Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak IV · 1. veljače

O svetim mučenicima Agripanu biskupu i Urzicinu u Le Puyu u Galiji

DE SANCTIS MARTYRIBUS AGRIPPANO EPISCOPO ET URSICINO PODII IN GALLIA

Sadržaj (2)
  1. Drugi životopis.
  2. Prijenos sv. Agripana

Vellava, grad Prve Akvitanije, koji spominje Grgur iz Toursa u knj. 10 Hist. Franc., pogl. 25, glavni grad oblasti Velauna koju Francuzi sada nazivaju le pays de Velay; drugi ga nazivaju Anicium po obronku ili brežuljku Aniciju na kojem je smješten; Papirije Masson naziva ga Avicium; u narodu se već više stoljeća unatrag zove Podium, što znači brežuljak ili brdo. Jer kao što su mnogi gradovi Gala, nekoć sagrađeni na brežuljcima, završavali na dunum, što je na njihovu starom jeziku značilo uspon, tako je poslije s gotovo istim značenjem imenima gradova dodana riječ Podium, koju Francuzi izgovaraju Puy, a stanovnici Toulousea Pech, kao Podium-Laurentii, Puis-Laurens, Pech Laurens. To je zapazio Vilim Catel u knj. 2 djela Historiæ Languedociæ kod Velauna u Akvitaniji.

2 A Anicium, odnosno Podium S. Mariæ, najveći je od svih gradova Languedoca poslije Toulousea, kako prenose isti Catel i Franjo Ranchin. Biskupsko sjedište ima od najstarijih vremena, bilo da je ondje smješteno čim su Velauni primili vjeru, bilo da ga je, što ih više misli, onamo prenio sv. Evodije iz gradića Saint-Paulien, za koji misle da je Περεσιον, Ruesium, koji slavi Ptolemej u knj. 2, pogl. 7, na 3. tabli Europe. Štoviše, biskup toga grada, premda je u djelu Notitia civitatum stavljen pod nadbiskupa Bourgesa, ipak je izuzet iz njegove jurisdikcije i pokorava se jedino rimskom prvosvećeniku.

Petnaesti biskup 3 Petnaesti biskup toga grada bio je sv. Agripan, kako svjedoče autori Catel, Klaudije Robert, Ivan Chenu i naš Odo Gissey. Štuje se 1. veljače; na taj dan Filip Ferrari ima ovo: „U Le Puyu u Galiji, sv. Agripana, biskupa istoga grada i mučenika.” Saussay je opširnijom pohvalom obuhvatio njegova djela, kao i Gissey u knj. 1 djela Historiæ Aniciensis, pogl. 32, gdje prenosi da se na francuskom naziva S. Aggreve. Dvostruka njegova djela iz Le Puya poslao nam je Ivan Natalis;

Djela;

C prva, podijeljena u devet vrlo kratkih čitanja, uzeo je iz rukopisnoga kodeksa kolegija naše Družbe u tom gradu, ovako naslovljenoga: „Ovdje započinje drugi ferijal... crkve bl. Marije, biskupije Le Puy.” Kasnija djela prepisana su iz djela Ex Officio Sanctorum peculiarium sanctae, augustæ et illustris Ecclesiæ Cathedralis B. Mariæ Aniciensis, immediate Romanæ subditae, ad formam Breviarii Romani redacto. To je naslov knjige izdane godine 1624. To su pak tri čitanja drugoga, kako ga nazivaju, nokturna. Dob; mučeništvo, je li naneseno od pogana?

4 Oba ova djela označuju vrijeme sv. Agripana, dok prenose da ga je Velaunima za biskupa poslao sv. papa Martin, koji je, kako ćemo reći uz njegov Životopis 12. studenoga, stupio na papinstvo Kristove 649. godine, a umro u progonstvu 665. godine. Koliko je dugo Agripan stolovao, nigdje se ne navodi. Ubijen je dok se vraćao iz Rima, u biskupiji Viviers na granici Velauna, od štovatelja idola, za koje bi se možda netko začudio da su tada postojali usred Galije, te bi radije nagađao da su ga ubili drugi opaki ljudi čije je zločine korio, a da su potomci, smatrajući da takva strašna sramota ne priliči kršćanima, to pripisali poganima, premda je, kako pripovijeda Turonski u knj. 10, pogl. 25, u vrijeme sv. Aurelija, 12. biskupa Velauna, gotovo 60 godina prije

Agripanova ubojstva, u Berryju postojao neki vrač koji je zapovijedao da ga štuju kao Krista, vodeći uokolo neku ženu kojoj je dao da je zovu Marijom; i kad su oboje bili ubijeni, „ipak oni ljudi”, kaže Turonski, „koje je đavolskom obmanom bio smeo da mu povjeruju, nikada se nisu vratili zdravom razumu, nego su ovoga uvijek priznavali kao Krista, a onu Mariju kao da ima udjela u božanstvu.” I veoma mnogi, kako ondje dodaje, zaneseni ljudi po Galijama pojaviše se potaknuti sličnim bijesom. Tom su kugom možda bili zaraženi oni koji su digli ruke na svetoga biskupa, i tim su razlogom bili više razdraženi na njegovo ubojstvo što su njihova lažnog Krista na području grada Vellave ubili oni koje je bio poslao Aurelije, Agripanov prethodnik. Mogao je ondje postojati i drugi ološ bezbožnika, vezan magijskim i idolopokloničkim opsjenama.

5 Mjesto mučeništva povijest Prijenosa naziva Chinacum, mjesto mučeništva a Saussay Chliviacum; Gissey piše da se nekoć zvalo Chinacum, a sada gradić sv. Agripana, u narodu S. Aggreve, te da je na vrhu susjednoga brda postojala crkva posvećena ovome svecu, koju su, kao i bezbrojne druge, po sjećanju naših otaca srušili kalvinisti. Malo ispod tvrđave, na obronku istoga (kako mislim) brda, posjećuje se mjesto gdje mu je bila odrubljena glava, a naziva se kod sv. Urzicina, koji mu je bio drug u slavnom mučeništvu, zasluženo sada kod sv. Urzicina,

6 Povijest Prijenosa iz istoga Časoslova Le Puya poslao nam je Bellus. Taj je sveti zalog najprije bio položen u kapelicu sv. Stjepana Prvomučenika, koja je prijenos; sada podzemna, jer je iznad nje sagrađena crkva sv. Jurja. Stoga Saussay kaže da je bio položen u kriptu sv. Jurja. Odatle je prenesen u katedralnu baziliku Bogorodice Djevice, a naposljetku u crkvu sagrađenu njemu na čast od istoga Dulcidija, kako piše Gissey, u čijem se glavnom oltaru čuva zajedno s tijelom sv. Urzicina.

6 Godine Kristove 1522., dana 6. travnja, Antun de Chabanis, 74. biskup Le Puya, preko svoga pomoćnog biskupa Stjepana de Pressuris iz Reda manje braće, troadskoga biskupa, pobrinuo se da se otvori škrinja i pregledaju relikvije sv. Agripana. On dakle, svečano obavivši svetu službu na njegovu oltaru i održavši narodu birani govor o njegovim krepostima, iz kamenoga spomenika, koji je stajao vrlo čvrsto zatvoren u istom glavnom oltaru, iznese drvenu škrinjicu u kojoj su bile zatvorene relikvije, a sama od starosti nije izgubila ništa od svoga sjaja, tako da se činila posve novom. Glava je bila pohranjena unutar okrugle olovne posudice, umotana u bisusno platno i laneno platno, tako čista kao da su ondje bila položena tek toga prvog dana. Sve je to bilo javno izloženo na nekoliko dana kako bi se udovoljilo pobožnosti naroda, te su u to vrijeme veoma mnogi bili oslobođeni raznih bolesti. U istom kamenom spremištu pronađena je još jedna drvena škrinjica u kojoj su bile neke relikvije sv. Saturnina, sv. Gertrude, sv. Fuska, sv. Geralda Aurillačkog, grofa kod Arverna, sv. Martina, sv. Magdalene i drugih, te čestica životvornoga Križa.

škrinjica. Odredio je nedugo zatim 15. listopada iste godine biskup Antun da se Prijenos sv. Agripana, koji se prije slavio 25. listopada, ubuduće slavi 6. studenoga, premda ni na jedan od ta dva dana ni u jednom martirologiju koji smo vidjeli nije zabilježen spomen na taj događaj. Gissey navodi onaj iz Le Puya. Ti su sveti zalozi ponovno pohranjeni u isti kameni spomenik. Samo su glava i jedna ruka bile držane odvojeno kako bi se zatvorile u srebrne škrinjice. Iz rukopisa kolegija Družbe Isusove u Le Puyu.

Pošto je dakle blaženi Agripan vukao podrijetlo od najplemenitijih roditelja i bio rodom iz Španjolske, ipak je bio prožet slobodnim umijećima. Kad je pak stigao u mladenačku dob, roditelji su ga, zato što je bio jedinac, svakako silili na ženidbu. A kad mu je to došlo do znanja, ne pitajući roditelje za savjet, uputi se u Rim i tako se zaokupi služenjem Bogu da je bio obuzet ljubavlju prema papi. I tako blaženi Agripan zadobi stupanj i dostojanstvo biskupstva te ondje od vrhovnoga prvosvećenika bi posvećen za biskupa Velauna. Primivši dakle toliku službu dostojanstva, svom se snagom trudio iskorijeniti heretičku opačinu. I pošto se dugo borio s poganima i bezbožnicima, neka je plemenita žena sazivala narod k kipovima bogova. Kad je pak vidjela da je zavedena, nagovori pogane i bezbožnike da bude kažnjen okrutnom smrću. Zatim, pošto su se s tim istim Kristovim mučenikom mnogo borili i nisu ga mogli pobijediti ni molbom ni novcem, bi osuđen na smrtnu kaznu. Ovaj Božji muž dovrši svoje mučeništvo, a njegova glava, odskočivši u ravnicu, pade u izvor, iz čije su vode dakako kršteni pravednici. a Stirpare znači iščupati iz korijena. Za očistiti upotrijebio ga je sv. Ambrozije u knj. 9 djela In Lucam, odjeljak 4: „Običavao je”, kaže, „čistiti njivu da trnje ne ozlijedi pupoljak, da sjena lišća ne buja previše.”

Drugi životopis.

iz Časoslova Crkve u Le Puyu.

Agripan, jedini mučenik među biskupima Le Puya, rođen u Španjolskoj, kao dječak je pohađao škole s takvom srećom nadarenosti da je lako nadmašivao suučenike. Kad bi ga učitelj tražio radi jela, češće su ga nalazili u hramu kako se moli klečeći. Dok su ga roditelji, kojima je bio jedino potomstvo, pokušavali uvući u ženidbu, potajno se uputi u Rim. U Rimu učeni muž nije mogao ostati skriven a da ga sam vrhovni prvosvećenik Martin Prvi ne pošalje kao pastira Crkvi u Le Puyu, koja je bila lišena pastira, posvetivši ga isti prvosvećenik za biskupa Velauna. U to je vrijeme pokrajina Velay još bila ukaljana poganskim obredom, a arijanska ib helvidijevska herezac okuživale su tu istu zemlju. Spreman boriti se protiv ovih triju čudovišta, Agripan se utvrđuje zaštitom uzdržljivosti, zabranjuje si meso i vino, čestom propovijeđu riječi Božje naoružava katolike, izaziva herezu, napada poganstvo. Slomljeni ovim Agripanovim nastojanjima, protivnici spremaju zamke svetomu biskupu: novcem potkupe brijača da mu, dok po običaju brije kosu i bradu, prereže grkljan i ubije ga. Dođe brijač ubojica: „Nećeš moći”, reče Agripan, „danas izvršiti ono što u duhu smjeraš; meni valja ići dalje. Ipak ne bih htio da ikako prestaneš podrezivati bradu i vlasi.” Potresen time, brijač se suzdrži od zločina te ošišanu Agripanovu bradu pobožno sačuva za sebe; ona je poslije, predana Crkvi u Grenobleu, postala slavna po čudesima, osobito u tjeranju bolesti koje nastaju oko lica. Otišavši u Rim k prvosvećeniku, Agripan, dok se odande vraćao svome stadu, naiđe na štovatelje idola na otprilike dvadeset milja od grada Le Puya te se obori protiv njihovih svetogrdnih obreda. Zbog toga ga bace u okove, a trećega dana nakon toga, na poticaj poganske gospodarice toga mjesta, odrube mu glavu zajedno sa slugom Urzicinom. Kad je pak Agripanova glava pala u dolinu podno mjesta, odmah izbi izvor na mjestu gdje se zaustavila, koji je poslije služio za liječenje bolesti,d a ponajviše za krštenje. Kod njegovih svetih udova predanih ukopu katolici su često držali straže, gdje su bili napajani nebeskim utjehama. Prenosi se da je mučeništvom uznesen 1. veljače.

a To je bio sv. Benignus, čiji je rođendan za nebo Saussay odredio za 12. studenoga.
b Nije čudno što je helvidijevska hereza harala zajedno s arijanskom; gotovo nitko tko huli na Sina Božjega s Arijem nije a da ujedno nije bezbožan prema Majci s Helvidijem, učenikom arijanskog biskupa Auksencija Milanskog, koji je tvrdio da je Kristova Majka nakon njegova rođenja rodila više sinova od Josipa, te izjednačavao ženidbu s djevičanstvom.
c Gissey dodaje sabelijevsku, koja je ukidala razliku osoba u Trojstvu. I nije čudno što su u Galijama preostale klice te hereze, u koju je kralj Hilperik, Klotarov sin, napisanim proglasom pokušao uvjeriti biskupe Galija, kako prenosi sv. Grgur iz Toursa u knj. 8 Hist. Franc., pogl. 44.
d Saussay piše da bolesnici pijenjem s toga izvora sve do današnjih dana primaju olakšanje od bolesti. Isto prenosi Gissey.

Prijenos sv. Agripana

iz istoga Časoslova Le Puya.

Čim je blaženi Agripan bio uznesen mučeništvom i njegovo tijelo predano ukopu, donosio je lijek čestim bolestima, jer je toliko bolesnika okrijepio svojom zaštitom da su se kod njegova groba održavala česta bdjenja i mnoga hodočašća; zbog toga je gradić u kojem su udovi počivali, odbacivši staro ime koje bijaše Chinacum, uzeo sebi ime po sv. Agripanu. Pripovijedaju da je neki stranac slomljene noge s velikom mukom došao do njegova groba te čim ga je dotaknuo, odmah stao zdrav i čvrstim korakom, nimalo ne šepajući, vratio se na svoj prag. Ondje je netko, dugo bacan groznicom, jedva držao kožu na kostima, ali je zaslugom blaženoga mučenika sav grozničavi žar bio otjeran i bolesnik vraćen u prijašnje zdravlje. Već je stajala kapelica iznad Agripanova groba kad je Dulcidije, neposredno nakon sv. Agripana biskup Le Puya, željan tolikoga zaloga, zatražio od biskupa Viviersa (jer se na području Viviersa nalazi Chinacum, gdje su bili pohranjeni udovi bl. Agripana) da mu bude dopušteno izvađeno iz groba tijelo blaženoga mučenika prenijeti u Le Puy, budući da je nekoć bio biskup stolice u Le Puyu. Pristade biskup Viviersa: prenosi se iz Chinacuma u Le Puy sveto tijelo Agripanovo i u Le Puyu biva pohranjeno u podzemnoj kapelici posvećenoj Stjepanu Prvomučeniku, gdje je ponovilo nekadašnja čudesa. Između ostaloga vrijedno je spomena ovo. Pred škrinjom udova gorjela je voštana svijeća utaknuta u željezo: kad je plamen potrošio vosak svijeće, željezo koje je bilo ispod nje gorjelo je posve jednako kao i sama svijeća. Na istom mjestu ulje koje se ulijevalo u upaljene svjetiljke nije se trošilo plamenom svjetiljaka. Iz kapelice sv. Stjepana Agripanovo je tijelo poslije bilo preneseno na glavni oltar bl. Djevice; odatle je nakon raznih bdjenja kod njega i raznih oblika štovanja i molitava bilo preneseno u crkvu nedavno sagrađenu i posvećenu Agripanovu imenu, gdje se i danas štuje i zaziva. Nekoć se slavio Prijenos toga slavnoga mučenika dvadeset petoga listopada, svake godine kad bi se taj dan vratio; ipak, pošto je godine tisuću petsto dvadeset druge, šestoga dana travnja, škrinja mučenikova bila otvorena te stajala izložena, a relikvije ne bez koristi za bolesnike bile javno izložene nekoliko dana, Antun, tadašnji biskup Le Puya A tadašnji biskup Le Puya odredio je proglasom da će ubuduće šestoga dana studenoga Prijenos tijela sv. Agripana biti blagdan svake godine, što se poslije i obdržavalo.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

1. veljače Kalendar godine