Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak II · 16. siječnja

O sv. Henriku pustinjaku u Engleskoj

DE S. HENRICO EREMITA IN ANGLIA

GOD. KR. 1120. 16. SIJEČNJA. Filippo Ferrari u novom katalogu svetaca ovako slavi sv. Henrika pustinjaka ovoga 16. dana siječnja: U Northumbriji spomen sv. Henrika pustinjaka. Opširniju pohvalu donosi Martyrologium Anglicanum. Životopis donosimo iz djela Legenda Sanctorum Angliæ Ivana Capgravea. radije bi umro nego se tako mučno opirao poticajima tijela. Povrh toga, redovnik koji je vodio brigu o otoku nije mu prestajao svakodnevno nanositi grube riječi, pogrde i sramote. Ipak, naposljetku se zadivio njegovoj neizmjernoj poniznosti, svetosti i neprestanoj pobožnosti, prostro se pred njegove noge te ga molbama i suzama ponizno zamolio za oproštenje. On ga je s velikom radošću srca podigao sa zemlje i spremno mu oprostio sve čime se bio ogriješio o njega, te su, postavši kao jedno srce i jedna duša, otada bili povezani duhovnom ljubavljua Martyrol. Angl. piše Cochet.b Najsjevernija pokrajina engleskoga kraljevstva, blizu Škotske, s one strane Piktskoga zida.c Njega spominje Camden u djelu Ottatini i naziva ga Coqueda ili Coquet.d O ovom smo samostanu pisali 12. siječnja u životopisu sv. Benedikta koji ga je sagradio. Tina je rijeka na čijem se ušću nalazi, južna granica Northumbrije.e To je biskupski grad u Engleskoj Dunelmum, na engleskom Durham ili Duresme, na rijeci Vedri ili Wear, o kojoj smo opširno govorili u životopisu sv. Benedikta Biscopa 12. siječnja, koji je na ušću te rijeke sagradio drugi samostan.

AN. CLI. MCXX. XVI JANUARII. Philippus Ferrarius in novo catalogo Sanctorum, S. Henricum Eremitam ita celebrat hoc XVI die Januarii: In Northumbria S. Henrici Eremitæ. Prolixius elogium habet Martyrologium Anglicanum. Vitam damus ex Legenda Sanctorum Angliæ Joannis Capgravii. mallet quam sic laboriose contra stimulos carnis reluctari. Monachus insuper insulae curam habens, verba aspera, contumelias, et opprobria quotidie sibi inferre non cessabat. Immensam tamen ejus humilitatem, sanctitatem, ac devotionem continuam, tandem admirans, pedibus ejus prostratus, precibus ac lacrymis veniam suppliciter imploravit. Qui cum magna cordis lætitia eum a terra elevans, quicquid in eum commiserat alacriter indulsit: et quasi unanimes effecti, spirituali dilectione ex tunc conjuncti sunt a Martyrol. Angl. Cochet.b Maxime Septentrionalis regni Angliæ provincia, Scotiæ propinqua, ultra Vallum Picticum.c Hujus meminit Cambdenus in Ottatinis, et Coquedam, sive Coquet appellat.d De hoc monasterio egimus 12 Janu. in S. Benedicti vita qui illud xdificavit. Est Tina fluvius, ad cujus ostium situm est, Meridionalis Northumbriæ times.e Urbs est Angliæ Episcopalis Dunelmum, Anglice Durham, vel Duresme; ad Vedram, sive Were fluvium, de quo fuse diximus in vita S. Benedicti Discopii 12 Januarii, qui alterum ad ejus fluvii ostia monasterium xdificavit.

Životopis prema Ivanu capgraveu.

Vita ex jo. capgravio.

Samački život, uzdržljivost i strpljivost sv. Henrika.

S. Henrici vita solitaria, abstinentia, patientia.

Henrik pustinjak vukao je podrijetlo iz glasovita danskog roda. Postoji naime jedan otoka Coquet u istočnom dijelub Northumbrije, smješten šesnaest stadija u oceanu, koji vuče ime od rijekec Coquet što teče nedaleko odande, a u starini je cvjetao velikim zborom redovnika. Kad je pak dosegao mladenačku dob i kad su ga prijatelji svojim savjetima nagovarali da se oženi i pristane na brak, uoči samoga dana vjenčanja Gospodin mu je u viđenju zabranio bračnu vezu te mu zapovjedio da se sačuva čistim i neokaljanim od ovoga svijeta i da pođe na otok u Engleskoj po imenu Coquet, koji mu je Bog pripravio, kako bi ondje služio Bogu u sve dane svoga života.d

Ex præclaro Danorum genere Henrieus Eremita originem duxit. Est enim a Coket insula quædam in Orientalib Northumbriæ plaga, per sexdecim stadia infra Oceanum posita, a fluvioc Coket non longe decurrente nomen trahens, quæ magno antiquitus monachorum collegio pollebat. Cum autem ad annos adolescentiæ perveniens amicorum ductus consilio, uxorem ducere et matrimonio consentire moneretur: nuptiarum imminente die conjugalis copula a Domino per visum ei interdicitur: castum immaculatumque ab hoc seculo se custodire, atque ad insulam in Anglia, nomine Coket, divinitus sibi paratam, serviturus Deo cunctis diebus vitæ suæ, proficisci jubetur.d

2 On je odmah ostavio sve svoje roditelje i prijatelje i sve što se činilo da posjeduje na svijetu; pristavši brodom kodd Tynemoutha, udaljenog dvadeset milja od spomenutog otoka, uz dobiveno dopuštenje priora došao je na otok te je, sagradivši malu kućicu, počeo služiti Bogu u velikoj životnoj uzdržljivosti, kušajući nekoliko godina svakoga dana tek malo kruha i vode, a naposljetku je uzimao hranu tri puta tjedno i tri puta otvarao usta za govor. Tijekom četiri godine prije svoje smrti ječam samljeven žrvnjem u brašno, poškropljen vodom, oblikovao je u okrugle hljepčiće, sušio na suncu i tako običavao utažiti svoju glad.e

2 Qui statim relictis omnibus parentibus suis, et amicis, et quæ in mundo habere videbatur; apudd Tynemutham vinginti milliaribus a præfata distantem insula navigio applicans, impetrato Prioris assensu insulam adiit: et ædificata parva ædicula in magna vitæ abstinentia Deo servire coepit; aliquibus annis per singulos dies panem exiguum et aquam gustans, ter demum in septimana cibum sumpsit: et tribus os ad loquendum reseravit. Per quatuor enim ante obitum suum annos, hordeum molari lapide in farinam redactum, aqua conspersum, in massas rotundas formavit, sole desiccavit, et esuriem suam temperare consuevit.e

3 Kad je pak radi hodočašća krenuo ue Durham i nije našao spremnu lađicu kojom bi mogao prijeći rijeku Wear, nakon što je uputio molitvu Bogu, lađica se, odriješivši se užeta kojim je bila vezana, s druge strane obale primakla žalu na kojemu je sjedio; ušavši u nju s nekim suputnikom, odmah je bez veslača bio prevezen na drugu stranu.

3 Cum enim peregrinationis gratiae Dunelmum proficiscens cymbam, qua Were flumen transire posset, paratam non inveniret; fusa ad Deum prece, navicula resoluto quo ligabatur funiculo, ab altera ripæ parte ad littus, in quo sedebat, applicuit: quam cum socio quodam intrans, sine remige confestim transductus est.

4 Na poticaj začetnika svakoga zla, najteža napast njegova tijela toliko je protiv njega jačala da bi Među tim događajima izaslanici koje su mu poslali roditelji i prijatelji zamolili su ga da se udostoji odmah posjetiti svoju rodnu zemlju, roditelje, prijatelje i domovinu. On na to nipošto nije pristao, tvrdeći da je zbog vječnoga života i Krista potpuno ostavio vremenitu domovinu i rodbinu zajedno sa svijetom. Oni su pak govorili da u njegovoj zemlji ima nekoliko samotnih i pustih mjesta koja su prikladnija i koja, prepuštena njegovoj volji, čekaju njegov dolazak. On je, privučen prirodnom ljubavlju prema svojoj zemlji, priklonio blagonaklono uho glasnicima i gotovo pristao na nagovore, ali je ipak obećao da će sutradan učiniti ono što se svidi Bogu. Sljedeće pak noći, prebirući mnogo toga u mislima i ne znajući što bi mu bilo korisnije, okrenuo se prema križu podignutom u njegovu oratoriju i sa suzama počeo moliti govoreći: Gospodine Isuse Kriste, Sine Boga živoga, koji si cijenom svoje slavne krvi popravio pad prvoga čovjeka, udostojao se sići s nebeskih visina na zemlju i, uzevši tijelo od Djevice, prinio žrtvu za otkupljenje ljudskoga roda; klanjam ti se, zazivam te, da meni grešniku i bijedniku ne usfali pomoć tvoje dobrote i milosrđa, i da se tvoj Duh udostoji nadahnuti moju nepromišljenost onim što je ugodno tvojoj dobroti.

4 Instigante totius mali incentore, maxima contra eum suæ carnis tentatio adeo invalescebat, ut mori Inter hæc enim legati a parentibus et amicis ad eum missi rogaverunt eum, quatenus terram nativitatis suæ, parentes, amicos, et patriam illico visitare dignaretur. Quibus ille nullatenus acquiescens, pro vita æterna et Christo patriam temporalem et cognatos cum mundo penitus se reliquisse asserebat. Illi autem dicebant loca solitaria nonnulla ae deserta in terra sua magis apta, quæ voluntati ejus exposita adventum ejus expectabant. Ille enim naturali amore terræ suæ illectus nuntiis favorabiles aures inclinans, et monitis fere acquiescens, in crastinum tamen quod Deo placeret se facturum promisit. In nocte vero sequenti multa in animo revolvens, et quid sibi utilius foret ignorans, ad crucem in ejus oratorio erectam conversus, cum lacrymis orare coepit dicens: Domine Jesu Christe fili Dei vivi, qui primi hominis ruinam gloriosi sanguinis tui pretio reparans, a supercælestibus ad terram descendere dignatus es, et carnem sumens de virgine, hostiam pro redemptione generis humani obtulisti; te adoro, te invoco, quatenus mihi peccatori et misero pietatis et miserationis tuæ non desit suffragium; et quod bonitati tuæ fuerit acceptum, temeritati meæ Spiritus tuus aspirare dignetur.

6 Dok je on to i drugo nastavljao govoriti uz jecaje i suze, lik na križu progovori ljudskim glasom i odgovori mu: Ljubljeni moj, već davno u tvojoj rodnoj zemlji, kad su ljepota žene i plemenitost privlačile tvoj um, milosrdno sam te odvratio od ženidbe i usadio u tvoje srce nebesku čežnju. Od onoga si dana predodređen za blaženstvo vječnoga života i tvoje ime zapisano u knjizi života neće se izbrisati uvijeke. Budi muževan i neka se ohrabri srce tvoje; ustraj u onome što si započeo i nipošto ne napuštaj samoću ovoga mjesta sve do kraja svoga života. Dok je lik to izgovarao, činilo se da mu se usne miču kao u čovjeka koji govori.

6 Hæc et alia illo cum gemitu et lacrymis prosequente, crucis imago in voces resoluta humanas respondit, dicens: Dilecte mi, jam pridem in terra nativitatis tuæ, cum decor mulieris et nobilitas tuam mentem alliceret, misericorditer a nuptiis revocans, cœleste desiderium cordi tuo inserui. Ab illa enim die ad beatitudinem vitæ prædestinatus es æternæ, et in libro vitæ nomen tuum scriptum non delebitur in seculum. Viriliter age et confortetur cor tuum; in his quæ cœpisti persevera; et loci hujus solitudinem usque ad finem vitæ tuæ nullatus derelinquas. Cum enim hæc proferret imago, tamquam loquentis hominis labia moveri videbantur.

7 Božji pak čovjek, prostrt po zemlji sa suzama i zahvaljivanjem, ponovno poče zazivati govoreći: Gospodine Isuse Kriste, spasenje i otkupljenje moje, jedina nado moja, zapovjedi također da s ovoga otoka ne odem ni kad bih htio. I bez odgađanja: kad je umoran od neprestanih bdjenja i molitava prepustio udove snu, odmah je, kao pogođen užasom mača, bio prisiljen prekinuti tek započeti san. Stavivši ruke na koljeno, opazio je da ga je ondje pogodila najteža bolest, koja je iz dana u dan jačala i narasla u golem čir, iz kojega je svakodnevno istjecala nemala količina sukrvice, te je naposljetku iznutra trunući širio nepodnošljiv smrad. Ipak, živeći od vlastita rada i ustrajući u svakodnevnom poslu, obrađivao je svoju njivicu, kopajući zemlju ne bez oslonca štapa. A kad bi, umoran od upornog rada, htio malo predahnuti od napora, sjeo bi na kamen i bolesno koljeno izložio suncu. Tada bi opaki porod skrivene truleži, naime mnoštvo crva, zbog sunčeve žege počelo izvirati prema van. A kad bi gmižući padali na zemlju, on bi ih skupljao i govorio: Vratite se, vratite, i pojedite nečisti izvor svoje naravi koji će vam pripasti u baštinu. Gospodin je pak njegovu ratarstvu na neplodnoj zemlji dao urod nevjerojatna prirasta; i što je oštrije i bjednije žestina bolesti pritiskala nemoć njegova tijela, on je ipak uvijek ostajao vedar i u svakoj tjeskobi nevolje zahvaljivao Bogu.

7 Vir autem Dei cum lacrymis et gratiarum actione solo prostratus, iterato cœpit invocare dicens: Domine Jesu Christe salus et redemptio mea, spes unica mea, jube etiam ut nec volens ab hac insula discedam. Nec mora: vigiliarum et orationum instantia fatigatus cum sopori membra daret, confestim quasi gladii horrore percussus, vix inchoatum somnum interrumpere coactus est. Manibus vero ad genu injectis, gravissima ægritudinis molestia ibi se tactum advertit, quæ de die in diem invalescens in ulcus maximum excrevit, et sanies quotidie inde non modica emanavit: interius demum computrescens fœtorem intolerabilem exhalabat. Proprio tamen labore vivens, et quotidiano operi insistens, agellum suum excoluit, terram non sine baculo sustentatus aperiens. Cumque operis instantia fatigatus aliquantulum respirare vellet a labore, lapidi insidens, genu morbidum contra solem exponebat. Tunc putredinis sublatentis generatio prava, vermium videlicet copia, contra solis ardorem ad exteriora scaturire cœpit. Et cum in terram prorepentes caderent, recolligens eos dixit: Redite, redite, et immundam naturæ vestræ originem, quæ vos hæreditabit, consumite. Dedit autem Dominus agriculturæ suæ in terra sterili fructus incredibilis incrementum: et quanto acrius et miserabilius vis ægritudinis invalitudinem corporis perurgebat, hilaris tamen et in omni tribulationis angustia Deo gratias agens semper permanebat.

8 Ovaj je čovjek naime, poučen od Boga, običavao vidjeti i proricati ne samo ono što je sadašnje i blizu, nego i ono što je buduće i udaljeno. Dogodilo se naime da je redovnik čuvar otoka, ušavši u njegov oratorij, zatekao ga kako pred oltarom pregorko plače. A kad ga je upitao za uzrok tolikoga plača, reče: Moj rođeni brat po ocu i majci ubijen je u domovini okrutnošću zlobnika, a Gospodin mi je dopustio da smijem činiti pokoru za njegovu dušu. Stoga neka po tebi, ljubljeni moj gospodine, redovnicima i laicima postane poznata pogibija moga brata, kako bi, potpomognut milostinjom i molitvama, bio oslobođen kazne i zamki grijeha.

8 Vir enim iste non solum præsentia et prope posita, sed etiam futura et absentia divinitus edoctus, videre et prædicere consuevit. Contigit enim ut monachus insulæ custos, oratorium ejus ingressus, coram altari eum amarissime lacrymantem reperiret. Cumque caussam tanti fletus inquireret, ait: Germanus et uterinus meus, malignantium sævitia, in solo patrio interemptus est: indultumque est mihi a Domino, ut pro ejus anima mihi liceat poenitere. Id circo per te, dilecte mi Domine, religiosis et laicis interitus fratris mei innotescat: ut eleemosynarum et orationum suffragiis adjutus, a poena et peccati laquæis absolvatur.

9 Kad je naime jednoga dana ugledao lađe natovarene robom kako prolaze brzim plovom, prorekao je nazočnima da im uskoro prijeti brodolom. Zar ne vidite, reče, onu neman koja progoni pomorce? Oni pak priznaše da iza lađa nad morem vide lik žene. Ona će, reče, uskoro uzburkati more, podići silnu oluju i potopiti lađe koje gledate, tako da će se malo tko spasiti. I bez odgađanja: iznenada se podigoše vjetrovi, nasta tutnjava valova, žestoka oluja ojača, a njezinim naletom lađe, udarivši o sprudove i hridi i potpuno razbijene, zajedno s teretom koji su nosile bijahu rasute po obalama.

9 Cum enim die quadam naves mercibus onustas veloci transire cursu conspiceret, in proximo illis naufragium imminere astantibus prædixit. Numquid aspicitis, inquit, monstrum illud quod navigantes insequitur? Illi vero mulieris effigiem post naves supra mare eminentem se videre fatentur. Ista, inquit, in proximo mare concutiens, tempestatem maximam excitans, naves, quas aspicitis, paucis evadentibus submerget. Nec mora: venti subito concitantur, fit fragor undarum: tempestas valida invalescit: cujus impetu naves sabulo et scopulis illisæ et penitus confractæ, cum his quæ gestabant, per littora dissipantur.

10 Neki mu je čovjek darovao jedan ručnik, a nakon što je prošlo nekoliko dana ponovno je došao k njemu, te mu on reče: Zar si već, reče, smirio srdžbu svoje žene koja ti je prigovarala zbog darčića koji si mi dao? Evo, neka sama zadrži taj dar, samo neka ti ubuduće bude mirna.

10 Contulit ei quidam manutergium unum: et elapsis aliquot diebus iterum venit ad eum, qui et ait: Num adhuc, inquit, sedasti iram conjugis tuæ, quæ tibi pro munusculo mihi collato molesta fuit? Ecce munus ipsum habeat sibi, dummodo tibi imposterum quieta fiat.

11 Mnoge koji su mu dolazili iz dalekih krajeva običavao je oštro koriti, predbacujući im njihove tajne i skrivene grijehe kao da ih je jasno vidio tjelesnim očima. Nekoga redovnika iz Tynemoutha koji mu je došao u posjet počeo je koriti govoreći: Čuvaj se, brate, da se prema sebi vladaš opreznije i trijeznije. Pazi da ti srce ne oteža u proždrljivosti i pijanstvu te da ne uvrijediš svoga Boga, kao što si ga nedavno uvrijedio pijan. I označio mu je mjesto i noćni sat kada se opijen pićem sramotno ponio.

11 Multos a remotis partibus ad ipsum accedentes, abdita sua et occulta eis objiciens, tamquam oculis corporeis evidenter perspexisset, acriter arguere consuevit. Monachum quemdam de Tynemutha visitationis gratia ad illum accedentem, arguere cœpit, dicens: Cave tibi, Frater, ut circumspectius et magis sobrie tecum agas. Vide ne gravetur cor tuum in crapula et ebrietate, et Deum tuum offendas, sicut nuper temulentus offendisti. Designavitque ei locum et noctis horam quando crapulatus a potu turpiter se gessit.

Smrt, ukop, čudesa.

Obitus, sepultura, miracula.

Dok je naime bolovao od sve teže nevolje boli, sam u svojoj kućici, ne tražeći ničiju pomoć, podnosio je dnevnu studen i tegobu duge noći. A kad se približio čas smrti, neki je čovjek u zraku čuo sklad čudesne miline glasova koji su naizmjence pjevali Te Deum laudamus, sve dok tijek himna nije bio potpuno dovršen. U međuvremenu je redovnik, čuvši zvuk zvonca, dotrčao i našao ga kako drži uže i sjedi na kamenu, te vidio kako gori svijeća koju je on sam bez vatre prije smrti s neba zapalio. A kad su ustanovili da je mrtav, skinuli su kostrijet kojom je bio odjeven i oprali tijelo vodom od crva i nečistoće, ono je iznenada zasjalo poput snijega, niti se na površini tijela mogao opaziti trag ožiljka ili prijašnje bolesti. Tolike je ljepote i sjaja bilo njegovo lice da se, kao preobraženo, nije moglo prepoznati, i mnogo je više nalikovalo usnulome nego mrtvacu.

Cum enim doloris ingravescente molestia ægrotaret, solus in ædicula sua, nullius requisito adjutorio, diei algorem et noctis prolixæ fastidium transigebat. Et cum mortis hora appropinquaret, harmoniam miræ dulcedinis vocum, Te Deum laudamus, alternantium, vir quidam in aere audivit, donec hymni series penitus compleretur. Interim monachus sonitu tintinnabuli audito accurrens, funiculum eum tenentem, et super lapidem residentem invenit, et candelam, quam ipse expers ignis ante mortem divinitus accenderat, ardentem vidit. Cumque mortuus deprehenderetur, exuto quo induebatur cilicio, et corpore a vermibus et sorde aqua mundato, subito instar nivis resplenduit, nec cicatricis vestigium nec pristinæ ægritudinis in carnis superficie deprehendi potuit. Tantæ venustatis et splendoris erat facies ejus, ut quasi alterata non posset agnosci; et dormienti magis quam mortuo multo similior apparebat.

13 Redovnici naime iz Tynemoutha, kad su se okupili da pokopaju njegovo tijelo i pokušali ga prenijeti u svoj samostan, susjedni župljani, bojeći se da ne izgube toliki blago, skupivši veliko mnoštvo nastojali su, prema stvorenoj odluci, silom napasti nositelje i pokopati Božjega slugu u svojoj crkvi. I gle, prostrano more iznenada ispusti maglu, navuče opipljive sjene i tamu te prisili okupljeni puk da luta bespućima kamo nisu znali. A kad su u nekoj crkvi bdjeli uz tijelo Božjega sluge, Božji se čovjek ukaza u snu i opomenu nekoga da u zoru s tijelom žurno pobjegnu zbog puka koji dolazi. Učinivši to, s velikom je čašću pokopan nedaleko od tijela a sv. Osvina, kralja i mučenika, prema jugu u zasvođenom udubljenju zida.

13 Monachi enim de Tynemutha, cum ad sepeliendum corpus ejus congregati, ad monasterium suum transferre tentarent; parochiani vicini tantum amittere thesaurum formidantes, congregata multorum copia vim deferentibus inferre, et in sua ecclesia servum Dei sepelire inito consilio nitebantur. Et ecce mare spatiosum nebulam subito evaporans, umbras palpabiles et tenebras inducens, congregatum populum per invia quo nesciebant oberrare coegit. Cumque in quadam ecclesia cum corpore servi Dei excubias celebrarent, apparens vir Dei in somnis, ut in aurora cum corpore festinatam propter populum supervenientem arriperent fugam, quidam admonuit. Quo facto cum magno honore non longe a corpore a S. Oswini Regis et Martyris, versus Meridiem in latere parietis arcuato sepelitur.

14 Dogodilo se naime još za života Božjega sluge da je neki svećenik, shrvan najtežom bolešću, bio doveden gotovo do posljednjeg daha života. Dok je ležao kao beživotan, Božji je čovjek vidio četu zlih duhova strašna izgleda, spremnu ugrabiti svećenikovu dušu, kako oblijeće cijelu kuću u kojoj je bolesnik ležao. Ustao je iz svoje ćelije i brzim korakom pohitao kući bolesnika. Pogledavši čete duhova, upitao ih je zašto su se tako opaki okupili. Oni pak krajnje drsko odgovoriše i rekoše: Da dušu ovoga, koji je dosad činio djela smrti, odmah sa sobom ugrabimo u pakao. Tada im Božji sluga u snazi Presvetoga Trojstva zapovjedi da mu odmah po redu izlože njegova djela dostojna pakla. Oni strašno vičući iznesoše na vidjelo mnoga nedjela i bezbrojne prijestupe, optužujući ga. Božji pak čovjek iznese jedno kreposno djelo koje je bolesnik nekoć bio učinio i zapovjedi da se na vagi izvaže ono što su zlodusi predbacili, i to malo dobro djelo pretegnu na vagi neizmjerno više od svih iznesenih zala. Zlodusi se silno smetoše i po zaslugama Božjega sluge kao posramljeni iščeznuše zrakom poput muha. Bolesnik pak brzo ozdravi, posvuda razglasi čudo i, popravivši svoj život nabolje, u strahu Gospodnjem ispusti duh.

14 Contigit enim adhuc vivente servo Dei Sacerdotem quemdam infirmitate maxima depressum, quasi ad extremum vitæ spiritum deduci. Cumque velut exanimis decumberet, vidit vir Dei malignorum spirituum catervam aspectu horribilem, ad rapiendam Sacerdotis animam paratam, totam domum, in qua languidus jacebat, circumvolantem. Et exurgens a cella sua, concito gradu ad domum infirmi properavit. Aspiciensque cuneos spirituum, interrogavit eos, cur sic pessimi convenissent. Illi vero nimis improbe respondentes dixerunt: Ut animam hujus, qui hactenus opera mortis complevit, nobis cum illico ad infernum rapiamus. Tunc servus Dei illis in virtute sanctæ Trinitatis præcepit, ut opera sua gehennæ digna sibi feriatim exponere maturarent. Qui horride conclamantes, multa facinora et innumerabilia delicta, eum accusantes, in medium protulerunt. Vir autem Dei opus quoddam virtutis, quod infirmus quandoque egerat, objiciens, quæ dæmones improperaverant in statera jussit ponderari, bonumque illud exiguum omnibus objectis malis in immensum plus in statera ponderavit. Dæmones autem perturbari nimis et per merita servi Dei quasi confusi, velut muscæ per aera evanuerunt. Ægrotus vero cito convalescens, mirabilum ubique propalavit, et vitam suam in melius reformans, in timore Domini spiritum emisit.

13 Dok su neki plovili morem i nastalo nevrijeme, morski se val toliko uzburkao da je svima prijetio više smrću nego životom. Među njima neki čovjek, nekoć blizak i veoma drag Božjemu čovjeku Henriku, poče ga pobožnim vapajima zazivati govoreći: O gospodine moj, slugo Kristov, u čijoj sam službi toliko puta prolio znoj, ne oklijevaj priteći mi u pomoć u tolikoj smrtnoj pogibelji. I gle, odmah mu se ukaže i progovori ovim riječima: Doista si mi nekoć bio privržen i ugodio mi prijateljskim služenjem; izmolio sam stoga od onoga koji zapovijeda vjetrovima i moru spas za tebe i one koji su s tobom. I kad se more smirilo, sretno stigoše u željenu luku.

13 Quibusdam in mari navigantibus et aeris ingruente intemperie, æquoris unda ita commota est, ut omnibus mortem potius quam vitam minaretur. Inter quos quidam viro Dei Henrico quondam familiaris et valde dilectus, devotis clamoribus ceepit eum invocare, dicens: O Domine mi, famule Christi, in cujus ministerio totiens desudavi, in tanto mortis periculo mihi subvenire ne differas. Et ecce mox assistens ei, in hæc verba prorumpens, dixit: Revera tu mihi adhærens quondam placuisti familiariter obsequendo: impetravi ergo ab eo qui ventis imperat et mari, tuam et qui tecum sunt salutem. Sedatoque mari, ad portum optatum prospere pervenerunt.

16 Neki je čovjek bio ukoren od njega jer je u korizmeno vrijeme, uskraćujući bračni dug ženi, odlučio uzdržavati se od nje, a tajnu koju nikome nije bio otkrio Božji je čovjek otkrio kad je ovaj došao k njemu, rekavši: Budući da manje razborito prezireš postelju svoje žene, uskoro ćeš samoga sebe naći na prezrenu i prljavu mjestu. Jedne se pak noći taj čovjek probudio i našao samoga sebe gola kako leži u smrdljivoj staji pod konjskim nogama. Njega je poslije Božji sluga ukorio jer se usudio uzdržavati od postelje svoje supruge bez savjeta duhovnoga oca. Govorio je naime da mu ta drska preuzetnost nije došla od Gospodina, nego na poticaj nečistoga duha, te je stoga nečistim dusima bila dana takva vlast nad njim da ga tako usnuloga prenesu na nečista mjesta. Preminuo je pak Božji sluga Henrik godine Gospodnje tisuću stotinu dvadesete, na 16. siječnja. a Rođendan sv. Osvina, kralja i mučenika, slavi se 20. kolovoza, a prijenos 11. ožujka.

16 Correptus est vir quidam ab eo, quia quadra gesimali tempore debitum subtrahens uxori, ab ea se continere velle disposuit: et secretum quod nulli indicaverat, vir Dei venienti patefecit, dicens: Quia thorum uxoris tuæ minus discretee contemnis, in loco contemptibili et sordido teipsum cito reperies. Nocte vero quadam expergefactus vir ille, reperit se nudum in stabulo fætido infra equorum pedes reclinatum. Quem postea servus Dei corripuit, quia a thoro conjugis suæ sine spiritualis consilio Patris abstinere præsumpsit. Dicebat enim non a Domino, sed immundo spiritu suggerente, temeritatis hujus præsumptionem sibi nequiter accidisse: et ideo talis potestas spiritibus immundis super se data fuit, ut eum ad loca immunda sic dormitantem transportarent. Obiit autem servus Dei Henricus anno Domini millesimo centesimo vicesimo, XVII Kalendas Februarii. a Celebratur S. Oswini Regis et Martyris natalis 20 Aug. Translatio 11 Martii.

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

16. siječnja Kalendar godine