Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak IV · 1. veljače

O sv. Verdijani, djevici iz Castelfiorentina u Etruriji

DE S. VERDIANA VIRGINE CASTELLI-FLORENTINI IN ETRURIA,

Sadržaj (9)
  1. Prethodni komentar.
  2. § I. Doba, zavjetovanje i djela sv. Verdijane.
  3. C § III. Himan o sv. Verdijani
  4. Suživot Verdijane i zmija.
  5. Čudesa sv. Verdijane za života.
  6. Smrt sv. Verdijane proslavljena čudesima.
  7. Sprovod sv. Verdijane obavljen ne bez čudesa.
  8. Čudesa u crkvi sv. Verdijane.
  9. Razna ozdravljenja po pomoći sv. Verdijane.

Razna ozdravljenja po pomoći sv. Verdijane.

Nekomu Ugarskom upravitelju žitnice, po imenu Ivanu, za vrijeme borbe bila je ranjena potkoljenica, te se ni uz mnoge primijenjene lijekove nije mogla tako izliječiti da ne bi i sam šepao i da u rani ne bi ostao zabijen željezni vrh strijele, odakle je neprestano istjecala obilna sukrvica. Ta je nevolja, kako je pouzdano utvrđeno, trajala pet godina. Postavši zatim nadzornikom žita u Firenci, kad je čuo da se spominju mnoga glasovita čudesa sv. Verdijane, više je puta veoma pobožno zazvao njezinu pomoć, pohodio crkvu i prinio darove. Jednoga dana, vraćajući se kući, osjetio je nekakav svrbež na samome mjestu rane te, povukavši čizmu i zavoje, lagano protrlja potkoljenicu; i iznenada, ne bez divljenja njega i njegovih pratitelja, željezo je samo od sebe izašlo iz rane, bez ikakve njegove boli, i (što je uistinu čudesno) na njegovoj se potkoljenici nije pojavio ni ožiljak od rane. Stoga je, zahvalivši Svetici i prinijevši darove, vratio se svojoj kući.

38 Neka žena, po imenu Landina, pritisnuta teškom i dugotrajnom bolešću, te tako ružno zgrčena da se nije mogla ni osloniti na noge, ni služiti se rukama ili šakama, ni hodati, pa čak ni sama uzimati hranu,

A potrošila je mnogo na liječnike i lijekove, a nikakva lijeka nije iskusila. Bez sumnje je Bog njezino ozdravljenje bio sačuvao za svoju Sveticu. Napokon, položivši svu nadu u Boga i svetu Verdijanu, pobrine se da je odvezu k njezinu grobu: ondje sa suzama moli pomoć od Boga i njegove službenice. Što bijaše kraj molitve, to bijaše i kraj boli i zgrčenosti udova. Jer kad je gotovo u svim kostima osjetila nekakvo pucketanje i pokret, iznenada ustane zdrava i okretna, tako da joj se poslije činilo kako je stekla mnogo veće i čvršće snage nego prije. Zahvalila je Bogu i svetoj Djevici te se vratila kući.

39 Neki firentinski građanin, dok je obnašao službu poglavara u Castelfiorentinu, bolovao je od veoma teške kile, tako da se činilo kako mu sva crijeva ispadaju. Ali kad je vidio kakva se čudesa s neba svakodnevno događaju po zaslugama sv. Verdijane, pohodio je njezino sveto tijelo: učinivši zavjete, zadobio je potpuno zdravlje te zahvalio Bogu i Verdijani.

40 Kolika je bila njezina moć u izgonjenju najgorih zloduha iz ljudskih tijela, za koje neuki puk drži da su duše odvojene od tijela, može se dokazati tolikim svjedočanstvima koliko je bilo i koliko jest ljudi u toj pokrajini. Navest ću jedan jedini primjer.

41 Opsjednuti čovjek, dovezen na tovarnoj životinji, ali za nju svezan zbog neobuzdanih pokreta, došao je na grob Svetice. Ondje ga je svećenik (zvao se Antun iz Bagna, ako me pamćenje ne vara) svetim riječima, uz zaklinjanje zaslugama Verdijane, prisilio da odstupi iz zlostavljanoga tijela, pa je napokon nakon mnogo opiranja obećao da će izaći; kao dokaz bit će crijep otrgnut s krova i bačen daleko. I nije tada prevario otac laži: otišao je naime, i u istome trenutku ondje je nastao silan potres i tutnjava, tako da je sve obuzeo strah da se crkva možda zbog potresa ne sruši: jedan je pak crijep tolikom snagom udario u neki grob na groblju da se rasprsnuo u najsitnije djeliće na sve strane, pred očima nemaloga broja ljudi iz puka. Tako je onaj čovjek, po zaslugama sv. Verdijane, bio oslobođen.

42 Kako su, kako to biva, rasle međusobne mržnje među ljudima toga kraja, stranke su s obiju strana posegnule za oružjem: jedan je zadobio tešku ranu na glavi, tako da je i krhotina mača ostala zabijena u lubanju te se vjerovalo da će svaki čas izdahnuti. Ukućani su ga usrdnim molitvama preporučili sv. Verdijani, kojoj bijahu veoma odani. On noću, između sna i jave, pritisnut teškom tugom, vidi čestitu gospođu odjevenu u bijelo kako obilazi sobu, a osobito postelju u kojoj je ležao, te ide sad amo sad tamo moleći i netremice motri bolesnika, i činilo mu se da je čuje kako govori: „Evo me.” I iznenada osjeti kako se željezo zabijeno u glavu pomiče, ne bez velike muke. Tada pak, posve probuđen, svojim povikom probudi sve ukućane i ispripovjedi viđenje: oni zadivljeni odvežu zavoje s glave i vide željezo izbačeno iz rane: on je za nekoliko dana ozdravio i poslije živio još mnogo godina.

Čudesa sv. Verdijane kojih je pisac bio očevidac.

Kad sam bio još sasvim mladić, moga je oca teška bolest prikovala uz postelju, tako da nije mogao uzimati nikakvu hranu. Kako su već prolazili mnogi tjedni, činilo se da ide prema smrti: tugovala je majka što ostaje s brojnom i još nejaka djecom, zapletena u obračune robe i novca koji su joj se dugovali i koje je sama dugovala. Kad sam to čuo, sam od sebe, ili radije na poticaj Božji, veljače, sv. I., odem k oltaru sv. Verdijane: još se i sada sjećam da sam kupio i zapalio svijeće, izlio molitve i preporučio Svetici svoga oca. Vrativši se kući, nađoh ga kako sjedi u postelji i uzima hranu: i ubrzo zadobivši potpuno zdravlje, poživio je još trideset i pet godina.

44 Kad je moj rođeni brat bolovao, nakon što bijahu izrečeni zavjeti sv. Verdijani, odlučili su da ga radi udisanja svježega zraka valja odvesti u Castelfiorentino. Ali kad je stigao do svratišta koje zovu Mali Hrast, udaljenoga pet milja od Firence, zbog prevelike je slabosti bio prisiljen stati. Prenesen je u sobu, gdje se već činilo da će ispustiti dušu, jer mu je ponestalo snage i oči su mu već klonule; moja majka, koja je tada bila nazočna, plačući glasno zavapi: „Sveta Verdijana, priteci mu u pomoć.” Iznenada je došao k sebi i povratio snagu.

45 Otprilike u isto vrijeme, dok sam stajao na vratima naše radionice, neka je žena, rođena u istome kotaru, za kaznu svojih grijeha bila opsjednuta od zloduha, te su je njezini, posjednutu na tovarnu životinju, vodili tim trgom prema crkvi sv. Verdijane, dok je ona cijelim putem neprestano vikala: „Jao meni! Jao meni!” Na trgu su se igrali neki ljudi, od kojih jedan, po imenu Junipero, brat Hipolita Bartolinija, drugi i treći put odgovori: „Hej ti, predaj se Bogu.” A zloduh reče: „Imam je, imam.” Kad je stigla do crkve sv. Verdijane i kad su je njezini pratitelji htjeli skinuti sa životinje na zemlju da bi je doveli pred oltar Svetice, jer je prije, kako se pripovijedalo, bila pribjegla čaranjima neke vračare, iznenada ju je đavao ugušio. Svi su ostali zapanjeni neobičnim događajem. Ja sam bio nazočan i sve vidio vlastitim očima, kao i mnogi drugi: što sam stoga ovdje odlučio zabilježiti na zastrašenje drugima.

46 Kad sam godine 1407. u Fanu u Picenu držao propovijedi u katedralnoj bazilici, zamoljen da za neku časnu gospođu, po imenu Petru, suprugu Šimuna Bertija, svladanu teškom bolešću i već od liječnika otpisanu, izlijem molitve Bogu i da je pohodim, rado sam učinio oboje: njoj pak i nazočnima savjetovao sam da zazovu pomoć sv. Verdijane, premda je u tim krajevima tada bila nepoznata. Molitve nisu bile uzaludne. Odmah joj je vraćeno zdravlje, te je u crkvi sv. Dominika objesila sliku sv. Verdijane naslikanu na daščici.

47 Albert de Francis, koji je živio na firentinskom području uz granicu sa Sienom, bio je optužen za smrtni zločin i odlukom Firentinske Republike predan u tamnicu: ali kako ga se nije moglo uvjerljivo dokazati krivim za podmetnuti zločin, primijenjena su mučenja, pod čijom je okrutnošću priznao zločin koji ipak nije počinio, te je osuđen na smrt. U tamnicu su dovedena dva redovnika da ga potaknu da kršćanski podnese smrt. On je najprije veoma pobožno zazvao pomoć sv. Verdijane: zatim je malo otpočinuo, i između sna i jave ukazala mu se Svetica u časnoj odjeći, kako se obično slika, te mu ovako progovorila: „Alberte, čega se bojiš? Što sumnjaš? Pouzdaj se u božansko milosrđe.” Rekavši to, nestala mu je s očiju. Viđenje je ispripovjedio redovnicima. Sutradan je po običaju izveden pred puk: spisi se javno čitaju: dok se to zbiva, on zaziva ime Božje i preporučuje se njegovu milosrđu. Tada pak, premda je prije nebo bilo posve vedro i mirno, iznenada nastane silna i posve neobična oluja te silovit vihor, koji iz ruku bilježnika istrgne list na kojem je bila zapisana sva njegova parnica i presuda: niti se taj list, premda su ga mnogi nastojali sustići i uhvatiti, ikada više mogao pronaći. Svi uglas povikaše: „Čudo, čudo!” Prvi su se stražari s optuženikom udaljili i razglašavali čudo. Optuženik je izjavio da je zločin lažno priznao, svladan mukama:

A i tako je Božjom voljom i zaštitom svete Verdijane oslobođen, te joj je, osim drugih darova, prinio svoj lik s kladom i krvnikovim mačem, koji su dugo visjeli na spomen čuda, na čast sv. Verdijane, koja na nebu živi i slavi pobjedu u beskonačne vijeke. Amen. a Fanum, ili Fanum Fortunae, drevni je grad na obali Jadranskoga mora.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

1. veljače Kalendar godine