Ova je nepoznata Latinima, a Grci je spominju ovoga dana, kod Maksima Kitereja i u Minejima; u njima stoji samo ovo: Tj̄ αὐττ̄ ἡμέρα ἡ άγια Μεδούλη, σύν ττ̄ συνοδία αὐτής, πυρὶ τελειούται. Σεπτ̄ Μεδούλη, τού Θεού Λόγου δούλη, Δούλοις Θεού σύναθλος είς πύρ ωράθη. „Istoga dana sv. Medula sa svojom pratnjom biva dovršena ognjem.
Časna Medula, službenica Božje Riječi, suborkinja slugama Božjim, u ognju je viđena.” Igra je riječi u izrazima δούλη, što znači službenica, i Μεδούλη. Naš Rader prevodi: „Sv. Medula sa svojom družicom mučenicom.” Nama se čini da je ta pratnja bila od više osoba.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.