iz Chronicon Marchianense.
Ovaj je Lotar uzeo za ženu Beretrudu, neku plemenitu i lijepu djevojku, s kojom je rodio kralja Dagoberta i njegovu sestru Blithildu prema nekim ljetopiscima. Drugi kažu da je ona bila kći prvoga Lotara, djeda ovoga. Ona se udala za Ansberta, plemenitoga vojvodu u Njemačkoj, odakle je poteklo kraljevsko potomstvo Karolinga. Iz toga su se potomstva rodila tri preslavna prvaka, vojvoda Adalbald i njegova braća Erhenoald, majordom Zapadne Franačke, i grof Sigebert. Za ovoga se Adalbalda udala slavna gospođa Riktruda, kako će pokazati spis koji slijedi. Ovaj plemeniti muž obogatio se mnogim posjedima u flandrijskom, lièškom, atrebatskom, ostrevanjskom i pevelskom kraju. Na granici ovoga kraja prema južnoj strani smješteno je mjesto Marchiennes na rijeci Scarpe. Dvadeset i četvrte godine kraljevanja kralja Lotara, a četrdesete od rođenja sv. Amanda, isti je blaženi Amand sagradio crkvu sv. Petra u Blandiniju, a potom onu u Marchiennesu na čast istoga blaženog apostola na alodiju spomenutoga vojvode Adalbalda.
Kralj Lotar, nakon što je umrla kraljica Beretruda, uzeo je drugu ženu imenom Sihilda, s kojom je rodio Hariberta. Kad su dakle preminuli Haribert i njegov sin, sve što je bio stekao podvrgnuto je vlasti Dagoberta. Od toga vremena sve do danas Gaskonja i Franačka, to jest dva kraljevstva, postala su jedno. Vojvoda dakle Adalbald pošao je u Gaskonju, vidio blaženu Riktrudu, djevojku poteklu od visoke krvi, zavolio je, uzeo za zakonitu ženu i doveo sa sobom u ove najudaljenije krajeve Galije. U to su vrijeme vojvoda Adalbald i njegov brat majordom Erhenoald ponovno sagradili utvrdu Douai, a unutar utvrde sagradili su crkvu blažene Bogorodice Marije, koja se sada naziva sv. Amata. Blažena dakle Riktruda, kako je rečeno, plemenito rođena od plemenita roda Gaskonjaca (kraljevsko stablo i najbolji senatorski rod), plemenito udana za Adalbalda, najmoćnijega franačkog vojvodu pod kraljem Dagobertom, naime ocem Klodviga, i njegovim bratom Sigebertom, kraljem Austrazijaca, koji su joj bili krvni srodnici, rodila je s njim sina imenom Mauronta i tri kćeri, presvete djevice, Klotsendu, Euzebiju i Adalsendu. Maurontu je sv. Riharije iz Ponthieua bio duhovni otac, Klotsendi sv. Amand iz Elnona, Euzebiji kraljica Nantilda, žena kralja Dagoberta... U kraljevstvu Klodvigovu prvak i patricij bio je Erhenoald, brat vojvode Adalbalda iz roda Dagobertova, u kraljevstvu Sigebertovu Pipin Saksonac, otac sv. Gertrude djevice u perigorskom kraju biva ubijen: glava se donosi, prenosi se u Elnon.
Iz Nivellesa, rođak spomenutoga prvaka... Vojvoda dakle Adalbald, jer ga je nagonila nužda, polazi iz ostrevanjskoga kraja, koji pučkim imenom nazivaju Ostrevant, u Gaskonju. I dok je putovao kroz Akvitaniju i stigao na perigorsko tlo, zasjedama zlobnika i krvnih srodnika svoje žene pravedni muž biva napadnut, ranjen i ubijen. Teško su naime podnosili što je tako niskim brakom, naime s čovjekom franačkoga roda, koji su narod Goti prezirali, njihova sestra bila združena. A kad su mu bezbožnici odrubili glavu, kako prenosi neki spis, uzevši objema rukama svoju glavu, odnio ju je do crkve u kojoj je trebao biti pokopan. Na njegovu su se grobu u ono vrijeme dogodila mnoga čudesa. Njegovo je tijelo poslije odande podignuto i preneseno u crkvu sv. Amanda u Elnonu, ali u koje se vrijeme i po kojim osobama to dogodilo, nama je nepoznato. Kralj se dakle, čuvši za pogibiju tolikoga muža, silno potresao, i sav franački dvor oplakuje domovinu lišenu tolikoga prvaka.
a On se posvuda naziva Rimljaninom po podrijetlu. U Genealogia S. Tarsitiæ 15. siječnja: iz senatorskoga roda. O tome se raspravljalo gore u § 2.
b Ovu ćemo kronologiju potpunije ispraviti 6. veljače uz Vita S. Amandi, ponešto smo gore dotaknuli u § 4.
c Vita S. Pipini donosimo 24. veljače. O ovom srodstvu nigdje drugdje nismo čitali. Njegova kći sv. Bega bila je udana za Ansegiza, čijim se bratom smatra Valgije, otac sv. Vandregizila, kojemu je po majčinu podrijetlu krvni srodnik bio Erhenoald, koji mu je dao zemljište za osnutak samostana Fontenelle. Tako su ove najplemenitije i najpobožnije obitelji bile tijesno povezane međusobnim brakovima.
d Sv. Ardo Smaragd u Vita S. Benedicti Abbatis Anianæ, koju donosimo 12. veljače, kad piše da je iz roda Geta, podrijetlom iz krajeva Gotije, gdje ćemo pokazati da mnogi brkaju Gete s Gotima, koje ovi smatraju susjednim Gaskonjcima.
e Možda se misli na gore navedenu pjesmu.
f Beauchamp na stranici 4 kaže da je sv. Adalbald nosio svoju glavu iz perigorskoga kraja u Elnon benediktinskim asketima, što se ovime pobija.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.