Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak IV · 1. veljače

O svetim mučenicima iz Smirne, Pioniju prezbiteru, Dioniziju, drugom Pioniju i XIII. drugih

DE SANCTIS MARTYRIBUS SMYRNENSIBUS, PIONIO PRESBYTERO, DIONYSIO. ALTERO PIONIO, ET XIII ALIIS

Sadržaj (10)
  1. § I. Rođendan sv. Pionija.
  2. § II. Akti sv. Pionija.
  3. § III. Vrijeme mučeništva.
  4. Uhićenje sv. Pionija i drugova.
  5. Prvo ispitivanje pred hramskim čuvarom Polemonom.
  6. Ispitivanje pred prokonzulom. Pionijevo pogubljenje.
  7. Druga djela.
  8. Javno ispitivanje na trgu.
  9. Događaji u tamnici, osobito s otpalima.
  10. Ispitivanje u tamnici, na trgu, u hramu idola.

Događaji u tamnici, osobito s otpalima.

Bili su dakle bačeni u tamnicu i predani stražarima. A kad su ušli, zatekli su ondje zatvorene prezbitera Katoličke Crkve imenom Lina, i ženu iz sela Karine imenom Makedoniju, te nekoga iz frigijske a hereze imenom Eutihijana. Kad su se dakle našli na istome mjestu, stražari su opazili da Pionije ne prima ono što su vjernici donosili. Govorio je naime: „Ako nikome nismo bili na teret kad nam je više toga trebalo, koliko manje sada trebamo primati?” Stražari su ih stoga, jer su od posjetitelja običavali primati darove, bacili u unutarnji dio tamnice, kako ne bi mogli primiti nikakvu utjehu ni okrepu. A oni su hvaleći Boga ostali mirni i sami su im pružali ono što se običavalo davati, tako da se upravitelj tamnice zadivio i htio ih vratiti na prijašnje mjesto. No oni su ostali govoreći: „Slava Gospodinu: ovo nam je naime uspješno ispalo. Možemo se naime slobodno posvetiti mudrosti i ustrajati u molitvama noću i danju.” Ipak su ih mnogi od pogana posjećivali i u tamnici te ih pokušavali odvratiti od nakane, ali su se divili njihovim odgovorima.

13 Ulazili su i oni koji su silom bili odvučeni na žrtvovanje, te su izazivali velik plač, tako da su svakoga sata boravili u žalosti i bijedi, osobito zbog onih čiji je način života bio čestit i pošten. Stoga ih je Pionije gledajući tugovao govoreći: „Novom sam vrstom muke pogođen. Na komade me sijeku dok gledam kako svinje gaze bisere Crkve, a rep zmajev svlači zvijezde s neba na zemlju. Vinograd, koji je zasadila desnica Božja, opustošio je

A vepar iz šume; beru ga svi koji prolaze putem. Dječice moja, koju ponovno rađam dok se Krist ne oblikuje u vama. Moji nježni gojenci hodili su oporim i teškim putovima. Sada su bezbožni starješine postavili zasjede Suzani. Sada razotkrivaju nježnu i lijepu, da se nasite njezine ljepote i iznesu lažno svjedočanstvo protiv nje. Sada se Haman ruga, a Estera i čitav grad su uznemireni. Sada ne pritišće glad za kruhom ni žeđ za vodom, nego glad i žeđ za slušanjem riječi Gospodnje. Zar su baš sve djevice zadrijemale i zaspale? Ispunilo se ono:,Kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?' Što reći na to da svatko, kako čujem, izdaje svoga bližnjega, da se ispuni ono:,Predat će brat brata na smrt.' Doista nas je zatražio Sotona da nas rešeta kao pšenicu. A ognjena je vijača u ruci Božje Riječi da očisti gumno. Možda je sol obljutavila, pa je izbačena van i ljudi je gaze. Neka ipak nitko, dječice, ne misli da je Gospodin oslabio, nego mi;Zar je', kaže,oslabjela moja ruka da ne može dohvatiti, ili je uho postalo gluho da ne čuje?' Grijesi su vaši razdijelili vas i Boga vašega. Sagriješili smo naime; neki čak i prezirući. Nepravedno smo postupali, jedni druge grizući i optužujući. Uzajamno smo se izjeli. A trebalo je da pravednošću nadmašimo pismoznance i farizeje.”

B 14 „Što reći na to da Židovi neke od vas, kako čujem, pozivaju u svoje sinagoge? Stoga se čuvajte da se ne okaljate još većim i dragovoljnim zločinom, i da tko od vas ne počini grijeh protiv Duha Svetoga koji se ne oprašta, te da i vi zajedno s njima ne budete knezovi sodomski i narod gomorski, čije su ruke pune krvi. Mi nismo ni proroke ubili, ni Krista izdali, ni na križ ga razapeli. Čemu dugo duljiti? Dozovite u sjećanje ono što ste čuli, budući da vam nije nepoznato da Židovi tvrde kako je Krist bio puki čovjek i da je umro kao smrtnik. Neka nam dakle kažu: ako je bio običan smrtan čovjek, kako se čitav svijet ispunio mnoštvom njegovih učenika? Zašto su njegovi učenici i poslije tako mnogi pošli u smrt za njegovo ime? Kako su u ime običnoga smrtnog čovjeka tolikih godina izgonjeni demoni, i izgone se, i izgonit će se, i događaju se mnoga druga čudesna djela u Katoličkoj Crkvi? A ne znaju da je on bio smrtan tako da je vlastitom voljom predao dušu. Tvrde osim toga da se Krist bavio nekromantijom i da je njezinom snagom nakon križa bio uskrišen. Koje Pismo, bilo njihovo bilo naše, spominje takvo što o Kristu? Ili koji je pravedan čovjek ikada to rekao? Nisu li oni koji izmišljaju takve besmislice opaki ljudi? Budući da je tako, zašto se radije vjeruje zločinačkim ljudima nego čestitima i pravednima?

C 15 Ja sam doista još dok sam bio dječak čuo ovu židovsku izmišljotinu. Predano je u sjećanje da je Šaul došao ženi vračari kako bi od nje primio odgovor, te da je zatražio da mu podigne proroka Samuela. I vidje žena uspravna čovjeka kako se uspinje, odjevena u ogrtač. I prepozna Šaul da je to Samuel, te upita ono što je htio. Što dakle? Je li ta žena vračara mogla podići Samuela ili nije? Ako kažu da je mogla, priznaju da nepravda vrijedi više nego pravednost, te su prokleti. Ako pak niječu, ni Krist nije učinio ono što ovi izmišljaju. A snaga je ovoga dokaza ovakva: kako je bezbožni demon, koji je govorio u trbuhu one žene, mogao u ovaj život dozvati dušu svetoga proroka koja počiva u krilu Abrahamovu? Ono što je naime niže pokorava se zapovijedi višega. Nije dakle, kako ovi slute, Samuel bio dozvan u ovaj život od one žene koja je imala duh vračarski. Nego stvar stoji ovako: odmetnuti anđeli slijede one koji otpadaju od Boga, te svim zlotvorima, i čarobnjacima, i opsjenarima, i vračarima služe đavolski anđeli. I to nije čudno, kad se i sam Sotona (kako kaže Apostol) preobražava u anđela svjetla. Stoga je dosljedno da i njegovi službenici poprimaju obličje službenika pravednosti. Inače, kako bi Antikrist uzeo lik Kristov? Nije dakle ona žena vračara vratila Samuela na ovo svjetlo, nego su pakleni demoni, uzevši Samuelov lik i sličnost, pokazali sebe vidljivima ženi vračari i Šaulu koji je bio otpao od Boga. A na to upućuje i samo Pismo. Kaže naime onaj koji je nosio Samuelov lik:,I danas ćeš biti sa mnom.' Kako naime Šaul, Božji neprijatelj, može biti sa Samuelom? Zar nije radije trebao biti s bezbožnim demonima koji su mu došli u susret i kojima je sam služio? Nije dakle bio Samuel. A ako nije bilo moguće da duša svetoga proroka tada bude dozvana u ovaj život, kako se usuđuju tvrditi da je Isus Krist, kojega su učenici vidjeli kako uzlazi na nebesa i za kojega su radije umrli nego da ga zaniječu, na ovaj način ustao iz zemlje? A ako ih u to ne možete uvjeriti, recite protiv njih:,Zar nismo mi bolji od vas koji ste, ni od kakve nužde natjerani, bludničili i štovali idole?' I nemojte im povlađivati niti klonuti duhom, nego se urazumite, braćo, i činite pokoru, te se utecite Kristu, koji je dobrostiv i ponovno će vas primiti.” a Katafrigima K ia z v y z nazivaju se sljedbenici Montanovi zato što je on rođen u frigijskom selu Ardabanu. On je sebe nazivao Parakletom, osuđivao druge ženidbe, a spise Priscile i Maksimile nazivao proročkim knjigama. Više o njemu donosi Teodoret u djelu Haereticarum fabularum, knj. 3, pogl. 2, Praedestinatus Sirmondov, her. 26, i mi niže 7. veljače uz život sv. Apolinara, biskupa i mučenika.d Baronije posveti mojemu.

Ispitivanje u tamnici, na trgu, u hramu idola.

Kada je on to rekao i zamolio ih da izađu iz tamnice, došli su čuvar hrama Polemon i zapovjednik konjaništva Teofil sa stražarima i velikim mnoštvom te rekli: „Evo, Eudemon, vaš predstojnik, prinio je žrtvu; pokorite se i vi. Ispitat će vas u hramu Lepid i Eudemon.” Pionije odgovori: „Pravedno je da oni koji su bačeni u tamnicu čekaju dolazak prokonzula. Zašto sebi prisvajate njegovu ulogu?” Kada su pak mnogo toga izrekli, otišli su. No ponovno su se vratili sa stražarima i mnoštvom. I Hiparh lukavo reče: „Prokonzul je poslao po vas da vas odvedu u Efez.” Pionije odgovori: „Neka dođe onaj koji je poslan i neka nas preuzme.” „Ali zapovjednik”, reče zapovjednik konjaništva, „vrijedan je da mu se vjeruje.” „Ta ja sam”, reče, „zapovjednik.” I zgrabivši ga te mu nabacivši omču oko vrata, tako ga je stezao da ga je gotovo ugušio. Predao ga je dakle stražarima, i tako je zajedno sa Sabinom i ostalim drugovima odveden na trg. A kako su glasno svjedočili da su kršćani i bacali se na zemlju da ih ne bi uveli u hram idola, šestorica su slugu zgrabila Pionija koji se toliko opirao da su mu koljenima pritiskali bokove, udarali ga rukama i nogama te su ga jedva uspjeli pogurati. Podigavši ga dakle dok je vikao, nosili su ga i spustili na zemlju pred žrtvenikom, gdje je još uvijek stajao Eudemon, koji je bio prinio žrtvu idolima.

17 I Lepid reče: „Zašto vi, o Pionije, ne prinosite žrtvu?” Pionije odgovori: „Jer smo kršćani.” Lepid nadoda: „Kojega Boga štujete?” „Onoga”, reče Pionije, „koji je stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima.” „Tko je dakle”, reče Lepid, „bio raspet?” „Onaj”, odgovori Pionije, „kojega je Bog Otac poslao za spasenje svijeta.” Prvaci su se na to glasno vičući nasmijali, a Lepid ga je proklinjao. Vikao je pak A Pionije govoreći: „Štujte pobožnost, držite se pravde, spoznajte sličnost osjećaja, pokoravajte se svojim zakonima. Smatrate da nas treba kazniti jer se ne pokoravamo, a i sami odstupate od propisa svojih zakona. Oni naime zapovijedaju ne da nas prisiljavate, nego da nas kaznite.” Tada neki Rufin, koji se osobito isticao glasom o svojoj rječitosti, reče: „Prestani, Pionije, loviti taštu slavu.” A on odgovori: „To je tvoja govornička vještina? To su tvoje knjige? Nije li to isto pretrpio Sokrat od Atenjana? Sada su svi nesavršeni, oklijevala, lijeni, tromi i kukavice. Dakle su Sokrat, Aristid, Anaksarh i ostali njima slični, po tvome mišljenju, bili vođeni željom za taštom slavom jer su njegovali filozofiju, pravednost i hrabrost?” Čuvši to, Rufin umuknu. A neki drugi, koji se isticao svjetskom slavom, i Lepid rekoše: „Nemoj, Pionije, vikati.” On odgovori: „Zapalite vatru i ući ćemo u nju.”

18 A neki Terencije iz mnoštva glasno reče: „Vidite li kako ovaj i druge nagovara da budu bezbožni i da ne žrtvuju bogovima?” Tada su im stavili vijence na glave, koje su oni rastrgali i odbacili. A javni je službenik uzeo meso žrtvovano idolima, no ipak se nije usudio prići nijednome od njih, nego ga je pojeo naočigled svima. Ali kako su oni ponovno vikali: „Kršćani smo!”, ne nalazeći što bi im učinili, vratili su ih u tamnicu. Mnoštvo im se pak rugalo i tuklo ih. I netko reče Sabini: „Zar nisi mogla umrijeti u domovini?” Njemu ona odgovori: „Koja je moja domovina? Ja sam Pionijeva sestra.” Terencije pak, koji je tada priređivao borbe sa zvijerima, reče Asklepijadu: „Optužit ću te da budeš osuđen na zvijeri na gladijatorskim igrama moga sina.” Njemu Asklepijad reče: „Nećeš me time prestrašiti.” I tako su odvedeni u tamnicu. Dok je Pionije ulazio, jedan od stražara snažno ga je udario u glavu i ranio ga. I on je to doduše podnio strpljiva duha. No udaračeva su ruka i bokovi tako planuli i otekli da je jedva mogao disati. Ušavši pak, hvalili su Boga što su protiv neprijatelja i licemjera Eudemona ostali jaki i postojani, te su se krijepili psalmima i molitvama.
a Baronije: Eudemon; drugi: Auktemon.
POGLAVLJE V. Treće ispitivanje, muke, smrt.
Poslije toga pak dođe prokonzul u Smirnu i Pionije bi doveden na sud te okrunjen mučeništvom. Kako se pak stvar odvila, ispripovjedit ćemo. Četvrtoga dana prije martovskih ida prokonzul Kvintilijan, sjedeći na sudačkoj stolici, ovako ga upita: „Kako se zoveš?” Odgovori: „Pionije.” Prokonzul reče: „Prinosiš li žrtvu bogovima?” Odgovori: „Ne.” Prokonzul reče: „Koju vjeru ili sljedbu štuješ?” Odgovori: „Katoličku.” „Kojih to”, upita on, „katolika?” Odgovori: „Prezbiter sam Katoličke Crkve.” Prokonzul upita: „Jesi li ti njihov učitelj?” Odgovori: „Doista sam poučavao.” Upita: „Kojega si dijela učitelj?” Odgovori: „Pobožnosti.” „Koje”, upita, „pobožnosti?” Odgovori: „Prema Bogu Ocu, koji je sve stvorio.” „Prinesi žrtvu”, reče prokonzul. Odgovori: „Neću, jer Boga valja klanjati.” „Svi mi”, reče on, „klanjamo se nebu i bogovima koji su na nebu. Zašto zraku upućuješ molitve? Njemu žrtvuj.” Odgovori: „Ne upućujem molitve zraku, nego onomu koji je stvorio zrak i nebo i sve što je u njima.” „Reci”, reče prokonzul, „tko je to stvorio?” Odgovori: „Nije probitačno reći.” „Bog”, reče prokonzul, „svakako, to jest Jupiter, koji je na nebu, jer on je kralj svih bogova.”

20 Pioniju pak, koji je šutio i visio na mučilu, bi rečeno: „Prinosiš li žrtvu ili ne?” Odgovori: „Ne.” Ponovno mu, dok su ga mučili željeznim pandžama, bi rečeno: „Dozovi se pameti, zašto bjesniš?” Odgovori: „Ne bjesnim, nego se bojim živoga Boga.” D Prokonzul reče: „Ostali su prinijeli žrtvu, i žive, i ispravno misle.” Odgovori: „Ne prinosim žrtvu.” Prokonzul reče: „Saberi se i promijeni odluku.” Odgovori: „Neću to učiniti.” Bi mu rečeno: „Zašto žuriš u smrt?” „Ne žurim u smrt”, reče, „nego u život.” Prokonzul Kvintilijan reče: „Ništa osobito ne činiš žureći u smrt. Ta i oni koji se prijave i upišu, radi sitnoga dobitka prezrevši smrt, bore se sa zvijerima. I ti si jedan iz njihova broja. Budući da dakle trčiš u smrt, živ ćeš biti spaljen.” S pločice se pak čitala ova presuda napisana rimskim riječima: „Pionija, koji priznaje da je kršćanin, osudili smo da bude živ spaljen vatrom.”

21 Kada je dakle iz revnosti za vjeru radosno došao na trkalište, dragovoljno je sa sebe svukao odjeću. Zatim, spoznavši čistoću i ljepotu svoga tijela, ispunio se golemom radošću te je, pogledavši u nebo i zahvalivši Bogu koji ga je takvim sačuvao, samoga sebe ispružio na drvo i predao se vojniku da ga pribije čavlima. A kad je već bio pribijen, ponovno mu službenik reče: „Dozovi se pameti i promijeni mišljenje, pa će se čavli izvaditi.” A on odgovori: „Osjetio sam da su unutra.” I pošto je malo ostao zadubljen u misli, reče: „Zato žurim zaspati da bih brže ustao”, označujući uskrsnuće od mrtvih. Podigli su ga dakle pribijena na drvo. Zatim i nekoga Metrodora, prezbitera izb sljedbe marcionita. Pionije je pak bio postavljen s desne, a Metrodor s lijeve strane; obojica su ipak gledala prema istoku. A kada je sa svih strana bila nagomilana hrpa drva i građe, te je Pionije zatvorio oči, mnoštvo je sumnjalo da je izdahnuo; no on se u sebi molio. A kad je završio s molitvom, otvorio je oči. Već se i plamen visoko dizao kad je vedra lica izgovorio posljednji „Amen” te, rekavši: „Gospodine, primi dušu moju”, kao da je odahnuo, mirno i bez boli izdahnuo; i Ocu, koji je obećao da će sačuvati svaku nepravedno prolivenu krv i svaku nepravedno osuđenu dušu, predao je duh.
pobožno umire:
F tijelo mu među plamenovima neozlijeđeno,
23 Ovo se zbilo za Julija, prokonzula Azije, dok su Proklo i Kvintilijan obnašali službu, za trećega konzulata Mesija Kvinta Trajana i drugoga Delcija Grata, za cara Trajana Decija Augusta, 12. ožujka po rimskom običaju, a po azijskom jedanaestoga dana sedmoga mjeseca, u subotu, u deseti sat; kako pak mi govorimo, za kraljevanja Gospodina našega Isusa Krista, komu slava u vijeke vjekova, amen.
a Baronije: Gospodine.
b Ona je postavljala dva počela, kako kaže Prædestinatus, pogl. 21; štoviše, četiri nerođene suštine, kako piše Teodoret, knj. 1, pogl. 24.
c Baronije: za Julija Prokula Kvintilijana, prokonzula, koji je obnašao službu, za trećega konzulata Mesija Kvinta Trajana Decija i drugoga Grata.
O
presuda spaljivanja s pločice izrečena protiv njega;
čavlima se pribija na drvo:
u vatri moli:
pobožno umire:
tijelo mu među plamenovima neozlijeđeno,
kada je podnio mučeništvo.
obješen biva strugan željeznim pandžama:

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

1. veljače Kalendar godine