Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak II · 20. siječnja

O bl. Benediktu pustinjaku reda Vallombroze, u Etruriji

DE B. BENEDICTO EREMITAORD. VALLIS-UMBROSÆ, IN ETRURIA

Benedikta, oblikovana ustanovama Vallombrose i najsvetije provedenim samotnjačkim životom glasovita, ovako na ovaj dan slavi Arnold Wion: U samostanu Cultus-boni sv. Lovre, polaganje tijela sv. Benedikta, monaha i pustinjaka istoga mjesta, Reda Vallombrose; o čijoj su svetoj smrti znak dala zvona, lišena ljudske pomoći; a snjegovi su, nečuvenim čudom, samo u onom dijelu kojim se prenosilo sveto tijelo sami od sebe se topeći pružili put onima koji su ga prenosili; u čijim je ustima također, nakon razdoblja od tristo dvadeset godina, pronađen ljiljan kao svježe nikao, bjelji od snijega. Gotovo isto naviješta Ménard, a kraće Dorganije.

Benedictum Vallis-umbrosæ formatum institutis, vitaque solitaria sanctissime acta clarum ita celebrat Arnoldus Wion hoc die: In monasterio Cultus-boni S. Laurentii, depositio S. Benedicti ejusdem loci monachi, et Eremitæ, Ordinis Vallis-umbrosæ; cujus sacri obitus signum dedere campanæ, humano destitutæ adjutorio; et nives, miraculo inaudito, in ea parte solum qua sacrum deportabatur cadaver seipsas liquefacientes, viam deportatoribus præbuere: in cujus etiam ore, post spatium annorum trecentorum viginti, lilium quasi recens natum nive candidius inventum est. Eadem fere Menardus prædicat et brevius Dorganius.

2 Wion piše da je njegov rođendan za nebo doznao iz isprava časnih otaca Vallombrose u bergamskom kraju. Otuda je Ferariju dana prilika da piše: U bergamskom području bl. Benedikta, pustinjaka Reda Vallombrose. Ali nije u bergamskom kraju, nego u fiesolskoj biskupiji smješten samostan sv. Lovre Cultus-boni, kao što u Povijesti Vallombrose piše Eudosije Lokatel, koji u 2. knjizi, 14. poglavlju, iznosi Benediktova djela, koja donosimo. Je li svečano uvršten među blažene, nismo saznali. Sam ga naziva blaženim i piše da je prije 200 godina preneseno i časnije pohranjeno njegovo tijelo; kao i Silvano Razzi u Životima svetaca Etrurije. s talijanskoga po Eudosiju Lokatelu.

2 Wion ejus natalem se didicisse scribit ex monumentis Reverendorum Patrum Vallis-umbrosæ in agro Bergomensi. Hinc præbita Ferrario ansa scribendi: In territorio Bergomensi B. Benedicti Eremitæ Ordinis Vallis-umbrosæ. At non in agro Bergomensi, sed in diacesi Fesulana situm est monasterium S. Laurentii Cultus-boni, ut in Historia Vallis-umbrosæ scribit Eudosius Locatellus, qui lib. 2, cap. 14, gesta exequitur Benedicti, quæ damus. An Beatis solenniter adscriptus sit, non comperimus. Beatum ipse appellat, et ante annos 200 translatum reconditumque honorificentius illius corpus scribit; uti et Silvanus Razzius in Vitis SS. Hetruscorum. ex Italico a Eudosii Locatelli.

U vremenima Bernarda, sedmoga generala Vallombrose, bio je glasovit svetošću života Benedikt, monah u cenobijuc sv. Lovre Cultus-boni; on je, kao i prije spomenutid bl. Petar, pošto je nekoliko godina u zajedničkom životu ostale braće proveo besprijekorno, uz pristanak poglavara povukao se u šumu ne daleko udaljenu da provodi samotnjački život. Ondje je sebi sagradio skromnu kolibicu, zapaljen žarom Duha Svetoga, dugim bdijenjima, čestim bičevanjima, nevjerojatnom uzdržljivošću iznurivao je tijelo.

Bernardi septimi Vallis-umbrosæ Generalis temporibus, clarus sanetimonia vitæ extitit Benedictus in cœnobioc S. Laurentii Cultus-boni monachus: qui uti antea memoratusd B. Petrus, cum annos aliquot in ceterorum convictu Fratrum innocenter traduxisset, Præside annuente in silvam haud longe semotam secessit, solitariam acturus vitam. Hic vile sibi tuguriolum fabricatus, Divini Spiritus ardore inflammatus, diuturnis vigiliis, frequentibus flagris, abstinentia incredibili macerabat corpus.

2 Ako je prisiljavala kakva potreba, povremeno je ponovno pohađao cenobij, osobito u vazmene dane i druge uobičajene da se slave s osobitom pobožnošću i svečanošću, kako bi uživao u duhovnom druženju i ljubavi braće. U godini u kojoj je preminuo iz života, kad je onamo došao po običaju u božićne blagdane, s osobitim osjećajem pobožnosti ispovjedio je grijehe i okrijepio se svetom Euharistijom; zatim je po nebeskoj opomeni doznao da mu se približava kraj i zadržao se ondje sve do blagdana Bogojavljenja, potičući sve sjajnim poticajima i primjerima na svetost života.

2 Si qua necessitas cogeret, revisebat interdum cœnobium, præsertim Paschæ diebus aliisque eximia religione et celebritate agi consuetis, ut Fratrum spirituali congressu et caritate perfrueretur. Anno quo e vivis excessit cum isthuc sub Natalis Christi ferias venisset de more, singulari sensu pietatis peccata confessus est, sacraque pastus Eucharistia: dein cælesti monitu imminere sibi extrema didicit, substititque isthic usque ad Epiphaniæ solennitatem, omnes præclaris adhortationibus exemplisque ad vitæ sanctitatem exstimulans.

3 Naposljetku se pak vratio u svoju dragu ćeliju i, prignuvši koljena na zemlju, kako neki izvješćuju, i podigavši ruke k nebu, ispustio je dušu. U to su vrijeme zvona samostana, a da ih nitko nije pokretao, sama od sebe zazvonila, onim obredom i načinom kojim to običavaju da urese sprovode. Nije to čudo prevarilo opata i monahe, koji su odmah pohitali u Benediktovu kolibu i našli ga preminula, te su tijelo, ne bez suza, položili da se zatim prenese u samostan, gdje bi ga pohranili u pobožan grob i ispunili posljednje počasti.

3 Tandem vero ad caram sibi cellam reversus, fixis humi genibus, ut quidam referunt, sublatisque in cœlum manibus, animam exhalavit. Quo tempore campanæ monasterii, nemine compulsante, ultro sonerunt, eo ritu modoque, quo ad cohonestanda funera solent. Non fefellit prodigium istud Abbatem ac monachos, qui continuo Benedicti mapale petierunt, ac vita functum repererunt, corpusque, non sine lacrymis, composuerunt, deportandum dein ad monasterium, ubi id religioso sepulcro reconderent, justaque persolverent.

4 Bilo je tada, jer je bila sredina zime, tlo prekriveno dubokim snijegom; ali čim je sprovod iznesen iz kolibice, želeći Bog, najbolji i najveći, čudesnim svjedočanstvom potvrditi nedužnost i svetost svoga sluge, u tren oka otopljeni i uklonjeni snjegovi pružili su onima koji su išli širok i zgodan put. Tijelo je najprije pokopano uz bok crkve, gdje se sada vidi klaustar;e nedugo zatim preneseno je u crkvu. Tada je pak (da nikomu ne bude dvojbeno da najsvetija duša sada uživa nebeske radosti i nagrade dobročinitelja) u njegovim ustima pronađen svjež ljiljan, ispuštajući čudesan miris, dok su svi koji su to čudo vidjeli ili čuli bili zapanjeni od čuđenja i natječući se pjevali hvale naklonjenu Božanstvu. Preminuo je bl. Benedikt godine 1107.

4 Erant tunc, quippe media hieme, humus alta nive adoperta: at simul elatum e tugurio est funus, volente Deo Opt. Max. servi sui innocentiam ac sanctitatem, mirifico testimonio approbare, momento solutæ depulsæque nives amplam et commodam præbuere procedentibus viam. Tumulatum primum est corpus ad latus ecclesiæ, ubi nunc claustrum cernitur: e haud multo post in ecclesiam translatum. Tum vero (ne cui ambiguum foret sanctissimam animam cœli deliciis nunc potiri præmiisque benefactorum) repertum in illius ore recens lilium est, mirabilem expirans odorem, attonitis stupore omnibus qui miraculum illud viderant audierantve, certatimque laudes propitio Numini recinentibus. Decessit B. Benedictus anno 1107.

5 Zatim nakon 323 godine, kad je cenobijem Cultus-boni upravljao opat Pavao od Monte Mignaja, koji ga je velikim dijelom obnovio, osobito klaustar, prenesene su zatim Benediktove kosti unutar svetoga hrama na časnije mjesto; i pronađeno jef cjelovito tijelo i ugodna mirisa, te je uz najveće poštovanje, dok su bili nazočni mnogi biskupi, monasi i laici, uz dopuštenje biskupa, pohranjeno slijeva od žrtvenika unutar škrinje pregrađene zidom. a Odakle je Razzi preuzeo.d Sv. Bernard, od generala Reda Vallombrose, biskup Parme i kardinal Svete Rimske Crkve, slavi se 4. prosinca.c Smješten je u Firentinskom okrugu, kako piše Razzi; u fiesolskoj biskupiji, kako u katalogu samostana toga Reda piše Lokatel; ne kod Bergama, kako Ferarije gore.d O njemu je govorio isti Lokatel u prethodnom poglavlju.e Varaju se dakle Wion, Dorganije, Ménard, koji pišu da se to dogodilo 320 godina poslije.f To razumij o kostima; da nijedna nije nedostajala, jer izričito kaže da su prenesene kosti, kao i Razzi.

5 Annis deinde post 323, cum cœnobium Cultus-boni Abbas Paulus de Monte Mignajo administraret, qui id magnam partem restauravit, claustrum præsertim; translata dein Benedicti ossa intra sacram ædem in honoratiorem locum: repertumquef integrum corpus est, et suave olens, cumque summa reverentia, multis Antistibus, monachis, laicis, præsentibus, Episcopo potestatem tribuente, ad laevam altaris intra arcam pariete præseptam conditum est. a Ex quo Razzius accepit.d S. Bernardus ex Generali Ordinis Vallis umbrosæ, Episcopus Parmensis. et S. R. E. Cardinalis, colitur 4 Decembr.c Situm id in Comitatu Florentino. ut scribit Razzi; in diacesi Fesulana, ut in catalogo monasteriorum illius Ordinis Locatellus; non apud Bergonum, ut Ferrarius supra.d De quo egit idem Locatellus cap. præcedenti.e Falluntur ergo Wion, Dorganius, Menardus, qui 320 annis post id scribunt contigisse.f De ossibus id intellige; ut nullum defuerit, cum discerte dicat ossa translata, uti et Razzius.

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

20. siječnja Kalendar godine