Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak II · 20. siječnja

O sv. Mauru biskupu u Ceseni u Italiji

DE S. MAURO EPISCOPO CÆSENATE IN ITALIA

Sadržaj (2)
  1. Prijenos tijela, čudesa.
  2. Razna čudesa kod moći.

Cesena, drevni grad Umbrije uz Emilijinu cestu (drugima Cesena, a nekim Grcima nazivan Κισσίνη, Κισίνα, Κυσίνη; kod bl. Petra Damjanija niže gradić Cesena), štuje sv. Maura, nekadašnjega svoga biskupa, kao svoga Zaštitnika i zaštitnika. Njegov je rođendan za nebo 20. siječnja ubilježen u Rimskom martirologiju: U Ceseni sv. Maura, biskupa, glasovita krepostima i čudesima. Spominju ga također Galezinije, Molanus, Ménard. Ali Ferarije ga je naveo 21. studenoga. Drugoga se dana možda dogodila smrt, a drugoga Prijenos.

2 Njegov je život, ili kakav-takav hvalospjev kakav je mogao, napisao bl. Petar Damjani, ispovjedivši da nije mogao doći do više podataka o njegovim djelima. Leandro Alberti u opisu Romagne navodi drugi njegov život: Upravo na samoj, kaže, Emilijinoj cesti uz podnožje brda leži grad Cesena. Tako ga nazivaju Strabon, Prokopije, Plinije u osmoj pokrajini, Ptolemej u Galiji Togati. U životu pak svetoga Maura, njezina biskupa, čita se da se u starini zvala Flavija Kurva Papija. Antonije Kurvom naziva Cesenom.

3 U vremenima kojega je rimskoga prvosvećenika ili kralja živio sv. Maur, bl. Petar Damjani priznaje da ne zna. Baronije u Napomenama uz Martirologij i u 8. svesku Anala pod godinom 649., br. 13, Ferarije u Katalogu svetaca Italije smatraju da je ovaj Maur onaj koji je sudjelovao na rimskom saboru pod sv. Martinom papom i, kad je Bog dao prezbiteru mjesto, vršio službu Maura, biskupa Ravenske Crkve. Ako je tako, kako je mogao živjeti u vremenima bl. Petra Damjanija, koliko god bio vrlo star starac i već drhtava tijela koje vene, onaj koji je svjedočio da je vidio unuka bl. Maura, naime imenom Konstancija, biskupa Cesenske Crkve? Jer ako je Konstancije rođen od Maurova sina, budući da je godine 649. Maur bio biskup i prije se stupnjevima kreposti uspeo na visine i u nastojanju oko sveta vladanja nije nemarno bdio, nužno je da se on barem od godine 640. predao uzdržljivu životu i da je prije te godine rođen Konstancijev otac. Neka je on i u stotoj godini života rodio sina, drugi Abraham, i neka je Konstancije također živio 100 godina; ipak će morati biti da je umro prije godine 840., dvjesto godina prije Petra Damjanija, za kojega se predaje da je preminuo godine 1072. Ako pak (i to je vjerojatnije) kažeš da je Konstancije rođen od Maurova brata ili sestre, bit će doduše dopušteno pretpostaviti da je Konstancije bio nešto mlađi; ali nikada neće postati vjerojatno da je 400 godina proteklo u uzastopnim naraštajima samo triju ljudi. Možda je onaj starčić kojega spominje Petar nazvao Konstancija unukom Maura zato što je njegovo podrijetlo bilo iz njegova roda. Ferarije iz spomenika i Anala grada Cesene piše da je Maur 9 godina bio na čelu te Crkve i da je bio unuk pape Ivana IV., odakle bi slijedilo da je umro godine 630. ili krajem 649., budući da je sam Ivan preminuo 2. listopada 641. Ali Hugo Ménard kaže da je sv. Maur živio malo prije vremena bl. Petra Damjanija. Jeronim Rubeo u 3. knjizi Povijesti Ravenne piše da je Maur stolovao u vremenima Otona III., kad je Ravenskom Crkvom upravljao Gerbert. Da je Maur živio nešto prije, očito je iz pripovijesti bl. Petra Damjanija, niže u 3. poglavlju, br. 11.

Po autoru bl. Petru Damjaniju. PROSLOV AUTORA.

Želeći napisati nešto na slavu našega Boga o blaženomu Mauru biskupu, želimo tako udovoljiti želji slušatelja da prema načinu sređena izvješća u svemu vodimo računa o istini. Jer je za prezir točaj koji, dok se hvali obiljem vina, s kažnjivom drskošću nudi i talog. Bezobziran je procjenitelj onaj koji s tolikom taštinom drugima priređuje gozbu da dopušta da na njemu samomu bjesni oganj goruće gladi. Nije ništa manje drzak pripovjedač koji, dok nastoji druge uzvisiti hvalospjevima, sam se ne boji utopiti u bezdan laži. Jer neki smatraju da iskazuju čast Bogu ako za iskazivanje znamenja njegove hvale sastavljaju dokaze laži. Oni doista, kad bi pomno pazili na riječi vršnoga propovjednika, ne bi tako mislili. Jer on kaže Korićanima: Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzaludno je onda naše propovijedanje, isprazna je vjera vaša. A nalazimo se i kao lažni svjedoci Božji, jer smo izrekli svjedočanstvo protiv Boga da je uskrisio Krista, kojega nije uskrisio. Prema ovim dakle apostolskim riječima zasluženo se naziva lažnim svjedokom Božjim onaj tko ga želeći nepromišljeno hvaliti laže; i bez sumnje iznosi svjedočanstvo protiv Boga svatko tko u njegovoj hvali izopačenom vještinom smišlja izmišljotinu. Prorok također strašno grmi govoreći: Mrziš sve koji čine bezakonje, uništit ćeš one koji govore laž; doista jasno očitujući da kao što je lakše mrziti nego uništiti, tako je i podnošljivije počiniti bezakonje iz slabosti nego iz namjere kovati laži. Otuda je što se po Jeremiji kaže o lažljivcima: Naučili su svoje jezike da govore laž; mučili su se da čine nepravedno. Jer oni koji su mogli lako iznijeti jednostavnu istinu koja se sama nudila, trude se da s mukom smišljaju laži.

2 Ako tko ovdje možda prigovori dugom predgovoru i ako strog procjenitelj suprotstavi ono što je napisano u knjizi Makabejaca govoreći: Ludo je izlijevati se prije povijesti, a u samoj povijesti sažimati, dajemo ovaj razlog: jer ondje gdje ima obilja građe, sama opširnost stila zabranjuje da se u takvim stvarima zadržavamo. Ovdje pak, gdje je malo toga o krepostima blaženoga čovjeka što treba napisati pri ruci, smatramo korisnijim na izgrađivanje slušatelja, kojemu je usmjereno svako crkveno pismo, napisati u uvodu protiv laži nego zbog oskudice pripovijesti samu povijest rastezati na međe laži. Stoga ono što je o životu ili čudesima bl. Maura moglo doći do našega znanja, prema onomu što smo mogli zaključiti iz pripovijesti nekih nimalo prezira vrijednih monaha, vjerno priopćujemo Kristovim vjernicima.

Biskupstvo sv. Maura i ono što je u njemu učinjeno.

U ono dakle vrijeme, dok je još Rimska Crkva mnogo šire nego sada prostirala svoja prava i među ostalim posjedovala i gradića Cesenę, dogodilo se da je ista Cesena ostala bez biskupa. I kad jeb rimski prvosvećenik vidio da se njegov nećak, naime blaženi Maur, uzdiže stupnjevima kreposti na visine i da u nastojanju oko sveta vladanja ne bdije nemarno, smatrao je prikladnim da takva čovjeka uzdigne na vrh svećeničke službe, kako se svjetiljka Duha Svetoga ne bi skrivala pod mjericom, nego da, stavljena na svijećnjak, obasjava zrakama svetoga nauka sve koji su u domu Božjem. Što više reći? Naposljetku je bl. Maur, po uređenju božanske providnosti, preuzeo stolicu Cesenske Crkve. A zato smo ovdje propustili umetnuti imena bilo kralja koji je tada vladao bilo samoga apostolskoga poglavara jer to zajedno s onima koji nam kazuju ostalo podjednako ne znamo. Njihova su imena, naime, kako spominju, vidjeli u starimd svescima, ali budući da je grad prije ovoga bio spaljen plamenom, kažu da su zajedno s njime uništeni i spomenici.

4 Kad je dakle čovjek Božji Maur vidio da mu je nametnut teret tako teške brige, kao što se čita o bl. Pavlu, nipošto se nije pokorio tijelu i krvi, nego je počeo u božanskim službama postajati toliko budniji koliko je znao da na njega pritišće i čuvanje tolikih podložnika. Promišljajući, naime, da je upravljanje dušama umijeće nad umijećima, smatrao je prikladnim ni umanjiti brigu o nutarnjim stvarima zauzetošću oko izvanjskih, ni opet posve otkloniti providnost za izvanjske stvari zbog brige o nutarnjima: da, naime, ili odan izvanjskim stvarima ne bi posve propao u nutarnjemu, ili zauzet samo nutarnjim stvarima ne bi previše nemarno iskazivao bližnjima ono što je izvana bio dužan. Često se, naime, neki, kao zaboravivši da su braći pretpostavljeni zbog duša, tolikim naporom srca predaju svjetovnim brigama da se, kad su one prisutne, raduju što ih vrše, a i kad ih nema, dahću u burnim naletima misli; i kad su zbog možda prestale prilike u miru, samim svojim mirom muče se gore nego time. Jer smatraju nasladom ako ih pritišću poslovi, a smatraju naporom ako ne rade u zemaljskim poslovima. A naprotiv, neki doduše preuzimaju brigu za stado, ali toliko žele biti slobodni za sebe radi duhovnoga da se nipošto ne bave izvanjskim stvarima. Oni, kad posve zanemare brigu o tjelesnim stvarima, nimalo ne izlaze u susret potrebama podložnika. Njihovo se propovijedanje doista najčešće prezire, jer dok kore djela prijestupnika, ali im ipak ne daju ono što je potrebno za sadašnji život, nipošto se ne slušaju rado. Jer u um potrebitoga ne prodire riječ nauka ako je u njegovoj duši ne preporučuje ruka milosrđa. A tada sjeme riječi lako klija kada ga u grudima slušatelja zalijeva pobožnost propovjednika. A ovo govorimo o različitim ponašanjima pastira zato da pokažemo kako je razborita, kako umjerena bila razboritost u bl. Mauru. On, naime, dok niti tražeći dokolicu kontemplativnoga života nije posve napustio djelatni, niti se slobodno krećući kroz umor djelatnoga nije udaljio od kontemplacije, tako reći, zlatnim je putem prodro do uzvišenosti nebeskoga kraljevstva. mor, kaže, bit ću tvoj, Gospodine, iz zemlje Jordana i Hermonija, a s gore malene. Tu je goru, naime, najprije zatražio od rimskoga prvosvećenika, pod čijom se vlašću nalazio; zatim je ondje sagradio sebi ćeliju s malom crkvom, gdje je u korizmeno vrijeme ustrajući posvećivao trud postovima i molitvama. I ako je ikada mogao ukrasti vremena od crkvenih poslova, vraćao se u tu istu ćeliju kao na gozbu slatkih jela. Ondje je naposljetku pohlepnim ždrijelom svoga uma crpio tok božanske kontemplacije, odakle je poslije okrepljivao isušene grudi bližnjih napitkom svetoga propovijedanja. Tim se mjestom očito služio kao kupelju; ondje je, naime, nastojao oprati ako je iz razgovora sa svjetovnim ljudima zadobio kakvu mrlju riječi ili misli, i prašinu zemaljskoga vladanja, bez koje se ne prolazi ovaj put ljudske smrtnosti, ondje je ispirao čestim izvorima suza. To je dakle mjesto, koje je svetomu čovjeku u životu bilo tako drago i blisko, zaslužilo da i nakon smrti bude obilježeno njegovim ukopom. Jer njegovo je tijelo, pohranjeno u kamenoj škrinji, položeno uz malu baziliku koju je sam sagradio.

a Leandro Alberti: Cesenjani su u vremenima Langobarda postojano ostali u vjeri grada Rima.
b Da je to bio Ivan IV., predaje Ferarije, kao što je prije napisano.
c Ménard odavde pokušava dokazati da je Maur bio monah.
d Surije, u rukopisima.
e Sur. širinu.
f Lama je močvara ili skupljalište voda.

Prijenos tijela, čudesa.

Ovo je dakle ono što je o životu blaženoga čovjeka moglo doći do našega znanja, ne zato što su to vidjeli naši pripovjedači, nego što je razglašeno glasovitim sjećanjem naraštaja koji su slijedili. Neki je pak vrlo star starac, već drhtava tijela koje vene, nedavno u našim vremenima bio živ, koji je svjedočio da je vidio unuka ovoga bl. Maura, naime imenom Konstancija, biskupa Cesenske Crkve. Ali budući da smo o životu bl. Maura ono što smo imali prilike čuti izložili tekućim perom, sada ukratko objasnimo kako je svemogući Bog na slavu svoga imena očitovao njegove zasluge. a Sada je pak u spomenutoj gori, na kojoj je čovjek Božji običavao moliti, ustanovljen glasovit samostan na čast blažene Bogorodice i Djevice, gdje se po starom narodnom običaju naziva Maurova gora, jer se to mjesto ne bez razloga resi nazivom svetoga čovjeka.

7 Kad je dakle ona škrinja, u kojoj se čuvalo tijelo blaženoga čovjeka, uz spomenutu crkvu, uslijed naslaga zemlje koje su sa svih strana rasle, bila skrivena i jedva se sam vrh kamena uzdizao do razine tla, dogodilo se da je neki čovjek, dolazeći s litanijama, kad mu se odvezala vrpca obuće, ondje iznenada stavio nogu i, ne sluteći ništa takvo, bezbrižno je vezivao. Kad je dakle zavezao gležanj i htio otići, nikako nije mogao pomaknuti nogu. I dok je dugo pokušavao i iskušavajući sve okretao se amo-tamo, noga je ipak stajala nepomična i kao nekakvim čavlima bila pričvršćena za kamen. Stajao je nesretnik, kriv za nepoznat prijestup, i onaj koji je htio sebi zavezati remen žalio je što je radije samoga sebe privezao za kamen. Htio je stajati, ali oslonjen samo na jedan taban nije mogao; želio je leći, ali nije mogao pasti sa svoje noge. Naposljetku, kad je iznenada pristigao skup mnoštva, jedni noseći čekiće, a drugi sjekire, odsjekli su dio kamena i nakon mnogo truda jedva su uspjeli isklesati čovjeka iz kamena. Ubrzo se podiže poklik radosnoga mnoštva, uzdiže se čudesna snaga Božja i grob bl. Maura ocjenjuje se dostojnim štovanja.

8 Isto tako monah spomenutoga cenobija,b imenom Teuzo, već poodmakle dobi i samom sijedom kosom dostojan poštovanja, iz čijega smo pripovijedanja ovo doznali, ispripovjedio je drugo čudo, koje nipošto ne prešućujemo. Jednom je sam spomenuti brat bio pritisnut vrlo žestokom snagom groznice; i kad se nikakvom liječničkom skrbi, nikakvim nipošto ljudskim trudom nije mogao vratiti u stanje zdravlja, nekoj njegovoj tetki po majci, naime pobožnoj redovnici, u noćnoj tišini ukazao se bl. Maur i rekao joj: Ako želiš, reče, da tvoj nećak ozdravi od bolesti koju trpi, javi mu da nad mojim grobom zabode znak svetoga križa i neka se svake godine zavjetuje da će mi slaviti blagdan. Kad je on proročanstvo blaženoga čovjeka, koje je doznao po kazivanju redovnice, rado ispunio, ubrzo je zabio željezni križ nad grobom, zatim je uz potresanje utrobe naglo povratio i tako je odmah izbacio svu muku ognjene klonulosti, kao da ju je samo povraćanje istjeralo. I već posve vraćen prijašnjemu zdravlju, iskazao je dostojnu zahvalnost Bogu Spasitelju i pobrinuo se da čudo bl. Maura, koje je iskusio na sebi, na slavu imena Božjega obznani mnogima.

9 Već je dakle, dok je glasoviti glas o oba znaka kružio među pukom, mnoštvo počelo pobožno hriliti k svetim moćima blaženoga čovjeka i pobožnim njegovim zaslugama gorljivije preporučivati svoje duše. Neki su također, pateći od različitih zdravstvenih tegoba, dok su ili pili istrošenu strugotinu grobnoga mramora ili milosrđe blaženoga Ispovjedaoca zazivali samo izgovorenim molitvama, zdravi i čitavi vraćali se svojim domovima, kakvom god svezom bolesti da su bili sputani. Mogao si vidjeti da se beživotna tijela jadnih bolesnika, poduprta tuđom potporom koja ih je držala, donose, a oni su se ubrzo s velikim klicanjem i poskocima vraćali oporavljeni u prijašnje zdravlje.

10 I kad je glas o bl. Mauru, blistajući tolikim čudesima, sve više rastao i čudesa koja je Gospodin po njemu pokazivao nisu odjekivala samo u svim susjednim krajevima, nego i u udaljenijim prostorima mjesta, naposljetku su, pošto su bili sazvani biskupi susjednih gradova i dok su sa svih strana pritjecala brojna mnoštva puka, natječući se iskopali onu škrinju u kojoj su pohranjena zaštitništva blaženoga čovjeka, te su probivši zid crkve, između apside i žrtvenika, uz himne i hvale s najvećom pomnjom položili. Tijekom vremena ista je bazilika postala veća i, kao što se sada vidi, svečanije urešena, gdje se radi očitovanja zasluga blaženoga Ispovjedaoca sve do današnjega dana, Božjim djelovanjem, događaju mnoga čudesa. Od njih mi ukratko navodimo malo toga, naime ono što oni koji nam pripovijedaju svjedoče da su vidjeli.

a Leandro: Unutra prema Emiliji, na prvim apeninskim brdima, koja su gusto obrasla vinovom lozom, (...) maslinom i ostalim voćkama, blizu Cesene je raskošan cenobij s crkvom (...) Kraljice, koju ovdje nazivaju sv. Marijom Brdskom, svetomu (...) Mjesto se zove Maurova gora, po sv. Mauru, biskupu Cesenjana, koji je ovdje najsvetije proveo život; gleda prema Zapadu i Sjeveru i prebivalište je monaha sv. Benedikta.
b Sur. Tenzo.

Razna čudesa kod moći.

Papa Gerbert bio je utaborio vojsku kod Ceseneb i opsadom stezao njezin gradić vojskom koja ga je okruživala. U to je vrijeme k grobu bl. Maura bio donesen neki seljak, pritisnut dvostrukom mukom bolesti, naime zgrčen i slijep; ali nakon što je obavljena molitva, i izgubljena svjetlost vratila se očima, a ukočene je udove odagnana klonulost oslobodila. Odmah, vidjevši da mu je zdravlje tako čudesno vraćeno, iskazujući zahvalnost koliko je mogao, predao se blaženomu Mauru kao sluga po trajnom pravu i zavjetovao se da će ostati u njegovoj službi dokle god ga bude pomagao. On je, uživajući dar primljenoga zdravlja gotovo kroz desetljeće, poslije mlitavo popustio krhkosti tijela i oženio se ženom u ne baš sretnu braku. Jer čim je zadobio nasladu razvratnoga uživanja, posve je izgubio svjetlo očiju i, dokle god je živio, ostao je u toj istoj sljepoći. I uistinu je bilo dostojno da onaj koji je ispod prava bl. Maura, kojemu se bio podložio, sramotno podmetnuo vrat pod jaram požude izgubi dar kojim ga je bio obogatio jedan Gospodin, i da onaj koji je u nutarnju tamu pao dragovoljno, nevoljko upadne u vanjsku tamu.

12 Druge je pak zgode pred žrtvenik blaženoga čovjeka bila dovedena neka opsjednuta žena, koju je pogubni duh ispunio tolikim bjesnilom da je, čineći je sebi kao nekakvim oruđem, preko nje iznosio mnoga svoja svetogrdna i bezumna govorenja, ispuštao strašne glasove i poput bijesna psa lajao čestimd lavežom. Tri dana nakon što je onamo dovedena, snažnim je naletom povratila krv i tako izgnala zli duh kojim je bila obuzeta.

13 Neka druga žena, zaokupljena potrebom kućanstva više nego što je trebalo, nije se bojala na blagdan sv.e Rofila čistiti žito; ali dok blaženomu Ispovjedaocu nije iskazala štovanje dostojne časti, nije izbjegla osudu dostojna prijekora. Jer je odmah pogođena božanskim sudom, zgrčenih ruku, ukočila i na isti način kao da se činilo da još tresef rešeto počela je nesretno drhtati. Ona je dakle dovedena pred žrtvenik bl. Maura i najusrdnije obećala da na spomenutom blagdanu nikada više neće učiniti ništa takvo. Ubrzo je najobilnije milosrđe svemogućega Boga milostivo priteklo i ukočene ruke žene potpuno preobrazilo na slobodu vlastite snage.

14 Opet je druga žena trpjela odljev krvi; budući da je bila neprestano mučena neizlječivom ranom i iskušavajući ovo i ono nije mogla naći nikakav lijek spasenja, naposljetku je, dovedena u krajnje nevolje, sama nužda pronašla savjet. Sjajnim je dakle platnom prema svojoj mogućnosti pokrila mauzolej bl. Maura, i tako božanski oslobođena, izbjegla je nakon posve svake muke blijede klonulosti. Jer budući da Apostol kaže, čisteći srca njihova vjerom, zato što je čistim srcem, naime punom vjerom, dotaknula grob blaženoga čovjeka, dostojno je zavrijedila da bude oslobođena od nečistoće krvi koja je otjecala.

15 Isto tako druga je žena bila tako iskrivljena surovošću najžešće klonulosti da je, poremećenim poretkom naravi, usta držala iza sebe, a vrat nosila pred sobom. Ona je slično nad spomenikom bl. Maura položila platno, i odmah ponovno primivši zdravlje, svakomu je udu narav vratila njegovo pravo i uravnotežila ustroje žila da zadrže svoju snagu.

16 Neka druga žena, izgubivši vid, dovedena je iz krajeva Akvitanije, koja je, čuvajući narav galske živahnosti i prema običaju domovine snažno lomeći riječi, najtvrdokornije svjedočila da nikada odatle neće otići dok po zaslugama bl. Maura ne primi vid koji je izgubila; i tako zapaljena velikim žarom vjere, sklepala je malenu kolibicu uz zid crkve, tako da se činilo da nekako radije pripravlja prebivalište nego svratište. Kad se kroz osam dana najusrdnije molilo, primila je vid koji je tražila, po daru božanske milosti, i iskazala dostojnu zahvalnost Bogu koji ju je prosvijetlio i Mauru, njegovu sluzi.

17 g Mnoštvo iz popilijske biskupije išlo je kh pragovima bl. Arduina radi molitve; i kad su prošli kroz oratorij bl. Maura, dogodilo se da je neka žena između njih, ponizno poljubivši koljeno opata samoga samostana, zamolila dopuštenje za odlazak. Ona je, jedva poodmakavši koliko je domet jednoga hica strijele, ubrzo ščepana od zloduh, bačena na zemlju, potresana, valjana, i oštro je bljuvala mnoge uvrede protiv istoga opata. Ta je dakle dovedena pred žrtvenik bl. Maura i nedugo zatim oslobođena zapovijeđu božanske snage, tako da se, kad su se drugovi vraćali, već vraćena samoj sebi, zajedno s njima zdrava i čitava vratila svomu domu.

18 Ovo smo dakle, najdraža braćo, o čudesima koja je svemogući Gospodin udostojao učiniti po svomu blaženomu Ispovjedaocu Mauru, napisali ukratko da bismo potaknuli revnost vaše ljubavi na slavljenje moći božanskoga veličanstva. On, dok nam još postavljenima na putu udostojava pokazati snagu svojih čudesa, po njima nas poziva i potiče da zauzmemo baštinu nebeske domovine, po svjedočanstvu Psalmistovu, koji kaže: Snagu, kaže, svojih djela navijestio je svomu puku da im da baštinu pogana; kako, dok gledamo da sami grobovi svetaca sjaje tolikim čudesima, nimalo ne bismo sumnjali u njihovu neizmjernu slavu kojom već kraljuju s Kristom; da se, prezrevši zemaljsko, naš duh već po čežnji prenese onamo gdje se nada da će se zauvijek radovati; onamo neka se slobodno upravi duh gdje Vladar neba Krist sa senatorima višnjega dvora neizrecivo kraljuje; kojemu neka je slava i vlast sa su vječnim Ocem i Duhom Svetim u sve vijeke vjekova. Amen. a Gerbert je najprije bio nadbiskup u Reimsu, zatim u Ravenni; godine 999. postao je rimski prvosvećenik i, nazvavši se Silvestar II., umro je 1003.d Rubeo, 3. knjiga. Sljedeće godine (1000.) Silvestar je, dovevši vojsku, opkolio Cesenę; koji je uzrok potaknuo prvosvećenika, nije sigurno. Sigonije o kraljevstvu Italije, 7. knjiga, iste godine: Silvestar je pošao u Orvieto, učvrstio ustroj toga grada mnogim spasonosnim zakonima i, dovevši vojsku, opkolio Cesenę.e Čini se da nedostaje subtrahens ili što slično, upozorio je Surije.d U Surija je bilo tiskano naubatibus, krivnjom pisara. Baubant ili baubantur, βαύβους, i βαύβους psi.e Slavi se sv. Rofil ili Rofilo ili, kako piše Leandro Alberti, Rofilo, 18. srpnja.f Stari rukopisni glosarij: Capisterium je nekakva posuda kojom se čisti žito, riječ kojom se služi i Kolumela u 2. knjizi, 9. poglavlju.g Forum Popilii je gradić na Emilijinoj cesti, drugima Forum Pompilii, pokvareno Forum populi nazivan u putnim kartama; u puku Forlimpopolo, a često Forli piccolo, to jest manji Forum Livii; i ne bez razloga, jer kad je, kako svjedoči Leandro, oko godine 1370. bio do temelja razoren, dvadeset godina poslije ponovno ga je sagradio Sinibald Ordelaffo, vladar Forlija, u obliku u kojem se sada vidi; udaljen je od Cesene 6 tisuća koraka. Biskupska stolica iz Forlimpopola prenesena je u Bertinoro ili Forum Fruentinorum ili Druentinorum, obližnji grad.h O bl. Ardunu, prezbiteru iz Riminija, govorit ćemo 15. kolovoza.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

20. siječnja Kalendar godine