Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak IV · 1. veljače

O sv. Petru Galaćaninu pustinjaku kod Antiohije u Siriji

DE S. PETRO GALATA EREMITA PROPE ANTIOCHIAM IN SYRIA

Spomen sv. Petra Galaćanina slavi se u grčkim minejima 1. veljače uz sjajnu pohvalu. Njegov je život napisao Teodoret u djelu Religiosa historia, pogl. 9, a spominje ga i u djelu Ecclesiastica historia, knj. 4, pogl. 23: „Štoviše, i brdo u blizini najvećega grada (Antiohije) blistalo je poput livade. Na njemu se proslavio Petar Galaćanin itd.” Isto donosi Nicefor u knj. 41, pogl. 41. Ovdje donosimo životopis iz Teodoreta prema prijevodu Gentiana Herveta, usput ispravljenom prema znatno točnijem prijevodu našega Jakova Sirmonda. Drugi Petar, rodom Galaćanin, a po staležu monah, štuje se 9. listopada, ali 400 godina kasnije, jer je živio pod carem Teofilom i doživio vladavinu Bazilija. O njemu govore mineji. nepregledno more, i zato se bojim pristupiti pripovijedanju te povijesti da govor ne bude preplavljen. Stoga ću hodati uz obalu te ću se diviti onome u moru što je najbliže kopnu i to pripovijedati, a dubinu ću prepustiti onomu koji, kako kaže božansko Pismo, istražuje dubine i poznaje skriveno.

2 Ovaj se dakle najprije borio u Galaciji: odande je došao u Palestinu radi razgledavanja, da bi, vidjevši mjesta koja su primila spasonosne muke, na njima poklonio se Bogu koji je spasio; ne kao onomu koji je ograničen mjestom (znao je naime da se njegova narav ne može ograničiti), nego da bi napasao oči prizorom onoga za čime se čezne, i da ne bi samo duševna moć, kojom se promatra bez gledanja, po vjeri uživala duhovnu hranu. Onima naime koji koga ljube narav je usadila da ne nalaze radost samo u pogledu na njega, nego s velikim veseljem promatraju i njegovu kuću, odjeću i obuću. Takvom ljubavlju prema zaručniku obdarena zaručnica, koja je čeznula u Pjesmi nad pjesmama, klicala je govoreći: „Kao jabuka među šumskim stablima, takav je dragi moj među sinovima. U sjeni njegovoj zaželjeh i sjedoh, i plod je njegov sladak grlu mojemu.” Ništa dakle besmisleno ni strano nije učinio ovaj božanski čovjek, koji je prema zaručniku primio istu ljubav, a služio se istim riječima kao i zaručnica: „Ranjen sam ja”, klicao je, „od ljubavi.” Budući da je dakle zaželio promatrati takoreći neku sjenu zaručnikovu, otišao je vidjeti mjesta iz kojih su potekli izvori spasonosni za sve ljude.

Čujemo doduše za Gale koji su u Europi na zapadu. No znamo i one koji su u Aziji, a potječu od onih što su se nastanili uz Crno more. a Od njih je niknuo blaženi Petar, i to triput i četiriput blažen. Sedam godina, kako kažu, nakon rođenja odgajan od roditelja, sav je preostali život proveo u borbama mudroljublja. Kaže se pak da je preminuo proživjevši devedeset i devet godina. Tko bi dakle dostojno pohvalio njega koji se borio devedeset i dvije godine i noću i danju uvijek izlazio kao pobjednik? Koji bi jezik dostajao da ispripovijeda njegova djela učinjena slavno i kreposno u dječaštvu i mladosti, u muževnoj i odmakloj dobi te u dubokoj starosti? Tko bi izmjerio onaj znoj? Tko bi nabrojio borbe koje su se odvije tijekom tolikoga vremena? Koji bi pak govor mogao dosegnuti sjeme koje je on posijao ili skupljene snopove? Tko je obdaren tako velikim i uzvišenim umom da bi mogao savršeno sagledati bogatstva i obilje stečeno slavnom trgovinom? Znam da je njegovih djela

3 Kad mu je dakle bilo dano uživati u onome za čime je čeznuo, uputio se u Antiohiju: kad je pak vidio pobožnost i bogobojaznost toga grada, tuđinu je pretpostavio svojoj domovini, ne smatrajući sugrađanima suplemenike i rođake, nego one koji su bili istoga mišljenja s njime, drugovi u vjeri, i koji su vukli isti jaram pobožnosti i bogobojaznosti. Kad mu se pak svidjelo ondje boraviti, nije razapeo šator, nije podigao kolibu, nije sagradio kućicu, nego je sve vrijeme proveo u tuđem

A tuđem grobu.b Ovaj je pak imao pod od dasaka i izbočenu ogradu, kojoj su bile prislonjene ljestve što su primale one koji su se htjeli popeti. U njemu je ostao zatvoren vrlo dugo vremena, pijući hladnu vodu, a hraneći se samo kruhom, i to ne svakodnevno, nego bi jedan dan postio, a sutradan ga uzimao. oslobađa opsjednutoga i zadržava ga kod sebe:

4 Kad je pak k njemu došao neki izbezumljeni čovjek, obuzet bijesom i pun djelovanja zloga zloduha, njega je očistio pomolivši se i oslobodio ga onoga đavolskog bijesa. Budući da ovaj nije htio otići, nego je zaklinjao da mu za to ozdravljenje bude dopušteno uzvratiti služenjem, primio ga je da stanuje s njime. Njega sam i poznavao, i sjećam se čuda, i vidio sam nagradu za ozdravljenje, i čuo razgovor koji su vodili o meni. Govorio je naime Danijel (to mu je naime bilo ime) da ću i ja biti dionik ove slavne službe. No onaj božanski muž nije pristao da se to dogodi, imajući u vidu ljubav mojih roditelja prema meni; često bi me pak posjeo na koljena i hranio grožđem i kruhom. Jer kad je majka iskusila njegovu duhovnu milost, naredila mi je da jednom tjedno primam njegov blagoslov.

B Upoznao ga je pak iz ovoga razloga: činilo se da bolest koja joj je napala jedno oko nadilazi znanost liječništva; ništa naime nije bilo ni napisano od starih ni izumljeno od kasnijih što ne bi bilo primijenjeno protiv bolesti. Nakon što je sve iskušala i pokazalo se da ništa ne donosi koristi, došla joj je neka prijateljica koja joj je pokazala toga božanskog muža i poučila je o čudu koje je on učinio. Govorila je naime da je ženu onoga koji je u to vrijeme držao kormilo uprave Istoka (bio je to pak Pergam), kad je oboljela od te bolesti, on izliječio posluživši se molitvom i znakom križa.

6 Čula je majka i odmah pohitala k božanskom čovjeku: imala je pak naušnice, lančiće i ogrlice te drugi zlatni nakit koji je na sebe stavila, i šarenu haljinu istkanu od svilenih niti; još naime nije bila okusila savršeniju krepost, bila je u cvijetu mladosti i nosila je ženski nakit poput djevojčice. Kad je dakle božanska glava to ugledala, najprije je izliječila bolest ljubavi prema pretjeranom kićenju, posluživši se ovakvim riječima: „Reci mi”, reče, „kćeri (služit ću se naime njegovim glasom i neću promijeniti nijednu riječ onoga svetog jezika), kad bi neki slikar dobro uvježban u umijeću naslikao neku sliku, kako nalaže zakon umijeća, i izložio je onima koji žele gledati, a došao bi neki drugi, koji ne poznaje umijeće savršeno i točno, te bi nepromišljeno i nerazborito, kako se njemu čini, htio slikati preko toga; zatim, kudeći onu vještu sliku, obrvama i trepavicama dodao dulje crte, lice učinio bjeljim, a obrazima dodao crvenu boju; ne čini li ti se da bi se onaj prvi slikar s pravom razljutio što su i njegovo umijeće izloženi ruglu i sramoti, i što je primilo dodatak onoga što nije bilo potrebno od nevješte ruke? Vjerujte dakle da se s pravom srdi i Stvoritelj svemira, oblikovatelj i slikar naše naravi, što onu neizrecivu narav i mudrost optužujete za neznanje. Ne biste si naime nanosile crvenu, bijelu i crnu boju kad ne biste mislile da vam je potreban taj dodatak. Smatrajući pak da tijelu to nedostaje, osuđujete Stvoritelja zbog nemoći. Treba pak znati da on ima moć koja u pravednom skladu odgovara njegovoj volji. Sve je naime, kako kaže David, što je htio Gospodin učinio. Brinući se pak za ono što će svima biti korisno, ne daje ono što donosi štetu. Nemojte dakle kvariti sliku Božju, niti pokušavajte dodavati ono što on mudro nije dao, niti izmišljajte ovu patvorenu ljepotu, koja i čednima donosi propast, postavljajući zamke onima koji gledaju.”

7 To je čula izvrsna i u svakom pogledu najbolja žena, i odmah se zaplela u Petrovu mrežu (lovio je naime i ovaj slično kao onaj koji je nosio isto ime kao i on), te dotičući mu noge i glasno vapeći zaklinjala ga je da joj izliječi oko. On je pak govorio da je doduše čovjek i da ima istu narav kao i ona, ali da nosi velik teret grijeha i da je stoga lišen onoga pouzdanja koje se ima prema Bogu. Kad je pak majka plakala i molila i govorila da ga neće ostaviti ako ne zadobije zdravlje, rekao je da je Bog liječnik toga i da uvijek uslišava prošnje onima koji vjeruju. „Dat će dakle”, reče, „i sada, ne darujući milost meni, nego gledajući tvoju vjeru. Ako je dakle imaš iskrenu i istinitu, čistu i slobodnu od svake sumnje, reci zbogom i liječnicima i lijekovima, i primi ovaj lijek dan od Boga.” Kad je to rekao, položio je ruku na oko i, učinivši znak spasonosnoga križa, istjerao bolest. Odande se vratila kući, i kad je oprala lijek te odbacila sav izvana stavljeni nakit, uređivala je život prema zakonima koje joj je dao liječnik: niti je nosila šarenu haljinu, niti se kitila zlatnim ogrlicama, i to dok je još bila u vrlo mladoj dobi; bila je naime u dvadeset i trećoj godini života i još nije bila postala majkom: kad je naime proživjela još sedam godina, rodila je mene, koji sam bio njezin prvi i jedini porod. Toliki je plod ubrala iz nauka velikoga Petra i primila dvostruko ozdravljenje; i dok je tražila lijek za tijelo, stekla je sebi i dobro stanje duše. Tako govoreći on je djelovao, i toliko je bio moćan u molitvi.

8 Kad mu je pak ona jednom dovela slugu kuhara, kojega je mučio zao zloduh, zamolila ga je da mu ne uskrati svoju pomoć. Kad se božanski muž pomolio, zapovjedio je zloduhu da kaže razlog zašto ima vlast nad Božjim stvorenjem. Onaj pak, kao kakav ubojica ili provalnik zidova i razbojnik koji stoji pred sucem i kojemu je zapovjeđeno da kaže što je učinio, tako je sve redom ispričao, kao onaj koji je protivno svojem običaju bio prisiljen govoriti istinu: i reče da je u Heliopolisu obolio gospodar toga sluge; gospodarica je pak sjedila uz muža kao bolesnika; a sluškinje kuće u kojoj su boravili pripovijedale su o životu monaha koji su se bavili mudroljubljem u Antiohiji i koliku moć imaju protiv zloduha: i one su se, kao djevojke, zabavljajući se igrom, pretvarale da su opsjednute i mahnite; a sam onaj sluga, odjeven u monašku odjeću načinjenu od kozje kože, zaklinjao ih je na način monaha. „Dok se to”, reče, „događalo, ja sam stajao pred vratima i, ne podnoseći one ohole i hvalisave riječi koje su se govorile o monasima, htio sam iskušati onu moć kojom su se mladenački hvalili da je oni imaju. Zbog toga sam ostavio sluškinje i uvukao se u ovoga, želeći znati kako me monasi istjeruju. Sada sam pak”, reče, „naučio i ne treba mi nikakvo drugo iskustvo, nego odmah na tvoju zapovijed izlazim.” Rekavši to, pobježe, i sluga bi oslobođen.

9 d A kad je i jednoga drugog seljaka dovela majka njezine majke, a moja dojilja, molila je protivnika zla da mu pritekne u pomoć. On je pak ponovno upitao i odakle je i od koga je primio vlast nad Božjim stvorenjem. Kako onaj šuteći nije dao odgovora, Petar se pomolio prignuvši koljena i zaklinjao Boga da onomu prokletom zloduhu pokaže moć svojih slugu. Zatim je ponovno ustao; no onaj se i dalje opirao i šutio: i to je trajalo sve do devetoga sata. Nakon što je s većom revnošću i žarčom molitvom prinio prošnju Gospodinu, ustajući reče opakom zloduhu: „Ne zapovijeda ti Petar, nego Petrov Bog: odgovori dakle, jer si prisiljen njegovom moći.” Pobojao se, premda je bestidan, pogubni zloduh blagosti sveca A i umjerenosti, te jakim glasom povika: „Boravim doduše na brdu Amanu. Kad sam pak vidio ovoga kako na putu crpi vodu s nekog izvora i pije, požurio sam uzeti ovo boravište za sebe.” „Ali iziđi”, reče čovjek Božji, „jer ti to zapovijeda onaj koji je za krug zemaljski raspet.” Čuo je onaj i pobjegao, i oslobođen od mahnitosti seljak bi vraćen dojilji.

10 Premda bih o toj blaženoj duši mogao ispripovijedati bezbroj drugih ovakvih događaja, vrlo ću ih mnogo izostaviti bojeći se slabosti svjetine: gledajući naime na sebe same, ne vjeruju čudesima božanskih ljudi. Kad pak ispripovijedam još jedno ili dva, prijeći ću na drugoga borca.

11 Bijaše neki pohotan čovjek, koji je u prijašnja vremena bio vojskovođa. Neka pak neudana djevojka, ali dorasla za udaju, koja je bila pod njegovom vlašću, ostavivši majku i svoje, pobježe u neki ženski samostan u kojem bijaše zajednica borkinja. Bore se naime i žene slično kao i muškarci i silaze na borilište kreposti. Kad je vojskovođa doznao za njezin bijeg, izbičevao je majku i svezanu je objesio, niti ju je prije pustio iz okova dok nije pokazala boravište pobožnih žena. Posluživši se stoga svojom mahnitošću, odande je oteo djevojku i odveo je u svoju kuću, i nadao se nesretnik da će zadovoljiti svoju pohotu. Ali onaj koji je velikim i teškim kušnjama zbog Sare, Abrahamove žene, iskušao faraona i sačuvao čednu ženu netaknutom, i koji je sljepoćom udario Sodomce koji su bili nasrnuli na bestjelesne kao na goste da ih zlostavljaju pogrdama, taj je, udarivši sljepoćom njegovu sposobnost gledanja, učinio da mu plijen izmakne iz ruku: i on je doduše ušao u ložnicu, a ona, koja je unutra bila čuvana, odmah iziđe i iščeznu iz očiju te stiže u najpoželjnije boravište.e Tako kad je bezumnik spoznao da neće nadvladati onu koja je Boga izabrala za zaručnika, bio je prisiljen mirovati, ne tražeći više onu koja je bila uhvaćena i božanskom moći umakla.

12 Ova je s vremenom pala u tešku bolest; bolest je pak bila rak: s oticanjem dojke rasla je i bol. Ali zazivala je velikoga Petra kad je bol bila najžešća, i govorila da čim onaj sveti glas dopre do njezinih ušiju, sva se ta bol umiri i otada ne osjeća nikakvu tegobu. Zbog toga ga je pozivala i vrlo često primala utjehu. Govorila je naime da za svega vremena njegove prisutnosti boli posve prestaju. A nju je on, kad se tako borila, pohvalama koje označuju pobjedu ispratio dok je odlazila iz ovoga života.

C

13 Nadalje je moju majku, kad je nakon što me rodila bila na samim vratima smrti, na molbu dojilje došao i istrgnuo iz ruku smrti. Ležala je naime, kako kažu, dok su liječnici već očajavali, a ukućani naricali i očekivali kraj, zatvorenih očiju, mučena žestokom groznicom, ne prepoznajući nikoga od poznanika. Nakon što je došao onaj koji je bio udostojen i apostolskoga govora i milosti, i rekao: „Mir tebi, kćeri” (to je naime bio njegov pozdrav), kaže se da je odmah podigla trepavice, uprla oči u njega i zatražila plod blagoslova. Nakon što je pak zakukao zbor žena, ( molitvama pomaže umirućoj:

14 I vanjština njegove odjeće djelovala je slično kao i kod najbožanskijega Pavla. Ovo sam pak naveo ne služeći se nikakvim pretjerivanjem, nego imajući istinu suglasnu s rečenim. Kad je naime vlastiti pojas podijelio na dva dijela (bio je pak širok i dug, istkan od debeloga lana), jednom je polovicom opasao svoje bokove, a drugom moje. Kad bi ga majka često stavljala na mene bolesnoga, a često i na oca, istjerao bi bolest. Štoviše, i ona se sama često služila tim lijekom za ozdravljenje. Mnogi su pak i od poznanika, kad su to doznali, redovito uzimali taj pojas radi pružanja pomoći bolesnicima, i posvuda je pokazivao djelovanje njegove milosti. Kad ga je netko tako uzeo, lišio je njega one koji su ga darovali, pokazavši se nezahvalnim prema onima koji su mu učinili dobročinstvo. Na taj smo način ostali bez toga dara.

15 Kad je tako zablistao i zrakama obasjao Antiohiju, umire: odveden je iz borbi, iščekujući vijenac koji je pohranjen za pobjednike. Ja pak, njega zaziva Teodoret.

a Mineji: παρὰ Γαλεταις τοις πρὸς τὴ 'Δυκύρς τραρεις kod Galaćana koji su uz Ankiru odgojen.
b Grčki: ὑπεράων δὲ ιτχεν οὐτος, χαι δρύραχτον τενα προβιδλη- μένον. Preveo je Rader: koji je gore imao trostruku rešetku s izbočenom ogradom. Sirmond: čiji je gornji izbočeni dio imao pod od dasaka.
c Hervet kaže da je pio toplu. Grčki stoji: ὑδατι μεν ψχειὸ χρά- μενος.
d Tako prevodi Sirmond. Hervet: majka moje majke, a moja tetka po majci. Grčki: τῆς μντρὸς μέν ἡ μάτηρ, κυμ δὲ τιτθῆ.
e U minejima se svecu pripisuje upravo ovo oslobođenje djevice.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

1. veljače Kalendar godine