Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak II · 19. siječnja

O svetim mučenicima Blaitmaku prezbiteru i drugim monasima iz Ione

DE SANCTIS MARTYRIBUS BLAITHMACO PRESBYTERO, ALIISQUE HYENSIBUS MONACHIS

Sadržaj (1)
  1. Djela iz a walafrida.

Otok Iona, koji Beda naziva Hy i Hu, a koji su piktski kraljevi darovali škotskim monasima, poslao je na nebo vrlo mnogo asketa, dugo vježbanih u redovničkom borilištu, a neke i ovjenčane lovorom mučeništva. Među njima je Irac Blaitmak, koji se nije ništa manje hrabro odrekao zemaljskoga kraljevstva nego što je slavno prigrabio nebesko. Njegova je djela u heksametrima početkom devetoga stoljeća poslije Krista opjevao Walafrid Strabon, monah iz Fulde, podrijetlom doduše Nijemac, ali, kako se odavde može zaključiti, ne i neupućen u irske studije i jezik. Blaitmakov je rođendan na ovaj dan zabilježio Hugues Ménard, bilo da je to, što ne navodi, pronašao predano od koga drugoga, bilo radije zato da se u novijim popisima svetaca ne bi nigdje čitao onaj koji je nekoć bio proslavljen i nebeskim znamenjima i spisima svetih otaca. David Chalmers naveo ga je 6. prosinca. Ménard nagađa da je ubijen oko godine 793.

Djela iz a walafrida.

Ako su toliku slavu svojom pjesmom zaslužili oni koji su običaje i djela zločinaca hvalospjevima uzdizali do neba, prožeti umijećem demona, pletući isprazne spomenike zlih ljudi, zašto ne bismo slobodnije opjevali djela svetaca, za koje nam čudesa otkrivaju da su omiljeli Bogu, a koja čine snagom vjere po darovima Kristovim? Pismo naime pjeva, dok Gospodin obećava malenima: „Trudi se otvoriti svoja usta, a ja ti dajem riječi.” Zbog toga sam ja, Strabon, kojega je rođenjem poslala alemanska zemlja, spreman od srca poslušati tvoje zapovijedi, časni oče, predragi Felikse, odlučio pisati o životu i svršetku blaženoga Blaitmaka, kojega jeb bogata Irska rodila svijetu, a sljedeće ga je savršenstvo mučeništva poslalo nebu, kako bih po njegovim zaslugama zadobio oproštenje kroz vjekove.

2 Potekavši od kraljevskoga roda i imajući najveći ures plemstva, cvao je ovaj kraljevski baštinik, svetac Božji, provodeći čedan život; a što se rijetko događa i ne viđa često, što je bio veći, to je ponizniji išao, nada domovine, sreća očeva, onaj budući kralj. Pravedan u rasuđivanju, razborit i tijelom čist, trijezan, krasan, radostan, oprezan, čestit, plemenit po izvrsnom rodu, plemenitiji po djelu, bogat poslušnošću, još bolje obogaćen krepostima, kao laik je činio ono što je izvršavao klerik.

Njegovo časno ime na latinskom jeziku značic „Lijepi sin”: i s pravom je bio dostojan toga pohvalnog imena onaj koji je izabrao svemogućega Oca i lijepom ljubavlju tražio Boga.

Zemaljske su stvari bile prljave njegovu duhu koji je težio za božanskim, i skrivena je tajna ostala u samim grudima sve dok sveta volja nije došla do ostvarenja. Potajno je bez svjedoka pošao u neki samostan, i onaj koji je nekoć pod vladavini bio knez domovine, postao je tada radi Kristova imena sluga manjega: okružen častima koje su nekoć plašile sve, otpustivši sve, služi sam sebi bez vojnika.

3 Kad je pak glas slučajno doletio do očevih ušiju, zaprepaštenje i bol obuzeše roditeljev duh: žali za otetim nasljednikom te šalje vijeće, čete, namjesnike, narod, zapovijedi, postrojbe; išli su vojvoda i knez, žurno dolazi biskup i mnoštvo opata, susjedi, krvni srodnici, dok se ova četa trudila samo oko toga da bilo kakvim umijećem postigne da se on vrati i s drukčijim srcem podnese izbjegnute opasnosti. O kako je slijepa takva volja! On se jedva izvukao iz vrtloga oluja; i nakon duga traženja nesigurno je sidro stalo u luci: još nije mogao popustiti užad briga niti učvrstiti nogu na kopnu, kadli je vihor potaknut krilatim vjetrovima s pučine udario u krmu; i val bi svojom silinom razbio drhtavu lađu da pramcem nije upravljao onaj koji vlada svim vjekovima.

4 Ubrzo, od sviju uvijek okružen čudesnom ljubavlju, nastojao je postati i nazivati se slugom sviju: ponizan duhom, čuvar jezika i uzor dobrih. Rado primajući riječi Božje žednim srcem i noseći grudi željne učenja iz knjiga, pronicavim je duhom temeljito naučio božanske pouke. Tako cvjetajući sjajem nauka i običaja, upravljao je časnim četama mnogih muževa, primjerima potvrđujući svoje riječi, a isprazne pohvale smatrajući ništavnima; njemu su hvala i slava bili jedino Krist, Krist riječ, Krist pouka; mir štit, oklop molitve, strpljivost rat, mač riječ Božja, nada i ljubav sve. Nikoga nije ogovarao, nikome nije nanosio uvrede. Čemu je potrebno nabrajati pojedinosti riječ po riječ, kad je vjerno držao sve što se čita od kreposti i čuvao se svega što Pismo pokazuje od mana, postavši sretno svima sve kako bi učinio da svi Kristu donesu svoje dobitke; koristan i razborit sluga po Kristovim ovčinjacima, koji je u određeno vrijeme dijelio mjeru obilna žita suslugama i posvuda blistao vjeran.

5 A kako ne bi nedostajalo ništa od zasluga i ništa od čestitosti, blagim je duhom tražio palmu mučeništva; češće je iz toga razloga nastojao posjetiti tuđe zemlje, ali bi odustao od započetoga jer ga je narod zadržavao. Stoga mu se u duhu učvrstila odluka da potajnim putem nakratko okuša željenu stazu s nevelikom četom učenika, noseći sa sobom dragocjene ogrlice pod teretom kreposti: probivši tminu, uzeo je bijeg noću i spremao se žurno otići. Gle, iznenada naiđe mnoštvo progonitelja za bjeguncima te, uhvativši pastira, vrati ovce u tor.

Ni ovo neću prešutjeti, da mu je Duh Sveti, na način proroka, otkrivao tajne stvari. Jer dok je glas nadaleko i naširoko javljao da je otac samoga blaženika, kad mu je život izmaknuo, odletio k nebesnicima, on je, poučen svetim nadahnućem, protumačio da se to nije dogodilo, nego da će se dogoditi nakon kratkoga vremena.

6 Pokazuje se neki otok na obalama Pikta, obavijen valovitim morem, imenom Eo, gdje u tijelu počiva Gospodnji svetace Kolumba. Onamo se uputio sa željom da podnese rane Kristove; ondje naime često običava dolaziti poganska četaf Danaca, naoružana zlim bijesom. No Gospodnji svetac, odlučivši u duhu iskušati takve lavove, svukao je s uma isprazan strah te, zaštićen štitom vjere i kacigom spasenja, nije se prestrašio oružja zlih ljudi. On je s rječitim prorokom mogao pjevati: „Bog je meni pomoćnik, neka odstupi opaki strah.” Već je također bio uvježban u javnim bitkama prezirati demonske sluge, on koji je valjano oborio samoga tiranina i sam ga pobijedio u svakom oružju.

7 Bilo je vrijeme u kojem je velika Božja blagost odredila pridružiti svoga slugu blistavim četama iznad zvijezda i podijeliti sigurnu krunu dobrom pobjedniku: kad je sveti um toga muža, unaprijed znajući događaje, dubokim osjećajem predosjetio da žure nadolazeći vukovi kako bi rastrgali udove pobožnih ovaca. „Vi”, reče, „o drugovi, ispitajte u sebi pronicavim umom imate li hrabrosti podnijeti muke za ime Kristovo. Tko god od vas sa mnom može čekati, molim vas da naoružate muževne osjećaje; a oni kojima drhte dubine slaboga srca, evo, neka ubrzaju bijeg kako bi izbjegli pripravljene opasnosti, naoružavajući svoje mišice za bolje zavjete. Sasvim nam je blizu kušnja sigurne smrti. Neka bdije čvrsta vjera, upravljena prema budućim stvarima, a oprezna zaštita bijega neka sačuva manje jake.” Potresena tim riječima, četa u duhu odluči ono što je vidjela da može: jedni su se čvrsta srca radovali vedra duha dočekati svetogrdne ruke i podložiti glavu bijesnome maču; a drugi, kojima pouzdanje uma to još nije savjetovalo, bježe poznatim stazama po kraju. Slavi misu. 8 Zlatna je Zora, raspršujući vlažne tmine, zasjala, i blistavo je sunce zasvijetlilo lijepim krugom, kad je ovaj sveti učitelj, slaveći svete obrede mise, stajao pred svetim oltarom kao neokaljano tele, žrtva mila Bogu koju valja prinijeti prijetećom oštricom. Ostalo mnoštvo leži, suzama i molitvama preporučujući Gromovniku duše koje će otići iz tereta tijela. Gle, bijesna prokleta četa jurnu po otvorenom prostoru prijeteći blaženim muževima okrutnim opasnostima u kućama. I nakon što su ostale drugove pobili mahnitom divljačnošću, dođoše k svetom ocu prisiljavajući ga da preda dragocjene kovine u kojima leže svete kosti svetogag Kolumbe; taj su kovčeg naime podigli s njegova mjesta i položili u iskopanu raku pod gustim busenom, znajući već za opaku pošast. Taj su plijen poželjeli Danci, ali svetac se goloruk odupro čvrstim naporom uma, vješt stati nasuprot bojnom redu i izazvati bitku, nenavikao uzmicati, te tebi, barbare, upućuje ovakve riječi: „Posve ne znam gdje je u zemlji položeno zlato koje tražite i kojim je skrovištima prekriveno. A kad bi mi i bilo dopušteno to znati uz Kristovo dopuštenje, nikada naša usta to ne bi prenijela tvojim ušima.” Odbijajući to, biva ubijen. „Barbare, izvuci mačeve, zgrabi držak i već jednom zakolji; blagi Bože, tvojoj pomoći preporučujem sebe poniznoga.” Nato biva rastrgana pobožna žrtva odsječenih udova. A ono što okrutni vojnik nije mogao procijeniti po bogatstvu, počeo je pretraživati kroz rane u hladnoj utrobi. I nije čudo, jer uvijek bijahu i uvijek se ponovno dižu oni koje zli bijes potiče protiv svih slugu Gospodnjih; da ono što je Kristova odredba izvršila za sve, svi to učine za Krista, makar nejednakim djelom. 9 On dakle, postavši mučenikom za ime Kristovo, blista čudesima. Svjedok, kako glas pronosi, počiva na istom mjestu, gdje se mnoga čudesa daju svecima po zaslugama, gdje se Gospodin štuje dostojnom čašću sa svecima, po čijim zaslugama vjerujem da su moji grijesi odriješeni, kojima sam ponizno poslao darove hvale. Ništa im ne uskraćuje Krist, kojemu su donijeli najveće dobitke, koji s blagim Ocem i Svetim Duhom u vijeke kraljuje i sjaji vječnim uresom bez kraja.
a Ovu pjesmu Walafrida Strabona ili Straba prvi je izdao Heinrich Canisius u 6. svesku djela Antiqua Lectio.b Mnogo o zdravoj klimi i plodnosti Irske (odakle njezino bogatstvo) piše Beda u Historia Anglorum, knjiga 1, poglavlje 1.c Kod Iraca sada brah ili braa znači lijep, a mac sin.d Regmen umjesto regimen, kao tegmen.e Životopis sv. Kolumbe opata donijet ćemo 9. lipnja, gdje će biti više o otoku Ioni, koji se po njemu naziva Columbkill.f Kako su okrutno danski i norveški gusari opustošili galske i britanske obale u osmom, devetom i desetom stoljeću, pisci posvuda prenose.g Spominje se da je tijelo sv. Kolumbe poslije bilo preneseno u Down, irski grad; postoji ritmički distih: „Ova su trojica u Downu pokopana u jednom grobu: Brigita, Patrik i pobožni Kolumba.”

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

19. siječnja Kalendar godine