Orléans, grad u Galiji (koji su pisci srednjega vijeka nazivali Aurelianus u svakom padežu, kao što je očito iz 2. života sv. Genoveve 3. siječnja, pogl. 8., br. 34., i Aurelianis, kao u Životu sv. Maura opata 13. siječnja, pogl. 6., br. 33. i br. 36., da je bio Genabum kod starih, slaže se većina učenjaka), proslavili su mnogi sveci: dvojica na ovaj dan, sv. Floskulo ili Fuskolo, biskup, i sv. Siharija djevica. Obojici je ime glasovito u martirologijima, a Djela su izgubljena ili još skrivena. O sv. Sihariji ćemo ubrzo posebno govoriti.
2 O sv. Floskulu ima ovo stari Rimski martirologij, naslovljen imenom sv. Jeronima: U Orléansu, polaganje blaženoga Floskula biskupa. Niti više Uzard, Adon i premnogi rukopisi. Dodaju Belin, Florarij, Galezinije i drugi i ispovjedaoca. Ni sam Andrija Saussay nije o njemu doznao ništa drugo u Gallijskom martirologiju, koji u veljači o njemu plete ovaj pohvalni zapis koji može pristajati svakomu biskupu ispovjedaocu: U Orléansu, sv. Floskula biskupa i ispovjedaoca, koji je, prednjačeći povjerenomu stadu izvanrednim primjerom sveta života, sretnim svršetkom dospio do radosti blaženoga života. Konstantin Ghinije ima ovo: U Orléansu, sv. Floskula biskupa, koji je, naslijedivši sv. Prospera, bio trinaesti biskup iste Stolice; i kao pravi cvijet dao je miomiris dobrih djela. Usnuo je u Gospodinu 2. veljače oko godine Gospodnje 200. O tome ćemo ubrzo raspravljati. Konstantin Felicije piše da je u Rimu s Fortunatom, Felicijanom, Aurelijanom itd. ovjenčan mučeništvom, posluživši se pokvarenim kodeksom u kojem je umjesto grada Orléansa bilo napisano ime Aurelijana kao mučenika.
3 Kojega Floskulom nazivaju stari i novi Rimski martirologij, Adon, Notker i mnogi rukopisi; Fuskulom ga zove Uzard, rukopis iz Centule pripisan Bedu, rukopis sv. Lovre u Liègeu, koji je Adonov, Martirologij opatije sv. Lovre u Bourgesu koji je objavio naš Filip Labbé, i mnogi rukopisi. Floskulom Kanizije, i u prvom izdanju Uzarda Molanus. Fulkolom Bellini iz Padove u mletačkom izdanju, Maurolico, Florarij i drugi rukopisi: Flostolum Belin u pariškom izdanju, rukopis sv. Lamberti u Liègeu, Galezinije itd.
4 Onaj koji se u Životu sv. Anijana biskupa 17. studenoga spominje kao dijete, po nalogu biskupa sv. Evurcija prinesen oltaru da odatle uzme pergamenu ili kratak spis, i čim je pružio ruku na oltar i dotaknuo spis, povikao je: Anijan, Anijan, Anijan je ovoga grada postavljen za biskupa od Boga, i otada nije ništa progovorio sve do zakonite dobi za govor; taj je (kako piše Karlo Saussey u 2. knjizi Orléanskoga ljetopisa) kako se kaže bio sv. Floskulo: što je li vjerojatno, tvrdi da se s pravom može posumnjati; budući da je sv. Anijan stolovao oko 65 godina, sv. Prosper najmanje deset, a osim toga da je između njih trebalo stolovati četiri biskupa: Magno, Febat, Gracijan i sv. Monitor. O njihovu vremenu i djelima drugdje: sv. Prospera 29. srpnja, sv. Evurcija 7. rujna, sv. Monitora 10. studenoga. A budući da je sv. Anijan preminuo, kako se kaže u njegovu Životu, dvije godine nakon što je Aecije u bitki pobijedio Atilu, za što je pouzdano da se dogodilo za konzulata Marcijana i Adelfija godine Kristove 451; i budući da je poslije njega prije sv. Floskula stolovalo pet biskupa, nije ispravno da je od gore navedenoga Ghinija rečeno da je preminuo oko godine 450; ispravnije bi rekao oko 500., budući da se čita da je njegov nasljednik Euzebije sudjelovao na 1. Orléanskome saboru u posljednjim vremenima Klodovika.
A léanskome I., u posljednjim vremenima Klodovika, čita se da je sudjelovao.
3 Piše Karlo Saussey da se zbog svečanosti Prikazanja njegov blagdan u Orléansu prenosi na dan 3. veljače. Baziliku sagrađenu u njegovo ime u istom gradu, koja se inače naziva sv. Marija Pozlaćena, inače sv. Marija Redovna, danas se naziva Bezgrješnog začeća; i priorat je Reda sv. Augustina te župna crkva. Njegovo je tijelo, zajedno s tijelima sv. Anijana,
Euspikija, Monitora, Baudelija, Skubilija, Agije majke sv. Lupa, preneseno u crkvu sv. Anijana koju je dao sagraditi kralj Robert, godine 1019., kao što će se potpunije ispripovjediti uz Život sv. Anijana iz Života istoga kralja što ga je napisao monah Helgald iz Fleuryja. U svetim je kalendarima zabilježena godišnja spomenica njegova prijenosa 12. lipnja, kao što se može vidjeti kod Molanusa i Saussaya, koje ćemo navesti drugdje.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.