Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak II · 20. siječnja

O sv. Sebastijanu mučeniku, branitelju rimske crkve

DE S. SEBASTIANO MART. ROMANÆ ECCL. DEFENSORE

Sadržaj (47)
  1. § I. Rođendan sv. Sebastijana.
  2. § II. Djela sv. Sebastijana.
  3. § III. Rimske bazilike sv. Sebastijana.
  4. § IV. Relikvije sv. Sebastijana u Rimu.
  5. § V. Spasonosna zaštita sv. Sebastijana protiv kuge.
  6. § VI. Svečano njegovo štovanje u Capui i Milanu zbog odagnane kuge.
  7. § VII. Relikvije prenesene u Soissons.
  8. § VIII. Relikvije sv. Sebastijana na raznim mjestima u Galiji, Belgiji i Španjolskoj.
  9. § X. Druge relikvije sv. Sebastijana u Bavarskoj.
  10. § XI. Relikvije i štovanje sv. Sebastijana drugdje.
  11. Autor sv. Ambrozije biskup
  12. Teško kušana postojanost Marcelijana i Marka.
  13. Sv. Sebastijan učvršćuje pokolebane.
  14. Paklene kazne i nebeske radosti utisnute prijateljima mučenika.
  15. Uporaba bogatstva i naslada.
  16. Sreća i slava mučenika.
  17. Sebatijanovom molitvom i čudesima obraćeni Zoja i Nikostrat.
  18. Postojanost Marcelijana i Marka, govor novokrštenicima.
  19. Ostale Sebastijan obratio zajedno sa zarobljenicima.
  20. Poganske zablude koje je Trankvilin pobio pred gradskim prefektom Kromacijem.
  21. Utjelovljenje Riječi izloženo poganinu.
  22. Gradski prefekt Kromacije biva poučen u vjeri.
  23. Razbijeni Kromacijevi idoli.
  24. Razbijanjem sprava sudbene astrologije ozdravlja Kromacije.
  25. Krštenje Kromacija i Tiburcija.
  26. Kromacije, odrekavši se gradske prefekture, u vrijeme progona hrani kršćane.
  27. POGLAVLJE XXI. Mučeništvo sv. Tiburcija.
  28. Smrt sv. Kastula, Marcelijana i Marka.
  29. Slavna borba sv. Sebastijana.
  30. Prijenos sv. Sebastijana
  31. Od nepoznatoga redovnika iz Soissonsa
  32. Hilduinovo poslanstvo u Grad
  33. Rodoinov savjet o traženju relikvija iz Rima.
  34. Povod traženja relikvija sv. Sebastijana. Rodoinovo poslanstvo.
  35. Pozdrav prijateljima i izlaganje poslanstva Papi.
  36. Savjetovanje kardinala.
  37. Otvoren grob sv. Sebastijana.
  38. Razna čudesa na putovanju.
  39. Svečani prijenos u samostan sv. Medarda.
  40. Razne izliječene bolesti.
  41. Suzbijeno klevetanje zavidnika.
  42. POGLAVLJE XIV. Postanak samostana Manlieu.
  43. Pokvareni trgovci relikvijama, bezbožno prevareni.
  44. Otkrivena prijevara lakomisleno primljenih relikvija.
  45. a Odricanje od prijestolja i zatočeništvo Ludovika Pobožnoga.
  46. Tjeskoba Ludovikova zbog odgođena redovničkoga zavjeta i njegova smrt.
  47. O istim relikvijama

Poganske zablude koje je Trankvilin pobio pred gradskim prefektom Kromacijem.

Kad su dakle istekli dani dobivene odgode, Agrestije Kromacije, prefekt grada Rima, zapovjedi da k njemu dođe Trankvilin, otac Marcelijana i Marka. Kad ga je ispitao o odluci njegovih sinova, Trankvilin odgovori: „Za zahvaljivanje na vašim dobročinstvima ne dostaje mi nikakva riječ usta. Da naime uzde vaše umjerenosti nisu zadržale brze presude, i ja bih izgubio sinove, i sinovi ne bi imali mene kao oca. Čestitaju mi svi koje obuzima očinski osjećaj i potiče žalac ljubavi; vjerujem da se i vaša uzvišenost sa mnom raduje, kad je onima koji su imali umrijeti darovan život, tjeskobnima vraćena radost, a zabrinutimab vraćena sigurnost.”

39 Tada prefekt, misleći da njegovi sinovi žele prignuti svoje vratove idolima, reče: „c Sutradan neka dakle tvoji sinovi prinesu božanstvima dužan tamjan: po njemu ćeš i ti sinovima ostati neozlijeđen i tebi će sinovi biti darovani.” Čuvši to Trankvilin reče: „Presvijetli među muževima, ako biste htjeli vagu svoga ispitivanja prema meni i mojim sinovima odmjeriti pravednom mjerom, mogli biste spoznati da je ovo kršćansko ime velike moći.” Prefekt reče: „Luduješ, Trankviline.” Trankvilin odgovori: „Trpio sam ludilo i duše i tijela; ali čim sam povjerovao u Krista, zadobio sam zdravlje i svoje duše i tijela.”

40 Prefekt reče: „Koliko vidim, prepoznajem da sam dao odgodu tvojim zločinačkim sinovima zato da ne samo ti njih ne izvedeš iz zablude, nego da oni tebe zapletu u svoje zablude.” Trankvilin reče: „Tako vam vaše slave, ispitajte sam pojam zablude i pogledajte koja se djela nazivaju imenom zablude.” Prefekt reče: „Reci ti koja djela dobivaju ime zablude.” Trankvilin reče: „Prva je zabluda ostaviti put života i rado koračati putem smrti.” Prefekt reče: „A koji je put smrti?” Trankvilin reče: „Zar se tebi ne čini da je put smrti mrtvim ljudima nadjenuti ime božanstva i klanjati se njihovim likovima u drvu i kamenju?”

41 Prefekt reče: „Zar dakle nisu bogovi koje štujemo?” Trankvilin reče: „Do te mjere nisu bogovi da se ud javnim knjigama čita i kako su zlo rođeni, i kako su nepravedne, okrutne i zločinačke roditelje imali, i kako su nepravedno, lukavo i prijevarno živjeli, i kako su bijedno umrli. Zar prije negoli je Saturn vladao Krećanima i jeo meso svoje djece nije bilo Boga na nebesima, ili je otok Kreta imao kralja, a nebesa nisu imala Boga? Veoma griješi tko misli da Jupiter, njegov sin, zapovijeda munjama, čovječuljak u kojemu su vladali zloba i požuda. Koga nije progonio onaj koji nije poštedio ni oca? Ili kakvu prljavštinu nije činio onaj koji je uzeo za ženu svoju rođenu sestru? Na trgu, na ulicama, u kućama i na svakome mjestu svakodnevno čitamo kako se najprljavija Junona diči time što je bila i sestra i supruga: a najsramotniju i najrodoskvrniju čast otetoga Ganimeda ne niječu ni sami oni koji štuju Jupitera. Ne griješiš li dakle, najuzvišeniji mužu, ti koji štuješ takve kakve rimski zakoni zapovijedaju osuditi zbog naravi njihova čina, te ostavivši svemogućega Boga koji kraljuje na nebesima, kamenu govoriš: 'Ti si moj Bog', a drvu govoriš: 'Pomozi mi'?”

42 Prefekt reče: „Otkako ste počeli huliti na bogove i odstupati od njihova štovanja, otadae razne nesreće pritišću rimski svijet.” Trankvilin odgovori: „Nije istina. Jer ako pregledaš dekade sastavljene peromf Livija, ondje ćeš naći da je, dok su prinosili tamjan Jupiteru, u jednome danu palo dvadeset tri tisuće mladića rimske vojske. A nisi zaboravio ni to da su senonski Gali čak i Kapitolijg zauzeli i svu rimsku četu podvrgli svojim ruganjima. Razne gladi i neizrecive kuge, razna sužanjstva i razna prolijevanja krvi podnio je rimski svijet prije negoli su ljudi štovali jednoga Boga. Sada pak, otkako su vjernici počeli štovati nevidljivoga i pravoga Boga, Rimsko Carstvo kliče uh uvećanom miru. Ali što je još gore, Bog koji to daje ne prepoznaje se, nego se njegovu stvorenju pripisuje sve što daje Stvoritelj.”

43 Prefekt reče: „Ako valja štovati onoga koji pruža nešto ljudskim potrebama, nitko se osim sunca neće smatrati Bogom, jer ono svojim pogledom oživljava utrobu zemlje da rodi primljeno sjeme i u stabljici vrati zrnje vlastitoga ploda, te svim potrebama našega zdravlja podjednako daje i svjetlo i obnovu i snagu.” Trankvilin odgovori: „I u tome je zabluda beskrajna. Jer ako danas netko po svome sluzi daje svojim štićenicima ono što se moli, beskrajna je ludost ako se zanemari onaj koji je dao, a časti se sluga po kojemu je dao. I da iznesem neku usporedbu ove izreke: zar se, kad lađe dovoze Rimljanima namirnice, zahvaljuje radije lađama negoli kraljevima? Ako dakle ljudi ono čime se hrane ne pripisuju pomorcima, nego vladarima, koliko se više valja zahvaljivati jedinomu Bogu, po čijem migu ovi elementi služe svim našim potrebama, a i samo se sunce svakodnevno podjednako i zatvara zemlji i moru na kraju dana, i ponovno se otvara u obnovi dana?”

a U Rosweydeovu rukopisu bilo je napisano: Knjiga II; tu podjelu, koju nismo našli ni u jednom primjerku, izostavili smo.
b Drugdje: uspostavljena.
c Rukopis iz Saint-Ghislaina: dođi dakle danas, i dužan.
d Drugdje: vašim.
e Uobičajena kleveta protiv kršćana, koju su pobili razni crkveni oci, osobito Pavao Orozije i sv. Augustin.
f Drugdje pogrešno: knjige. U nekima je bilo napisano lubu.
g Tako svi rukopisi. Treba radije čitati: opsjedali. Jer su odande otpremljeni uz otkupninu, a ubrzo ih je i protjerao Kamil.
h Drugdje: dubokom. i Drugdje: pokazuje se; drugdje: rađa se.

Utjelovljenje Riječi izloženo poganinu.

Prefekt reče: „Ako je dakle jedan i nevidljiv onaj kojega štujete, zar ne štujete Krista kojega su Židovi raspeli?” Trankvilin reče: „Ispravno bi to istraživao kad bi namjeravao vjerovati. Nevjernicima se naime sve što ne žele čini ispraznim. Jednom naime nagnuvši se u ponor, volja smrtnika a želi da se kudi sve što ona kudi, a hoće da svi hvale sve što ona hvali. Ali mudar čovjek nastoji svakoj stvari prema njezinoj zasluzib udijeliti ili svoju pokudu ili hvalu.” Prefekt reče: „Ja te pitam o vašem Kristu. Ako naime vi štujete ono što se ovim očima ne vidi, zar ne štujete Krista koji je bio i viđen, i čut, i ispitivan, te se čita da se u njegovoj muci ispunilo sve što pripada ljudskoj krhkosti?” Trankvilin reče: „Poslušaj usporedbu i shvati istinu: na primjer, ako danas vidiš svoj prsten s dragocjenim kamenom kako se valja u odvodnom kanalu ili na gnojištu, te pošalješ svoje sluge da ga izvuku; oni ga pak ne uspiju osloboditi, nego se još i sami u nečemu zaprljaju dok ga pokušavaju izvaditi; a poslije ti sam, skinuvši ove svilene haljine u koje si odjeven, odjeneš ropsku tuniku, siđeš u odvodni kanal, staviš svoje ruke u blato te svojim rukama izneseš zajedno zlatni prsten i dragi kamen, od radosti pozoveš sve svoje prijatelje na gozbu i veseliš se zbog prstena i dragoga kamena što su oslobođeni od prevelike prljavštine.” Prefekt reče: „Na čiju si sličnost iznio ovu tvrdnju?” Trankvilin odgovori: „Da ti pokažem kako mi štujemo jednoga nevidljivoga Boga.” Prefekt reče: „A što je zlato, ili što je dragi kamen koji se valjao na gnojištu?” Trankvilin odgovori: „Zlato je ljudsko tijelo, a dragi je kamen duša koja je zatvorena u samome tijelu. Tijelo pak i duša čine jednoga čovjeka, kao što se dokazuje da zlato i dragi kamen čine jedan prsten. Ali koliko god ti prsten bio dragocjen, čovjek je daleko stostruko dragocjeniji i drag Kristu. Ti si poslao svoje sluge da prsten istrgnu iz prljavštine, ali ga nikako nisu mogli izvući. Poslao je i Bog svoje proroke s neba govoreći im da ljudski rodc istrgne iz prljavštine ovoga svijeta: ali nikako to nisu mogli učiniti ni uz sav trud. Ti si skinuo zlatne haljine i, odjeven u ropsku odjeću, sišao u odvodni kanal te stavio svoje ruke u prljavštinu da oslobodiš prsten iz prljavštine: svuklo je i veličanstvo božanstva svoj sjaj, ne ostavljajući ipak višnje visine, te se odjenulo u ropsku odjeću našega tijela i, sišavši s neba ovamo u odvodni kanal ovoga svijeta, stavilo je svoje ruke u prljavštinu naših strasti; i uzevši na sebe muku koja je pripadala našim zaslugama, vratilo ju je na slavu svojih prstiju. Jer mi koji smo se zbog nevjere valjali u prljavštini svijeta, vjerom oprani od nečistoće, božanskim smo rukama, poput onoga tvoga prstena, obnovljeni. Zar tvoji sluge koji su zanijekali tebe svoga gospodara dok su te gledali u ropskome odijelu nisu mogli biti pogubljeni kao pobunjenici? Tako i oni koji niječu Krista svoga Gospodina zbog toga što je samoga sebe oplijenio od veličanstva i uzeo lik sluge, nikako neće moći umaći kaznama vječnoga ognja. Zato naposljetku nama koji u njega vjerujemo priskače u pomoć voda vječnoga izvora, da vječni oganj bude pobijeđen od vječnoga izvora, a nevjera nadvladana vjernošću.”

43 Prefekt reče: „Koliko vidim, pokazuje se da nisi zatražio odgodu kako bi svoje sinove odvratio od te namjere, nego kako bi ove bapske pričed smislio i donio pred naša sudišta.” Trankvilin reče: „Ne smišljaju unaprijed Kristovi učenici što će govoriti pred sucima. Tako je naime unaprijed opomenuo govoreći: 'Kad vas zbog moga imena predaju vlastima ovoga svijeta, nemojte misliti kako ćete ili što govoriti, jer će vam se u onaj čas božanski dati što ćete govoriti. Ta ne govorite vi, nego Duh Božji koji govori u vama.' Nisam dakle promišljanjem, nego vjerovanjem pronašao svoga Stvoritelja, i ja koji sam bio zgrčen ie skrhan bolovima kostobolje u nogama i rukama, čim sam povjerovao u Krista, kao malo dijete zadobio sam zdravlje svih svojih udova. Jasno je dakle u mojoj duši da me je stvorio onaj isti koji se udostojao obnoviti me, i kao što je dao obnovu tijelu, tako je obećao dati je i duši nakon ovoga života, ako ipak bez sumnje i bez straha ne budem slomljen ljudskim zastrašivanjima, nego ustrajući u ispovijedanju njegova imena sačuvam cjelovitu vjeru koju mi je Bog dao pronaći.”

46 Prefekt reče: „Ne znaš, Trankviline, koliki bijes nepobjedivih vladara bjesni prema kršćanima; i zato kao siguran bez straha nastavljaš govoriti ono što ti se čini.” Trankvilin reče: „Luda je bojazan kojom se više boji ljudske srdžbe negoli božanske. Zar ako bismo došli usred pasa koji laju, pa nas u ispraznom bijesu počnu napadati svojim ugrizima, mogu nam iz duše oduzeti to da smo mif razumni ljudi, dok su oni psi, i nerazumni i mahniti? Tako oni koji se ljute na nas koji ispravno vjerujemo mogu doduše bjesnjeti i nanositi nepravedne kazne; ali nikada neće moći iz našega srca oduzeti to da vjerujemo kako je Gospodin Isus Krist i Stvoritelj, te se radujemo što je naš Otkupitelj i Obnovitelj.” Tada prefekt zapovjedi da ga preuzmu tajnici, govoreći: „Saslušat ću te na sljedećem ročištu.”

a Drugdje: posrnuvši.
b Drugdje: posvetiti.
c Drugdje: istrgnu.
d Drugdje: smišljene.
e Drugdje: uzdrman.
f Neki imaju: razboriti.

Gradski prefekt Kromacije biva poučen u vjeri.

Nakon toga posla po njega i zapovjedi da ga noću potajno dovedu k njemu, te nudeći mu neizmjernu količinu zlata govoraše: „Pokaži mi lijek kojim si povratio zdravlje.” Njemu Trankvilin reče: „Znaj da će velik gnjev i srdžbu Božju podnijeti oni koji smatraju da se njegova milost može ili prodavati ili kupovati. Stoga, ako se želiš osloboditi boli kostobolje, vjeruj u Krista, Sina Božjega, i bit ćeš oslobođen, te ćeš biti zdrav kao što me danas vidiš. Ta jedva su me na rukama nosili, i jedanaest godina po svim zglobovima živaca u mome tijelu bio sam sputan čvorovima boli, te mi se jedva tuđim rukama prinosio kruh ustima: čim sam povjerovao da je Krist pravi Bog, zadobio sam radosti svoga zdravlja i zdrav sam jer sam spoznao pravoga Boga svoga Spasitelja.”

48 Tada ga prefekt otpusti govoreći: „Dovedi k meni onoga koji te je učinio kršćaninom, da ako mi obeća zdravlje, mogu i ja postati kršćanin.” Odmah pak Trankvilin dođe k sv. prezbiteru Polikarpu, ispripovjedi mu sve što je učinjeno ili rečeno, te ga potajno uvede u kuću i privede pred oči prefekta. Njemu prefekt reče: „Premda je teška kazna vladara usmjerena protiv kršćana, ipak ću vam ja za povrat zdravlja ponuditi što god to jest sve do polovice dobara svoje očevine, ako se od ove čvorovitosti a kondiloma oslobode udovi moga tijela.” Tada sv. Polikarp smiješeći se reče: „Moćan je Gospodin Isus Krist da otvorib vrata tvoga neznanja i pokaže ti da je on sam obnovitelj tvoga tijela. Jer oni koji novac bilo nude, bilo ponuđeni primaju, ne samo da bolesnicima ne donose nikakav lijek, nego i sami sebi navlače neizlječivu bolest.” Reče mu prefekt: „Reci mi dakle što da činim da uzmognem postići ono čemu se nadam.” Reče mu Polikarp: „Ako povjeruješ iz svega svoga srca, kao što je povjerovao Trankvilin, bit ćeš spašen.” Reče mu prefekt: „Priopći mi kojim redom trebam vjerovati.” Tada ga sv. Polikarp pouči u vjeri i odredi mu da posti tri dana. I dozvavši k sebi sv. Sebastijana, postio je s njim tri dana i tri noći: i zajedno su sa suzama molili da Gospodin očituje vjeru svoga imena na spasenje onoga koji želi vjerovati.

Kondilom. a Κονδύλωμα jest oteklina ili upala na člancima, odnosno zglobovima prstiju. Rukopisi su imali condologmatum; neki: boli.b Drugdje: vratnice.

Razbijeni Kromacijevi idoli.

Kad je dakle došao treći dan koji je bio određen, zajedno žurno dođoše u kuću prefekta koji je čekao. Ušavši, rekoše: „Mir tvojoj vjeri.” A on ih veoma uljudno pozdravi, pozva ih da sjednu pokraj njega i reče: „Razlog koji je izišao iz Trankvilinovih usta potvrđuje se svjedočanstvom mojih očiju. Vidim naime posve zdrava ovoga kojega bijah vidio zgrčena od boli kostobolje u nogama i rukama. Raspitujući se kod njega o vrsti lijeka kojim je bio spašen, primih od njega ovakav odgovor: 'Dok sam svoju vjeru polagao u idole, bio sam nemoćan i zgrčen od prevelike bolesti; ali čim sam po pouci kršćana spoznao jednoga Boga na nebesima, odrekao sam se svega što sam bez razloga štovao i predao sam a vjeru svoje duše Kristu. A čim sam ispovjedio da jedan i pravi Bog kraljuje na nebesima, odmah mi se vratilo sve zdravlje koje sam jedanaest godina bio izgubio, i sva se bolest odmah odvojila od mene.' To sam čuo ušima, provjerio očima, srcem povjerovao; preostaje da ono što ste učinili Trankvilinu učinite i meni, kako bih mogao zadobiti zdravlje svoga tijela.”

50 Prezbiter Polikarp reče: „Ako čovjekova duša ne podnosi prolazne boli, što će učiniti s onim bolima kojima nikada ne dolazi kraj i kojima se uopće ne daje nikakav prestanak? Jer ove boli nose sliku onih boli, i koliko je razlike između žive vatre i njezine slike, toliko je razlike između boli koje sada trpi tijelo i onih koje će trpjeti duša ako, ne poznajućib svoga Stvoritelja, ispuni službu sadašnjega života. Pozabavi se dakle s nama najprije tim bolima i budi zabrinut za onu kaznu koja ima oganj koji uvijek gori i crva koji uvijek grize.”

51 Tada Kromacije, prefekt grada Rima, sa svojim jedinim sinom Tiburcijem prijavi svoje ime govoreći: „U tome dolikuje da budete sigurni u moju vjeru, u kojoj želim da i moj sin zajedno sa mnom postane kršćanin.” Sv. Sebastijan reče: „Pazi da se ne nadaš postati kršćanin vođen jedino oporavkom svoga tijela, nego radije nadom vječnoga života očisti svoj um da vidiš smisao istine. Ako naime ne spoznaš tko je tvoj Stvoritelj, nećeš moći pronaći zdravlje koje tražiš.” Kromacije reče: „Zar dakle ne vidimo da su i seljaci i najpriprostiji ljudi kršćani, tako da među tisuću ljudi jedva možeš naći jednoga koji može steći makar umijeće govora? Zar su svi oni mogli dosegnuti to istraživanje dok su postajali kršćani?” Sv. Sebastijan reče: „Taj tvoj odgovorc potvrđuje tvrdnju naše strane. Jer od postanka svijeta Bog je imao posla sa seljacima i pastirima ovaca, a dolazeći blizu svršetka svijeta nije izabrao gramatičare i govornike, nego ribare i priproste ljude, i njima je predao spoznaju o sebi.”

52 Kromacije reče: „Zašto dakle kažeš da najprije trebam spoznati tko je moj Stvoritelj, jer ako ga ne spoznam, ne mogu pronaći zdravlje?” Sv. Sebastijan reče: „Zato što si štovao mnoge bogove i mnoge božice. Ako ih dakle ne isključiš iz svoga srca i ne razbiješ njihove likove te ne spoznaš jednoga i pravoga Boga, nećeš moći pronaći život i zdravlje.” Kromacije reče: „Pokaži mi dakle tko je jedan i pravi Bog.” Sv. Sebastijan odgovori: „Ako pošalješ svoga slugu da zahvati vode, kad dođe na izvor, najprije pogleda da se unutra u vrču ne krije kakva prljavština, i ne usuđuje se naliti vodu u posudu ako ne vidi da je očišćena od prljavštine; kako ćemo ti mi moći predati izvor istine ako se najprije ne očistiš od svih prljavština i nečistoća idola?” Kromacije reče: „A kojim ću se redom moći očistiti od njih?” Sv. Sebastijan reče: „Daj nam vlast da sve idole koje nađemo u tvojoj kući razbijemo ako su kameni, spalimo ako su drveni, pretopimo ako su zlatni, srebrni ili mjedeni, a njihovu vrijednost razdijelimo potrebitima.” Kromacije reče: „A kad to učinite, kakva će meni korist pripasti?” Sv. Sebastijan reče: „Odmah ćeš postići zdravlje svih svojihd živaca čijom si čvorovitošću sputan; i kao netko tko nikada nije bolovao, tako ćeš početi trčati svojim nogama i spoznati da si ljubio bogove neprijatelje svoga zdravlja, a da je tvoj pravi otac onaj koji te obnavlja i spašava čim pronađeš spoznaju o njemu i njegovo štovanje.”

53 Kromacije reče: „Nemojte se spuštati na tu neugodnost, nego ću ja zapovjediti svojim slugama i oni će sve razbiti.” Sv. Sebastijan reče: „Ako ih razbiju sumnjičavi, plašljivi i nevjerni, đavao će zbog bilo kakve njihove nemarnosti naći priliku da ih ozlijedi, i čim budu ozlijeđeni, nevjernici će reći da su ozlijeđeni zato što su razbili idole. Jer tko nema oklopa, ne izmiče udarcima strijela. Uvježbana se naime ruka u boju služi kacigom, štitom i kopljem, da iz zaštite oružja i siline udaranja uzme odvažnost i ne okrene leđa. Slično je i s vojnicima Božjim koji se utvrđuju štitom vjere i štite oklopom Kristove zaštite, imajući kacigu vjere i spasenja: njima je sigurno stupiti u borbu. Bore se naime najžešće i hrabro pobjeđuju, jer se danju i noću neumorno bore protiv nevidljivoga neprijatelja i zaštićeni su na svim udovima, naoružani radije vjerom negoli željezom.” Kromacije reče: „Neka bude volja Božja i vaša.” Tada se sv. prezbiter Polikarp i blaženi Sebastijan opasavši pomoliše, te nakon molitve razbijajući više od dvjesto kipova idola počeše zahvaljivati svome Bogu.

a Drugdje: svoju dušu po vjeri Kristu.
b Drugdje: ako prezre dar svoga Stvoritelja.
c Drugdje: potvrđuje.
d Drugdje: udova.
e Drugdje: koje si smatrao dostojnima štovanja.

Razbijanjem sprava sudbene astrologije ozdravlja Kromacije.

Nakon toga pristupiše Kromaciju govoreći mu: „Dok smo razbijali idole, ti si trebao zadobiti zdravlje, osim ako ti u duši možda nisu ostali kakvi tragovi nevjere. Ovo naime držimo sigurnim kod sebe: da ili postoji nešto što još nije razbijeno, ili ako je sve razbijeno, jasnije nam očituj što nosiš u duši.” Tada on reče: „Imam odaju svu od stakla u kojoj je sva znanost zvijezda i zvjezdoznanstvo a mehaničkom vještinom sagrađeno, u čiju je gradnju moj otac Tarkvinije, kako je poznato, potrošio više od dvjestob funti zlata.” Njemu sv. Sebastijan reče: „Ako to budeš htio zadržati čitavim, samoga sebe razbijaš.” Kromacije reče: „Zašto? Zar se zvjezdoznanstvo ilic efemeride štuju kakvom uporabom žrtava, kad se njima samo tijekovi mjeseci i godina sigurnimd računom razlučuju po satnim razmacima, a punina ili opadanje mjesečeve kugle predviđa se pokretom prstiju, umijećem razuma i računanjem kamenčića?” Sv. prezbiter Polikarp reče: „Ondje su znakovi Lava, Jarca, Strijelca, Škorpiona i Bika; ondje je Mjesec u Ovnu, sat u Raku, zvijezda u Jupiteru, obratnica u Merkuru, Mars u Veneri, i u svim tim nakaznim zlodusima prepoznaje se umijeće neprijateljsko Bogu. To kršćani tako odbacuju da ne samo što sami to nemaju, ne štuju, ne vjeruju i ne drže, nego čak nemaju ni prijatelja koji takvim tricama zaokupljaju svoje srce. Sve je to naime lažno i služinče prijevare: u tome je privid istine, a ne sama istina.”

55 Reče mu Kromacije: „A što s time što katkad unaprijed navješćuju budućnost?” Sv. Sebastijan reče: „Spoznali smo po Kristovoj objavi da je sve to najispraznije i najlažnije, što ćemo ti sada jasnije otkriti. Zapovjedi danas da k tebi dođe učitelj zvjezdoznanstva kojemu ćeš reći da si u ono vrijeme trpio teške nesreće, i pitaj po kojima ti se zvijezdama dogodilo to zlo; njegovi će odgovori bez sumnje biti takvi da je tvoje vrijeme bilo pod utjecajem zlokobnoga Marsa, ili je Saturn bioe apokatastatičan, ili je tvoja godina bila zahvaćena iz suprotnoga položaja, ili su ti se u središtu rodilif klimakteri, ili je biog sindet sa zlom zvijezdom, ili nevidljiv, ili uh shemi, ili je tijek u zvijezdama oko tebe bio nepokretan. Kad izgovori ovo i tomu slično, nastoji ti navesti i dokazati nešto prividno razumno. Hajde sada, upitaj drugoga zvjezdoznanca, kojemu ćeš reći da su ti ti isti sati i to isto vrijeme obilovalo sretnim slučajevima; odmah ćeš vidjeti kako ti iznosi bezbrojne razumne sheme kojima dokazuje da su ti se u tim istim vremenima morala dogoditi dobra. Drži naime krug sabran sa svih strana u kojemu nalazi različite i raznovrsne uzroke iz kojih uzima priliku da kaže što god zaželi.”

56 „Jer dok budućnost uopće ne mogu predvidjeti, govore o klimakterima, to jest o nesigurnim utočištima naravi stvari. Ta ljudi rođeni u različita vremena poginuli su u jednome brodolomu, a od dvojice rođenih u istome satu dana ili noći jedan spadne na prosjačenje, a drugi se uspne na kraljevsko prijestolje: i u jednome boju pada nebrojeno mnoštvo, a u jednome danu, štoviše u jednome i trenu, u jednoj kući, dvije žene, jedna postaje najčednija, a druga bestidna: ako su obadvjema zvijezde dodijelile zaslugu, niti bludnicu valja kuditi niti čednu hvaliti. Svakako zakonodavci i vladari kažnjavaju kršenje svojih svetinja, i zato postoji sud, zato sudac, zato zakoni, da se pravedni s pravom hvale, a nepravedni zasluženo kažnjavaju. A ne želim da smatraš suvišnim to što paziš na sebe koji još nisi spašen. Jer kad bi potpuno od sebe odbacio obrede neprijatelja ljudskoga roda, u samome bi sebi spoznao što je istina.”

57 Čuvši to Kromacije reče: „Pravi je onaj Bog za kojega se dokazuje da ima vas takve štovatelje. Sav vaš govor naime tako obiluje razlozima da bi i umove životinja priklonio pravomu razumu. Stoga neka se razori i samo ovo što sam, činilo se, bio izuzeo radi ukrasa kuće, kako njegova čitavost ne bi priječila mome spasenju. Vjerujem naime, i to je moja vjera, da ću, ako se potpuno odvojim od svega ovoga što zakon kršćanstva mrzi i zabranjuje, zavrijediti postići i sadašnje i buduće zdravlje.”

58 Čuvši to njegov sin Tiburcije reče: „Ni na koji način ne dopuštam da se ovo dragocjeno, izvanredno i neusporedivo djelo uništi. Ali da se ne bi činilo kako se protivim očevu zdravlju, neka se donesu dvije peći i neka se užarene priprave pred vratima odaje, pa ako ga oni razore, a moj otac ne zadobije zdravlje, neka obojica budu bačena svaki u svoju užarenu peć.” Čuvši to njegov otac, zabranjivao je da se to učini. Sveci pak ne samo da se nisu bojali obećane propasti, nego su još postojano poticali da se peći priprave.

59 Tada pristupiše svim kristalnim i posve staklenim idolima i svemu onome mehaničkom djelu; i iznenada, dok su se lomili rukama svetaca, pojavi se pred očima Kromacija mladić čije je lice blistalo plamenim sjajem i reče mu: „Poslao me je Gospodin moj Isus Krist, kojemu si povjerovao, da primiš zdravlje svih svojih udova.” Na te riječi, učinjen posve zdravim, poče trčati za mladićem da mu cjeliva noge. Ali on mu reče: „Pazi da me ne dotakneš, jer te posvećenje krštenja još nije opralo od prljavština idola.” Vidjevši to njegov sin Tiburcije, baci se pred noge sv. Polikarpa. Sam pak prefekt Kromacije grlio je stopala blaženoga Sebastijana, te obojica jednim glasom vikahu: „Pravi je Bog Krist, pravi i svemogući jedinorođeni Sin Božji, kojega propovijedate vi, njegovi dobri službenici!”

a Drugdje: čini se da je mehanički stajalo sagrađeno.
b Rukopis iz Ripatorija: talenata.
c Εφημερις je u užem smislu dnevnik, odnosno stvari i djela opisana po danima.
d Rukopis iz Rebdorfa: mjere težinom i odvaguju.
e Tako većina rukopisa. Vrijeme u kojemu se sunce (ili drugi planet) vraća u isti dio zodijaka po istim brojevima po kojima je započelo početak svoga tijeka, proučavatelji nebeskih pojava nazivaju ἀποκατάστασις. Columella. Može se dakle razumjeti i kao okret planeta Saturna u prvotni položaj, ili kao poremećaj stvari i κατάστασις izazvana njegovom zlokobnom zvijezdom. Drugdje rukopis iz Ripatorija ima apocasticus. Brechtus: apostaticus, to jest retrogradan: ili radije protivan, zlokoban.
f Κλιμακτῆρες nazivaju se prijelomne godine, od κλίμαξ, što znači stuba. Te najispraznije opservacije ismijava i sam Plinije u knjizi 7, pogl. 49: „Nadalje Eskulapova sljedba”, kaže, „koja tvrdi da se određena razdoblja života primaju od zvijezda, ali koliko najviše daju, nesigurno je. Kažu pak da su dulja vremena rijetka, budući da se u značajnim trenucima sati mjeseca ili sedmoga i devetoga dana (koji se promatraju noću i danju) rađa golemo mnoštvo podložno prijelomnom zakonu godina koji nazivaju klimakterima, pri čemu tako rođeni gotovo nikada ne prelaze 54. godinu. Ponajprije dakle nepostojanost samoga umijeća pokazuje koliko je to nesigurna stvar. Tome se pridružuju iskustva i primjeri najnovijega popisa stanovništva koji su unutar četiri godine kao cenzori proveli carevi cezari Vespazijani, otac i sin.” I umetnuvši neke primjere, dodaje: „Druga nepostojanost smrtnosti: Homer prenosi da su iste noći rođeni Hektor i Polidamant, muževi tako različite sudbine. Za konzulata Gaja Marija i Gneja Karbona III., petoga dana prije kalenda lipanjskih, istoga su dana rođeni Marko Cecilije Ruf i Gaj Licinije Kalvo, obojica doduše govornici, ali s tako različitim ishodom. To se također svakodnevno događa onima koji se rađaju u iste sate po cijelome svijetu, te se podjednako rađaju gospodari i robovi, kraljevi i siromasi.”
g Brechtus i neki kodeksi: reditus; drugdje: synedethos; drugdje: si inditus; drugi ispravno: synderos i syndetus, to jest povezan, združen; možda syndesmos, konjunkcija.
h Neki kodeksi: stigmate. Brechtus je to izostavio. i Drugdje: u djeliću trena.

Krštenje Kromacija i Tiburcija.

Tada bl. Sebastijan reče Kromaciju: „Kao što sam znaš, zapovijedam prvom kohortom, ali jesam li vojnik u ljudskoj službi, odavno sam odlučio ne znati, niti bih htio. Samo sam se zato htio skrivati pod vojničkim ogrtačem da poučavam duše onih koji se kolebaju i učvršćujem one koji sumnjaju, kako ne bi pokleknuli pred bolima mučenja oni koje je vjera učinila ratnicima. Ti pak, koji obnašaš vrhunac najuzvišenije vlasti, ne možeš se ukloniti ni od igara niti izostati iz sudskih poslova. Pretvarajući se stoga da si bolestan, zatraži sebi nasljednika, kako bi, slobodan od svjetovnih poslova, mogao primiti početke budućega života, te ponovno rođen drugim rođenjem postao potomak vječnih roditelja.” Istoga stoga dana pošalje k svojim prijateljima na dvoru, po kojima primi otpusno pismo, te je prije nego što je bio kršten prihvatio novicijat božanske vojske.

61 Što da spominjem koliko je potpune vjere bio i kako se oštroumna duha odupro tvrdnjama nevjernika? Sljedeće čitanje to očituje. Naime, već na samu početku, dok je bio polijevan vodom svetoga studenca, jasno je zasjala vjera njegova uma. Upitan vjeruje li, reče: „Vjerujem.” Ponovno upitan odriče li se svih idola, odgovori: „Odričem se.” Uslijedilo je svećenikovo pitanje odriče li se svih grijeha. A on reče: „To si trebao najprije pitati prije nego što sam ušao u ove dvoroveb kralja nebeskoga. Sada ću se pak ponovno odjenuti nekršten, da najprije oprostim svima na koje sam gnjevan; da svim svojim dužnicima vratim zadužnice; ako sam komu što nasilno uzeo, da zapovjedim da mu se u cijelosti vrati; imam dvije priležnice nakon ženine smrti, pa ću i njima dati miraz i udati ih; razriješit ću uzlove svojih djela od svake sveze s robovima, slobodnjacima, privatne ili javne; i tek ću tada obećati da ću se odreći svih đavolskih grijeha i naslada svijeta.” Reče mu prezbiter Polikarp: „Blaženijega će te nebeska voda politi kad sa svom žurbom ispuniš ono što po vlastitoj odluci kažeš da ćeš učiniti; jer se i korizmeno vrijeme zato nalaže onima koji se imaju krstiti, da tijekomc tolikih dana sami nauče kako će se odreći svih vještina neprijatelja i poslova svijeta, ako doista žele postati kršćani.”

62 Tada premda mladić Tiburcije reče: „Oče, ako ti za odreknuće od poslova tražiš vremena, ja, koji sam tek trebao preuzeti poslove na forumu, odričem se same volje za njihovim preuzimanjem; i koji sam trebao postati odvjetnik za vođenje parnica smrtnika, prihvatit ću kršćanstvo za vođenje anđeoskih djela, kad postanem jedan iz broja onih koji primaju vječni život i postaju branitelji svetosti.” Tada ga zagrli bl. Sebastijan; i kad ga je sv. Polikarp krstio, sam mu postade krsnim kumom.

63 Kad je dakle proteklo tek nekoliko dana i kad se Kromacije po propisu odrekao svih svjetovnih poslova, primi Kromacije novost svetoga krštenja; i s njime iz njegove obitelji obaju spolova tisuću i četiri stotine duša, koje je sve najprije milošću oslobođenja razriješio od sveze ropstva i opskrbio najboljim darovima, govoreći ovo: „Oni koji počinju imati Boga za oca ne smiju biti robovi čovjeku.”

a Rukopis iz Hiebdorfa: zloća.
b Drugdje: kraljevstva.
c Drugdje: svih dana.

Kromacije, odrekavši se gradske prefekture, u vrijeme progona hrani kršćane.

Bijaše pak papa grada Rima imenoma Kaj, muž velike razboritosti i velike kreposti, dok su vladalib Karin, Dioklecijan i Maksimijan. No Dioklecijan je bio u Gradu s Maksimijanom, a Karin se sa svom vojskom nalazio u krajevima Galije; i iz obzira prema njemu Dioklecijanov je progon kršćana u početku bio blag,c jer je Karin imao neke prijatelje koje je krasilo ispovijedanje toga imena.

65 Kad je dakle Karin ubijen u gradud Mainzue za konzulata Maksimijana i Akvilina, nasta takav progon da nitko nije mogao ništa kupiti ni prodati osim onoga tko bif kipićima postavljenima na mjestu kamo se došlo radi kupnje prinio kâd tamjana. Okog stambenih blokova, oko ulica, okoh javnih zdenaca također su bili postavljeni nadzornici koji nisu dopuštali ni kupovati niti davali mogućnost zahvatiti samu vodu nikomu osim onomu tko je prinio žrtvu idolima.

66 Tada, održavši vijećanje sa sv. biskupom Kajem, slavni muž Kromacije primi sve kršćane u svoju kuću i sve ih je tako uzdržavao da nitko uopće nije pokleknuo pred prisilom prinošenja žrtve. Ali budući da je nastala tolika silina progona da se sam glas o njegovu kršćanstvu nije mogao sakriti, Kromacije carskim reskriptom isposlova da radi liječenja boravi na kampanskoj obali, i gdje je bio gospodar prostrana posjeda, te dade mogućnost svakomu kršćaninu koji želi poći s njime da izbjegne bijes progonitelja. Tada nasta prepirka između sv. Polikarpa i bl. Sebastijana tko će od njih dvojice ostati u Gradu, a tko će poći s Kromacijem, koji je pod svoju skrb uzeo toliki kršćanski puk. Dok su se oni prepirali, časni papa Kaj reče: „Dok obojica tražite krunu mučeništva, ostavljate napuštenim puk stečen Gospodinu. Stoga mi se čini da ti, brate Polikarpe, jer i držiš ravnu stazu svećeništva i ispunjen si Božjom spoznajom, pođeš zajedno s njima da ojačaš srca vjernika i k izgradiš kolebljive duše.” Čuvši to, on se umiri i blagu papinu zapovijed podnese mirne duše. Dođe stoga nedjelja, u koju biskup Kaj, obavljajući što je Božje u Kromacijevoj kući, ovim glasom progovori svima: „Gospodin naš Isus Krist, unaprijed znajući ljudsku krhkost, ustanovio je za one koji u njega vjeruju dva stupnja, naime ispovijedanje i mučeništvo, tako da oni koji gube nadu da mogu podnijeti teret mučeništva drže milost ispovijedanja i, štiteći l bok borcima, vode brigu o Kristovim vojnicima koji će se boriti za njegovo ime. Neka stoga pođu oni koji žele zajedno s našim sinovima Kromacijem i Tiburcijem, a neka sa mnom u ovome gradu ostanu oni koji budu htjeli. Neće nas naime rastaviti zemaljske udaljenosti kad nas povezuje Kristova ljubav, niti naše oči osjećaju vašu odsutnost, jer vas promatramo pogledom nutarnjega čovjeka.”

67 Dok je papa Kaj govorio ovo i tome slično, povika presvijetli muž Tiburcije govoreći: „Zaklinjem te, Oče i Biskupe biskupâ, ne dopusti da okrenem leđa progoniteljima. Meni je naime veoma ugodno i poželjno kad bih mogao tisuću puta biti ubijen za pravoga Boga, samo da zadobijem dostojanstvo onoga života koje mi nijedan nasljednik neće oteti i kojemu nikakva vremena neće postaviti kraj.” Tada sv. Kaj, radujući se zajedno s njegovom vjerom, prolijevaše suze moleći da svi koji su ostali postanu pobjednici u borbi, zadobivši trijumf mučeništva.

a Papa sv. Kaj štuje se 22. travnja; stolovao je od drugoga konzulata Karova i Karinova, god. Kr 283., sve do šestoga konzulata Dioklecijanova i drugoga Konstancijeva, god. Kr 296.
b Karin je potkraj godine 282. proglašen cezarom; pošto je njegov otac Kar poginuo od udara groma na perzijskom pohodu, a brat Numerijan u travnju ubijen prijevarom tasta, i on sam je godine 283., druge godine Dioklecijanove, od ovoga pobijeđen i ubijen.
c Na to se možda osvrnuo Vopisk pišući o njemu iz mržnje prema našoj vjeri: „Sve je najbolje prijatelje prognao, a birao je ili zadržavao najgore”, i niže: „nevaljalim je ljudima udijelio najviše časti.” Takvima su se smatrali i kršćani, premda i Orozije svjedoči da je Karin inače živio sramotno. No mržnja se povećala jer je u svojoj pratnji imao kršćane, pa i krvno povezane, kako je očito iz životopisa sv. Julijana pod 9. siječnja, pogl. 8, br. 35.
d Tako ima većina kodeksa, neki Maguntiaca, jedan Moguntiaco, a Mombritije Montiacho. Brechtus ima „kod Marga”, ispravno. Tako Vopisk: „Sukobio se naime s Dioklecijanom u mnogim bitkama. No pao je u posljednjoj bitki zametnutoj kod Marga”; drugi primjerci imaju „kod Murcija”. Eutropije u 9. knjizi: „Poslije je Karina, koji je živio u općoj mržnji i gnušanju, pobijedio u golemoj bitki kod Murga, izdanoga od vlastite vojske koju je imao jaču, svakako napuštenoga, između Viminacija i Zlatnoga brda.” Aurelije Viktor u djelu De Caesaribus: „A Karin, čim je stupio u Meziju, odmah se kod Murga sukobio s Dioklecijanom te je, dok je žestoko pritiskao pobijeđene, poginuo od udarca svojih ljudi.” Marg je bio grad u Meziji i rijeka, kako se može vidjeti na putnoj karti.
e Tako svi kodeksi. Možda treba čitati „Maksima i Akvilina”, osim ako

Iz rukopisa. nije na njegovo mjesto bio naknadno izabran Maksimijan Herkulije, za kojega se čita da je sljedeće godine, 287. Kristove, obnašao drugi konzulat. Za njihova dakle konzulata, pošto je prethodne godine bio ubijen Karin, podignut je žestok progon na Zapadu.
Kipić.f Tako sv. Grgur iz Toursa u 1. knjizi djela Historia Francorum, pogl. 3: „Ovaj (Kuš) prvi je na đavolski poticaj postavio kipić (statunculam) za klanjanje”; drugi čitaju statunculum i staticulum, kao i ovdje, a naziv staticulum rabi i Tertulijan. Brechtus: statiunculis, to jest malim kipovima idola.
Stambeni blokovi u gradovima.g Insulae u gradovima jesu kuće sa svih strana okružene ulicama i odvojene od drugih, kao što su morski otoci sa svih strana okruženi vodama. Svetonije u životopisu Nerona, pogl. 16: „i da pred stambenim blokovima (insulas) i kućama budu trijemovi s čijih bi se ravnih krovova suzbijali požari”, i u životopisu Julija Cezara, pogl. 41: „Popis stanovništva proveo je ne na uobičajen način ni na uobičajenome mjestu, nego po ulicama preko vlasnika stambenih blokova.” U starom opisu Grada uz pojedine četvrti navodi se broj stambenih blokova.h Drugdje: nimfe. U istome opisu Grada osim kupališta i jezera nabraja se i nekoliko nimfeja. i Drugdje: „jer ispod teče voda, u kojoj je vodi bila riba itd.”, besmisleno iskvareno čitanje. k Rukopis iz Ripatorija: okrijepiti; drugdje: učvrstiti. l Drugdje: mjesto.

Poglavlje XX.

Slavna djela sv. Sebastijana, Tiburcija i drugih u Gradu.

Ostali su pak s časnim papom Kajem ovi: Marcelijan i Marko, zajedno sa svojim ocem, presvijetlim mužem Trankvilinom; zatim bl. Sebastijan i prelijepi mladić, ali duhom još ljepši, sv. Tiburcije, te Nikostrat, bivši predstojnik pisarnice, sa svojim bratom Kastorijem i svojom suprugom imenom Zoja; zatim Klaudije sa svojim bratom Viktorinom i svojim sinom a Simforijanom, koji je bio oslobođen vodene bolesti. Samo su oni, dok su svi drugi otputovali s Kromacijem, ostali s biskupom Kajem; Marka i Marcelijana posvetio je čašću đakonata, a njihova oca Trankvilina učinio je prezbiterom. Sv. Sebastijana pak, koji se na korist mnogih skrivao pod vojničkim ruhom, postavio je za branitelja Crkve, a ostale je učinio subđakonima.

69 No budući da se nije moglo naći nijedno sigurno mjesto za održavanjeb skrovišta, svi su boravili kod nekoga Kastula, kršćanina,c dvorjanina u palači; taj je Kastul ondje u palači boravio u gornjem i veoma visokom dijelu. A to se boravište pokazalo prikladnim zato što je i sam Kastul sa svima svojima bio najrevniji kršćanin; i dok je zakon izdan o prinošenju žrtava posvuda bjesnio u svojoj žestini, među onima koji su pripadali palači bio je zatajen, jer na njih nije mogla pasti nikakva sumnja. Boravili su dakle, kako rekosmo, svi oni sa svetim papom Kajem kod dvorjanina Kastula, u samim gornjim prostorijama palače, te su danju i noću, zaokupljeni uzdasima i suzama, postovima i molitvama, molili Gospodina da po ustrajnosti u njegovu ispovijedanju budu smatrani dostojnima pridružiti se broju svetih mučenika.

70 Potajno su pak k njima uzlazili pobožni muževi i pobožne žene te od svetaca izmoljavali za sebe različite milosti ozdravljenja. Jer one koji su bili ojačani čvrstoćom prave vjere i utvrđeni temeljem kreposti pratila je milost ozdravljenja. Naime, njihovim su se molitvama prosvjetljivale oči slijepaca, ozdravljali su bolesnici i iz opsjednutih su se tijela izgonili demoni.

71 U međuvremenu, dok se to događalo, prolazeći bl. Tiburcije naiđe na čovjeka koji je pao s visine i smrskao glavu i sve udove, tako da su se već brinuli samo za njegov ukop oni za koje se znalo da im je sin. Tada im on dok su plakali reče: „Dopustite mi dad molim nad njim, možda će povratiti zdravlje.” Kad su mu svi načinili mjesta, pristupi k njemu i, izgovarajući tiho nad njegovim ranama Molitvu Gospodnju i Vjerovanje, tako mu očvrsnuše kosti, glava i sva utroba da je postao potpuno zdrav kao da mu se ništa nije dogodilo.

72 Pošto je to učinio, pođe dalje. Njegovi su ga pak roditelji zadržavali govoreći: „Dođi i uzmi ga za roba, a s njime ti predajemo i sva naša dobra, jer si nam ovoga jedinca kojega smo imali vratio živa kad je već bio mrtav.” On im reče: „Ako učinite ono što vam budem rekao, smatrat ću velikom nagradom za ovo ozdravljenje.” Njegovi mu roditelji rekoše: „Ako se udostojiš i nas same imati za robove, ne možemo se protiviti; štoviše, to i želimo, ako nas sam smatraš dostojnima.” Tada ih uze za ruke, odvoji od mnoštva i navijesti im snagu Kristova imena. I vidjevši njihovu dušu čvrsto utemeljenu u strahu Gospodnjem, dovede ih k papi Kaju i reče: „Časni papa i poglavaru božanskoga zakona, evo onih koje je Krist danas po meni zadobio, u kojima je moja vjera, poput mlade sadnice, donijela prvi plod.” Tada ih sv. biskup Kaj krsti, to jest mladića zajedno s njegovim roditeljima, dok su zahvaljivali Bogu.

a Čini se da se on gore naziva Felicisimom. No svi rukopisi, osim Ripatorijskoga, ovdje imaju Simforijana, kojega jedni zovu Simforijanom, a drugi Simpronijanom. Upisan je u Martirologij 7. srpnja, a Felicisim i Feliks 2. istoga mjeseca.
b Rukopis iz Ripatorija: čuvanja.
c Što su zetae, ili diætae, kojima je upravljao Zetarius, rečeno je gore uz pogl. 3, b.
d Drugdje: izgovarati molitvu nad njim; drugdje: pjevati nad njim.

Smrt sv. Zoje, Trankvilina i drugih.

Ali budući da bi bilo opširno kad bismo htjeli nabrajati što je sve i koliko toga Krist po njima učinio, izložit ćemo samo kako je svatko od njih došao do palme mučeništva. Preblažena Zoja, dok je na rođendan za nebo apostola molila koda Konfesije apostola Petra, bi uhvaćena od pogana koji su vrebali, odvedena pred zaštitnika četvrtib Naumahije i prisiljavana da pred Marsovimc kipićem, koji je ondje stajao, zapali zrnca tamjana. Tada ona odgovori: „Ženu prisiljavate da žrtvuje Marsu, kako biste pokazali da vaš Mars uživa u ženskim stvarima. No on je mogao oduzeti stid najbesramnijoj Veneri, ali neće moći nadvladati mene koja na čelu nosim pobjedni znak vjere. Ne borim se naime protiv njega vlastitim snagama, nego se uzdam u svoga Gospodina Isusa Krista te se podjednako smijem i prezirem i vas i njega.” Tada ju je zaštitnik četvrti bacio u najmračniju tamnicu i pet joj dana nije dao ni vidjeti svjetlo ni primiti hrane ni pića. Čuo se samo glas onoga koji ju je ondje zatvorio kako govori: „Ondje ćeš umrijeti od gladi, žeđi i sljepoće, ako ne obećaš da ćeš prinijeti žrtvu ljevanicu bogovima.”

74 No kad je prošlo šest dana, dojaviše za nju okrutnome prefektu, koji zapovjedi da je za vrat i kosu objese o visoko stablo te da ispod nje nalože dim od gnojišta. Čim je pak bila obješena, u ispovijedanju Gospodina ispustid duh. Oni pak, uzevši njezino tijelo, privezaše ga za kamen i potopiše u korito Tibera govoreći: „Da kršćani ne bi uzeli njezino tijelo i načinili je sebi božicom.”

75 Kad je dakle proslavljeno njezino mučeništvo, dođe u snu bl. Sebastijanu i ispripovjedi mu kako je podnijela mučeništvo za Gospodina. Kad je to ispripovjedio sv. Sebastijan, pohita sv. Trankvilin govoreći: „Žene idu pred nama prema kruni, zašto još živimo?” I on sam siđe osmoga dana rođendana apostola te pristupi k Konfesiji bl. Pavla; jednako je i on upao u zasjedu, bio uhvaćen i od naroda kamenovane umro, a tijelo mu je bačeno u vir Tibera.

76 Isto tako Nikostrat i Klaudije zajedno s Kastorijem, Viktorinom i Simforijanom, dok su na ušću Tibera tražili tijela svetaca, bijahu uhvaćeni od progonitelja i dovedeni pred gradskoga prefekta. Sudac je bio Fabijan, koji ih je nagovarao da prinesu žrtvu, ali ih tijekom deset dana ni prijetnjama ni laskanjima nije mogao ni u čemu pokolebati. Tada o njima podnese izvješće carevima, koji zapovjediše da ih se do tri puta muči. A kako ni na koji način prisiljeni mukama nisu popuštali, zapovjedi da ih bace u duboko more. Opterećeni dakle golemim utezima, bijahu predani morskim valovima te na čistu mjestu usred vodaf proslaviše krunu mučeništva. Vrebali su stoga nevjernici na vjernike i, gonjeni nepravednim bijesom, nisu mogli čuti ni kršćansko ime.

a Confessio je dio crkve gdje počivaju tijela svetaca, i to gotovo uvijek pod glavnim oltarom.
b U Gradu je bilo više naumahija: Domicijanova u 9. četvrti, druge u 13. i dvije u 14., u Trastevereu. I Baronije pod godinom 286., br. 13, smatra da se to dogodilo u Trastevereu te da su tada nove službe bile podijeljene po određenim mjestima i određenim ljudima radi traženja kršćana, tako da je jedna gradska četvrt imala više prefekata zaštitnika, od kojih je svaki u dijelu koji mu je bio povjeren tražio kršćane.
c Drugdje: staticulo, kao gore.
d Štuje se 5. srpnja.
e 6. srpnja.
f 7. srpnja.

POGLAVLJE XXI. Mučeništvo sv. Tiburcija.

U međuvremenu se sv. biskupu Kaju s hinjenom vjerom pridružio neki čovjek tvrdeći da je kršćanin; ali taj je bio otpadnik, prijevaran u svakoj riječi i lukav u svakom pothvatu. Ukratko, kako ga je bl. Tiburcije, muž veoma učen, plemenit i svet, često korio što brijačkom vještinom uređuje kosu navrh čela, što neprestano a gozbuje i u zabavi ruča, što se previše slobodno izlaže pogledima žena, što se uklanja od postova i molitava te što predan snu ne sudjelujeb budan s onima koji noći provode u Božjim himnima; dok ga je zbog toga, kako rekosmo, bl. Tiburcije oštrije korio, on se pretvarao da mirno prihvaća opomenu i lukavo udesi da nevjernici uhvate sv. Tiburcija dok je molio. Pri tom hvatanju dade da uhvate i njega samoga te da ga zajedno odvedu u sudnicu okrutnoga suca. A kad su bili uvedeni, prefekt Fabijan reče onomu koji se lukavo predao: „Kako se zoveš?” A on odgovori: „c Torkvat.” Fabijan reče: „Što ispovijedaš?” Torkvat reče: „Kršćanin sam.” Fabijan reče: „Zar ne znaš da su nepobjedivi vladari zapovjedili da oni koji ne htjednu žrtvovati bogovima budu izmučeni raznim mukama?” Torkvat reče: „Ovaj je moj učitelj i on me uvijek poučavao: što vidim da on čini, nužno je da i ja činim.”

78 Fabijan se okrenu prema sv. Tiburciju i reče: „Čuo si što Torkvat tvrdi? Što na to odgovaraš?” Sv. Tiburcije reče: „Torkvat već dugo laže da je kršćanin. Snaga naime samoga toga svetog imena teško i s negodovanjem podnosi da njegovo ime prisvajaju oni koji nisu njegovid ljubitelji. Uistinu je naime, presvijetli mužu, ovaj kršćanski naziv oznaka božanske kreposti, to jest sljedbenika Kristovih koji su istinski mudrovali, koji su se istinski nazvali kršćanima, koji su se hrabro borili da satru požude. Vjeruješ li, presvijetli mužu, da je kršćanin ovaj koji u zavodljivosti svogae mekuštva uređujef uvojke na glavi, koji ljubi brijača, koji mekušno drži ramena, kojig razuzdan hod razvlači besramnim naporom, koji se nemarno odnosi prema muškarcima, a pomnije promatra žene? Nikada se Krist nije udostojao imati takve sluge. Ali budući da je ovaj ustvrdio da će me nasljedovati, ovdje ćeš pred svojim očima dokazati da je lagao. Sada će naime jasno pokazati kakav je uvijek bio.”

79 Fabijan reče: „Razboritije ćeš postupiti ako se pobrineš za svoj spas i ne prezreš odredbe vladara.” Sv. Tiburcije reče: „Ja se za svoj spas ne brinem bolje nego tako da, prezrevši bogove i božice, priznam jednoga Gospodina Isusa Krista svojim Bogom.” Torkvat reče: „Ne samo da je sam ovaj kršćanin okrutan, nego i mnoge nagovara i vara te uči da su svi bogovi demoni; a sam sa svojim drugovima, s kojima vrši magijskeh vještine, danju i noću bavi se čaranjima.” Sv. Tiburcije reče: „Lažni svjedok neće ostati nekažnjen.” I reče sucu: „Ovaj kojega vidiš, presvijetli mužu, kipeći brigama svoje zloće, ni zbog čega se drugog nije pridružio kršćanima osim da smišlja kako bi se nama prikazao kao kršćanin, a drugima lagao da je najvjerniji. i Ja sam pak u njemu korio kiklopsku proždrljivost, k i stid utopljen u vinu, i svetost božanskoga imena pokopanu. Pijan je trpio žeđ, a bljujući glad; nije jeo, pio i bljuvao kao kršćanin, nego kao nekoć onaj Antonijev gost, a sada optužuje kršćane, okrivljuje kršćane, potiče protiv nas blagoga suca, pruža mač sucu koji ga ne želi i nagovara nas da prignemo svoje vratove demonima. Vidimo tvoju želju, vidimo krvave naume i kroz opaku vještinu riječi naziremo otrove tvoga srca. Pripaši se sada, l najokrutniji: obavi službu krvnika: prisvoji sebi i glas samoga suca: primijeni mučila, objesi kršćane, osudi, udari, spali, upotrijebi sve muke, dobro si nas dočekao. Ako prijetiš progonstvom, onima koji mudruju sav je svijet domovina; ako smrtnom kaznom, izmičemo tamnici svijeta; ako vatrom, veće vatre od ovih pobjeđujemo u požudama. Odredi što god ti je drago, svaka nam je kazna bezvrijedna gdje je pratilja čista savjest.”

80 Prefekt Fabijan reče: „Vrati se svome rodu i budi ono što ti je priroda odredila. Rođen naime kao plemić, spao si na toliki talog da m želiš podnijeti ujedno i kaznu i sramotu i smrt.” Sv. Tiburcije reče: „O najrazboritiji među ljudima, postavljeni za suca Rimljanima! Zato što ne želim štovati bludnicu Veneru, i rodoskvrnoga Jupitra, i varavoga Merkura, i Saturna ubojicu vlastite djece, navlačim na sebe sramotu n plemenitosti; a zato što se klanjam i štujem jednoga i pravoga Boga, koji kraljuje na nebesima, prijetiš da ćeš me izmučiti mukama. o Ne pristajemo na tvoje nagovaranje, ne niječemo da je Krist, Sin Božji, zato s neba sišao na zemlju da bi čovjek sa zemlje mogao uzaći na nebo; stoga sve te isprazne likove, kojima se bez razloga klanjate, gazeći svojim nogama, podložih se svemogućemu Bogu.”

81 Tada Fabijan zapovjedi da mu pred noge prospu užareno ugljevlje te mu reče: „Izaberi sebi jedno od dvoje: ili na to ugljevlje baci tamjana, ili bosim nogama stupi po njemu.” Tada bl. Tiburcije, načinivši znak križa, postojano bosim stopalom stupi na nj i poče govoriti prefektu: „Odbaci nevjeru i spoznaj da je jedini Bog ovaj za kojega ispovijedamo da vlada svim stvorenjima. Stavi ti, ako možeš, u ime svoga boga Jupitra ruke u vrelu vodu; i ako može tvoj Jupiter, neka učini da ne osjetiš žar vatre. Jer meni se u ime Gospodina mojega Isusa Krista čini da hodam po ružinim cvjetovima, jer stvorenje služi zapovijedi svoga Stvoritelja.”

82 Fabijan reče: „Tko ne zna da vas je vaš Krist naučio magiji?” Sv. Tiburcije: „Umukni, nesretniče, i ne čini mojim ušima tu nepravdu da te slušam kako bijesnim ustima laješ i izgovaraš njegovo medeno sveto ime.” Tada razgnjevljeni Fabijan izreče presudu govoreći: „Bogohulnik protiv bogova i krivac za strašne uvrede neka bude pogubljen mačem.” Odveden je pak Lavikanskom cestom do trećega miljokaza od Grada te, izlijevajući molitvu Gospodinu, jednim udarcem mača posječen p ode k Gospodinu. I na istome ga je mjestu pokopao neki kršćanin koji se ondje pojavio; na tome je mjestu Krist uvijek udjeljivao mnoga dobročinstva na hvalu svoga imena sve do današnjega dana.

a Rukopis iz Ripatorija: pio.
b Drugdje: budni.
c Metafrast ima Curtuatus, ako možda ne treba čitati Turcuatus.
d Drugdje: običajima.
e Drugdje: raznježivanja.
f Drugdje ispušta fibras; drugdje ima fibras amittit.
g Drugdje: savijen.
h Drugdje: propasti. i Drugdje: korili su. k Drugdje: neizmjeran sram vina; Brechtus: smrad koji izbija iz vina. l Drugdje: najkršćanskiji. m Drugdje: možeš. n Drugdje: i neplemenitost. o Drugdje: Ne odbijamo, ne opiremo se, ne niječemo. p Sv. Tiburcije štuje se 11. kolovoza, na koji se dan slavi i spomen njegova oca sv. Kromacija.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

20. siječnja Kalendar godine