Više je svetaca ovoga imena upisano u svete popise. Tko je bio ovaj, nemamo odakle pouzdano utvrditi. Ovo o njemu naviješta Menologij: „Istoga dana sv. Timotej počiva u miru.”
Timotej postaje dionik višnje časti, Koji ovdje dolje ništa nije pretpostavio časti Božjoj. To je aluzija na ime koje je izvedeno od τιμη Θεῦ, čast Božja.
Plures hujus nominis sacris tabulis inscripti. Quis hic fuerit, non est unde certo statuamus. Ista de eo prædicant Menæa: Eodem die S. Timotheus in pace quiescit.
Timotheus particeps fit honoris superni, Qui hic inferne nil Dei honori prætulit. Allusio est ad nomen, quod a τιμη Θεῦ honore Dei, deductum.
2 Rader smatra da je ovaj Timotej bio opat samostana koji se zove Samostan sv. Timoteja, u koji je Šimun, poslije Stilit, najprije bio primljen kao trinaestogodišnji dječak. O njemu se govori u Životu sv. Šimuna iz latinskih rukopisa, 5. siječnja, 1. poglavlje, broj 4, gdje se taj opat Timotej naziva velikodušnim mužem. Međutim, u drugom Životu koji je napisao Metafrast, 1. poglavlje, broj 3, zove se Heliodor, kao i kod Teodoreta u 26. poglavlju, koji dodaje ovo: „Njega sam često vidio i divio se jednostavnosti njegove ćudi te sam neobično zavolio čistoću njegove duše.” Tko može posumnjati da se Teodoret zabunio u imenu tako velikoga muža?
2 Timotheum hunc censet Raderus Abbatem fuisse cœnobii, quod vocatur Monasterium S. Timothei, in quod Simeon, postea Stylita, puer tredecennis primum receptus est. De quo in S. Simeonis Vita ex MSS. Latinis, v Januar. cap. 1, num. 4, ubi vir magnificus appellatur Abbas ille Timotheus. Verum in altera Vita per Metaphrasten cap. 1, num. 3, Heliodorus vocatur, uti et apud Theodoretum cap. 26 qui hæc addit: Eum ego sæpe vidi, et simplicitatem morum ejus sum admiratus, et ejus animi puritatem sum mirum in modum amplexus. Quis suspicari potest, hallucinatum in tanti viri nomine Theodoretum?
3 Sada nam na pamet padaju druga dvojica Timoteja, od kojih se može činiti da se jedan ili drugi štuje ovoga dana: jedan je egipatski pustinjak, koji je, kako se prenosi u 3. knjizi, 16. poglavlju djela De Vitis PP; čuvši za nekoga nemarnoga brata, opatu koji ga je pitao što da učini s tim bratom dao savjet da ga istjera. Kad je dakle onaj bio istjeran, dođe napast na Timoteja. I kad je zapomagao pred Bogom i govorio: „Sagriješih, smiluj mi se”, dođe mu glas govoreći: „Timoteju, zato ti se to dogodilo jer si prezreo svoga brata u vrijeme njegove napasti.” Isto se pripovijeda u 3. knjizi, pod brojem 140.
3 Alii duo nunc veniunt nobis in mentem Timothei, quorum alteruter vîderi potest colî hoc die: alter est Ægyptius anachoreta, qui, ut refortur lib. 3 de Vitis PP. cap. 16 negligentem quemdam Fratrem audiens, interroganti Abbati quid illi Fratri faceret, dedit consilium, ut eum expelleret. Cum ergo ille expulsus esset, tentatio venit super Timotheum. Et cum imploraret in conspectu Dei, et diceret: Peccavi, miserere mei; venit ad eum vox, dicens: Timothee, ideo tibi hoc evenit, quia Fratrem tuum in tempore tentationis suæ despexisti. Idem narratur lib. 3, num. 140.
4 Drugi Timotej, čija je uspomena možda ovdje posvećena, bio je monah studit, o kojemu se govori 4. veljače u Životu sv. Nikole Studita, gdje se čita ovo: „Bijaše dakle uistinu u to vrijeme škola svih kreposti i neki drugi raj iskićen različitim cvijećem. Ondje je osim toga bio nazočan rođak našega najmudrijega oca Josip, koji je nešto poslije bio proglašen nadbiskupom preslavnoga i najplemenitijega grada Soluna. Jer zašto bih ovdje nabrajao Timoteja, zašto Atanazija, Naukratija i ostale mnoge, koje sada namjerno izostavljam, stanovnike ovoga zemaljskoga neba?” Josipa, koji se ovdje spominje, Grci štuju 15. srpnja: umro je pod carem Teofilom, koji je godine Kristove 829 naslijedio Mihaela Mucavca, a zatim godine 841 prepustio carstvo Mihaelu III. Josipa je naslijedio Leon Filozof, a kad je ovaj, jer je napadao svete slike, bio svrgnut, na njegovo je mjesto postavljen sv. Bazilije, o kojemu ćemo govoriti ovoga istoga dana.
4 Timotheus alter, cujus fortassis consecrata hic memoria, fuit monachus Studita, de quo IV Febr. in Vita S. Nicolai Studitæ, ubi hæc leguntur: Erat igitur reipsa tum temporis omnium schola virtutum, atque alter quidam variis distructus floribus Paradisus. Aderat namque præterea Patris nostri sapientissimi consanguineus Joseph, qui aliquanto post Thessalonicæ urbis celeberrimæ ac nobilissimæ Archiepiscopus est renuntiatus. Nam quid ego hic Timotheum, quid Athanasium, Naucratium, ceterosque complures, quos jam consulto prætermitto, terrestris hujus colî incolas enumerem? Joseph, cujus hic mentio fit, colitur a Græcis xv Julii: obiit sub Theophilo Imp. qui an. Chr. DCCCXXIX Michaeli Balbo successit, anno dein DCCCXLI Michaeli III imperium reliquit. Josepho suffectus est Leo Philosophus, huic, quod sacras imagines impûgnasset, redacto in ordinem, S. Basilius subrogatus est, de quo hoc ipso die agemus.
Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.