Prethodni komentar.
§ I. Zavičaj sv. Kornelija.
Cezareja, grad u Palestini, nekoć Stratonov toranj, po svjedočanstvu Plinija knj. 5 pogl. 13, sagrađen od Heroda u čast vladara Oktavijana, kako donosi Amijan Marcelin knj. 14, odakle je i dobio naziv: poslije Kolonija Flavijeva, koju je utemeljio car Vespazijan, kaže Plinije. Ipak je zadržala naziv Cezareja za potomstvo: kod Ptolemeja tab. 4 Azije nazvana χασαρια Στράτωνς Cezareja Stratonova. Taj je grad proslavljen pobjedničkim znakovima mnogih mučenika, učenošću biskupa, a osobito time što je ondje poganima prvi put otvoren neposredan ulazak u Crkvu kad je satnik Kornelije po Prvaku apostola uveden krštenjem.
2 Bio je on, kako piše sv. Luka u Dj 10, satnik čete koja se zove Italska. Iz tih riječi zaključuje Baronije u sv. 1 Anala god. Kristova 41. br. 2. da je po rodu bio Rimljanin, a vojnici Italci, i to iz šeste legije, nazvane Ferrea ili Ferrata, jer στρατόπεδον το Σενηρών željeznu legiju smještenu u Judeji od vremena Augusta piše Dion Kasije knj. 33. Tacit pripovijeda o više njezinih pothvata u Siriji i Armeniji (ali nakon Kornelijeva obraćenja). Španjolska kronika, koju noviji pisci pripisuju Flaviju Dekstru, pod godinom Kristovom 40. čini Kornelija Italekskim, naime rodom iz Italike, grada u Betici, odakle su poslije bili i carevi Trajan i Hadrijan, čije se ruševine na rijeci Betisu, jednu leugu od Hispalisa, još i sada gledaju i nazivaju starim Hispalisom, piše Ludovik Nonije u Hispaniji pogl. 17. Mnogo dokaza nastoji iznijeti Franjo Bivarije u svojim Komentarima uz tu Kroniku, uz god. Kr 34. Kom. 3. Jer da je šesta legija, postavljena u Judeji za posadu, bila Italska, a nazvana Šestom zato što se kod Livija negdje Šestom od pokrajina naziva Daljnja Hispanija, gdje je grad Italika: kao da su treća legija Gallica, treća Cyrenaica, četvrta Scythica, peta Macedonica tako nazvane zato što su Galija i Cirena bile treća pokrajina, Skitija četvrta, peta Makedonija. Kako je zatim to smiješno napisao! A da se Italska na čudesan način istaknula među ostalim rimskim legijama, svjedoče mnogi, kaže Dion knj. 5 Rim. pov; koji je i svjedok da ju je car August doveo u Judeju. Htio je citirati Dionovu 33. knjigu, jer prvih 34 knjige njegove ne postoje. Ali u 33. knjizi ima ovo: Dvije šeste (legije), jedna u donjoj Britaniji, Victrix, druga u Judeji označena nazivom Ferrea. I uz neke umetke: Neron je ustanovio prvu legiju, nazvanu Italskom, koja zimuje u donjoj Meziji... Trajan drugu Egipatsku,)
A tridesetu Germansku, kojima je svoje ime nadjenuo M. Antonin, također drugu u Noriku, treću u Reciji, koje se također zovu Italskima. Zar ovdje Dion svjedoči da se legija Italska na čudesan način istaknula među ostalima? Zar u Judeju dovedena od Augusta ona koja tada još nije bila ustanovljena? Ali ako je legija koja je štitila Judeju bila Italska, čemu je bilo potrebno da se jedna njezina posebna četa zove Italskom? Nego Bivarije brka četu i legiju: piše naime: U Judeji je bila jedna te ista četa rimskih vojnika... Jer samo šesta četa, koja je Italska i Ferrata, boravila je u Palestini, po svjedočanstvu Diona. Već smo naveli Dionove riječi. Zar Bivarije smatra tako časnim da su okrutne ruke stavile na Krista, da i tu čast želi prisvojiti svojim sunarodnjacima? Ili kad je u Mt 27 sabrana sva četa, jesu li bili pozvani iz Cezareje svi Kornelijevi vojnici, ako je u Judeji bila samo jedna četa? Ipak ne poričemo da se čita neka šesta legija koja je djelovala u Hispaniji, ali različita od ove Ferrate.
3 Nešto je jači dokaz koji Bivarije iznosi iz sv. Jeronima. On u poslanici 28. Luciniju Betičkom, uz ostalo, piše ovako: Uistinu se sada u tebi ispunila Gospodnja riječ: Mnogi će doći s istoka i zapada i sjesti za stol u krilu Abrahamovu. Kornelije, satnik italske čete, već je tada unaprijed označavao vjeru mojega Lucinija. Apostol Pavao pišući Rimljanima: Kad, kaže, počnem putovati u Hispaniju, nadam se da ću vas u prolazu vidjeti i da ćete me vi onamo ispratiti. Tolikim je valovima potvrdio što je tražio o toj pokrajini. Jer zašto doista pišući španjolskom čovjeku Jeronim i spominjući Pavlovu želju da ode u Hispaniju spominje Kornelija? Osim ako su u njemu kao posvećeni prvijenci hispanskoga naroda? Budući da se ipak može odgovoriti da je u Korneliju otvorena poganima, pa i udaljenima kao što su bili Hispanci, vrata vjere, i zato je Jeronim pišući Španjolcu spomenuo njegovo obraćenje, mi (da govorimo s Roderikom Karom u Bilješkama uz već navedeno mjesto Dekstrovo) ne želimo prejudicirati istini, te o zavičaju sv. Kornelija izričemo samo ovo: Nije jasno. Jer dokazi koje je skupio Ivan Tamajo de Salazar u Španjolskom martirologiju gotovo su isti kao Bivarijevi. Kad bi sv. Luka četu nazvao italekske, nikome ne bi ostala sumnja da je iz grada Italike u Hispaniji, ali naziva je italskom. Dodaje isti Tamajo da u Hispaniji postoji plemenita kuća del Castillo koja se ponosi da potječe od ovoga svetoga satnika.
§ II. Biskupstvo sv. Kornelija.
C Iz kojega god dakle zavičaja potjecao, svakako je građanin neba i iz svjetovnoga satnika postao je vojnik Kristov, štoviše pod njim je postao primipil nove legije. Jer da je zaređen za biskupa Cezareje, svjedoče martirologiji. Tako Uzard na ovaj dan: U Cezareji blaženoga Kornelija satnika, kojega je blaženi Petar krstio. Ovaj je u spomenutom gradu, uzdignut na biskupsku čast, počinuo u miru. Isto imaju općepoznati Beda, Adon, većina rukopisa i noviji pisci, uz ponešto izmijenjene riječi, a Rimski martirologij označuje da ga je za biskupa posvetio sam sv. Petar. Notker opširan hvalospjev o njemu zaključuje ovako: Taj Kornelije, napustivši vojnu službu, počinuo je u spomenutom gradu uzdignut na čast biskupa. Petar de Natalibus knj. 3 pogl. 73 pošto je ispripovijedio njegovo obraćenje dodaje: Zatim Kornelije, odrekavši se vojne službe, postaje učenik apostola i od njih biva zaređen za biskupa Cezareje. On je u istom gradu, vjerno izvršivši službu propovijedanja, znamenit po svetosti, preselio k Kristu i ondje pokopan počinuo 4. dana prije nekih veljače.
8 Iz ovoga se može opovrgnuti ono što se pripovijeda u 10. knjizi Klementovih Prepozicija, da je, kad je Šimun Mag u Antiohiji klevetao odsutnoga sv. Petra i uznemirivao Crkvu, došao satnik Kornelije, poslan od cara namjesniku Cezareje zbog javnoga posla, i doznavši što se događa, pobrinuo se da se proširi glas kako je car u gradu Rimu i po pokrajinama naredio da se istražuju i pogube zločinci, te da je on došao uhvatiti toga Maga i da je zbog toga poslan od cara. Kakav god ishod imala ta varka, Šimun je prestrašen tim glasom pobjegao odatle. Je li pak Kornelije čim je kršten poslao otpusnicu iz vojne službe ili je čekao prikladnu zgodu za to, ostaje nejasno. U Apostolskim konstitucijama istoga Klementa knj. 7 pogl. 47 stoji da je Zakej, koji je prije bio carinik, bio prvi biskup Cezareje Palestinske, da je njega naslijedio Kornelije, a njega opet treći biskup Teofil. Ali, kako smo na drugom mjestu rekli, ono što se u tom poglavlju navodi ne čini se dovoljno utemeljenim u istini da bi se vjerovalo da je to napisao Klement, osim ako priznamo da je to netko interpolirao. A sv. Teofil, biskup cezarejski, cvao je za vladara Severa, kao što ćemo reći 5. ožujka iz knjige sv. Jeronima O crkvenim piscima, tako da nije mogao naslijediti Kornelija osim nakon dugoga vremenskog razmaka, niti ga je mogao spomenuti sv. Klement koji je umro u Trajanovo vrijeme.
6 Djela sv. Kornelija (za koja Baronije priznaje da ih je iz starijih spomenika prepisao Šimun Metafrast, a mi ih ovdje dajemo kako su ih izdali Alojzije Lipoman, a zatim Surije, uspoređene s grčkim rukopisom knjižnice Najkršćanskijega kralja) ta, kažem, Djela ne spominju cezarejsko biskupstvo. Samo pripovijedaju da je neko vrijeme prianjao uz Petra kao pratitelj na putovanju i da ga je on poslao u grad Skepsida te da je podnio mnoge nevolje, proslavljen mnogim čudesima, i postao začetnikom prihvaćanja vjere knezu Demetriju i gotovo svemu narodu. U onom pak govoru u kojem je borbe, napore i putovanja sv. Petra obuhvatio isti Metafrast ili koji drugi pisac kod Lipomana i Surija 29. lipnja, kaže se da je Petar, nakon što ga je anđeo izveo iz tamnice u koju ga je bacio Herod, došao u Cezareju Stratonovu, gdje je prije krstio Kornelija, i ondje postavio za biskupa nekoga od prezbitera koji su ga pratili, a zatim nakon nekoliko godina, obišavši mnoge gradove, došao u Ilij, grad na Helespontu, i na tom mjestu postavio satnika Kornelija za biskupa.
7 Odatle je možda pozvan natrag u Cezareju kad je umro Zakej ili koji drugi biskup toga grada. Piše Baronije u Bilješkama uz Martirologij da je Cezarejska stolica tom prigodom, zato što su po obraćenju Kornelija (po Božjoj opomeni) ondje prvi put otvorena vrata vjere poganima, zaslužila da bude uzvišena osobitom povlasticom, tako da ne bude metropola Jeruzalemska, nego sama ona. Bila je doista Cezareja nekoć metropola Palestine i njoj podložan Jeruzalem, kao što je očito iz 7. kanona Nicejskoga sabora koji glasi ovako: Budući da je prevladao običaj i drevna predaja da se biskup Elije časti, neka ima posljedicu časti, uz očuvanje vlastitoga dostojanstva metropoli. Teodor Balsamon u sholijama uz ovaj i prethodni kanon ispravno napominje da se grad Jeruzalem zvao Elijom zato što ga je obnovio Elije Hadrijan. Ali se teško vara kad piše da se tim kanonom određuje da se metropoli Cezareji sačuvaju njezina prava čak i ako je od nje odvojena Elija i počašćen njezin patrijarh zbog spasonosne Kristove Muke. Bolje je Nicejski kanon razumio Jeronim, bliži onim vremenima. On u poslanici 61. Pamahiju protiv zabluda Ivana Jeruzalemskoga pogl. 18 piše ovako: Ti koji tražiš crkvena pravila i služiš se kanonima Nicejskoga sabora, i nastojiš prisvojiti tuđe klerike koji borave sa svojim biskupima, odgovori mi: Što se biskupa Aleksandrijskoga tiče Palestina? Ako se ne varam, ondje se određuje da metropola Palestine bude Cezareja. Štoviše,i
A i papa sv. Lav I. u poslanici 62. Maksimu, biskupu antiohijskom, izdanoj za konzulata Opiliona ugledna muža god. Kr 403., prekoračuje Juvenala, biskupa jeruzalemskoga, koji teži zadobiti prvenstvo u Palestini i drske pothvate podupire izmišljenim spisima. Kasnije je ipak, uz pristanak rimskoga prvosvećenika, Jeruzalemska stolica urešena patrijarhalnim naslovom i vlašću. Ali Cezareja nije bila metropola Palestine samo zbog spomena na ondje obraćenoga Kornelija, nego zato što je sama bila najveći grad Judeje, kao što piše Josip u Židovskom ratu knj. 3 pogl. 14 pri kraju, a u bazelskom grčkom izdanju god. 1544. na početku poglavlja 283, premda su u doba Amijana Marcelina bili izvrsni i drugi gradovi: Eleuteropol, Neapol, Askalon, Gaza.
8 Grci svečano štuju Kornelija 13. rujna, kao što je očito iz Menologija i Meneja, gdje se međutim ne spominje cezarejska stolica. Meneji, nakon što su izvijestili da mu je sv. Petar, kad je bio poučen u katehezi, podijelio krštenje, dodaju: tìn prozetsian tìs Shêptesis polèses êgysis. Povjerava mu upravu i nadzor grada Skepside, što se slaže s Djelima koja je opisao Metafrast. Rader prevodi: i njemu (Cezareje) povjerio brigu i upravu nad gradom (u stvarima vjere), koji je Kornelije, našavši ga posve odana idolima, po Kristovoj milosti sasvim obratio, te je čak i samoga gradskoga pretora Demetrija s cijelom kućom koja je povjerovala u Krista očistio svetim krštenjem. Napokon je Kornelije, dovršivši život na apostolski način, preselioh Gospodinu. A Djela tvrde da mu je povjerena Skepsida. Bio je to biskupski grad na Helespontu, kao i Troada i Ilij.
§ III. Napori, čudesa, Nalazak sv. Kornelija.
Isti Meneji prenose da se nije zadržao u Cezareji, nego da je prokrstario različita mjesta, i to zajedno sa sv. apostolom Petrom: Najvećom, kažu, udostojen slavom imena, Kornelije, s Prvakom apostola i mnogim drugima prošao si, posvuda vršeći Božansko navješćivanje, po kojemu smo i dovedeni k svjetlu i iščupani iz tmina neznanja. U drugoj odi: Primivši milost Duha, kao neko sjajno Sunce, prosvijetlio si zemlju, Kornelije, odagnavši maglu idolomanije. U drugoj: Kao golema rijeka izišao si, natapajući nebeskim naukom sve lice zemlje, gušeći kukolj mnogostrukoga štovanja bogova, Kornelije. U drugoj: Mrtav svemu svijetu, uskrsnuće onoga koji je za nas umro navijestio si svima koji su bili mrtvi po strastima duše, najblaženiji Kornelije. U drugoj: Prosvijetljen Duhom, postao si svjetlonosna zvijezda, najsjajnijim bljeskom obasjavajući krajeve zemlje, hijeromisto Kornelije. Mnogo drugoga te vrste naviještaju o njemu, nazivaju ga navjestiteljem Kristovim i jednakim svetim učenicima jer je primio Duha Svetoga kao i oni. Štoviše, slave i drugo što se u Djelima kaže da je učinio u Skepsidi. Takvo je ovo: Sav predan svemogućemu Bogu, gluhim kipovima nisi iskazivao štovanje, iako su te prisiljavali krvoločni ljudi. Svevišnjega nevidljivoga Boga, Kornelije, žarko si zazivao i hram mrskih idola iz temelja si srušio, na silno divljenje ljudi. Čuvajući zapovijedi Svemogućega i sam si sačuvan, podnio si okove i nerazumne ljude oslobodio si okova praznovjerja, o Teozofe.a
C Slave također njegov grob i čudesa učinjena kod njega. Njegova je kuća postojala u Cezareji u doba sv. Jeronima, ali pretvorena u crkvu, a o grobu i moćima nema kod njega nikakva spomena. Tako piše u poslanici 27. ili u Životu sv. Paule, koji smo donijeli 26. siječnja, pogl. 2 br. 8 gdje nabraja primorska mjesta Palestine koja je Paula obišla idući u Jeruzalem: I s druge strane (divila se) Stratonovu tornju, koji je kralj Judeje Herod u čast cara Augusta nazvao Cezarejom, u kojoj je vidjela Kornelijevu kuću, Kristovu crkvu: Zašto ne i grob? Pa ipak ovaj, kako imaju Meneji, poput vrela obilno izlijeva ozdravljenja vjernicima, izgoni zle duhove i prosvjetljuje oči svima koji ga hvale u vjeri. Isto tako: Uvijek bujicama ozdravljenja uklanjajući ljudske bolesti. Zatim: Uzdignut si krepostima, poput visokoga cedra, i donio si nam miomirisne plodove, naime obilje nauka, milost čudesa, djelotvornost ozdravljenja, blaženi hijerarhu Kornelije. I potom: Po naravi doduše mrtav, ali po djelovanju prebivajući u blaženom grobu, činiš ga vrelom mnogih čudesa, o mudri Kornelije, liječeći bolesnike i izgoneći zle duhove u Duhu Svetom.
11 Dugo je taj grob bio nepoznat, kako se prenosi u Djelima, dok ga nije pronašao sv. Silvan, biskup troadski, u vrijeme Teodozija Mlađega. Što ga Latini, kao što smo rekli, štuju 2. veljače, a Grci 13. rujna, jedno je slavlje možda njegova slavnoga preminuća, a drugo Nalaza i Prijenosa.
12 Nije ni to za propustiti da se u Menejima naziva mučenikom, bilo da je uistinu ubijen za Kristovu vjeru, bilo da je samo podvrgnut ispitivanju koje se spominje u Djelima. Tako imaju Meneji u naslovu dana 13. rujna: I svetoga mučenika Kornelija satnika. I u nekom Hvalospjevu: Pomazan uljem svećeništva prošao si, navješćujući spasenje među poganima, čupajući trnje zablude, mudrujući božanske stvari i usađujući u umove nauk podložan nikakvoj zabludi. Zato te blagoslivljamo kao Bogom nadahnuta prvosvećenika i nepobjediva mučenika, Kornelije. Tome ide u prilog ono što se nalazi u Čudesima sv. Anastazija Perzijanca 22. siječnja, u 10. čudu učinjenom u Cezareji: Neki čuvar crkve svetoga i slavnoga mučenika Kornelija, imenom Ivan. Premda se i u Djelima pogl. 3 br. 12 naziva mučenikom.
DJELA IZ METAFRASTA, uspoređena s grčkim rukopisom.
Obraćenje i krštenje sv. Kornelija.
Nakon spasonosnoga dolaska Riječi na zemlju, i Križa i smrti koju je dragovoljno podnio za nas, i uzašašća na nebesa, odakle je sišao da sagradi Davidovu sjenicu (da kažem s Prorocima) koja je bila pala, bijaše jedan iz italske čete, satnik Kornelije, od onih koji su ga tražili i činili što se njemu sviđalo, i koji je činio mnoga dobra djela (iako ovaj pobožni čovjek još nije bio udostojen Božanske Kristove milosti ni poziva k njemu), kao čovjek koji se bojao Boga i on i sva njegova kuća, i dijelio od onoga što je imao potrebitima te opet neprestano molio Boga. K njemu, dok je boravio u Cezareji (kako božanski Luka o njemu izvješćuje sasvim jasno), dođe anđeo oko devete ure dana i reče mu: Kornelije, molitve tvoje i milostinje tvoje uziđoše na spomen pred licem Božjim, i sada pošalji ljude u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar: on će ti, kad dođe, govoriti riječi života. Kad je on to zapovjedio, više se nije pojavljivao. A Kornelije, odmah pozvavši dvojicu slugu i nekoga pobožnoga vojnika,b od onih koji su mu neprestano bili pri ruci, otkrije im što je vidio i pošalje ih u Jopu. Jer ondje boravi Petar, rekao je anđeo, kod nekoga Šimuna Kožara. A Petar, koji je obilazio svu zemlju i more propovijedajući i posvuda navješćivao istinu (R:c d)
A navješćivao (jer je uistinu bio postavljen na svjetlo poganima i spasenje mnogima), ušavši k svetima koji su stanovalic u Lidi, pošto je učinio da ustane neki Eneja koji je osam godina ležao uzet, zatim došavši u Jopu i učinivši ono veliko čudo nadd Tabitom koja se zove Srna, boravio je kod Kožara.
2 Ali ni njega Bog nije ostavio neupućena u otajstvo kojim je imao biti uveden Kornelije, ili radije nije prezreo Kornelijevu pravednost i molitve. Nego budući da su se oni koji su bili od obrezanja razilazili s onima koji su imali neobrezanje, da Petar ne bi one koje je poslao Kornelije, kao one koji imaju neobrezanje, uzalud poslao natrag, zato što je smatrao grijehom družiti se sa strancem ili pristupiti k njemu, kad su oni, krenuvši iz Cezareje, bili nedaleko od Jope, pokaza mu Bog Kornelijevu krepost i spoznanje. Kad je dakle uzašaoe u gornji dio kuće da obavi molitve koje se obavljaju u šestoj uri, zatrebalo mu je da se okrijepi hranom te je ogladnio. A u međuvremenu, dok se Petru spremala hrana, vidi otvoreno nebo i neku posudu, kao veliko platno, kako se spušta na zemlju za četiri kraja i dolazi k njemu. A posuda je sadržavala životinje, kako sve zemaljske četveronošce i gmazove tako i ptice nebeske.
I učini se da mu se iz nje javlja glas govoreći: Ustani, Petre, zakolji i jedi. Zatim, kad je on rekao: Nipošto, Gospodine, i zatim dodao i razlog (Jer nikada, kaže, nisam pojeo ništa zajedničko ili nečisto), glas mu ponovno odgovori: Što je Bog očistio, ti ne nazivaj zajedničkim. I kad se to dogodilo triput, posuda je ponovno uzeta na nebo. A to je označavalo obraćenje Kornelija i onih koji su bili s njim. Jer glad koju je trpio Petar označavala je njegovu naklonost i revnost za pobožnost, i to da on nimalo nije toliko gladovao i žudio koliko za spoznanjem nevjernika i da im posve dade pravo štovanje Boga i propovijedanje Evanđelja. A četveronošci i zmije i ptice bili su znak mnoštva onih koji su se imali obratiti s Kornelijem. A posuda triput spuštena s neba označavala je trostruko uronjenje u krštenju. A da ih je Bog očistio, označavalo je Kornelijevu pravednost i milosrđe sa svom kućom, i to da su i oni postali ugodni Bogu.
3 Dok je pak Petar razmišljao i nije mogao dokučiti viđenje, oni koje je poslao Kornelije već su bili došli pred vrata. I odmah Duh, sišavši, i označuje njihov dolazak i zapovijeda Petru da pođe k njima nimalo ne oklijevajući. I oni mu, kad je sišao k njima, javljaju sve što je vidio Kornelije i što je čuo od anđela. Stoga sljedećega dana zajedno dolaze u Cezareju. Kad je pak Kornelije izišao pred njih i pao k njegovim nogama, podiže ga Petar govoreći: I ja sam čovjek. Zatim, kad je u njemu posijao riječ pobožnosti i u dušama onih koji su se okupili, pošto je vidio da je milost Duha sišla na njih i zapovijeda krštenje, privodi ih k istini i uvodi krštenjem. a Joppe, grad, biskupski u Palestini, luka u kojoj je bježao Jona, kaže sv. Jeron. u Životu sv. Paule pogl. 2 br. 8. i (da nešto dotaknem od pjesničkih priča) gledateljica Andromede privezane uz hrid, Plin. knj. 8 pogl. 13. Joppe Feničana, starija od potopa zemalja, kako prenose: leži na brijegu, a pred njim leži hrid. Na njoj pokazuju tragove Andromedinih okova. A u pogl. 14 nabraja Jopičku toparhiju, jednu od deset na koje je podijeljena Judeja.d Na grčkom, τὰν πραερπερενιτων αυτὸc I ovaj je glavni grad toparhije, također biskupski i urešen prijestoljem, nazvan Diospol.d Sv. Jeronima je prevarilo pamćenje kad je na prije navedenom mjestu pisao: I Lidu ću pretvoriti u Diospol, glasovitu po uskrsnuću i ozdravljenju Dorke i Eneje. Iz Dj. pogl. 9 r. 16. očito je da je u Jopi uskrišena Tabita, ili Dorka. Nju Grci slave 25. listopada, kako je očito iz Meneja. 8 Na grčkom ἐσι το ἐμπάτειν. Napominje Baronije uz god. 41. br. 8. da je bio sasvim starodavan hebrejski običaj da se oni koji će moliti Boga penju na viša mjesta, i potvrđuje primjerima. Lipoman je imao, u kućicu.
Napori sv. Kornelija, osobito u Skepsu.
Kad su se pak apostoli raspršili iz Jeruzalema, nakon progona koji se dogodio a zbog smrti Stjepana, ujedno je bio nazočan i Kornelije te je došao sve do Fenicije, Cipra i same Antiohije: i ponovno je krenuo na put zajedno s Petrom ib Timotejem: i nije se od njih odvajao ni u Efezu. A kad su doznali da jec grad Skepsa podložan štovanju kumira, vijećali su tko bi onamo pošao; i stvar su prepustili ždrijebu. A kad je ždrijeb pao na Kornelija, on je doista pošao ravno u grad. Njegov je pak upravitelj bio neki Demetrije, koji je bio filozof id upućen u grčke nauke, strašno prijeteći protiv pobožne vjere kršćana; i štujući druge poganske bogove, a ponajviše Apolona i Jupitera. Kad je on doznao za Kornelijev dolazak, odmah ga je dao pozvati: te ga upita zašto je došao i odakle, i kakva je njegova nakana. On pak reče: Ja sam doista sluga Boga živoga. Došao sam pak ovamo poslan da te odvratim od najdublje tmine neznanja i dovedem k svjetlu istine te u tvoju dušu ulijem čistu zraku spoznaje. Ne razumjevši od toga ni malo, on se odmah ispunio srdžbom te okrutno i žestoko progovori: Drugo sam te pitao, a ti mi drugo odgovaraš. Tako mi svih bogova, ako ne kažeš pojedinosti prema stvari, ako ne odgovoriš umjereno i pomno, neću poštedjeti tvoju starost, neću oprostiti tvojim godinama, neću poštovati sijedu kosu. Nego reci i komu vojuješ i iz kojega si razloga došao.
3 Kornelije pak reče: Ako želiš znati kakva je moja vojna služba, ja sam doista satnik. I ponovno je jasnije razložio i protumačio ono što je prije rečeno. Jer kad sam, reče, doznao da ste ti i tvoja žena, i sve što je pod tvojom vlašću, upali u veliku zabludu, dolazim da vas oslobodim od obmane i dovedem na put istine te pomirim sa jedinim živim Bogom koji je stvorio nebo i zemlju, i od kojega je nastalo sve što je u njima i čijim se migom upravlja. Na to Demetrije reče: Vidim da si već iznemogao od starosti i žao mi te je zbog godina. Ostavivši dakle duge besmislice (jer ću s tobom kratko), pristupi i prinesi žrtvu bogovima. A kad ga je on upitao kojim bogovima? Kojim drugim, reče upravitelj, nego Jupiteru i Apolonu? Ako li pak odbiješ, znaj da ćeš biti predan teškim mukama i mučenjima: i neće biti nijednoga boga osim njih toliko moćna da te istrgne iz mojih ruku. On pak reče: Može, reče, moj Bog ne samo sačuvati me nepovrijeđena od zala i učiniti da budem iznad ljudskih nepravdi i nasrtaja, nego i uništiti one koje ti nazivaš bogovima, te srušiti i razbiti njihove kipove i pretvoriti ih u prah i pepeo, a tebe lišiti isprazne nade koju si o njima začeo i po spoznaji privesti k sebi.
6 Kad je to odgovorio Kornelije, reče Demetrije: Već sam se zakleo svim bogovima da će te, ako ne odgovoriš umjereno i ako ne prineseš žrtvu bogovima, snaći teške muke i mučenja: i zar mi još ne vjeruješ? Ponovno je dakle sjajno rekao Kornelije: Čuj me, sude, dok govorim istinu: Zlodusima i gluhim te neživim kipovima ja nikada neću žrtvovati. Pisano je naime: Bogovi koji nisu stvorili nebo i zemlju neka propadnu. I ponovno: Klanjat ćeš se Gospodinu Bogu svomu i njemu jedinomu ćeš služiti. Ja sam dakle došao da i vama Bog dade pokajanje za spoznaju istine i da se opametite iz đavlove zamke za njegovu volju. Ako ti se pak čini, pokaži mi one koje nazivaš
A bogovima. Kad je to čuo onaj, silno se obradovao s onima koji su bili s njim i ispunili su se dobrom nadom, misleći, ludi, da će uskoro vidjeti Kornelija kako žrtvuje. Stoga im je ubrzo bio otvoren Jupiterov hram, kao onima koji su mislili da će Kornelije odmah žrtvovati bogu. Kad je dakle Kornelije ušao u hram, svi su se onamo brzo sjatili, ne samo Demetrije i oni koji su ga pratili, nego i njegova supruga Evantija i sin Demetrije: jer se i on tako zvao. Kad je dakle prignuo koljeno prema istoku, reče Kornelije od srca: Bože koji potresaš zemlju i premještaš gore u srce mora; koji si u vrijeme sluge svojega Danijela srušio Bela, uklonio zmaja i zatvorio usta lavovima da sačuvaš svoga slugu; ti također sada sruši ove kipove, kako lijevane tako i tesane: i podaj spoznaju svomu narodu, i neka znaju da je tvoja mišica sa snagom. Ti si slava naše moći.
7 Kad je to izmolio, izlazi iz hrama: a zajedno s njim izlazi i Demetrije i svako drugo mnoštvo pogana koje se bilo okupilo. Evantija pak i sin Demetrije još su ostajali unutra. Odjednom pak veoma jakim potresom Bog potrese grad: a hram ubrzo srušen razbije kipove te ih smrvi u pepeo i prah; a sina Demetrija i majku Evantiju unutra usmrti. Kad je dakle otac Demetrije ugledao rušenje hrama, a još nije bio doznao da su žena i sin unutra stradali, biva priveden na sud božanski Kornelije, da bi svakako bio prisiljen reći uzrok rušenja. On pak ulazi radostan, obraćajući se Bogu koji mu je davao snagu, i više kličući zbog ovoga nevjerojatnoga čuda nego Demetrije zbog prijestolja i zbog onoga uzvišenoga i visokoga sudišta. Preduhitrujući pak ispitivanje, reče: Gdje su sada, Demetrije, tvoji veliki bogovi? A on odmah reče: Kojim si to magijskim umijećima i opsjenama srušio hram i razbio kipove? Ali podvrgnut ću te najtežim mukama (neka znaju svi bogovi). I odmah je vijećao što da učini pa da ga pogodi najgorčom mukom. Kad je pak već bila nastupila večer, zapovijeda da se svetac, svezanih ujedno nogu i ruku, objesi u tamnici i tako ostane obješen cijelu noć. To reče, i odmah je svetac bio bačen u tamnicu. a Štoviše, kao što je očito iz Djela, pokolj Stjepana dogodio se prije Kornelijeva obraćenja. Bolje u govoru o borbama sv. Petra, gore navedenom br. 5 i 6, prenosi isti Metafrast da je Kornelije putovao s Petrom nakon što je ovaj bio izbavljen iz jeruzalemske tamnice., b O sv. Timoteju, biskupu Efeza, govorimo 24. siječnja., c Skeps je pokrajina kod Plinija, knj. 5, pogl. 30. Njegov je možda glavni grad Skeps, koji Ptolemej u 1. tablici Azije naziva Σχεχε, a smješten je u Maloj Miziji, koja je kod Helesponta., d Grčki τως τα Ελληνας radije bih preveo: osobito odan praznovjerjima pogana, jer slijedi: i štujući druge poganske bogove, gdje je u grčkom Ελληνως.
Obraćenje Skepsana. Smrt sv. Kornelija.
Odmah pak hitro dođe netko od ukućana, imenom Telefon, govoreći: Gospodaru, moja gospodarica i tvoj jedinorođeni sin poginuli su kad je hram bio potresen potresom. A Demetrije, čim je to čuo, razdera haljinu i bi shrvan velikom tugom. U međuvremenu pak zapovjedi svojima da što prije iznesu prah: Dok ne pronađete i u moje ruke donesete, reče, kosti moje dobre i vjerne žene i predragog jedinorođenog sina. To im je ujedno govorio, a s glasom su tekle suze, i preteško je uzdisao i tugovao, te je optuživao svoje bogove što je do ovoga vremena sačuvan na život da čuje tako gorku vijest. A kad su oko njega sjeli prvaci grada i jednim dijelom zajedno jadikovali, a drugim dijelom i tješili te nastojali ugasiti bol koliko je to bilo moguće, i već vijećali o tome da se Korneliju nanese smrt: i kad je bila dovršena grobnica u kojoj je imala biti pokopana žena sa sinom: neki svećenik poganskih bogova, imenom Barbar, kojemu je bilo povjereno čišćenje hrama, hitro dođe slugama Demetrijevim (jer mu zbog tuge nije bilo dopušteno pristupiti njemu) javljajući da se iz hrpe ruševina čuo glas Evantije i sina, a da glas znači ovo: Velik je Bog kršćana, koji nas je izbavio iz ove pogibelji po svome sluzi Korneliju i nije nas posve prepustio propasti. Požuri dakle i ti, Demetrije, i izvedi ovoga svetog čovjeka iz tamnice te se pokloni njemu sa svima koji su u našoj kući i onima koji su nam bliski: i zamoli ga da, došavši u ovo prebivalište, nas sačuva i izvede iz ovih ruševina i iz dubine, da posve ne propadnemo: jer ovdje vidimo velika Božja čudesa i čini nam se da čujemo anđele kako viču: Slava Bogu na visini, i na zemlji mir, ljudima dobra volja.
9 Kad su to čuli sluge, potrče odmah s Barbarom svećenikom k Demetriju i pomno mu jave svaku pojedinost. A on, kad je doznao da su mu žena i sin još živi, imao je srce puno radosti i ujedno uzbuđenja: te došavši žurno u tamnicu, naiđe na božanskoga Kornelija kako hoda, drži knjigu u ruci i ovako hvali Boga: anđeo mu je naime pristupio i oslobodio ga okova; i s mnoštvom koje je ujedno dotrčalo, padajući mu pred noge, povikao je: Velik je Bog Kornelijev, koji je moju suprugu Evantiju i sina Demetrija izbavio od rušenja hrama; i ujedno je molio sveca govoreći: Slugo Svevišnjega Boga, vjerujemo u Raspetoga kojega propovijedaš, i ja i svi koji su sa mnom, ako dođeš i izvedeš odatle živu ženu i sina. A on reče: Primite najprije Kristov znak, i tada ću poći s vama i dat će vam se želja vašega srca. Odmah su dakle Demetrije sa svima koji su bili s njim, pošto su ponovno rekli: Velik je Bog kršćana, primili krštenje
10 Zatim, kad ih je Kornelije prihvatio, stade iznad prebivališta i, podigavši oči prema istoku u nebo, reče: Gospodine Bože nad vojskama, koji gledaš na zemlju i činiš da ona drhti: koji svojim pogledom rastapaš gore i svojim pohodom isušuješ bezdane: ti si, Gospodine: ti usliši uzdah sužanja i izvedi iz zemlje Evantiju, i ne odvraćaj lica svoga od njezina sina: nego obrati pozornost na njihovu dušu i oslobodi ih radi svoga imena. Kad je to Kornelije izmolio, a oni koji su stajali uokolo rekli: Amen, odmah raskoljena zemlja izvede neozlijeđenu majku sa sinom. I odmah povikaše s onima koji su stajali uokolo: Velik si, Bože kršćana, koji si nas oslobodio od obmane i od ove gorke smrti po svome sluzi Korneliju, i svoju snagu i mišicu učinio nam znanom. I ujedno pristupi Kristu dvjesta i sedam. Od tada su pak k Korneliju, koji je sjedio na nekom mjestu koje se zove Stadion i poučavao one koji su dolazili, često dolazili Demetrije i Evantija sa sinom. Ali i ostali pogani, već ne više pogani, jer su iz svoga srca očistili trnje nevjere, kao dobra zemlja primiše sjeme pobožnosti i biše zapečaćeni krštenjem.
11 A on je doista, nakon što je Kristu prinio sav grad i istjerao zabludu te u njemu posijao riječ pobožnosti, postao pun dana te se a žarče predavao molitvi i sav bio u njoj, ne podižući svojih očiju ni na što od onoga čemu se teži u sadašnjem životu. Zatim mu se također objavljuje njegova smrt, prema kojoj je gledao svim okom duše i bio spreman: i čuje glas odozgor koji govori: Kornelije, dođi k meni. Gle, naime, pripravljen ti je vijenac pravednosti. Što zatim? Kad je sazvao sve kršćane koje je bio prinio, i savršenije ih poučio pobožnosti, i naložio da se čvrsto drže nauka, te se napokon sav sabrao na molitvu, prigne koljeno i reče: Gospodine Bože naš, koji si me učinio dostojnim da sačuvam vjeru, i da dovršim borbu, i pobijedim protivnika, zahvaljujem ti: nego pogledaj s neba na svoje sluge i primi ih iz svoje svete visine, i utvrdi ih i osnaži svojim ispovijedanjem i imenom, da bez prestanka slave tvoje presveto ime, sada i u vijeke vjekova. I kad su svi odmah uskliknuli: Amen, dragovoljno je predao duh Onomu koji ga je zvao.
12 A Demetrije doista ib Evantija, sa sinom i svim okupljenim kršćanima, i prezbiterom Eunomijem, pošto su ožalili Učiteljevu smrt, kako je bilo dolično, i zatim upalili svijeće, i otpjevali himne koji se običavaju pjevati o smrti, i izvršili sve što kršćani čine po običaju:
Položiše ga kod samoga srušenoga Jupiterova hrama u novu škrinju koju je prije za suprugu bio dao izraditi Demetrije. A zemlja je odmah izbacila veoma velik grm i uokrug ispreplela škrinju, tako da nitko ubuduće nije znao što je unutra u škrinji, osim jedino onih koji su tada s Demetrijem služili pri ukopu. Oni su doista svakodnevno dolazeći k grmu pjevali svete pjesme i tamjanima te dobrim mirisom ispunjavali zrak koji je bio iznad njega. I odatle su često izvirala čudesa, tako da se mnogima, koji nisu znali da unutra leži mučenik, činilo da i sada grm označava nešto božansko kao što se prije bilo dogodilo u vrijeme Mojsijevo. a U grčkom se dodaje, τεῖ τοῦ πνεματες duhovnih., b Sv. Evantiju štuju Grci 1. rujna, kao što se može vidjeti u Menologiju i Minejima. Je li to ova ili neka druga, nemamo odakle zaključiti.
Pronalazak, prijenos i slika sv. Kornelija.
Ne dugo zatim pak preminuo je iz života i Demetrije, a mnogi od onih koji su od Kornelija bili uvedeni u božansko krštenje i sami su dijelom preminuli sa živih, a dijelom su otišli u druge krajeve. Stoga, kad je nekia Silvan, pobožan muž koji je prigrlio krepost i bio biskup Troade, jednom došao u grad Skepsana, ukazavši se u snu, božanski Kornelije reče: Dugo vremena ovdje boravim, i nitko me nije pohodio, osim jedino onih koje sam ja krstio. Kad je dakle po danu biskup to razmatrao u duhu i nije mogao dokučiti što bi mu značio san; sljedeće noći došavši ponovno k njemu reče svetac: Ja sam Kornelije satnik; imam pak kuću blizu Jupiterova hrama u grmu. Nego ti sagradi drugi oratorij blizu mjestab sluge Božjega Demetrija. A mjesto se zovec Pandochium: na tom su mjestu položena mnoga tijela svetih braće već dovršenih. a
b
c
14 Ujutro je dakle biskup, zbog toga što su u Pandochiju sa svih strana bila ukopana mnoga groblja, imao u namjeri sagraditi hram drugdje; ali svetac nije dopustio. Kad je dakle okupio kler koji je bio pod njim, reče: Sinovi, otkriveno mi je veliko blago: nego dođite da ga uzmemo. Kad su to oni čuli, svi su pošli spremna i živahna duha i rado su slijedili biskupa. A kad su stigli do grma, odmah
rekoše klerici biskupu: Neka božanska milost ovamo hita, gospodaru, i znamo da su mnogi ovamo hrlili i bili oslobođeni od bolesti i zlih duhova te pripisali ozdravljenje grmu. Ali bilo da je blago u grmu ili pod grmom, tko će ga moći iskopati i uzeti, kad je nemoguće da se presiječe zbog veličine, a uostalom nije ni lak za dodirivanje, kao onaj koji je mnogima strašan zbog djelovanja čudesa? A kad je biskup izmolio molitvu i zabio križ u zemlju te pružio ruku na grm, iskrčio je samo korijenje. Osnaženi dakle u duhu, klerici su odmah prionuli na posao: i grm se čupao kao neka meka biljka, i više nije bilo grma, nego se odmah pojavio i kovčeg, i još je biskup veoma ustrajao, požurujući kopanje. A kad je već bila nastupila večer, biskup, izmolivši molitvu, ponovno zapovijeda kleru da pjeva noćnu psalmodiju; i himnima, svjetiljkama i tamjanima častili su kovčeg.
13 Kad je pak biskupa držala zabrinutim i neodlučnim u duhu i oskudica sredstava za gradnju hrama, i tu je dvojbu riješio svetac: te ukazavši se nekomu pobožnom čovjeku između bogatih, kojemu je ime bilo Eugenije, nalaže mu gradnju hrama i opisuje mu oblik i veličinu zdanja. Ujutro je dakle Eugenije, došavši k biskupu, javio viđenje i odmah graditeljima povjerio rad, pošto im je prije opisao i označio visinu i duljinu hrama te im zapovjedio da prilaz oltaru naprave jednakim širini kovčega: njemu se naime bilo učinilo da kovčeg položi unutar oltara.
16 Nakon što je pak hram bio brzo dovrššen, i to dok je Bog činio čudo, došavši na mjestod koje se zove Trigoni, graditelji (ovdje je naime biskup Silvan slavio blagdan blaženoga apostola Andrije) javljaju mu da je zdanje dovršeno, i kažu: Već je vrijeme da se kovčeg prenese prije nego što se na ulaz postavi nadvratnik. Tako će se naime lakše unijeti. Odmah je dakle biskup, uzevši zajedno s pobožnim Eugenijem sveto Evanđelje, pošto su najprije izmolili molitve, počeo zajedno pjevati ie Trisagion, i s njim su svi zajedno skladno pjevali taj isti hvalospjev: i iziđoše moleći. Zatim je i kovčeg (o velika tvoja, Gospodine, čudesa!) slijedio kao da je živ, a da ga nitko uopće nije pomicao ni doticao. I svi su doista najprije zbog najvećega divljenja htjeli ne povjerovati ni samomu čudu koje su gledali: zatim, kao da su bili dovedeni u zanos, povikaše: Svet, svet, svet Gospodin Bog nad vojskama, koji si nam po svome sluzi Korneliju otvorio svoja čudesa i kreposti. Odavde se dogodilo da su povjerovali i oni koji su preostali od pogana.
17 I ponovno je molitvena povorka krenula u hram, a kovčeg je slijedio. Nakon što su ušli u hram, oni su stali ovdje i ondje, gledajući kamo će kovčeg krenuti i gdje će se zaustaviti. A on, prolazeći kroz samu sredinu i bočna vrata koja su bila zdesna, stade blizu oltara: kojemu, unatoč svim upotrijebljenim spravama da se prenese k oltaru, on ostaje nepokretan sve do današnjega dana, nepresušno blago čudesa, iz kojega se prima velika duhovna korist i milost.
18 A kad je biskup Silvan preminuo, na biskupiju Troadana postavljaju sef Atanazije, a Skepsana pak Filostorgije. Nakon što je pak prije preminuo iz života i onaj Eugenije, Filostorgije potiče nekog slikara da i sav hram oslika, i lik Kornelijev u njemu pomno prikaže, te ga ukrasi što je moguće točnije; naime da se on naslika i kao starac, i posve sličan samomu sebi. Molio je dakle svetoga Enkracije,
A Enkracije (to je naime bilo ime slikara), da mu otkrije svoj lik kako bi ga prikladno i točno naslikao; i ujedno je teško podnosio biskupov nalog te je izgovarao neke ne baš časne riječi protiv sveca, u duhu sa svih strana zbunjen i veoma tužan, i zbog toga što nije znao njegov lik, i zbog toga što nije mogao dokučiti crte i oblike lica. Kad je dakle jednom pao sa stuba na koje se bio popeo, ležao je bez daha: i jedni su crvi puzali van kroz usta, a drugi su pak ponovno ulazili. Činilo se pak da su to plodovi onih pogrdnih riječi koje je slikar izrekao pogođen boli. Ali posve si ti onaj, o Kornelije, koji si Demetriju, koji je prije žestoko prijetio protiv tebe, darovao ženu i sina: zato nisi dopustio da se ovomu slikaru dalje produljuje kazna. Kad mu se naime sljedećega dana ukazao i uhvatio njegovu desnu ruku, učinio je da ustane, kao da spava: i učinio je ova dva najveća djela; jer je i obuzdao njegov neukrotivi jezik i izliječio bol i mučninu koju je bio zadobio zbog toga što nije znao kako da naslika; ne u liku, slici i sličnosti, nego se istinski s njim susreo i pokazao kakva je oblika. Štoviše, i sam se slikar pokazao ponovno zdrav i čitav, i posve oslobođen crva, te se ponovno latio svoga umijeća. Odavde se dogodilo da ga je naslikao takvim kakvim ga je vidio, unoseći u sliku očito samu istinu s umijećem, po molitvama samoga sveca, a milošću i blagošću Gospodina našega Isusa Krista, s kojim Ocu zajedno sa svetim Duhom pripada slava, moć, čast i klanjanje u vijeke vjekova. Amen. a Životopis sv. Silvana, biskupa Filipopola u Trakiji, zatim Troade, iz Crkvene povijesti Sokratove, knj. 7, pogl. 36, bit će dan 1. prosinca, na koji je dan upisan u Rimski martirologij. Budući da je on uzdignut na stolicu Filipopola po sv. Atiku, i po istomu premješten u Troadu, koji je, kako smo rekli 18. siječnja, preminuo za konzulata Teodozija Mlađega XI. i Valentinijana, to jest godine Kristove 428., odavde je očito kada se mogao dogoditi ovaj pronalazak i prijenos sv. Kornelija., b Odavde se čini da se može zaključiti da je i sam Demetrije ubrojen među svece: ali ga ni u jednom martirologiju dosad nismo pronašli., c Παρενεσιον se pučki naziva svratištem, jer prima sve., d Grčki Χαρίω Τρεγώνιον, e Lipoman nije primio himan Trostruko svet, jer je τρεγών, kad se pjeva Τρισάγιος. Pjeva se Sveti, i tako je ispovijest Presvetoga Trojstva., f Ovo je možda onaj Atanazije, biskup grada Skepsana, koji se potpisao na 6. sjednici Efeškoga sabora, i odatle premješten u Troadu: i stoga ovdje s Filostorgijem, svojim nasljednikom na Skezskoj stolici, govori o slikanju slike sv. Kornelija, zaštitnika Skepsana. Ali tko god bio ovaj troadski Atanazije, preminuo je zasigurno prije Kalcedonskoga sabora, jer se na njega potpisao Pionije, biskup grada Troade., g U 16. zasjedanju Kalcedonskoga sabora potpisao je definirajući Diogen, biskup metropole Kizika, a za odsutne... Filostorgija Skepskog... kao i u 6. zasjedanju, gdje se naziva Eustorgije.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.