCTIS MONACHIS ROMANIS ANTONIO, MERULO, JOANNE

Grgur Veliki sagradio je prije papinstva šest samostana na Siciliji, kako u njegovu životopisu, koji ćemo donijeti 12. ožujka, piše Ivan Đakon: sedmi je unutar zidina grada Rima, na čast sv. Andrije apostola, pokraj bazilike sv. Ivana i Pavla na Skaurovoj padini sagradio u vlastitoj kući; u njemu je i sam uzeo redovničko odijelo, a sada ga nastanjuju pustinjaci kamaldolijanci, prema svjedočanstvu Ottavija Pancirolija, i naziva se samostanom sv. Grgura i Andrije.

2 Ondje su s njim živjela trojica presvetih monaha, Antun, Merul i Ivan; njihov je najsretniji prelazak on sam opisao u djelu Dialogi. Njihova su imena upisana u Martyrologium Romanum 17. siječnja: U Rimu u samostanu sv. Andrije blaženih monaha Antuna, Merula i Ivana, o kojima piše papa sv. Grgur. Njih također spominju Ménard, Wion, Dorganius i Ferrari u djelu catalogus SS. Italiæ; Antuna i Merula Galesini, Trithemius u 3. knjizi djela de viris illustr. ord. S. Benedicti, 3. knjiga, pogl. 23 i 25, Petar de Natalibus, 11. knjiga, pogl. 116 i 117, gdje umjesto Merul piše Merol. Trithemius u navedenoj knjizi, pogl. 21, ne govori o ovome Ivanu, kako je smatrao Wion.

3 Molanus u prvom izdanju i Martyrologium Germanicum 15. ožujka navode Antuna i Merula, dok neki rukopisni kalendar svetaca benediktinskoga reda ima Merula 21. siječnja, a Antuna 31. Panciroli prenosi da se njihove relikvije čuvaju u istoj bazilici pod glavnim oltarom.

ŽIVOTOPIS PREMA SV. GRGURU, knj. 4, dial; pogl. 47.

Katkad svemogući Bog duše bojažljivih unaprijed utvrđuje nekim objavama kako se na smrti nimalo ne bi prestrašile. a Živio je naime sa mnom u samostanu neki brat po imenu Antun, koji jeb mnogim svakodnevnim suzama čeznuo za radostima nebeske domovine. I dok je najmarljivije i s velikomc željom žarad razmatrao svete riječi, nije u njima tražio riječi znanja, nego plač skrušenosti; kako bi se time potaknuta njegova duša rasplamsala i, ostavivši ono što je nisko, razmatranjem poletjela u kraj nebeske domovine. Njemu je u noćnom viđenju rečeno: Budi spreman, jer ti je Gospodin zapovjedio da se preseliš. Kad je on rekao da nema troškova za put, odmah je čuo odgovor koji govori: Ako se radi o tvojim grijesima, oprošteni su. Pošto je to jednom čuo i još uvijek drhtao od velikoga straha, i druge je noći opomenut istim riječima. Tada je nakon pet dana zahvaćen groznicom preminuo dok su sva braća molila i plakala.

2 Drugi se brat u istome samostanu zvao Merul, silno predan suzama i milostinjie. Pjevanje psalama iz njegovih usta gotovo ni u koje vrijeme nije običavalo prestajati, osim kad bi tijelu davao hranu ili udovima san. Njemu se u noćnom viđenju ukazalo da s neba na njegovu glavu silazi vijenac od bijeloga cvijeća. On je ubrzo, obuzet tjelesnom tegobom, s velikom sigurnošću duše i radošću preminuo. Kad je pokraj njegova groba Petar, koji sada upravlja mojim samostanom, htio sebi načiniti grobnicuf nakon četrnaest godina, iz toga je njegova groba izišao toliki miomiris slatkoće, kako tvrdi, kao da su ondje bili skupljeni mirisi svega cvijeća.

Iz toga se očito pokazalo koliko je istinito bilo ono što je vidio u noćnom viđenju.

3 U istome je samostanu bio i neki drugi po imenu Ivan, mladić velike darovitosti, koji je svoju dob provodio ug razboritosti i poniznosti, blagosti i ozbiljnostih. Njemu se, kad je obolio i bio doveden do kraja, u noćnom viđenju ukazao i neki starac, dotaknuo ga štapom i rekao mu: Ustani; od ove tegobe sada nimalo nećeš umrijeti, ali budi spreman jer ovdje nećeš provesti dugo vremena. On je, kad su liječnici već bili digli ruke od njega, iznenada ozdravio i oporavio se. Ispripovjedio je što je vidio te se tijekom dvije godine pokazao u službi Božjoj, kao što sam prije rekao, iznad godina svoje dobi. A prije te dvije godine, k kad je neki brat bio umro i kad smo ga pokopali na groblju istoga samostana, dok smo svi izlazili s toga groblja, isti je Ivan, kako je poslije blijed i dršćući pokazao, zatečen ondje dok smo mi odlazili, bio pozvan iz groba od toga istoga brata koji je bio umro. To je potvrdio i svršetak koji je uslijedio. Jer nakon deset dana, l zahvaćen groznicama, oslobodio se tijela.

a Isto pripovijeda Ivan Đakon u 1. knjizi djela vita S. Gregorii, pogl. 17, 19 i 20, gotovo istim riječima sv. Grgura, i Antonio de Yepes u djelu Chronic. Benedict; 1. centurija, pod god. 576., pogl. 4.
b Umeće Ivan: opomenut riječima i primjerima tolikoga Oca (Grgura).
c Isti: žarom želje.
d Dodaje isti: pod vodstvom Grgura.
e Isti: po nauku časnoga muža Grgura. Yepes ovdje tumači da je Merulu bila povjerena služba dijeljenja milostinje siromasima koju bi opat zapovjedio da se podijeli. Doista, budući da se tako strogo pazilo da nitko ništa ne posjeduje kao vlastito, trebalo je da obnaša neku službu kojom bi imao ovlast dijeliti milostinju.
f Da je to kod monaha nekoć bilo uobičajeno, da sebi mnogo prije iskopaju grob radi stalnoga spomena na smrt, prenosi Yepes, navodeći primjer sv. Benedikta i klinijevaca.
g Ivan: blagošću razboritosti i poniznosti.
h Isti: nadmašivao je, što podupire grčki prevoditelj. i Ivan: u liku starca ukazao se blaženi apostol Andrija. Isto piše Yepes. k Yepes pogrešno kaže da mu se ukazao netko tko je umro već prije tri godine.

l Isti Yepes kaže da je odmah zahvaćen groznicama preminuo desetoga dana.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

17. siječnja Kalendar godine