Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak IV · 1. veljače

O sv. Darlugdahi ili Dardulahi, djevici Škotkinji, u Kildareu u Irskoj

A DE S. DARLUGDACHA, SIVE DARDULACHA, VIRGINE SCOTA, KILDARIÆ IN HIBERNIA

Brigitu je slijedila Dardulaha, ili (kako ima većina rukopisnih kodeksa) Darlugdaha, njezina učenica i gojenica, istoga prvoga dana veljače, kako je ova poželjela, a ona obećala da će se dogoditi, ali ne iste godine. O njoj naš Henrik Fitzsimon u djelu Catalogus præcipuorum SS. Hiberniæ, tiskanom godine 1619., ovako piše: „Dardulaha Djevica. Brevijar iz Freisinga 1. veljače. Možda Derludaha? U rukopisu iz Böddekena naziva se Darlugdaka, u rukopisu Huga Warda, iz kojega smo donijeli četvrti Život sv. Brigite, Darlugaha i Darluagdaha.”

2 Thomas Dempster u djelu Historia Ecclesiastica gentis Scotorum, koje je objavio osam godina nakon onoga tiskanog Kataloga, posluživši se ne baš sretnim nagađanjem, ovako je napisao u knjizi 4., poglavlju 391.: „Sv. Dardulaha Djevica Škotska i hodočasnica preminula je u Njemačkoj; sestra, kako smatram, sv. Guniforta i Gunibalda, kako zaključujem iz njihove povijesti koju donosi Sanctuarium Papiæ. Kako god bilo, ona se s najvećom pobožnošću štuje u Freisingu, kako je razvidno iz Freisinškoga brevijara. Uzalud ovdje milostinju traži Irac. Napustila je Škotsku s dvojicom braće i jednom sestrom godine 420. Štuje se dana 1. veljače, prema navedenim piscima.” Tako on, koji zatim u knjizi 7., br. 3575 i 376, govoreći o sv. Gunifortu i Gunibaldu, kaže da su oni, nakon što su njihove dvije sestre u Njemačkoj okrunjene mučeništvom, došli u Italiju, te da je ovaj u Comu, a onaj u Paviji podnio mučeništvo godine 417. Zar tri godine prije nego što su isplovili iz Škotske? O sv. Gunifortu i Gunibaldu, te o njihove dvije sestre, među kojima Dardalaha nije bila, govorit ćemo 22. kolovoza.

3 Dempstera slijedi Ferrari, pročitavši možda neki drugi njegov komentar; svakako ga navodi u djelu Generalis SS. Catalogus, izdanom dvije godine prije one povijesti, te ovako slavi tu svetu Djevicu: „U Freisingu u Bavarskoj sv. Dardulahe Djevice.” Colgan također piše da se slavi u Freisingu u Bavarskoj. U suvremenom Freisinškom brevijaru nema nikakva spomena o njoj. U starome je bilo jedno čitanje o sv. Brigiti, u kojem se nalazilo ovo: „Nakon ovih i mnogih drugih čudesa, kad se približio izlazak blažene Brigite s ovoga svijeta, zamolila ju je njezina gojenica Daludarha da zavrijedi s njom otići iz ovoga života. Njoj je sv. Brigita odgovorila: Slijedit ćeš me za godinu dana, i na dan mojega izlaska umrijet ćeš, da nam bude jedna svetkovina. I tako se dogodilo.” Ovdje nema ništa o štovanju Dardulahe kod Bavaraca; niti je Rader spominje u djelu Bavaria sancta. Ono čitanje Fitzsimon je bio primio ili od našega Stjepana Whitea, od kojega i mi, ili ga je sam pročitao: drugi nisu ispravno shvatili ono što je ondje stajalo. Još dalje luta Camerarius, pišući 1. prosinca ovako: „Sv. Dardulaha. Vidi freisinške popise i druge.”

Bolje naš Franjo Lahier na ovaj dan: „U Irskoj ili Škotskoj sv. Dardulaha Djevica.” Mnoga nam još nepoznata martirologija i druge irske pisce navodi Colgan, iz kojih sastavlja njezinu izvrsnu pohvalu.

5 Njezina djela nisu osobito povjerena pismu, koliko smo barem dosad doznali. Spomena je vrijedno ono kako je od nagloga i već posve smišljenoga pada u bludnost, odozgo potresena i ojačana, povukla nogu. Ovako se to izvještava u 1. Životu sv. Brigite, pogl. 16., br. 96: „Sv. Brigita imala je neku gojenicu imenom Darlugdahu, koja jednoga dana, ne čuvajući dobro svoje oči, ugleda jednoga muškarca i poželje ga; a i on slično zavolje nju. Poslije toga pak Djevica jedne noći pozva toga muškarca; a te je noći ta Djevica bila u postelji sa sv. Brigitom. Kad je pak sv. Brigita malo zaspala, ustade Djevica; i kad je izašla iz postelje, navali na nju silna smetenost misli te je u srcu vodila veliku borbu straha i ljubavi: bojala se naime Boga i sv. Brigite, a gorjela je žestokim ognjem ljubavi prema muškarcu. Pomolila se stoga Gospodinu da joj pomogne u takvoj tjeskobi. Tada od Boga nađe dobar savjet: napuni obje svoje obuće žeravicom ognja i uroni svoja stopala u njih. Tako se dogodilo da oganj ugasi oganj, a bol pobijedi bol. Zatim se pak vratila u postelju. Sve je to pak osjetila blažena Brigita, ali je ipak šutjela, da se djevojka malo obuzda i iskuša. Sutradan je pak djevojka ispovjedila svoj grijeh. I reče joj Brigita: Budući da si se muževno borila ove noći i svoja stopala sada spalila, oganj bludnosti neće ti više naškoditi u sadašnjosti, niti će te oganj pakleni spaliti u budućnosti. Tada blažena Brigita izliječi njezina stopala, tako da se na njima nije pojavio ni trag opekline.”

6 Malo drukčijim izričajem ova se Darlugdahina borba pripovijeda u 4. Životu sv. Brigite, knj. 2., pogl. 10., br. 58, gdje se za onoga muškarca čiji joj je pogled bio poguban kaže da je bio vojnik, te da je, kad je jedne noći sv. Brigita boravila u nekom selu među pukom, došao u istu kuću, vrebajući naime priliku da počini zlodjelo; da je Darlugdaha ležala na istom ležaju sa sv. Brigitom, ali odvojeno; da se ova pak probudila i promatrala plemenitu borbu svoje gojenice; a sutradan je opaljena stopala označila znakom svetoga Križa i tako ih izliječila. Colganov je zaključni usklik: „Premda je zasjedama lukavoga neprijatelja pretrpjela prežestoku napast, ipak je sačuvala sjaj nepovrijeđene čistoće i obranila ga slavnom borbom.” Čini se da to treba shvatiti o čistoći tijela, a ne uma. Ispravnije rukopis samostana regularnih kanonika u Böddekenu navodi da se jedna od Brigitinih pratilja, djevojka imenom Darlugdaga, raspaljena ljubavlju nekoga mladića koji je prema njoj jednako gorio, zaslugama iste Brigite, pod pogledom Božanstva, prebacila preko zamke bludnosti, premda već u nju zapletena, te da sv. Brigita po Duhu nije bila neupućena u tu njezinu posljednju borbu. Metrički Život Brigitin, pogl. 9., br. 66, ovako izriče:

„Od svih bijaše ljepša ona sestara:

Tijelom djevica, ipak u duhu ostajaše okaljana.” A ona obuća koju je blažena Darlugdaha napunila žeravicom čini se da je bila gruba obuća, možda od izdubena drva, kakvu kod nas nose siromasi.

7 Opreznija otada i revnija u nastojanju oko kreposti, Darlugdaha je sv. Brigiti bila toliko draga da su bolesnici po njoj od nje tražili pomoć za sebe. Tako 1. Život, pogl. 17., br. 109: „Neka žena s nijemom kćeri pođe u crkvu gdje je boravila sv. Brigita, te pozva k sebi Djevicu imenom Darlugdahu, govoreći joj: Pomozi mi da moja kći ozdravi od svoje bolesti. Tada ona odvede djevojčicu k blaženoj Brigiti” itd. Život 4., pogl. 11., br. 75, ima: „Uredi, dobra Djevice, da moja kći ozdravi po sv. Brigiti. Tada Djevica, vodeći sa sobom kćer moliteljice, postavi je pred pogled blažene Brigite, i ne reče joj da je nijema.”

8 Napokon je Darlugdaha toliko prionula uz Brigitu da se ni smrću nije htjela od nje rastaviti. To se ovako pripovijeda u 1. Životu sv. Brigite, u posljednjem poglavlju, br. 113: „Kad se pak približio njezin izlazak s ovoga svijeta, pozvala je svoju gojenicu imenom Darlugdahu i prorekla joj dan svoje smrti. Kad je ona to čula, od žalosti je htjela umrijeti sa svojom učiteljicom. A blažena joj Brigita reče: Nakon moje smrti sretno ćeš živjeti jednu godinu; a kad godina mine, na dan moje smrti umrijet ćeš, da nama, koje smo zajedno živjele na ovome svijetu, zajedno slavimo godišnji spomendan. Što se poslije, kako je prorekla, i dogodilo.” Život 4., knj. 2., pogl. 11., br. 79, ovako ima: „da nam bude jedna svetkovina.” Drugi rukopis: „I pod jednim slavljem slavit će se tvoja i moja svetkovina.” Rukopis iz Böddekena: „Nakon toga biva pogođena tjelesnom nemoći, u unaprijed poznato vrijeme; ipak, duhom snažna, i to više nego obično, više se brine za stado koje je napasala za Krista negoli za sebe. Stoga doziva spomenutu Darlugdagu, nerazdvojnu gojenicu svoje svetosti; i njoj, premda je ona, oblivena mnogim suzama, radije htjela s njom otići, povjerava zbor sestara da ga preda najstrožem Sucu, koji je ujedno i Pastir pastira: Ne žalosti se, reče, kćeri najslađa, ne žalosti se zbog moje odsutnosti. Još ćeš kratko vrijeme, bdijući na straži nad sestrama, vojevati za Krista. Kad se navrši godina, ovoga ćeš mi se istoga dana pridružiti u radostima raja.”

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

1. veljače Kalendar godine