O bl. Anđeli i njezinu životu
De b. Angela, ejusque vita
Sudovi Ubertina iz Casalea i Maksimilijana Sandäusa.
Ubertini de Casali, et Maximil. Sandæi, judicia.
Čini se da ovdje valja dodati ono što su o bl. Anđeli predala dva glasovita pisca. Prvi je Ubertin iz Casalea, muž velike pobožnosti i izvanredna duha. On u 1. prologu 1. knjige djela Arbor vitæ crucifixæ Jesu ovako piše: „U dvadeset i petoj pak godini svojega izopačenoga redovničkog života (bila je to, kako je iz drugih mjesta očito, godina Kristova 1298.) na čudesan me način, koji ovdje prešućujem, Gospodin milosrdno priveo k poznavanju časne Majke i presvete Anđele iz Foligna, koja je na zemlji vodila uistinu anđeoski život. Njoj je Isus tako otkrio nedostatke mojega srca i svoja tajna dobročinstva da nisam mogao posumnjati kako je to upravo on koji u njoj govori, te mi je tako sve moje negdašnje darove, izgubljene mojom zloćom, vratio neizmjerno umnožene, tako da otada više nisam bio onaj koji sam bio prije. I neiskusnomu dotad sjajem svoje rasplamsavajuće istine preobrazio je čitavo lice mojega uma, te je tako odagnao slabosti i klonulosti od duše i tijela i obnovio prijašnju rastrojenost da nitko zdrave pameti, tko me je prije poznavao, ne može posumnjati kako se Kristov duh u meni nanovo rodio. Stoga, htjeli to ili ne htjeli zavidnici koji umanjuju svetost besprijekornoga života te presvete duše i božansku promjenu koja na njezinu riječ i zaslugu nastaje u životu mnogih, samu je Anđelu Bog postavio, s obzirom na mnoge duhovne sinove, Majkom lijepe ljubavi i straha i veličine i svete nade, jer im s njom zajedno dolaze sva dobra i nebrojena čestitost po njezinim rukama, čak i mnogima koji su u prijašnja vremena bili raspušteni.” Veliko je to svjedočanstvo sveta i od Boga prosvijetljena pisca o Anđeli.
Adjicienda huc videntur quæ de B. Angela duo præclari scriptores tradidere. Prior est Ubertinus de Casali, magna pietate et eximio spiritu vir. Hic Prologo 1, lib. 1, Arboris vitæ crucifixæ Jesu, ita scribit: Vigesimoquinto autem anno religionis meæ deformatæ (is fuit, ut ex aliis locis patet, Christi MCCXCVIII) miro modo, quem prætereo, ad reverendæ Matris et sanctissimæ Angelæ de Fulgineo, vere Angelicæ vitæ in terris, misericorditer me adduxit notitiam. Cui sic cordis mei defectus, et sua secreta beneficia revelavit Jesus, ut dubitare non possem ipsum esse, qui loquebatur in illa: et sic omnia dona mea prima, per meam malitiam perdita, in immensum multiplicata restituit; ut jam ex tunc non fuerim ille qui fui. Et in expertis prius suæ veritatis inflammantis splendoribus totam mentis meæ faciem immutavit; et infirmitates et languores ab anima et corpore sic repulit, et priores distractiones renovavit; ut nullus sanæ mentis, qui me prius cognoverit, habeat dubitare, quin spiritus Christi in me sit de novo genitus. Ac per hoc velint nolint æmuli detrahentes sanctitati irreprehensibilis vitæ illius sanctissimæ animæ, et mutationi divinæ, quæ ad ejus verbum et meritum oritur in vita multorum, ipsa Angela est constituta a Deo, respectu multorum filiorum spiritualium, Mater pulcræ dilectionis et timoris et magnitudinis et sanctæ spei: quia veniunt eis omnia bona pariter cum illa, et innumerabilis honestas per manus illius; etiam multis, qui fuerant prioribus temporibus dissoluti. Magnum sancti et a Deo illuminati scriptoris de Angela testimonium.
Drugi je Maksimilijan Sandäus, teolog naše Družbe, nadaleko najslavniji po svojim spisima. On u 1. knjizi, 19. raspravi djela Theologia varia, nakon što je o Anđeli iznio neke pojedinosti gotovo Arnaldovim riječima, o njezinu staležu, položaju, zanimanju, mudrosti koja joj je odozgo darovana, revnosti za evanđeosko savršenstvo, poznavanju božanskih tajni itd., dodaje ovo: „Tako pobožni muž započinje knjižicu koja sadrži pripovijesti i opomene Anđele iz Foligna. Tko čita tu knjižicu (a kamo sreće da je mnogi čitaju!), prisiljen je reći: Bog ne gleda tko je tko, nego u svakom narodu, spolu i staležu ljudi odabire neke kojima najmilostivije otkriva svoje tajne i ulijeva svetu mudrost. Takva je bila Anđela, učiteljica teologa, čiji je nauk, kako stoji u sadržaju knjige, sav bio izvađen i iscrpljen iz one knjige života iznutra i izvana ispisane, a to je Isus Krist Gospodin naš, pravi Bog i čovjek, darivatelj ulivene teologije.”
Alter est Maximilianus Sandæus, Societatis nostræ Theologus scriptis longe clarissimus. Is Theologiæ variæ lib. 1, commentat. 19 cum de Angela quædam, verbis fere Arnaldi, retulisset, de ejus statu, conditione, occupatione, sapientia, quæ ei divinitus donata, Evangelicæ perfectionis studio, secretorum divinorum notitia, etc; ista subdit: Ita præludit opusculo, quod narrationes et monita continet Angelæ de Fulginio vir pius. Id opusculum qui legit (et utinam multi legerent!) dicere cogitur: Non est personarum acceptor Deus: sed in omnigente, sexu, conditione hominum destinat aliquos, quibus secreta sua gratiosissime pandit, et sapientiam sacram infundit. Talis fuit Angela, Theologorum Magistra, cujus doctrina, ut est in argumento libri, tota fuit excerpta et extracta ex illo libro vitæ intus et foris scripto, qui est Jesus Christus Dominus noster, verus Deus et homo, Theologiæ infusæ donator.
Isti pisac u 43. raspravi iste 3. knjige, raspravljajući o intuitivnoj teologiji redovnika glasovitih po božanskim viđenjima, o Anđeli ovako piše: „I u spisima ove najpobožnije gospođe tako je čest spomen viđenja, i to samoga Boga i Presvetoga Trojstva, da bi tko mogao pomisliti kako Anđeli, ako je ijednoj od Bogu milih duša u ovom smrtnom životu bila udijeljena milost intuitivne teologije, ona nipošto nije nedostajala. Ipak se i u tome, kao i u mnogim drugim izvanrednim darovima, očituje neka vrsta najuzvišenije kontemplacije, niža od jasnoga gledanja Božanske Biti, za koje valja priznati da je vlastiti dar blaženika. To i ona sama katkad natukne, nimalo ne skrivajući da su njezinim viđenjima bile primiješane tame.” To potvrđuje brojnim mjestima navedenima iz njezina života.
Idem Commentat. 43 ejusdem libri 3, agens de Theologia intuitiva religiosorum divinis visionibus clarorum, de Angela sic scribit: In hujus quoque pientissimæ matronæ scriptis adeo frequens est mentio visionum, et quidem Dei ac sanctissimæ Trinitatis, ut suspicari quis posset, si cui ex animabus Deo dilectis, in hac vita mortali facta fuisset Theologiæ intuitivæ gratia, eam Angelæ minime defuisse. Prestat tamen et in hac, ut in multis aliis eximiis, quamdam eminentissimæ contemplationis speciem, infra claram Essentiæ Divinæ visionem, quam hoc Beatis proprium donum agnoscere. Quod ipsa nonnumquam insinuat, tenebras visionibus suis immixtas fuisse haud dissimulans. Confirmat id pluribus ex ejus vita allatis locis.