Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak III · 27. siječnja

O sv. Lupu, biskupu Chalon-sur-Saônea u Galiji

DE S. LUPO EP. CABILONENSI IN GALLIA

Sadržaj (1)
  1. Čudesa na grobu.

Tvrđava Chalonaca (koju drugi zovu Cabilinum) grad je provincije Lugdunensis Prima, smješten uz rijeku Saônu, izvrsno utvrđen i urešen biskupskom stolicom, nekoć sjedište burgundskih kraljeva, kao što ćemo pokazati uz životopis sv. Guntrama 28. ožujka. Ovdje je oko godine Kristove 600. biskupom bio sv. Lupo. Sačuvano je naime pismo sv. Grgura Velikoga, 32. u 9. knjizi, dano 4. indikcije, godine Kristove 601., kojim Meni iz Toulousea, Serenu iz Marseillea, Lupu iz Chalona na Saôni, Agiliju iz Metza, Simpliciju iz Pariza, Melanciju iz Rouena i Liciniju, franačkim biskupima, preporučuje monahe koje je sa svećenikom Lovrom i opatom Melitom slao u Englesku k Augustinu. Odavde je očito da griješe Klaudije Robert i Ivan Chenu, koji tvrde da je on u biskupstvu naslijedio sv. Grata; jer je ovaj, kao što ćemo reći uz njegov životopis 8. listopada, sudjelovao na Drugom saboru u Chalonu na Saôni pod Klodvigom II., oko godine 630.

2 Sv. Lupa časti Crkva u Chalonu na Saôni dvostrukim oficijem 27. siječnja, a u sakristiji te crkve i danas se čuva njegov biskupski štap od bjelokosti i zlatni prsten. Njegov je blagdan Molanus u dodacima Usuardu zabilježio ovako: „U Chalonu na Saôni sv. Lupa, biskupa istoga grada.” Isto donose Galesini i Ferrari. Opširnije pak Saussay: „Istoga dana u Chalonu u zemlji Edua preminuće sv. Lupa, biskupa i ispovjedaoca, koji je najprije bio najpobožniji monah i opat sv. Petra, a naslijedivši sv. Grata na ovoj katedri s darovima milosti, izlio je čudesni sjaj svih kreposti i obilnu kišu spasonosnoga nauka; napokon, obogaćen mnogim zaslugama, usnuo je u Kristu. Čudesa koja su zasjala uz njegovo časno tijelo učinila su da bude jednom i ponovno uzdignuto te da ga njegovi sugrađani časte dostojnim poštovanjem, koje uživa i danas.” No za njegova smo prethodnika već rekli da se ne čini da je to bio Grat.

3 Za samostan sv. Petra piše Andrija du Chesne u knjizi Antiquitat. Galliæ da je najprije bio kršćansko groblje u prvotnoj Crkvi, kako je obično bivalo u predgrađima, zatim da je ondje podignuta kapelica, koja je potom proširena; naposljetku je samostan osnovao biskup sv. Flavije, ili ga je, ako ga je osnovao netko od prethodnika, on zasigurno obnovio. Ivan Chenu i Klaudije Robert pišu da je sv. Lupo ondje bio opat i da je stoga ondje želio biti pokopan. No taj je samostan sada razoren u prvim kalvinističkim nemirima, a na tom je mjestu podignuta tvrđava.

4 Životopis sv. Lupa koji je napisao nepoznati pisac, ali nekoliko stoljeća poslije, kao što je čitatelju očito, preuzeli smo iz staroga rukopisa našega Jakova Sirmonda. Da je njegove relikvije uzdigao biskup Girbald, ili Gerbold, prenosi Klaudije Robert 29. kolovoza godine 877. Girbald je sudjelovao na Trećem saboru u Soissonsu godine 866., u Chalonu na Saôni godine 873., u Ponthionu godine 876., na Drugom saboru u Troyesu godine 878. i u Mantali godine 879. U povelji Karla Debeloga dano godine 885. za slobodan izbor biskupa Chalona na Saôni kaže se da je Girbald, tada već shrvan i bolešću i starošću, strahom od svoje smrti zadao nemalu bol građanima i sinovima svoje Crkve.

5 Kojom je prigodom obavljeno uzdignuće sv. Lupa naznačuje Ivan Chenu: „U doba istoga Gilbolda”, kaže, „vrhovni svećenik Ivan VIII., dok je na povratku iz Troyesa, kamo je bio sazvao sinodu i ondje za cara okrunio Luja Mucavca, dvadeset dana boravio u gradu Chalonu na Saôni, na molbu Gilboda ubrojio je među svece sv. Silvestra, Agrikolu, Lupa i Grata, Trankvila, Deziderija, Ivana i Verana, biskupe Chalona na Saôni.” Doduše, Chenu griješi; nije to bila carska nego kraljevska kruna koju je Ivan stavio Mucavcu. No ako je ipak tom prigodom uzdignuto tijelo sv. Lupa, onda to nije bilo godine 877., jer je sinoda u Troyesu održana tek sljedeće godine: osim ako tko ne misli da je tijelo svetoga biskupa uzdignuto dvije godine prije, a da su mu tek godine 879. odlukom dodijeljene nebeske počasti, što je vjerojatno.

6 O toj pak proslavi biskupa Chalona na Saôni ovako piše Saussay 20. studenoga govoreći o sv. Silvestru, biskupu Chalona na Saôni: „Ipak, premda je blaženi ispovjedalac neprestano blistao sjajem božanske moći u grobu, ležao je pokopan u svojoj grobnici sve dok ga zauzimanjem Gilboda, biskupa Chalona na Saôni, nisu izvadili iz lijesa radi većega štovanja. Naime, kada je papa Ivan VIII., progonjen iz Rima, pobjegao u Galiju te u Troyesu održao sabor, čiji su spisi sačuvani, na povratku se dvadeset dana zadržao u Chalonu na Saôni. Dobro iskoristivši tu sretnu prigodu, spomenuti je biskup Gilbod molbama od njega ishodio da sveta tijela svetih biskupa Chalona na Saôni, Silvestra i Agrikole, podigne iz grobova, gdje su sjala čudesnom proslavom božanske slave, te ih položi u časnije lijesove kako bi ih vjerni puk još revnije štovao; štoviše, i da same blažene biskupe apostolskom vlašću proglasi svetima i svečanom odlukom upiše u popis blaženika, zajedno s drugom sedmoricom biskupa ispovjedaoca koji su zaslugama svetoga života proslavili grad Chalon na Saôni (kao trajne pomoćnike i zaštitnike toga tla), naime Trankvila, Deziderija, Ivana, Flavija, Verana, Grata i Lupa, sa svećenikom Dezideratom, koji je kao pustinjak zatvoren kod Gordana ostavio tragove čudesne svetosti. Pobožnu biskupovu molbu apostolski je prvosvećenik primio dobrostivim ušima, te nakon brižljiva ispitivanja ćudoređa, zasluga i čudesa tih osmero pobožnih muževa, za koje je utvrdio da su omiljeli Bogu zbog revnosti za njegovu slavu i nevinosti savršena života, a da ih je on zauzvrat proslavio čudesnim djelovanjem znamenja kako za života tako i nakon smrti, apostolskim ih je proročanstvom ubrojio među proglašene blaženike te odredio da ih vjernici u vijeke časte svetačkim počastima. No kako je bio pritisnut oskudicom vremena i teretom nadolazećih poslova, nije iz grobova izvadio svete ostatke svakoga pojedinog od tih svetaca, kako je Gibold želio, nego samo dragocjene relikvije sv. Silvestra i Agrikole, za čije je doličnije pohranjivanje sam Gilbod, biskup Chalona na Saôni, pripremio znamenitije škrinje.”

7 Godišnji spomen kanonizacije sviju zajedno slavi se u Crkvi Chalona na Saôni 30. travnja, kako svjedoči Klaudije Robert, za koji dan Ferrari kaže: „U Chalonu na Saôni u Galiji uvrštenje svetih biskupa među svece.” Osim toga, posebnom se svečanošću časte sv. Silvestar i svećenik Deziderat 20. studenoga, sv. Agrikola 17. ožujka, sv. Grat 8. listopada, sv. Veran 20. istoga mjeseca.

8 O sv. Lupu ovo još donosi Saussay 27. kolovoza: „U Chalonu u zemlji Edua blagdan sv. Lupa biskupa, čiji je slavni prijelaz, s pohvalom njegove svetosti, na vlastiti dan zabilježen u ovim svetim galikanskim kalendarima 27. siječnja.” Također i Ferrari: „U Chalonu na Saôni u Galiji sv. Lupa biskupa.” A 29. kolovoza isti Saussay piše: „Također u Chalonu u zemlji Edua uzdignuće tijela sv. Lupa, biskupa i ispovjedaoca iste Crkve, učinjeno zbog božanskih čudesa koja su sjala na njegovu grobu, po Garboldu, biskupu iste stolice.” Napokon i samoga Gilboda, čije je ime tako različito zapisao, isti Saussay ubraja među svece 12. lipnja u dodatku Martirologiju.

ŽIVOTOPIS OD NEPOZNATOGA PISCA, iz rukopisa Jakova Sirmonda iz Družbe ISUSOVE. PRVO POGLAVLJE. Biskupstvo sv. Lupa, kreposti i čudesa.

Treba hvaliti svece. Opisati djela svetih muževa na spomen potomstvu djelo je iskazivanja pobožnosti i čašćenja veličanstva božanstva, dok i čitatelji imaju čime biti potaknuti, i djela Svemogućega čime biti hvaljena. Autoritet knjige Sirahove na to potiče govoreći: „Hvalimo slavne muževe i oce naše, koji su u naraštajima svoga naroda stekli slavu i u svoje su dane bili hvaljeni. Oni koji su od njih rođeni ostavili su ime da se pripovijedaju njihove hvale; a ima i onih kojima nema spomena; no oni su muževi milosrđa i dobra ostaju s njima.”

2 Spisi o sv. Lupu su propali. Stoga ću život i djela preblaženoga Lupa, biskupa Chalona na Saôni, dijelom izložiti, jer u cijelosti ne mogu, premda sam nedorastao ovoj službi, ali ću ukratko razložiti zbog čega sam to započeo. Budući da je taj isti grad čestim požarima bio spaljen, gotovo je sve što je o njemu bilo predano pismu progutano istim plamenom, te bi, da nisu preživjeli neki koji su to čitali kako bi ispripovjedili onima kojima je to možda bilo nepoznato da se ponovno zapiše, ostalo osuđeno na vječnu šutnju. Poklanjajući stoga vjeru tvrdnjama istinoljubivih pripovjedača, a ujedno želeći izvršiti svetu zapovijed gospodina biskupa koji mi je to ponajviše naložio, izložit ću vjernim govorom ono što sam o spomenutom Ocu doznao, premda neuglađen govor izaziva nelagodu. Ako mi za to ne dostaje rječitosti, pomoći će poslušnost. A budući da se sjećam da je napisano: „Nije lijepa hvala u ustima grešnika”, neka vlast nalogodavca izbriše mrlje nemara.

3 Sir 15, 9. On je napokon, o kojemu iznosimo pripovijest, bio podrijetlom iz kraljevstva Burgundije, nimalo osrednje slavan po plemićkom naslovu. Da je naime po tjelesnom podrijetlu potekao iz najviše loze, svjedoče njegovi golemi posjedi, koje je i sam prilično pobožnom razdiobom darovao u vlasništvo svetih mjesta, prenoseći dakako imetak svoje očevine na nebo, gdje je neprestano boravio djelom i namjerom uma, prema apostolskoj riječi.

On daje dobra Crkvi: Naime, imanje Baugy, ostavljeno mu u baštinu od roditelja, darovao je crkvib bl. mučenika Vincenta, čijim je poslije, zbog čestitosti ćudoređa i izvrsnosti pobožnih djela, kako božanskim izborom tako i klicanjem svega klera i puka, postavljen prikladnim pastirom. U njemu je naime cvjetala najviša i među krepostima poglavita ljubav: hranio se uzdržljivošću i bdjenjima; ustrajao je u okrepljivanju bijednika i utamničenika, za koje je kod svjetovnih sudaca najblažim posredovanjem zagovarao protiv izvršitelja njihove smrti; brinuo se i za svakodnevni napredak u naobrazbi te je, osnovavši školu božanskih knjiga, svojim slušateljima pružao obilje nebeskoga govora, budno ispitujući postavljanjem pitanja iz izreka kako tko u tome napreduje. Bio je doista najpredaniji gostoljubivosti, najizdašniji djelitelj milostinje potrebitima; težio je poticanju podložnika i poučavanju u svemu: nije jedno naučavao a drugo činio, nego je njegov život, združen s propovijedanjem, blistao svjetiljkom svih kreposti. Stoga zbog tih božanskih odlika zasluga sada nakon smrti čini čudesa kakva je činio i za života.

molitvama izvodi izvor.

4 Na spomenutom je naime imanju Baugyju Gospodin po njemu obnovio drevnu moć. Jer onaj koji je nekoć izveo vodu iz stijene narodu koji je mrmljao, po njegovim je molitvama učinio da na suhu mjestu provre izvor narodu koji je izgarao od žeđi. Naime, dok je mnoštvu njegovih radnika koji su kosili sijeno, iscrpljenom dugotrajnom žegom sunca, nedostajalo vode za gašenje žeđi te je zbog takve oskudice već malaksalo i klonulo, čovjek Gospodnji potakne ih da se pouzdaju u njegovo smilovanje, prostre se na molitvu, nakon završene molitve ustane i štapom svete ruke ubode u suho tlo; kad ga je izvukao, potekao je obilni val izvora, koji sve do danas na istome mjestu za svjedočanstvo preblaženoga muža pruža žednima sladak gutljaj; njime se i tada okrijepila družina i ponovno počela žustro znojiti na započetom poslu; a čestim uzimanjem te vode bolesnici su zaslužili povratiti željeno zdravlje. Još se i sada pokazuje ćelija prislonjena uz kapelicu istoga imanja, u kojoj je nakon rada običavao počivati; u nju, dok je god bio živ, nijednoj ženi nije bio dopušten pristup. Stoga se iz prijašnjega strahopoštovanja nijedna žena nipošto ne usuđuje onamo ući. Priča se da, ako bi se oko kruga te ćelije pustila koja ptica grabljivica, poslije ne bi bila ni za kakvu uporabu.

Njegova ćelija zatvorena ženama, štetna pticama grabljivicama.

5 Primivši zatim dostojanstvo biskupskoga vrhunca, koliko se predao strožim pravilima života, nadilazi ljudsko pripovijedanje. Imao je pak s lijeve strane matične crkve, nasuprot oltaru sv. Vincenta, malu kućicu za molitvu, koja sve dosad stoji posvećena u čast svetoga papec Silvestra, u kojoj se pohranjena štuje njegova ruka. Ondje je u noćnim satima provodio prisnu osamu, gdje je u čast svetih relikvija neprestano gorjela upaljena svjetiljka. Dok je u njoj neke noći, nakon dugih molitvenih bdjenja, slučajno predao udove počinku, zbog nemara, kako to već biva, grad je s njegove zapadne strane zahvatio težak požar i počeo ga paliti; i kad je vatra pustošeći sve već prešla polovicu grada, dok su jedni natječući se bacali vodu, a drugi poduzimali razne mjere za smirivanje plamenih kugla, ali ništa ne postižući, te je već svakoga trena prijetila propast cijeloga grada, prestrašeni građani zatraže pomoć svoga svećenika. On odmah ustane, nakratko se posveti molitvi, a zatim dragovoljno krene ususret plamenu. Čudesno je reći: čim je pružio dlanove prema nebu i suprotstavio znak križa, plamenovi su se razdvojili, vatra je odskočila, i kao da je s neba pušten najžešći pljusak, uništena je sva sila bijesnoga požara; i tako je snagom Kristovom obuzdao prijetnje vatre onaj koji je već iz ljubavi prema njemu u sebi bio ugasio sve plamenove mana.

Požar gasi molitvama i znakom križa.

a U rukopisu je ovdje bio naslov: „Započinje izvještaj o životu i čudesima gospodina i preblaženoga Lupa, biskupa Chalona na Saôni, čije se slavno preminuće slavi 27. siječnja.”
b To je katedrala, koja se ponovno spominje odmah u br. 8. Du Chesne navodi da su neke relikvije sv. Vincenta, koje je Hildebert donio iz Španjolske, kao što smo rekli 22. siječnja, darovane crkvi u Chalonu na Saôni, koja je prije kao zaštitnika častila sv. Stjepana.
c Smatramo da ovaj Silvestar nije rimski papa, koji se časti 31. prosinca, nego biskup Chalona na Saôni, koji se slavi 20. studenoga.

Valja prijeći na slavan svršetak njegova života, u kojem neka se čitatelji i slušatelji posve spomenu koliko je Bogu bio ugodan život onoga kojega na odlasku s ovoga svijeta prate takva nebeska čudesa. Kad je taj preblaženi muž osjetio da mu se bliži dan prijelaza, doznao je da su neki krivci predani tamničkoj straži. Pozvavši stoga k sebi gradskoga suca, kao što je uvijek običavao, počeo je s njim razgovarati o milosrđu te ga je pobožnim molbama zaklinjao da oslobodi one koje je držao zatvorene. No on je to, zadržavan duhom bezbožnosti, odgodio učiniti. Presveti pak biskup za cijelo vrijeme te bolesti, sve dok nije izdahnuo dušu, nije prestao okupljenim mnoštvima građana i sinova dijeliti opomene spasenja. Napokon, spoznavši da mu je nastupio čas smrti, okrijepivši se zaštitom Gospodnje pričesti, 27. siječnja izdahnuo je duh da pođe na nebesa.

7 Odredi da se njegovo tijelo, po običaju opremljeno, pokopa u crkvi bl. Petra apostola, a koja se uzdiže u predgrađu istoga grada. Sutradan se pak ne može ni izreći kolika se silna svjetina okupila na ispraćaj svetoga sprovoda. Dok su ga u međuvremenu iznosili, jedni su zapijevali psalme, a drugi od boli obilno prolijevali suze i naricali, tako da se cijeli grad ispunio vikom; dođoše do mjesta gdje je bila tamnica osuđenika, gdje je božanska moć nosila blaženoga tijela opteretila tolikom težinom da su nosači ostali prikovani i nepomični na jednome mjestu. Stoga oni koji su u straži bili čuvani za pogubljenje podigoše glas s vapajima, i čim zazvaše svečevo ime, svi se tamnički zasuni odbaciše, a kad su se vrata otvorila, mnoštvo okrivljenika oslobođeno okova iziđe van te se kao pratnja pridruži sprovodu: svi su po očitome Božjem čudu vidjeli kakve je zasluge onaj koga nose. To je odmah dojavljeno najnepravednijem sucu, koji je, gomilajući na prijašnju bezbožnost novu drskost, s velikim gnjevom prisegnuo da se po Lupu nitko od onih koji su pobjegli neće spasiti. Uzjahavši odmah konja, brzim je trkom krenuo u potjeru za oslobođenima. Božanska je osveta ubrzo stigla bijesnika, i okrenula se bol njegova na glavu njegovu, i na tjeme se njegovo spustila bezakonitost njegova. Jer kad je konj na kojem je sjedio strmoglavo pao, slomivši vrat završio je nedostojan život dostojnom smrću.

8 U međuvremenu, dok se tijelo nosilo u spomenutu baziliku, a oni koji su bili oslobođeni iz tamnice išli su naprijed s voštanicama, već na najbližem mjestu, gdje se naime križaju putovi, nosači se zaustave ne mogavši poći dalje sve dok oni koji su izbavljeni iz tamnice nisu od klerika koji su bili nazočni bili oprani u kupeljima i, primivši odjeću, pušteni da odu. Stoga je zbog spomena na to znamenje poraslo toliko strahopoštovanje prema presvetomu ispovjedaocu da bi svatko tko bi poslije tim istim raskrižjima uvozio u grad kola natovarena drvima jedan dio od njih darovao sv. Lupu. Da su to i sami vidjeli, mnogi iz klera i puka javnim iskazom potvrđuju. Njegovi se pak udovi, praćeni višnjom naklonošću, unose u crkvu, gdje ih s desne strane oltara svećenici i svi redovnici predaju ukopu. Ondje Gospodnje veličanstvo čini različite lijekove ozdravljenja: hromima se vraća hod, slijepim očima ulijeva se vid, udovima nemoćnih Siječanj, svezak III. daruju se darovi zdravlja. Kako se naime glas o njegovim krepostima nadaleko i naširoko proširio, mnogi su počeli sa svih strana stjecati se i donositi darove svojih zavjeta. Mnogi su na različitim mjestima podigli kapelice i posvetili ih naslovu njegova imena. Stoga su ga neki često pohodili jer bi, ako bi u kraju zavladala kakva bolest stoke, upućivanjem zavjeta onamo zaslugama blaženoga muža bila odagnana, a svima koji su s vjerom pristupali darovano je zdravlje njihovo i njihovih bližnjih. a U kojoj je, kako se prenosi, bio opat prije biskupstva, kao što smo rekli.

Čudesa na grobu.

Svjedočanstvom časnih svećenika koji kažu da su bili nazočni doznali smo da je, kad se poštovani biskup na ponovni dan preminuća presvetoga Lupa okupio onamo sa svim klerom da slavi bdjenje te je slučajno šetao pokraj nosila, iznenada osjetio kako s mjesta gdje je bilo tijelo izbija miris čudesne ugodnosti. Ondje je stoga zadivljen i veoma obradovan zastao te braći koja su bila nazočna pokazao što mu se dogodilo: svi koji su odasvud pristupali udahnuli su slatkoću toga mirisa, koji je ondje neprekidno ostao iste noći i sljedećega dana. Doista vjerujem da je bila nazočna anđeoska posjeta, koja mu je, kao što mu je za života uvijek stajala na čuvanju, i pokojnemu služila na slavu.

10 Od plemenitih i vjerodostojnih osoba koje su to vidjele doznali smo ovo što pripovijedamo. Dok se, kao i obično, iz različitih krajeva zemlje u godišnjem ophodu radi trgovanja pokraj grada okupilo nebrojeno mnoštvo ljudi, dogodi se da je došao neki siromah na magarcu, koji nije mogao hodati: kad je gotovo cijeli dan proveo proseći među trgovcima, a noć se već spuštala, budući da nije imao drugoga prenoćišta, sklonio se sa svojim magarcem u trijem bazilike, ondje prepustivši nemoćne udove snu. Kad se probudio, našao je svoga magarčića kako leži pokraj njega i puže po tlu oduzetih nogu: jadnik se ražalostio gorko plačući i nije znao što da čini videći da su on i njegova životinja zahvaćeni jednakom nemoći. Kad ga je prolaznik upitao što mu je na duši, otkrije mu razlog. Netko ga zapita ima li kod sebe štogod srebra za koje bi se moglo kupiti makar malo voska; „Imam”, reče, „dva denara koja sam skupio od milostinje.” A on mu reče: „Jedan zadrži, a od drugoga kupljenim voskom načini svijeću, i kad je prineseš bl. Lupu, iskusit ćeš njegovu pomoć.” Učini kako ga je ovaj potaknuo: čim je prinio svijeću, čudesnom brzinom zaslugama blaženoga muža ugleda ozdravljenje kako svoga tijela tako i svoga magarca.

11 Dosad je ispleteno pripovijedanje onoga što su kazivali istiniti svjedoci: odsada ćemo iznijeti ono što se zbilo tijekom našega vremena, prihvaćajući s nimalo manjom vjerom ono što smo čuli nego ono što smo vidjeli. Vidjeli smo neku ženu, čije je ime iščezlo iz sjećanja, koju je od samoga početka rođenja jadna narav bila osudila na nemogućnost hoda, kako se, nakon što su je često dovozili na svečev grob tuđom pomoću, vratila vlastitim korakom. Kako je dugo vremena krepko hodala, a zaboravivši na primljeno dobročinstvo počela služiti manama tijela, vraćena je u prijašnju nemoć i okajala je nevolju svoje kazne.

12 Ovome čudu valja dodati što se pred našim očima dogodilo drugomu hromom čovjeku. Neki Odolrik iz lugdunskoga kraja, čovjek staleža sluge, vraćajući se od svoga gospodara kamo je bio poslan, naiđe na skupinu zlih duhova; oni su nad njim, kako je sam ispripovjedio, bjesnjeli s tolikim zlostavljanjem da se polumrtav jedva vratio svomu gospodaru. Sljedećega je pak dana bio lišen službe nogu i svjetla jednoga oka; ta mu je nemoć neprekidno trajala gotovo deset godina: za to su ga vrijeme nosili po svetištima mnogih svetaca, ali nije zaslužio nikakvo olakšanje svoje nevolje. Napokon mu se u snu ukaza da treba poći u često spominjanu baziliku. Kad je noću stigao do nje, jer slučajno nije imao mogućnosti ući, ostao je izvan praga. No oko ponoći stezanje žila njegovih koljena poče se opuštati: bolesnik glasno zavapi, a čuvar, probuđen time, pusti ga unutra; zatim, donesen pokraj svetinja, pomoću prvaka apostola i zaslugom blaženoga biskupa korisno je obnovljen za potrebne životne radnje.

13 Oprosti mi, čitatelju, što od mnogih čudesa blaženoga muža pripovijedam tek malo njih; jer da ti opširan govor ne bi izazvao dosadu, radi kratkoće je izostavljeno ono što bi se o njemu moralo mukotrpno izlagati. Toliko smo naime njegovih čudesa doznali iz pripovijedanja i vidjeli vlastitim očima da bi se, kad bismo sve htjeli nanovo isplesti, čudio koliko bi golem svezak odatle narastao. Ipak je odavde svima jasno da onaj koji moliteljima iskazuje tolika tjelesna dobročinstva, onima koji vjerno traže spasenje duša i žarko žele oproštenje grijeha pruža najspasonosnije zagovorništvo. Stoga brižljivom nakanom i osobitom pobožnošću srca ustrajmo u štovanju i čašćenju presvetoga biskupa gospodina Lupa, kako bismo se i u ovome vijeku mogli služiti lijekovima njegove dobrote, a nakon smrtnosti prolaznoga života, zaštićeni njegovim zaslugama, s istim zaštitnikom smireno pristupiti pred lice Svevišnjega Trojstva, koje moćnom vlašću upravlja svime u vijeke vjekova. Amen.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

27. siječnja Kalendar godine