Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak II · 13. siječnja

O sv. Agriciju ili Agreciju, biskupu trierskom

DE S. AGRICIO SIVE AGRÆCIO, EPISCOPO TREVIRENSI

Sadržaj (6)
  1. Napor u obrađivanju vinograda Gospodnjega.
  2. Relikvije koje je donio u Trier.
  3. Kristov čavao, proslavljen čudesima.
  4. Vjera duboko ukorijenjena u Trieru po Agriciju.
  5. Njegova blagost, revnost i ostale kreposti.
  6. Učenici, nasljednik određen s neba, smrt.

Učenici, nasljednik određen s neba, smrt.

Među mnogim dakle mladicama koje je natopio sveti Božji prvosvećenik Agricije izrasle su dvije časne visine, koje su zasjale poput presvijetlih zvijezda Crkve Božje i poput dvaju svijećnjaka ili dviju maslina u hramu Gospodnjem na sve strane širile svjetlo svoga sjaja, naime Maksimin i Paulin, predstojnici trierske metropole, koji su, blistajući sjajem kreposti i obilujući naukom medenoga govora, vjerno radeći na njivi Gospodnjoj i dobro živeći, pružajući primjere sljedbenicima te sretno pretrčavši trku započete borbe sve do dana svoga višega poziva, utvrđeni ugledom božanskih čitanja, poput dobrih pastira koje je poučio i nadahnuo blaženi Agricije, najpobožniji pastir, muževno vojevali protiv bijesa razjarenih vukova za ovce koje im je biskup povjerio.

35 Doista se blaženi Agricije nije mogao sakriti ništa više nego grad sagrađen na gori, dok je saće nauka koje je kapalo s njegovih usana ne samo utažilo glad susjednih naroda nego se glas o sretnome obilju u kratku vremenu proširio i u veoma udaljene krajeve. Stoga a blaženi Maksimin i njegov duhovni sin izvrsne naravi Paulin, potaknuti slavnim glasom o tako velikom mužu, ostavljaju rodno tlo Akvitanije i zapute se u često spominjanu metropolu Belgijske Galije da se od blaženoga Agricija napoje s izvora života. On ih je primio sa svom dobrohotnošću i čuvao u svoj svetosti života, te je prema njima pokazao toliku revnost u duhovnome nauku da bi, kad bi to bilo moguće, u njihovu dojenju bio htio iscijediti sve grudi Svetoga pisma. Nema dakle sumnje, braćo moja, da je ovaj sveti muž proročkim duhom unaprijed spoznao koliko će u kući Božjoj biti potrebni takvi borci, kojima je, kako je poznato, posvetio tako iznimnu brigu za stegu: kako bi oni, poučeni od ovoga slavnog učitelja kršćanske vojske, poslije muževno odbijali sve strijele arijanske nevjere i ne bi oklijevali o ovome savjetniku svoga spasenja izreći onu pohvalu nekoga mudraca:

„Ako se što s usana sviđa, hvala će pripasti savjetniku.”

36 Pošto je dakle ovaj sv. Agricije u hramu Božjem na tako čvrstu stijenu vjere postavio ta dva stupa najsnažnije ljubavi, da se, dokle god se kuća Božja bude oslanjala na njihovu potporu, njezino stanje ne bi poljuljalo puhanjem nikakva vihora ni navalom ikakva udara, napokon se pravednoj providnosti Božje odredbe svidjelo da svoga sveca Agricija, već pritisnuta prevelikom starošću, pozove iz ove doline suza i da ga za muževno pretrčano trkalište ovoga svijeta obdari nagradom vječne odmazde; stoga mu upućuje anđeoski razgovor kojim mu je i nagovijestio vrijeme njegova poziva i božanskim ugledom zapovjedio da jednoga od svoje dvojice, dapače Kristovih učenika, koje je već bio odgojio do snage muževnoga znanja, naime Maksimina, kao starijega po dobi, zaredi za nasljednika u biskupstvu te mu božanskim ugledom povjeri biskupiju koja mu je bila predana apostolskom odlukom.

37 Nije nevjerojatno, braćo, da ovome svetom ocu Agriciju nije nedostajao duh proroštva, kada je poznato da mu je razgovor s anđelima bio prisan. A da je zbog preželjene objave anđeoskoga izvješća kliktao neizrecivim zanosom duha, dokazao je sam ishod. Sazvavši dakle bez ikakva odgađanja silan puk cijeloga grada, sa svom je radošću duha objavio da je blizu vrijeme njegova rastanka od tijela, za koje je rekao da ga je doznao od anđela Božjega; a s nimalo manjom radošću lica i duše obznanio je i to da mu je isti anđeo Božji s neba naložio da na svoje mjesto u biskupskom redu postavi blaženoga Maksimina te da ga bez odgode vlastitom rukom obdari biskupskim blagoslovom.

38 U isto je vrijeme bio neki muž prokušane svetosti imenomb Kirijak, koji je imao sveti običaj svake noći obilaziti bogomolje svetaca; dogodilo se da je jedne noći, dok je po svome uobičajenom molitvenom obilasku ušao u bogomolju sv. Euharija, ugledao kako pokraj njega stoji anđeo Božji, koji mu je također zapovjedio da blaženome Maksiminu po Božjoj zapovijedi priopći neka ne oklijeva prihvatiti čast biskupstva koju će mu predati sv. Agricije. Božji čovjek Kirijak nije oklijevao to priopćiti blaženome Maksiminu, upravo kako mu je bilo zapovjeđeno. No on se, kao čestit nasljedovatelj najdublje poniznosti koja bijaše u njegovu učitelju i strog procjenitelj vlastite krhkosti, smatrao bezvrijednim te se ponizno ispričavao kao nedovoljno dostojan tako uzvišene časti. Ali nakon što je vidio da se Božja volja u toj stvari slaže s ugledom njegova učitelja i s najvećom revnošću svega puka i klera, ni sam nije htio daljnjim oklijevanjem odgađati Božji mig.

39 Uz pristanak i radost svih, sveti učitelj Agricije posvećujec svetoga učenika Maksimina i svojom ga rukom resi biskupskom infulom. Pošto je to prema Božjoj volji i ljudskoj potrebi bilo valjano uređeno, milost vječnoga blagoslova nije se za blaženoga Agricija dugo odgađala. Nije naime nakon toga prošlo mnogo vremena kada je, da bude od Boga, naplatitelja svih dobara, uvršten među slavne Kristove ispovjedaoce i izvrsne pobjednike ovoga svijeta te okrunjen čudesnom krunom nebeske slave, 13. siječnja oslobođen tijela otišao odavde u nebeske visine.

40 Njegovo presveto tijelo, mnogovrsnim patnjama kršćanske vojske očišćeno poput najčišćega zlata i kao spaljeno na žrtveniku križa, ugledni je prvosvećenik Maksimin sa svojim duhovnim sinom Paulinom, mužem u svemu apostolskim, kako se poslije proslavio u arijanskome ratu, uz najveće mnoštvo puka i klera pokopao s dužnim počastima, naime na onomed mjestu i na onaj način polaganja kako je sam najponizniji otac još dok je bio u tijelu odredio i vlastitim ustima zapovjedio svojim učenicima propise svoga ukopa.

41 Kako se može sumnjati, braćo, da ovoga sv. Agricija Božja ruka mnogostruko kruni, naime za mnogostruke zgrade njegove gradnje podignute na temelju koji jest Krist, bilo dosad u ovoj Crkvi, bilo one koje će se u sva buduća vremena podizati? Jer kao što se svaka nadgradnja građevine diže s temelja i odatle crpi svu snagu postojanosti, tako se s pravom nakon Gospodina blaženome Agriciju, najčvršćem temelju naše vjere, pripisuje sve što je u ovome hramu Božjem, koji smo mi, građevina Božja, njiva Božja, zdanje Božje, bilo dosad nadograđeno, bilo ono za što se nadamo da će se odsada nadograđivati. Stoga ga Gospodin s pravom neprocjenjivo kruni, jer se po njemu za samoga Gospodina, koji je trajni stanar čista srca, u nama pripravlja prebivalište neusporedive vrijednosti koje će ostati uvijeke. „Riječ je tijelom postala” i, objavljena nam njegovim spasonosnim naukom i naukom njegovih nasljednika, prebivat će u nama.

42 Poput kakve slavne materijalne građevine opisali smo dakle na neki način stanje ove Crkve kao svojevrsno zdanje duhovne gradnje, kojoj smo za temelj postavili blaženoga Agricija, a ostalo što pripada ovoj građevini, dapače što u najvećoj mjeri uvećava samu slavnu veličanstvenost ove kuće Božje, smjestili smo, doduše u donekle sažetu sažimanju, ipak u sklop ovoga izlaganja, i to onim redom govora kojim nam se činilo da sam sklop ovoga gradiva u razumnu prigodu pruža svakoga pojedinoga od tih živih kamenova. A ovo su kamenovi neprocjenjive vrijednosti što blistaju u kući Božjoj: Maksimin, Agricije koji je i prvi, te Nicetije, slavni prvosvećenici, istaknuti svetošću, koji hram Gospodnji nemalo rese, a u najvećoj mjeri učvršćuju. O njima dakle, o Nicetiju i o Agriciju, zbog čijega smo imena i spomena ovo i sve ostalo opisali i iznijeli, moramo imati vjeru i čvrstu nadu da koliko sada resi lice ovoga hrama, toliko i još više zauvijek mogu umilostiviti lice

Suca i svjedoka Gospodina našega Isusa Krista, koji živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

a Životopis sv. Maksimina 20. svibnja: „Maksimin je po Božjem nadahnuću ostavio rodno tlo te, preselivši se u Belgijsku Galiju, zastao u gradu Trieru i podvrgao se pouci uglednoga prvosvećenika Agricija, u kojem se isticalo toliko obilje duhovne milosti da je vrhunac dostojanstva resio naslovom svetosti. Glas o tome bio je privukao kako druge iz različitih krajeva, tako i ovoga Maksimina.” Isto se drugdje kaže o Paulinu.
b O ovome sv. Kirijaku govorit ćemo 6. ožujka.
c U životopisu sv. Maksimina kaže se samo da ga je sv. Agricije, utvrdivši ga svojim blagoslovima, odredio za budućega prvosvećenika nakon sebe. A nakon Agricijeve smrti sv. Maksimina su pristankom svetih redova i nastojanjem svega puka susjedni biskupi uzvisili na biskupsko dostojanstvo. Isto piše Brower.
d O prvome mjestu ukopa sv. Agricija, veli Brower, razilaze se mišljenja starih: naime prema ispravama samostana sv. Maksimina ondje je od mnogih stoljeća pohranjen i štovan, kako je i danas najpouzdanije posvjedočeno. No ipak se u javnim spisima trierskih djela navodi da je pokopan uz tijelo sv. Euharija; to je mjesto u samostanu sv. Matije bilo posvećeno ukopu starih biskupa, gdje je nekoć postojao i natpis sv. Agricija. Uostalom, ta okolnost, u sjećanju predaka nedovoljno razborito razmotrena, otvorila je prostor neslogama loša primjera, jer su redovnici s obje strane jednako pobožnom koliko i upornom revnošću prisvajali tijelo blaženoga prvosvećenika za sebe. No pošto je stvar brižljivo raspravljena i posve razjašnjena, odluka prvosvećenika izvrsne uspomene Rikarda bila je da se pitanje prvoga ukopa ostavi po strani, a da se, kako je utvrđeno da su činili preci, u samome samostanu sv. Maksimina štuju i pepeo i uspomena preblaženoga prvosvećenika. Tako on. Predaja kaže da se glava čuva u Kölnu.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

13. siječnja Kalendar godine