O bl. Anđeli i njezinu životu
Sudovi Ubertina iz Casalea i Maksimilijana Sandäusa.
Čini se da ovdje valja dodati ono što su o bl. Anđeli predala dva glasovita pisca. Prvi je Ubertin iz Casalea, muž velike pobožnosti i izvanredna duha. On u 1. prologu 1. knjige djela Arbor vitæ crucifixæ Jesu ovako piše: „U dvadeset i petoj pak godini svojega izopačenoga redovničkog života (bila je to, kako je iz drugih mjesta očito, godina Kristova 1298.) na čudesan me način, koji ovdje prešućujem, Gospodin milosrdno priveo k poznavanju časne Majke i presvete Anđele iz Foligna, koja je na zemlji vodila uistinu anđeoski život. Njoj je Isus tako otkrio nedostatke mojega srca i svoja tajna dobročinstva da nisam mogao posumnjati kako je to upravo on koji u njoj govori, te mi je tako sve moje negdašnje darove, izgubljene mojom zloćom, vratio neizmjerno umnožene, tako da otada više nisam bio onaj koji sam bio prije. I neiskusnomu dotad sjajem svoje rasplamsavajuće istine preobrazio je čitavo lice mojega uma, te je tako odagnao slabosti i klonulosti od duše i tijela i obnovio prijašnju rastrojenost da nitko zdrave pameti, tko me je prije poznavao, ne može posumnjati kako se Kristov duh u meni nanovo rodio. Stoga, htjeli to ili ne htjeli zavidnici koji umanjuju svetost besprijekornoga života te presvete duše i božansku promjenu koja na njezinu riječ i zaslugu nastaje u životu mnogih, samu je Anđelu Bog postavio, s obzirom na mnoge duhovne sinove, Majkom lijepe ljubavi i straha i veličine i svete nade, jer im s njom zajedno dolaze sva dobra i nebrojena čestitost po njezinim rukama, čak i mnogima koji su u prijašnja vremena bili raspušteni.” Veliko je to svjedočanstvo sveta i od Boga prosvijetljena pisca o Anđeli.
Drugi je Maksimilijan Sandäus, teolog naše Družbe, nadaleko najslavniji po svojim spisima. On u 1. knjizi, 19. raspravi djela Theologia varia, nakon što je o Anđeli iznio neke pojedinosti gotovo Arnaldovim riječima, o njezinu staležu, položaju, zanimanju, mudrosti koja joj je odozgo darovana, revnosti za evanđeosko savršenstvo, poznavanju božanskih tajni itd., dodaje ovo: „Tako pobožni muž započinje knjižicu koja sadrži pripovijesti i opomene Anđele iz Foligna. Tko čita tu knjižicu (a kamo sreće da je mnogi čitaju!), prisiljen je reći: Bog ne gleda tko je tko, nego u svakom narodu, spolu i staležu ljudi odabire neke kojima najmilostivije otkriva svoje tajne i ulijeva svetu mudrost. Takva je bila Anđela, učiteljica teologa, čiji je nauk, kako stoji u sadržaju knjige, sav bio izvađen i iscrpljen iz one knjige života iznutra i izvana ispisane, a to je Isus Krist Gospodin naš, pravi Bog i čovjek, darivatelj ulivene teologije.”
Isti pisac u 43. raspravi iste 3. knjige, raspravljajući o intuitivnoj teologiji redovnika glasovitih po božanskim viđenjima, o Anđeli ovako piše: „I u spisima ove najpobožnije gospođe tako je čest spomen viđenja, i to samoga Boga i Presvetoga Trojstva, da bi tko mogao pomisliti kako Anđeli, ako je ijednoj od Bogu milih duša u ovom smrtnom životu bila udijeljena milost intuitivne teologije, ona nipošto nije nedostajala. Ipak se i u tome, kao i u mnogim drugim izvanrednim darovima, očituje neka vrsta najuzvišenije kontemplacije, niža od jasnoga gledanja Božanske Biti, za koje valja priznati da je vlastiti dar blaženika. To i ona sama katkad natukne, nimalo ne skrivajući da su njezinim viđenjima bile primiješane tame.” To potvrđuje brojnim mjestima navedenima iz njezina života.
✠