Više je svetaca ovoga imena upisano u svete popise. Tko je bio ovaj, nemamo odakle pouzdano utvrditi. Ovo o njemu naviješta Menologij: „Istoga dana sv. Timotej počiva u miru.”
Timotej postaje dionik višnje časti, Koji ovdje dolje ništa nije pretpostavio časti Božjoj. To je aluzija na ime koje je izvedeno od τιμη Θεῦ, čast Božja.
2 Rader smatra da je ovaj Timotej bio opat samostana koji se zove Samostan sv. Timoteja, u koji je Šimun, poslije Stilit, najprije bio primljen kao trinaestogodišnji dječak. O njemu se govori u Životu sv. Šimuna iz latinskih rukopisa, 5. siječnja, 1. poglavlje, broj 4, gdje se taj opat Timotej naziva velikodušnim mužem. Međutim, u drugom Životu koji je napisao Metafrast, 1. poglavlje, broj 3, zove se Heliodor, kao i kod Teodoreta u 26. poglavlju, koji dodaje ovo: „Njega sam često vidio i divio se jednostavnosti njegove ćudi te sam neobično zavolio čistoću njegove duše.” Tko može posumnjati da se Teodoret zabunio u imenu tako velikoga muža?
3 Sada nam na pamet padaju druga dvojica Timoteja, od kojih se može činiti da se jedan ili drugi štuje ovoga dana: jedan je egipatski pustinjak, koji je, kako se prenosi u 3. knjizi, 16. poglavlju djela De Vitis PP; čuvši za nekoga nemarnoga brata, opatu koji ga je pitao što da učini s tim bratom dao savjet da ga istjera. Kad je dakle onaj bio istjeran, dođe napast na Timoteja. I kad je zapomagao pred Bogom i govorio: „Sagriješih, smiluj mi se”, dođe mu glas govoreći: „Timoteju, zato ti se to dogodilo jer si prezreo svoga brata u vrijeme njegove napasti.” Isto se pripovijeda u 3. knjizi, pod brojem 140.
4 Drugi Timotej, čija je uspomena možda ovdje posvećena, bio je monah studit, o kojemu se govori 4. veljače u Životu sv. Nikole Studita, gdje se čita ovo: „Bijaše dakle uistinu u to vrijeme škola svih kreposti i neki drugi raj iskićen različitim cvijećem. Ondje je osim toga bio nazočan rođak našega najmudrijega oca Josip, koji je nešto poslije bio proglašen nadbiskupom preslavnoga i najplemenitijega grada Soluna. Jer zašto bih ovdje nabrajao Timoteja, zašto Atanazija, Naukratija i ostale mnoge, koje sada namjerno izostavljam, stanovnike ovoga zemaljskoga neba?” Josipa, koji se ovdje spominje, Grci štuju 15. srpnja: umro je pod carem Teofilom, koji je godine Kristove 829 naslijedio Mihaela Mucavca, a zatim godine 841 prepustio carstvo Mihaelu III. Josipa je naslijedio Leon Filozof, a kad je ovaj, jer je napadao svete slike, bio svrgnut, na njegovo je mjesto postavljen sv. Bazilije, o kojemu ćemo govoriti ovoga istoga dana.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.