Stari tiskani brevijar crkve u Quimperu u Armoričkoj Britaniji 1. veljače nakon tri čitanja o sv. Ignaciju i devet o sv. Brigiti dodaje ovo: Istoga dana o sv. Tujanu, opatu, iz zajedničkoga slavlja jednoga ispovjedaoca koji nije biskup. Ništa o njemu drugdje nismo zapazili. Pojavila se sumnja nije li to možda sv. Tudin, drug sv. Vinvaloeja i učenik sv. Korentina: ali ovaj se u istome brevijaru u djelu Vita S. Corentini izričito naziva Tudin, a ne Tujan.
Mučenika Pikta na temelju svjedočanstva više starih martirologija uvrstili smo 9. siječnja. O ovome jedino stari rimski martirologij, odnosno martirologij sv. Jeronima, 1. veljače bilježi: I preminuće biskupa Pikta. On nam je nepoznat. Onaj naime za kojega Baronije u 9. svesku djela Annales pod godinom 721., br. 8, kaže da je potpisao rimsku sinodu kao Pikt, biskup Škotske, u 3. svesku zbirke Concilia naziva se Fergust, biskup Škotske Pikt, tako da je Pikt narodnosna oznaka, a ne osobno ime muža. A i mlađi je nego da bi se činilo kako ga je u Jeronimov martirologij mogao dopisati sv. Vilibrord. Dempster u djelu Historia Ecclesiastica gentis Scotorum, 16, br. 533, tvrdi da je poznato kako je bio biskup Pikta. Ovaj je naš stariji, ali ne znamo kojega je sjedišta, pa ni kojega naroda bio biskup.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.