Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak II · 19. siječnja

O sv. Remigiju ili Remediju, nadbiskupu Rouena

DE S. REMIGIO, SIVE REMEDIO, ARCHIEPISCOPO, ROTOMAGENSI

Dvadeset devetim predstojnikom Crkve u Rouenu Claude Robert, Jean Chenu i Antoine Demochares navode Remigija ili Remedija. On je bio sin Karla Martela od Svanhilde Bavarske ili druge bilo supruge bilo priležnice (pisci naime različito misle), brat kralja Pipina. Njegov se rođendan slavi 19. siječnja u samostanu sv. Audoena u Rouenu, kako smo doznali od našega Frédérica Flouveta. Čudimo se što je Saussay ispustio njegovo ime u Martyrologium Gallicanum. U rukopisu Florarium pod 11. svibnja stoji ovo: „U Rouenu preminuće svetih biskupa Roberta i Remigija, brata Pipina, kralja Franaka.” Nigdje drugdje nismo pronašli ime Roberta ili Ratberta u popisu svetaca.

2 Djela sv. Remigija ne postoje. Prikupit ćemo ponešto o njemu iz raznih pisaca. Jean Dadre miješa ga s bratom Karlomanom kad kaže da je, odbacivši dio kraljevstva koji mu je pripao na upravu, na brdu Soraktu postao monah i ondje podigao crkvu sv. Silvestru; odatle je prešao u Monte Cassino te naposljetku bio proglašen nadbiskupom. Njegov izbor spominju Annales Francici nepoznata pisca, koje je izdao André Duchesne iz rukopisa Tiliusa i Petavija, pod godinom 735.: „Ove je godine gospodin Remedije zadobio stolicu Crkve u Rouenu.” Chronicon Fontanellense bilježi: „Prethodno spomenuti pak Raginfrid zbog drskosti svojih običaja i opačina biva optužen i od rouenskih klerika kod kralja Pipina, naime trinaeste godine nakon što je izgubio upravu ovoga samostana u Fontenelleu. Kad je on bio izbačen s biskupske stolice iste Crkve, ona je dana Remigiju, bratu istoga slavnog kralja Pipina, ove godine, koja je od Utjelovljenja Gospodnjega sedamsto pedeset peta. Ipak su istome Ragenfridu iz milosrđa dodijeljena neka imanja iz iste rouenske biskupije.”

3 Što je Remigije činio prije biskupstva, nismo doznali. Poslije ga je poslao Pipin da se pobrine kako bi se relikvije sv. Benedikta iz Fleuryja prenijele u Monte Cassino, kako prenosi Adrevald u 1. knjizi djela De miraculis S. Benedicti, poglavlje 16. No kad su se monasi s opatom Medonom okrenuli molitvama i suzama, svemogućem se Veličanstvu, kako isti piše u 17. poglavlju, svidjelo uobičajenim smilovanjem razriješiti tako opasan spor. Naime, kad je biskup Remigije sa svojima ušao u crkvu i približio se svetome grobu, pogodi ih iznenadna sljepoća očiju tako da nisu mogli vidjeti ni lica jedni drugima, niti makar pipanjem razaznati na koju bi stranu krenuli. Obuzeti stoga silnim strahom, nisu očekivali ništa drugo doli gubitak života. Jedni se napokon bacaju na tlo iščekujući milosrđe Gospodnje; drugi, tražeći spas u utjesi bijega, trče tamo-amo i vičući mole da im dođe pomoć. Dok su se oni u prevelikoj zbunjenosti komešali, pozvani opat dotrči s braćom te, pruživši ruku, izvede iz crkve oskvrnitelje svetoga hrama, koji su dovoljno i preobilno osjećali božansku osvetu. Zatim je blago oprostio onima koji su prostrti na zemlji molili oproštenje te im je najdobrostivije udijelio relikvije od tijela istoga predragocjenog ispovjedaoca Kristova. A kad su se okrijepili i bili obilno opskrbljeni svim potrebnim za put, otpusti ih natrag njihovoj kući. Oni pak, vrativši se u palaču, očituju izvrsnom kralju Pipinu silnu Božju moć koja na tome mjestu djeluje po zaslugama svete Bogorodice i vazda Djevice Marije, blaženoga Petra, prvaka apostola, kao i zagovorom uzvišenoga oca Benedikta, te ga svojim poticajima revno učine darežljivim prema tom svetom samostanu. To isto iz Adrevalda spominju Charles Saussay u Annales Ecclesiæ Aurelianensis, knjiga 4, broj 33, i kraće u knjizi 5, broj 38, Vincent iz Beauvaisa, knjiga 23, poglavlje 135, Petar de Natalibus, knjiga 6, poglavlje 81, Sigebert pod godinom 753., koji to pripisuje Remigijevu bratu Karlomanu. A Matej Westminsterski pod godinom 748. prenosi da su monasi iz Monte Cassina dobili pismo od pape Zaharije upućeno Pipinu, a da je ovaj poslao Remigija. No Zaharija je preminuo tri godine prije nego što je Remigije postao biskup.

4 Potom je kralj brat poslao Remigija kao poslanika langobardskom kralju Dezideriju zajedno s vojvodom Autharijem; oni su ga potaknuli da vrati baštinu Rimskoj Crkvi, na čemu papa Pavao I. zahvaljuje Pipinu u trećem pismu, pisanom godine 760., u kojem ga naziva „Bogu mili Remedije”.

5 O tom istom sv. Remigiju ovako piše Sigebert, ili njegov nastavljač, pod godinom 751.: „Remigije, brat istoga kralja Pipina, nadbiskup Rouena (tako stoji u starom rukopisu iz Lobbesa kojim smo se služili; Miraeusovo izdanje ima Rodomensis), slavan je u Galiji. Kralj Pipin svojom je revnošću unaprijedio crkve Galije pjevanjem prema rimskoj predaji.” Sačuvano je pismo pape Pavla I. kralju Pipinu iz godine 767., u kojem se čita ovo što pokazuje izvanrednu revnost sv. Remigija: „Stoga, primivši sada pismo vaše od Boga zaštićene Uzvišenosti, nakon što smo ga pročitali, odmah smo rado ispunili sve što je u njemu bilo izneseno. U njemu smo naime našli napisano da sadašnje monahe Bogu miloga Remedija, vašega brata, trebamo predati Simeonu, predstojniku pjevačke škole, kako bi ih poučio u pjevanju psalmodije, koju od njega nisu mogli naučiti u vrijeme dok je boravio ondje u vašim krajevima; zbog čega tvrdite da je sam vaš brat postao veoma žalostan jer nije savršeno poučio njegove monahe. I doista, najdobrostiviji kralju, udovoljavamo tvojoj kršćanskoj želji: jer da Juraj, koji je bio na čelu iste škole, nije preminuo s ovoga svijeta, nipošto ne bismo nastojali odvojiti istoga Simeona od službe vašemu bratu. No budući da je spomenuti Juraj preminuo, a na njegovo je mjesto kao nasljednik stupio isti Simeon, zato smo ga radi poučavanja u školi pozvali k sebi. Daleko bilo naime od nas da na bilo koji način učinimo išta što bi bilo na teret vama i vašim vjernicima. Naprotiv, kao što je već rečeno, ostajući čvrsto u ljubavi vaše privrženosti, najradije se trudimo, koliko nam snaga dopušta, pokoriti vašoj volji. Zbog toga smo spomenute monahe vašega brata i predali često spominjanom Simeonu te smo ih, izvrsno ih smjestivši, zapovjedili pomnom marljivošću poučavati u istom pjevanju psalmodije, i odredili da u tome ustrajno ostanu uspješnom brigom, dok ne budu savršeno poučeni u napjevima crkvenoga nauka, iz najdublje ljubavi prema vašoj Uzvišenosti i vašem najplemenitijem bratu; želeći uostalom da vaša Uzvišenost u Gospodinu bude zdrava kroz duge i sretne godine, da uživa žezlo kraljevstva i zadobiva slavne pobjede nad neprijateljima po zagovoru blaženoga Petra. Neka nebeska milost čuva vašu Uzvišenost neozlijeđenom.”

6 Toga se spominje i René Choppin u djelu Monasticon, knjiga 2, naslov 3, broj 25: „Kralj Pipin”, kaže, „prvi je uveo crkvene obrede i ceremonije Rimljana, a stvar je vodio Egidije, nadbiskup Rouena, oko godine 753.” Egidijem ga također naziva Pavao Emilije.

7 Godine 769. Uskrs je u Rouenu proslavio Karlo Veliki, kako imaju Annales Francorum i stari Karlov životopis. Ondje je naposljetku godine 771. ili 772. preminuo sv. Remigije, njegov stric. Njegovo pak tijelo i tijelo sv. Gildarda, zajedno s glavom sv. Romana, nekoć su iz grada Rouena preneseni u Soissons u samostan sv. Medarda. Na to se odnosi ono mjesto kod Nitharda, knjiga 3, koje je Pithou smatrao iskvarenim: „Kad je (Karlo Ćelavi) išao prema gradu Soissonsu, iziđoše mu u susret monasi sv. Medarda moleći da tijela svetaca Medarda, Sebastijana, Tiburcija, Petra i Marcelina, Marija, Marte, Audifaksa i Abakuka, Onezima, Merezine i Leokadije, Marijana, Pelagija i Maura, Florijana sa šestero njegove braće, Gildarda, Serena i gospodina Remigija, nadbiskupa Rouena, prenese u baziliku gdje sada počivaju, a koja je već tada najvećim dijelom bila sagrađena. Pristavši na to, ostao je ondje i, kako su bili zatražili, na vlastitim je ramenima sa svim štovanjem prenio tijela blaženika. Povrh toga, imanjima iste Crkve dodao je i posjed koji se zove Bernacha.”

8 Zatim su relikvije sv. Remigija iz spomenutoga samostana u Soissonsu bile vraćene u Rouen godine 1090., kako je poznato iz staroga kodeksa sv. Audoena, ali na tom istom mjestu, što valja požaliti, oštećenoga. Taj je prijenos zabilježen 15. svibnja u rukopisu Florarium ovim riječima: „U Rouenu prijenos blaženoga Remigija, biskupa i ispovjedaoca istoga grada.”

9 Godine 1520. izašla je knjiga napisana na njemačkom jeziku od doktora Jakoba Mennela, po zapovijedi Maksimilijana I., a tiskana u Freiburgu u Breisgauu u tiskari Johanna Woerlina; u njoj autor, nakon što je spomenuo pretke uzvišene austrijske kuće i gdje je tko od njih pokopan, dodaje i svece koji su s njom povezani krvnim srodstvom. Među njih ubraja sv. Remigija, nadbiskupa Rouena, za kojega kaže da je, slavan po mnogim krepostima, preminuo godine 771. i bio časno pokopan u Rouenu u bazilici Blažene Djevice Marije; poslije je prenesen u Soissons u crkvu sv. Medarda i ondje se štuje s osobitom pobožnošću. Njemu je ostalo nepoznato da su relikvije svetoga biskupa ponovno bile vraćene u Rouen. To nam je iz te knjige priopćio naš velečasni otac Theodor Rosmer.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

19. siječnja Kalendar godine