Djela dječaka i učitelja Arteme primili smo u Napulju od našega Antuna Beatilla, prepisana iz prastaroga kodeksa puteolske Crkve, ali okrnjena. Njegovo ime nismo pronašli u martirologijima, barem ne izričito navedeno. Ovdje pridružujemo i druge koji su istoga dana i na istom mjestu ovjenčani mučeništvom; jesu li i u isto vrijeme, nije nam poznato. O njima najstariji rukopis sv. Jeronima bilježi: „U Puteolima Antimazije, Sabin, Leodocije, Teugin”; u dungalenskom rukopisu spominju se Antimazije, Sabijan, Leodocije, Teogen, Artermin: je li možda taj posljednji Artema? U djelu Martyrolog. Romanum stoji: „Također svetih mučenika Donata, Sabina i Agape.” Baronije svjedoči da je njihova imena dodao iz staroga rukopisa. No to nije posve točno, jer ne navodi mjesta i spaja one koji pripadaju različitim mjestima: naime, kao što je očito iz našega rukopisa, Sabin je iz Puteola, Donat iz Kartage, a Saussay obojicu čini Arvernima; jer pošto ih je Baronije u Martirologiju upisao iza sv. Prejekta i Marina, on je smatrao da pripadaju istomu mjestu, pišući ovako: „U Clermontu kod Arverna blagdan blaženih mučenika Donata, Agape i Sabina, koji su zbog ispovijedanja vjere mučeni od pogana i postojanim naviještanjem istine dali sjajno svjedočanstvo Otkupitelju.” I doista, ona koja se u Martirologiju smatra Agapom (ženskim imenom), kod njega je muškarac Agapa, kao što je očito iz kazala. Ni riječi o njima nema vrlo brižljivi Savaron. Galezini i njih čini Arvernima. Artemata (ovoga ili drugoga?) rukopis sv. Jeronima ima 26. siječnja. puk još više obraduje i tim pobožnije pohrli k njegovoj svetkovini koliko ga više upozna da je za Kristovu ljubav čudesno podnio slavno i pobjedonosno mučeništvo. Zbog toga, izvrsni pastiru, prema božanskoj odredbi koja kaže: „Bolje je pokoravati se nego žrtvovati”, evo, nastojeći se najradosnije pokoriti vašemu očinstvu, pobrinuli smo se čudesno izložiti njegov nepobjedivi boj i pobjedonosno mučeništvo.
Stoga, dobrostivi Oče, jer blistaš jasnim naukom, mudro primi sveto mučeništvo spomenutoga blagoga mučenika, blago uzvraćajući zahvalnošću Gromovniku, i pobrini se revno ga predati svetomu puku, kako bi se uvijek radovao vašemu svetomu nauku i radosno pjevao hvalu Gospodinu Kristu.
2 Veličanstvenost veličanstva Gospodina našega Isusa Krista, među slavnim i čudesnim velikim djelima koja se udostojila čudesno izvesti kako bi svoje izabranike najbolje ukorijenila u ljubavi svoje svete vjere i poučila ih da se ne boje kazni muka, nije se udostojila milošću Duha Svetoga tako učvrstiti za razboritost odgovora i podnošenje muke samo muževe jake u zreloj dobi, nego i dječake i djevojčice u nježnoj dobi, da su neustrašivo stajali pred upraviteljima i tiranima te najpobožnije propovijedali vjeru svetoga Trojstva. Iz te svete i čudesne zajednice potječe časni i presveti Božji dječak Artema, dok je još nosio godine mladosti, to jest mladenačke dobi, rođen iz slavnoga roda, iz grada naime Puteola, prema znamenju svojega imena (jer se na atičkomc Artemas na latinski prevodi kao Nus, odnosno razum), u umijeću svetoga razuma po Božjoj milosti čudesno uzvišen, te kad su ga kršćanski roditelji kao kršćanina predali proučavanju knjiga, na čudesan je način počeo među vršnjacima i suučenicima blistati nekim nektarskim i čudesnim vladanjem, tako da ga nisu grlili kao druga i suučenika, nego kao najmilijega rođenoga brata.
3 Što još reći? Dok ga je njegov učiteljd po običaju učiteljske službe počeo uvoditi kroz isagogu, to jest uvod, u nauke svjetovne književnosti, on je ipak, dok ga je prosvjetljivala božanska milost, najmudrije počeo nadmašivati njega samoga u razumijevanju i oštrini govora. Zbog te neprocjenjive i zadivljujuće nadarenosti veoma zapanjen, taj se njegov učitelj nije potrudio pripisati to nebeskoj i višnjoj Božjoj milosti, koja čini sve što god hoće, nego je (jao boli!) to pripisao moćima kipova i idola. Stoga mu je u tom istom divljenju radije predao dječačiće, njegove suučenike, da ih poučava, želeći naime opaziti blista li u njemu tolika stalna milost slučajno i iz uzgrednoga truda.
DJELA SV. ARTEME Autor Petar, iz rukopisa Puteolske Crkve, izvadio Antun Beatillo, Družba ISUSOVA.
Prolog biskupu Stjepanu.
Časnomu ocu i slavnomu predstojniku svete Puteolske Crkve i gospodinu Stjepanu a Petar...
U proslavljanju i štovanju relikvija svetih mučenika, budući da presveto tijelo slavnoga mučenika bl. Arteme počiva u biskupiji vaše biskupske vlasti i sjajeći osobitim čudesima ne prestaje čudesno pozivati puk vjernika, a ipak se njegova muka nesređeno objavljena ne može ponovno čitati, revno si se pobrinuo potaknuti da, kao što su bl. Ambrozije djela sv. Agneze i časni gospodin Aripertb. muku sv. Fortunate nastojali proslaviti, tako i mi, nasljedujući njihovu revnost, prenoseći njegovu muku iz neobrađena zapisa, nastojimo je predati crkvenomu nauku, kako bi se na čast Gospodina i slavu samoga spomenutoga mučenika Arteme njegov presveti
4 Tada svemogući Bog, izvor svakoga svjetla, čijim se svjetlom obasjavaju srca dobrih, nije htio da se tolika svjetla drže u tami, nego je jasno i dostojno pokazao božanskim darom kakav je i koliki bio dok je to činio.
Dakle, kao što je prije rečeno, dok je taj Gospodnji dječak Artema predavao suučenicima nauke knjiga, među ostalim im je čudesno umetnuo sveta Božja otajstva, naime kako se Gospodin Krist, Sin Boga svemogućega, za spasenje svijeta udostojao roditi od svete Djevice i otajstvom svetoga Križa uništio đavolsku vlast. A o proučavanju mudrosti savjetovao ih je govoreći: „Učite, o dječaci, nauk, učite svetinje, primite ušima zakon prave mudrosti Boga svemogućega, o kojoj pjeva Prorok: Početak mudrosti je strah Gospodnji; dobar razum svima koji ga vrše: hvala njegova ostaje u vijeke vjekova. Ako je to tako, a uistinu jest tako, svom ljubavlju uma slijedimo njegove zapovijedi, primimo njegovu stegu, onoga koji je stvorio anđeosku vlast, nebo i zemlju, more i sve što je u njima, koji poznaje srca svih i sve mudrace mudro nadmašuje svojom vlašću.”
Tko se god u njega uzda, blista vrhuncem mudrosti, mudar satire sve zemaljske mudrace.
Neka ni ovu mudrost ne prezre nijedan ljubitelj koji traži s Kristom provoditi javni život.
5 Dok je te i slične stvari Gospodnji dječak Artema priopćavao suučenicima i raspaljivao ih na ljubav nebeske mudrosti, napokon su prijatelji to istražili i doznali te su, silno raspaljeni, dojavili njegovu učitelju govoreći: „O oče stege i istražitelju velike mudrosti, o štovatelju i branitelju svetih božanstava, pobrini se da moždae zbog izopačena nauka učenika ne naraste velika nebriga prema svetim bogovima. Evo, naime, onaj vaš učenik Artema, kojega si revno postavio da poučava dječake, ne poslužuje im mudrost nego bezakonje, ne vjeru bogova nego nauk kršćana.”
6 Nemoj oklijevati povjerovati, jer govorimo ono što je uistinu iskušano. Pazi, dakle, da zbog nemara nebrige ne dođe u opasnost čistoća vaše glasovite oštroumnosti kad upravitelju ove pokrajine budu dojavljene takve stvari o tebi.
6 Prestrašen time, njegov poganski učitelj, dozvavši ga, počeo ga je koriti ovim riječima: „O Artema, revni i vjerni slušatelju, kakav je to najgori glas koji je pogodio naše uši? Kakav je isprazni nauk ispunio naša njedra? Prisloni, dakle, razborito uho našim opomenama, da bi naime blistala revnost započete mudrosti i da ne bi otupjelo dostojanstvo tvoje plemenitosti. Znamo doista da ti blistaš i plemenitošću i da se izvrsno odlikuješ oštrinom razboritosti. Neka se, dakle, izbrišu strahote za slušanje koje smo o tebi čuli i neka se najbolje očituje odanost učitelja koju smo gajili prema tebi.” Na to je bl. Artema odgovorio: „Pisano je, o najoštroumniji učitelju: Prije nego što ispitaš, ne kudi; a kad ispitaš, pravedno ukori. Prema toj, dakle, izreci nastoj redom razložiti ono za što se kaže da smo nerazborito izrekli: i tada napokon, ako je tako, ili ispovijedajući odobravamo ako je dobro, ili niječući odbacujemo i nastojimo pobiti ako se čini zlim.” Tada je učitelj počeo iznositi optužbu protiv njega govoreći: „Dojavljeno nam je da si učenicima koje smo ti predali da ih poučavaš u nauku znanja nastojao ulijevati ne mudrost naših bogova, koju cijeli svijet njeguje i štuje, nego bezbožnu vjeru kršćana, koja se čini odvratnom. Je li to istina ili je izneseno izmišljotinom klevetnika?”
7 Bl. Artema reče: „Molim te, učitelju, da nam razložiš ono za što ne sumnjamo da znaš, kako bismo pravom stazom mogli doći do istraživanja tvojega ispitivanja. U čovjeku je najprije razum, koji prima sav nauk, u filozofiji i književnom nauku zaključen do...”
10 Ovdje je u prastarom kodeksu nedostajao list. Nedostaje, dakle, odgovor koji je Artema dao učitelju, zatim prijava protiv njega upravitelju, potom upraviteljevo ispitivanje i svečev odgovor. jer mi u sadašnjosti poslužujemo takve stvari kakve možemo, a u budućnosti će ih primiti tartar, gdje nema nikakva počinka, nego uvijek gorak plač.
10 Kad je to izrekao bl. Artema, okrutni upravitelj, uz pristanak svih, zapovjedio je dječacima koji su bili njegovi učenici da ga okrutno pogube bodežima koji se prema službi pisanja na grčkom jezikuf nazivaju pisaljkama. Kad je, dakle, Gospodnji svetac spoznao tu konačnu presudu, jer nije želio zemaljsko nego nebesko, podignuvši oči i ruke k nebu, izlio je ovu molitvu Gospodinu:
„O Kralju svemogući, blaženi živote svetih, koji zapovijedaš boriti se i daješ živjeti uvijeke, i koji onima koji se u tebe uzdaju daruješ vječne nagrade; hvalim i blagoslivljam tvoje ime, jer si mi ti, Gospodine, pomogao i utješio me, te si mi udijelio da s pobjedničkim trijumfom dovršim ono što sam tvojim darom mogao započeti. Ponizno te, dakle, molim da pošalješ svojega svetoga anđela koji će u tvojem miru primiti moj duh, jer već nastupa vrijeme da dođem i vidim tvoju poželjnu slavu.” Kad je to izrekao, ubrzo je blaženi mučenik po svim udovimag proboden bodežima predao sveti duh Bogu.
11 Pošto je pak dovršeno slavno mučeništvo, da bi Gospodin pokazao kako mu je udijelio anđeoske radosti i da će mnogi po njemu biti pozvani k njegovoj milosti, dok su svi gledali, presjajni sveti anđeli primili su njegovu dušu i s velikom je slavom odnijeli na nebo. Dok je poganski puk promatrao tu čudesnu i neočekivanu stvar, veoma mnogi su od njih, ganuti božanskom milošću, pobožnim srcem obraćeni na svetu kršćansku vjeru, hvaleći i blagoslivljajući slavno i čudesno ime Gospodina našega Isusa Krista.
12 Budući da su, dakle, prema tako veliku mučeniku gajili veliko strahopoštovanje i pobožnost te su željeli biti vođeni njegovim molitvama, u noćnim su satima sabrali njegovo sveto tjelešce i pobožno ga pokopali na onom mjestu koje stanovnici nazivaju Kampanija, a koje je od spomenutoga grada Puteola udaljeno otprilike dvadeset četiri stadija, a od grada Partenopeh devet milja. Zgrćući se u velikom broju k njegovu svetomu zagovoru i moleći svetoga Gospodnjega mučenika, u raznim su pogibeljima bolesti zaslužili postići preblaženo ozdravljenje. Trpio je pak preblaženi Gospodnji mučenik Artema, iz ljubavi i obrane svetoga i nerazdjeljivoga Trojstva, dvadeset petoga dana mjeseca siječnja, dok kraljuje Gospodin naš Isus Krist, koji s Ocem i Duhom Svetim živi i kraljuje kao Bog u beskonačne vijeke vjekova. Amen. a Nismo doznali ni kada je živio ovaj Stjepan ni tko je Petar.b O sv. Fortunati govorit ćemo 14. listopada.c Čini se da pisac ovu riječ izvodi od ἄχείω, vješam, važem, jer νούς, odnosno razum, sve važe i odmjerava: i kad bi drugi slog u imenu Artemas bio dug, kao ἄρτημα, vješanje, inače ἄχειμες znači cjelovit i nepovrijeđen.d Čini se da nedostaje „učitelj” ili nešto slično.e Zar ne radije „zbog izopačena nauka”? f Izvodi se naime γραφίον, ili γραφίς, to jest pisaljka za pisanje, od γρέζω, pišem.g Na isti način pogubljen je sv. Kasijan 13. kolovoza.h Ali u djelu Itinerarium Antonini između Puteola i Napulja, odnosno Partenope, određuje se samo deset tisuća koraka: prema računu ovoga pisca bilo bi dvanaest, osim ako to mjesto nije izvan puta.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.