U Piacenzi, plemenitom gradu Cispadanske Galije, štuje se sv. Savin, ili Sabin, 17. siječnja, dvostrukim oficijem s osminom, kako svjedoči Ferrari u djelu catalogus SS. Italiæ i u djelu generalis catalogus SS., gdje ovako piše: U Piacenzi u Togatskoj Galiji sv. Savina, biskupa, zaštitnika istoga grada. Inače se prenosi da je preminuo 11. prosinca; na taj dan Martyrol. Romanum navodi: U Piacenzi sv. Sabina, biskupa, glasovita po čudesima. Spominju ga na taj dan Molanus i kölnski kartuzijanci u dodacima Uzvardu, Maurolico, Felicius, Galesini; ali ovaj ponovno 14. veljače, odnosno 15. veljače (htio je možda napisati 17. siječnja) ima ovo: U Piacenzi sv. Sabina, biskupa i ispovjedaoca: koji je sudjelovao na Akvilejskom saboru; sjajeći slavom čudesno i božanski učinjenih djela, počinuo je u Gospodinu. Martyrologium Germanicum 11. prosinca: Također sv. Sabina, biskupa Piacenze, koji je božanskom objavom pronašao tijelo sv. Antonina, o kojemu se govorilo posljednjega dana rujna. Bio je muž pun vjere i vršitelj božanske riječi ništa manje nego propovjednik, također slavan po čudesima. O njemu piše sv. Grgur.
2 Donijet ćemo čudo koje u 3. knjizi djela Dial; pogl. 10, pripovijeda sv. Grgur da ga je on učinio, a zatim kratki životopis koji je sastavio Ferrari iz čitanja, kako kaže, odobrenih u Rimu, koja se čitaju u Piacenzi na njegov blagdan. Sačuvano je više pisama sv. Ambrozija njemu upućenih: bili su naime međusobno povezani najvećom ljubavlju, odakle 8. pismo 1. knjige te 30. i 31. pismo 4. knjige ovako zaključuje: Zdravo i ljubi nas, jer mi tebe ljubimo; a 63. pismo 8. knjige: Zdravo i ljubi nas, kao što činiš; naposljetku 53. pismo: Zdravo, brate, i ljubi onoga koji tebe ljubi, jer te veoma ljubim. U tom pak 53. pismu Ambrozije naznačuje da mu šalje svoje spise da ih njegov sud ispravi te ga opominje da a jasno prosudi i pomno pretrese što treba ispraviti, i dodaje onu sjajnu misao: Ne znam naime kako svakoga varaju njegovi spisi i mimoilaze uho, i kao što vesele i ružna djeca, tako i pisca miluju njegovi neprikladni govori.
3 Drugi dokaz Sabinove učenosti imamo na Akvilejskom saboru, održanom za konzula Sijagrija i Euherija 381. godine Kristove, gdje se čitaju njegove veoma ozbiljne izreke protiv arijanaca. O istoj raznoliko posvjedočenoj Sabinovoj učenosti raspravlja Baronije u djelu Notæ ad Martyrologium 11. prosinca, te u djelu Annales, sv. 4, pod 381. godinom, broj 83.
Čudo sv. Sabina:
Iz Dijaloga sv. Grgura, knj. 3, pogl. 10.
Po pripovijedanju ovoga istog časnoga muža biskupa Venancija doznao sam i drugo čudo, za koje tvrdi da se dogodilo u gradu Piacenzi: a da se tako dogodilo kako biskup spominje, svjedoči i najistinoljubiviji Božji čovjek Ivan koji sada u ovom rimskom gradu obnaša službub prefekta, a rođen je i odgojen u istom gradu Piacenzi. Tvrde naime da je u tom gradu bio biskup čudesne kreposti po imenu Sabin. Kad mu je jednoga dana njegov đakon javio da je rijeka Pad izišla iz svoga korita, zauzela crkvene njive i da voda te iste rijeke prekriva sva ondješnja mjesta pogodna za hranjenje sjemenja, biskup časnoga života Sabin odgovori rekavši: Idi i reci mu: Zapovijeda ti biskup da se obuzdaš i vratiš u svoje korito. Čuvši to, njegov đakon prezre i ismije. Tada Božji čovjek dozva bilježnika i izdiktira govoreći: Sabin, sluga Gospodina Isusa Krista, šalje opomenu Padu: Zapovijedam ti u ime Isusa Krista, Gospodina našega, da iz svoga korita na ovim mjestima više ne izlaziš niti se usudiš oštetiti crkvena zemljišta. I istome bilježniku doda govoreći: Idi, napiši ovo i baci u vodu te iste rijeke. Kad je to učinjeno, primivši zapovijed svetoga muža, riječna se voda odmah povukla s crkvenih zemljišta i, vrativši se u svoje korito, nije se više usudila izići na ta mjesta. Čime se u toj stvari, Petre, što drugo nego postiđuje tvrdoća neposlušnih ljudi, kad se po moći Isusovoj i nerazumni element pokorio zapovijedima svetoga muža?
a Biskup Lunija, kako se kaže u prethodnom poglavlju.
b Papa Zaharija u jednini prevodi: tōn 'Επάρχου τόπον ακτέχων. Namjesnik prefekta.
Životopis prema Ferrariju.
Savin, ili Sabin, kao u Rimskom martirologiju, podrijetlom Rimljanin, postavši biskupom Piacenze, zablistao je krepostima i čudesima. Mnogo je toga slavno učinio u biskupstvu: tijelo a sv. Antonina mučenika, zaštitnika toga grada, koje je dugo bilo skriveno na nepoznatom mjestu, pronađeno po Božjoj opomeni, uz veliko mnoštvo naroda prenio je u bazilikub sv. Viktora mučenika, koju je posvetio biskup sv. Viktor. Sudjelovao je nac Nicejskom saboru, a zatim zajedno sa sv. Ambrozijem, milanskim biskupom, na Akvilejskom saboru. Bio je tolike učenosti da mu je sv. Ambrozije predao svoje spise na pregled.
2 Bio je također činilac znamenitih čudesa. Jer među ostalim, kako piše papa sv. Grgur u djelu Dialogi, kad je đakon sv. Savina javio da je Pad izišao iz svoga korita i zauzeo crkvene njive, a sveti biskup odgovorio: Idi, reci mu: Biskup Savin zapovijeda ti da se vratiš u svoje korito; đakon pak, rugajući se, prezreo izvršiti zapovijed; dozvavši bilježnika, izdiktirao je ovakvu zapovijed: Savin, sluga Gospodina našega Isusa Krista, Padu: Zapovijedam ti u ime Gospodina našega Isusa Krista da se vratiš na svoje mjesto i ubuduće ne izlaziš na ova mjesta niti se usudiš oštetiti crkvena zemljišta. I zapovjedio je bilježniku da tu zapovijed odnese rijeci Padu i baci u njezine vode. Kad je to učinjeno (čudo za reći!), odmah se Pad povukao u prijašnje korito i nikada se više nije vratio na ta crkvena mjesta.
3 Pošto je sv. Savin najsvetije upravljao Crkvom u Piacenzi 45 godina, predao je svoj duh Bogu 11. prosinca. Njegovo je tijelo u crkvi tada posvećenoj dvanaestorici svetih apostola, koja je poslije nazvana crkvom sv. Savina, sahraniod sv. Mauro biskup, njegov nasljednik, 17. siječnja. Na taj dan njegovu svetkovinu slavi Crkva u Piacenzi.
a On se 30. rujna navodi u djelu Martyrologium Romanum, dok se u Piacenzi njegov rođendan slavi 4. srpnja, a našašće 13. studenoga, prema svjedočanstvu Ferrarija.
b Koja je zatim nazvana sv. Antonina, kako isti Ferrari prenosi 7. prosinca u životopisu biskupa sv. Viktora.
c Taj je održan 323. godine Kristove. Ako je na njemu sudjelovao Savin, tada još nije bio biskup, budući da je na Akvilejskom sudjelovao 381. godine, 58 godina poslije, a kaže se da je u biskupstvu proveo samo 45 godina.
d Sv. Mauro, biskup Piacenze, štuje se 13. rujna.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.