Prijenos III. Sv. Severa iz rouena u pariz.
PREKRŠĆANSKOMU i nepobjedivomu gospodinu našemu, gospodinu LUDOVIKU, milošću Božjom kralju Francuza i Navare, najponizniji molitelji kanonici i kaptol svete metropolitanske crkve u Rouenu, podložnost i posluh najspremnije odanosti. Čim smo iz pisma presvijetloga i prečasnoga gospodina našega nadbiskupa doznali da Vaše najuzvišenije Veličanstvo, raspaljeno žarom pobožnosti prema domaćoj svetosti ove crkve, s pobožnom naklonošću želi neki dio od blaga koje imamo u glinenim posudama, zahvaljujući Bogu na tako spasonosnoj želji, radosna smo je srca nastojali ispuniti. Radi toga, nakon što smo među sobom održali zrela vijećanja, između različitih moći svetaca koje počivaju u riznici iste crkve svrnuli smo pogled osobito na dva tijela blaženih Kristovih ispovjedalaca i biskupa SEVERA i SINERIJA, odakle bismo u tu svrhu uzeli svete zaloge. Stoga, u dolje naznačeni dan za to određen, nakon obavljenih svagdanjih svečanih misa, sabravši se u spomenutu riznicu, kamo su različite škrinje pune besmrtnoga blaga bile prethodno iznesene iz ormara u kojima se pobožno čuvaju i dolično raspoređene, dali smo da se sretne zemne ostatke obaju svetaca po našem predragom sukanoniku Ivanu le Prevostu, svećeniku i tadašnjem tjedniku, odjevenom u misnicu i ostalo sveto ruho, u pratnji i uz pomoć također predragih kolega Nikole Throsnela i Dionizija le Fevrea, svećenika, opremljenih u đakonsko i podđakonsko ruho, redom izvade iz njihovih počivališta i s poštovanjem izlože na stolu urešenom poput oltara velovima i svijećama, uz kađenje i molitve primjerene svetomu činu, ovim redom: Najprije je iz prastaroga svetohraništa, ukusno obloženoga raznim kovinama i ukrašenoga draguljima i rezbarijama, koje izvana naokolo nosi ime blaženoga SEVERA urezano gotičkim pismom, izvađena neka velika koža, drevna, ali ipak zdrava, čista i čvrsta, koja obuhvaća najveći dio tijela istoga sveca s još čvrstom i cijelom kožom. Kad smo je s poštovanjem razastrli na spomenutom stolu, ponizno smo s drhtanjem i radošću promatrali, divili se i častili to dragocjeno sjemenište blažene besmrtnosti, u kojem Božja dobrostivost najdužom neraspadljivošću tolikih stoljeća unaprijed nagoviješta slavu budućega uskrsnuća: i odmah je po jednodušnoj odluci sviju odvojen i na stranu stavljen prvi vratni kralježak, a zatim smo dali da se tijelo brižljivo, kao i prije, umota i pohrani. Potom je tijelo sv. SINERIJA iz drugoga staroga svetohraništa, izrađenoga od lijevane mjedi (koje se zbog obilja mnogostrukih moći ondje zatvorenih naziva kovčegom Svih Svetih), gdje odvojeno u svilenim i raznobojnim tkaninama prastaroga tkanja, s raznim natpisima, položeno čeka dan naplate, s jednakim poštovanjem izvađeno, otkriveno i pregledano, te nakon što je odatle uzeta neka kost oblika petne kosti, ponovno pohranjeno u isto svetohranište Svih Svetih. Te smo pak dva časna zaloga, zasebno umotana u grimiznu svilu i označena ceduljicama, položili u ovu škrinjicu, osiguranu bravom i ključem, da se brižljivo pošalju Vašemu najuzvišenijemu Veličanstvu. A da bi se Vaše najuzvišenije Veličanstvo iz opširnijega poznavanja tih istih svetaca s većim pouzdanjem potaknulo na njihovo štovanje, istinito i iskreno svjedočimo u Gospodinu da su ta dva muža milosrđa, stekavši slavu u naraštajima svoga naroda, u svojim danima bila hvaljena: i da je preminuće blaženoga
SINERIJA već prije mnogo stoljeća uneseno u naše diptihe na 14. 30. rujna, a blagdan blaženoga SEVERA da se kod nas svake godine slavi 1. veljače. Toga se dana zasluge slavnoga biskupa pred njegovim svetim moćima, koje se tada vjernomu puku s poštovanjem pokazuju u raznim moćnicima, s ambona pod naslovom Križa po propovjednicima riječi Božje, koje kanonici naizmjence za to biraju, svečanim obredom tumače. Osim toga jamčimo da djela obojice postoje u nekim crkvenim rukopisima i da se sažeta nalaze u biskupijskom brevijaru: iz njihova niza očito je da je taj par iznimne svetosti, kao što je sada povezan zajedništvom nebeske slave i ukopa, tako nekoć bio povezan blizinom rodnoga kraja, vrstom redovničkoga poziva i nasljedstvom svećeništva. Obojica su naime kraj oko Coutancesa u ovoj pokrajini proslavili svojim rođenjem, redovnički život primjerima, a crkvu u Avranchesu biskupskim dostojanstvom. SEVER, rođen na skromnu mjestu, od neznatnoga čuvara stada najprije propovjednik evanđelja te učitelj i odgojitelj svoga gospodara (kojega je, još nevjernika, s cijelom obitelji veličinom čudesa pridobio za Krista), zatim ostavivši svijet pustinjak i otac monaha, potom osobitom providnošću onoga koji je svoga slugu Davida uzeo iza stada za kralja uzdignut na vrhunac pastirske službe, nakon što je povjereno mu stado vodio u razboritosti ruku i uklonio ostatke poganstva iz biskupije, vrativši se napokon u prijašnju samoću, umirući je odložio teret neraspadnutoga tijela u oratoriju koji je sam sagradio na čast presvete Bogorodice. SINERIJ, nasljednik u časti i zaslugama sv. Paterna (kojega je kralj Hildebert I. postavio na stolicu u Avranchesu), nakon što se i sam proslavio mnogim krepostima, poslije sretne smrti pokopan je uz tijela istoga Paterna ib bl. Skubiliona, njegova druga, u samostanu koji su nazivali Sisiacum. Sigurno pak i nedvojbeno posjedovanje obaju tijela potvrđuje nam kako dugotrajna predaja tako i domaće isprave. A prijenos SEVERA iz kraja oko Coutancesa u Rouen, izvršen prije šest stotina i četrdeset godina nastojanjem Rikarda I., vojvode Normana, preporučila su slavna čudesa. Tijelo je naime, koje je prije zbog straha od ratova dugo ležalo zakopano u zemlji, pronađeno cijelo: i kad god bi se na putu radi noćenja položilo na tlo, stajalo je tako čvrsto da se nikakvom silom nije moglo pomaknuti s mjesta dok se nositelji svetoga tereta ne bi prethodno zavjetom obvezali da će ondje sagraditi novu crkvu. Kao dokaz toga još i danas postoje hramovi sagrađeni na tim mjestima u njegovo ime. NEKA dakle Vaše najuzvišenije Veličanstvo primi iz riznica našega siromaštva darove pune milosti i svetosti, te neka se diči da u malome dijelu moći posjeduje cijela tijela svetaca i, zaštićeno njihovom obranom, neka osjeća neprestani porast nebeskih blagoslova. A da se u gore opisanu stvar, kako smo je mi izvršili, ne bi uvukla nikakva prilika za dvosmislenost, odlučili smo ovu ispravu osnažiti potpisima sviju nas koji smo bili nazočni i našega bilježnika te otiskom prstena SVETE MARIJE. SASTAVLJENO u spomenutoj riznici u tjelesnoj prisutnosti i svjedočanstvu svetaca, godine Kralja kraljeva Gospodina našega ISUSA KRISTA tisuću šeststo trideset i devete, 10. siječnja.
Ja, Nikola le Royer, kantor i kanonik, bio sam nazočan i potpisao. † Ja, Ivan Krstitelj Godart, rizničar i kanonik, bio sam nazočan i potpisao. † Ja, Ivan Caresmel, arhiđakon i kanonik, bio sam nazočan i potpisao. † Ja, Ludovik Sausson, kanonik, bio sam nazočan i potpisao. †
IZ RUKOPISNE ISPRAVE.
A Ja, Ivan Sequart, kanonik, bio sam nazočan i potpisao. †
Ja, Anzelmo Marette, kanonik, bio sam nazočan i potpisao. †
Ja, Nikola Barbey, kanonik, bio sam nazočan i potpisao. †
Ja, Ivan le Vendangs, kanonik, bio sam nazočan i potpisao. †
Ja, Ivan le Mercyer, kanonik, bio sam nazočan i potpisao. †
Ja, Ivan Briffault, kanonik, bio sam nazočan i potpisao. †
Ja, Jakov le Chevalier, kanonik, bio sam nazočan i potpisao. †
Ja, Karlo Brasdefer, kanonik, bio sam nazočan i potpisao. †
Ja, Jakov Mallet, kanonik, bio sam nazočan i potpisao. †
Ja, Ivan le Prevost, kanonik, nedostojnim sam svojim rukama izvadio slavne moći svetaca i potpisao. †
Ja, Petar de la Mare, kanonik, bio sam nazočan i potpisao. †
B Ja, Bartolomej le Roux, kanonik, bio sam nazočan i potpisao. †
Ja, Ivan Aubourg, kanonik, bio sam nazočan i potpisao. †
Ja, Nikola Throsnel, kanonik, bio sam nazočan i potpisao. †
Ja, Dionizije le Fevre, kanonik, bio sam nazočan i potpisao. †
Ja, Petar Picot, kanonik, bio sam nazočan i potpisao. † D Ja, Ivan Patry, svećenik, bilježnik časnoga kaptola, bio sam nazočan, ponovno pročitao i potpisao. J. PATRY.
Ja, FRANJO, Božjim smilovanjem nadbiskup svete crkve u Rouenu, primas Normandije, spise naše subraće sinodski i hijerarhijski sastavljene, vjerno zapisane, pobožno ponuđene, odobrio sam da se po časnom rizničaru naše crkve i dvojici od gore navedenih kanonika, magistrima Brasdeferu i le Prevostu, sveto predaju našemu presvetomu gospodinu kralju Ludoviku Trinaestomu, potvrdio sam ih pečatom i potpisom, biskupski polog svetih moći zaključan ključem zapečatio te predao našim imenovanim najdostojnijim izaslanicima da ga s poštovanjem odnesu, nakon uobičajenih i svečanih obreda prijenosa, u Gaillonu u našoj utvrdi, godine nebeske slave svetaca i utjelovljenoga Kralja neba tisuću šeststo trideset i devete, dvadeset i devete godine vladavine našega prekršćanskoga kralja, posvete Kraljevstva Kraljici svih svetih, drugoga mjeseca od kolovoza, sedamnaestoga dana mjeseca siječnja. Napisano i potpisano našom rukom. E Fr. nadbiskup u Rouenu. Po nalogu presvijetloga i prečasnoga gospodina moga. Esprit. † S pečatom koji visi na pergamenskim vrpcama.
a Hildebert I. bio je sin Klodviga I. i vladao je od god. Kr 510. do 558.
b Slavi se sv. Skubilion zajedno sa sv. Paternom 16. travnja.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.