Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak III · 25. siječnja

O sv. Ananiji, apostolu u Damasku i mučeniku

DE S. ANANIA APOSTOLO DAMASCI, ET MARTYRE

Sadržaj (1)
  1. Djela iz grčkoga rukopisa.

Mučeništvo svetoga apostola Ananije nismo pronašli ni u kakvim tiskanim ni rukopisnim kodeksima Latina; nalazi se među spisima Metafrasta, prevedeno na latinski po Gencijanu Hervetu, a objavio ga je Lipomano u 6. svesku De Vitis Sanctorum 1. listopada, na koji ga je dan u svoje djelo smjestio i Surije. Mi smo, došavši do staroga grčkog rukopisnog primjerka, preveli ga na latinski s njega te usporedili s Hervetovim prijevodom.

2 U tim se Djelima prenosi da je mučeništvo podnio prvoga listopada; na taj ga dan slave Grci, kako pokazuju svi njihovi menologiji, meneji, Anthologion i drugi obredni kalendari. Sažetak Djela ovako se navodi u Menologiju Henrika Kanizija: „Spomen svetoga apostola Ananije, jednoga od sedamdeset dvojice. Budući da je bio učenik apostola, oni su ga postavili za biskupa Damaska, i on je, opomenut božanskom objavom, krstio bl. Pavla apostola. Kada je dakle mnoge u gradu Damasku i Eleuteropolisu ozdravljao i obraćao na Kristovu vjeru, stojeći pred namjesnikom Licinijem i ispovijedivši da je Krist pravi Bog, bičevan je osušenim žilama, rastrgan te izveden izvan grada, po zapovijedi namjesnika kamenovan i obdaren vijencem mučeništva.” Meneji su ponešto i opširniji: „Svetoga apostola Ananije. Po podrijetlu iz Damaska bio je sveti apostol Ananija, koji je po božanskoj zapovijedi krstio Pavla; biskup istoga grada. Nakon što je dakle u Damasku učinio mnoga čudesa ozdravljenja i mnoge u Eleuteropolisu priveo Kristu, od namjesnika Lucijana bičevan je goveđim žilama, razdiru mu se bokovi i pale bakljama; napokon, izbačen iz grada, zasut je kamenjem, i tako dovršava mučeništvo i prelazi u vječne šatore.” Isto imaju Maksim Kiterej i Anthologion koji je odobrio Klement VIII.

3 Latini štuju sv. Ananiju istoga dana kada i obraćenje sv. Pavla. Stari Rimski martirologij koji je izdao Rosweyde: „25. siječnja. Obraćenje sv. Pavla. U Damasku sv. Ananije, koji je krstio samoga Pavla.” Gotovo isto imaju Beda, Usuard, Adon, Notker i drugi rukopisni i tiskani martirologiji; iz svih njih, kako grčkih tako i latinskih, sastavljen je ovaj pohvalni zapis u novijem Rimskom martirologiju: „25. siječnja, u Damasku rođendan za nebo sv. Ananije, koji je krstio istoga apostola” (govorio je o Pavlovu obraćenju). „On je, nakon što je u Damasku, Eleuteropolisu i drugdje propovijedao Evanđelje, za suca Licinija bičevan žilama i rastrgan, te napokon zasut kamenjem dovršio mučeništvo.” Njegov rođendan za nebo na ovaj dan postavlja i Notker. Petar de Natalibus u 3. knjizi, pogl. 21., kaže da je u Damasku preminuo u miru istoga dana kada je krštenjem rodio sina Pavla, naime 25. siječnja. Ali odakle Petru da je preminuo u miru? Isto se čita, ali preuzeto odavde, u Njemačkom martirologiju.

4 Stari Kölnski martirologij: „U Damasku sv. Ananije, svećenik i ispovjedalac, koji je krstio istoga apostola.” Da je bio barem svećenik, naznačuje sv. Augustin u 2. knjizi Quæst. Evang; 47. pitanje, gdje kaže da je Pavao bio poslan k njemu da po tom svećeniku primi ono što je ustanovljeno u Crkvi, sakrament nauka vjere, i da se potvrdi njegova prava boja. Ekumenije piše samo da je bio đakon, a mnogi da je bio biskup Damaščana. Predvodio je, ali ne baš pouzdan vodič, lažni Dorotej u Sinopsi; njega su slijedili Petar de Natalibus, Kanizije, Maurolico (koji navodi Sofronija; ali kojega?) i Galesini, koji ga čini prvim biskupom toga grada. Rukopisni Florarij na ovaj dan: „U Damasku sv. Ananije, Kristov učenik. On je Damask prosvijetlio Kristovom vjerom; ondje je također krstio okrutnog progonitelja kršćana.” Tako se u Djelima apostolskim, 9. poglavlje, 10. redak, o njemu kaže: „Bijaše u Damasku neki učenik imenom Ananija” itd. Kasijan u Collat. 2., pogl. 13., naziva ga starješinom, to jest poglavarom i učiteljem Pavlovim. Sam je apostol izrekao ovu pohvalu o svome duhovnom ocu pred Agripom u Djelima 22.: „Ananija”, kaže, „neki čovjek po zakonu, koji je imao svjedočanstvo od svih Židova koji su zajedno živjeli u Damasku, došavši k meni i stavši uza me reče mi: ‘Savle brate, progledaj’, i ja u isti čas pogledah u njega. A on reče: ‘Bog naših otaca predodredio te da upoznaš njegovu volju i vidiš Pravednika i čuješ glas iz njegovih usta, jer ćeš mu biti svjedok pred svim ljudima za ono što si vidio i čuo. I sada, što oklijevaš? Ustani, krsti se i operi svoje grijehe, zazvavši njegovo ime.’” Kolikim žarom oslovljava Savla, tolikim je, ili čak i većim, pouzdanjem i bliskošću postupao s Kristom; zbog čega sv. Ivan Zlatousti, razmatrajući njegove riječi, kaže da je Ananija bio veoma ugledan, jer je tako slobodno odgovorio samomu Kristu, a Krist mu je tako jasno izložio ono što će se dogoditi, što nije učinio ni anđeo s Filipom u Djelima 8.

5 Gagneius na temelju gore navedenoga mjesta o Židovima koji su ondje zajedno živjeli smatra da je bio iz Judina plemena. Da se u Damasku sve do današnjega dana pokazuje Ananijin dar, prenosi prema Bredenbachu i Fretellu Adrichomius u Manasse 2., pogl. 40., a njegov smještaj i oblik opisuje i u bakrorezu prikazuje Quaresmius u 2. svesku Elucidationis Terræ sanctæ, 7. knjiga, 6. hodočašće, pogl. 3., koji je drugi put bio u Damasku. Dodaje da je ta kuća zatim pretvorena u hram posvećen Kristu Gospodinu i sv. Ananiji, a sada je džamija Turaka. Tu kuću spominje i Kristofor Radziwiłł.

Djela iz grčkoga rukopisa.

Kada su bezbožnogaa Lucijana u krajeve Istoka, ub Betagauru u Eleuteropolu, poslali oni koji su prigrlili bezumlje idola ništa manje nego žezlo carstva, provedena je vrlo žestoka istraga protiv kršćana. Taj je, dakle, Lucijan, sjedeći pred tiranskim sudištem, već i prije samih djela riječima odisao bijesom duše, kujući, da tako kažem, zla kršćanima: a po svoj pokrajini slala su se česta pisma i proglasi da oni koji ne žele žrtvovati demonima, nego ispovijedaju Isusa Krista Gospodina našega pravim Bogom i slijede njegove svetinje, ne samo da budu podvrgnuti najokrutnijim mukama te da podnesu smrt ognjem, zvijerima, morem i drugim vrstama mučenja, nego i da njihova sveta tijela budu lišena obiteljskoga groba i da ih se izvuče van da budu hrana psima i zvijerima.

2 Ananija, dakle, tumač nebeskih otajstava i Božji apostol, i sam jedan odc sedamdesetorice Kristovih učenika, po nekoj božanskoj kreposti i nevidljivu sjaju, iz Antiohije, gdje je naš rod prvi put počeo biti slavljen imenom kršćana,d došao je u Damask kako ni on ne bi bio lišen sjemena istine niti neplodan u plodovima pobožnosti.

3 U međuvremenu pak Pavao, rađajući sve više i više bijesa protiv zbora apostola, bacajući na njih nepodnošljive prijetnje i raspaljen nekom nevjerojatnom mržnjom protiv njih, zamolio je velikoga svećenika da pošalje pisma onim sinagogama koje su ondje bile, kako bi one koji odbiju napustiti kršćansku vjeru, svezane pod stražom, pa i protiv njihove volje, dovukao u Jeruzalem. I doista je posredovala Providnost koja svime mudro upravlja, a koja običava i izdaleka pripravljati prilike kad vidi da će nešto tako uspjeti da se iz toga rodi kakvo dobro. Išao je, dakle, Pavao u Damask: i kad se već približavao gradu, vidi nebesko svjetlo razliveno oko svojih očiju, te prostrt na tlu čuje kako mu se obraćaju ove riječi: „Savle, Savle, zašto me progoniš?” I reče: „Ustani i pođi u grad, gdje će ti se reći što ti treba činiti.” A kad je ustao, otvorenih očiju nikoga nije mogao vidjeti, nego vođen za ruku ulazi u Damask. Bog pak zapovijeda Ananiji: „Idi”, reče, „u ulicu koja se zove Ravna i, položivši ruke na Pavla Taržanina, odagnaj tamu s njegovih očiju. Jer on će mi biti posuda izabrana i nosit će moje ime pred narodima i kraljevima i sinovima Izraelovim.” Došao je, dakle, božanski Ananija, kako mu je bilo rečeno od Gospodina, i Pavlu vratio sposobnost gledanja. Nije pak potrebno potanko pratiti pojedinosti, budući da ih je lako upoznati iz Djela, ako tko želi: on se pak i obraća na pobožnost, ie ujedno mijenja ime zajedno s običajima, uzlazi u treće nebo i, propovijedajući Evanđelje, obilazi krug zemaljski, postavši toliko velik ljubavlju prema Kristu koliko se prije smatrao velikim bijesom protiv kršćana, pokazujući u obojem i snagu naravi i veličinu duše. pošto mu je vraćen vid,

4 Tako, dakle, pošto je Ananija Pavla priveo pravomu životu i dvostruko ga prosvijetlio, te ga ovim svjetlom koje se gleda očima pripravio i za gledanje onoga svjetla koje se spoznaje razumom, kako dolikuje, išao je po Betagauri propovijedajući Evanđelje: i poput neke razumne mreže, božanskim naime naukom, sve na koje je naišao privlačio je k spoznaji Boga. propovijeda u Betagauri:

5 Dok se time bavio, uhvate ga oni kojima je bila dužnost loviti kršćane, te ga dovedu pred sina tame, upravitelja Lucijana. On pak odmah predsjeda u javnom kazalištu: ali se silno divi tome čovjeku, videći kako iz njega blista izvanredna ljupkost izgleda, osobit sklad ponašanja i jezik koji teče mnogim milostima. Gledajući to, navlači krinku dobrohotnosti i glumi blagost, skrivajući unutra veliku okrutnost, te govorom podešenim na vedrinu reče: „Vjeruj meni, Ananija, koji ti savjetujem korisno, i pristavši uz naše bogove, odbaci Raspetoga kojega propovijedaš: i nemoj učiniti da ova pojava, po izgledu daleko najljepša, bude uništena mukama.” On pak reče: „Klanjam se pravomu Bogu, uz njega prianjam, u njega jedinoga gledam, niti mi išta može biti slađe od njega: čijim sam ja poslužiteljem postao i za natapanje Pavlova uma spoznajom istine i za vraćanje vida njegovim očima, koji se prije doduše zvao Savao, a Gospodin ga je promijenjenim imenom nazvao Pavao, kao onoga koji je, svladavšif bacanje neznanja, po spoznaji stigao u čvrstu i jedinu luku, vjeru mojega Isusa.” kušan je laskanjem, 6 „Čini se”, reče sudac, „da oslonjen na veličinu i snagu tijela podižeš obrvu protiv samih muka. Stoga ti se i mudrost pretvorila u ludost, a obilnoj razboritosti, kako vidim, naslijedila je lakomislenost.” Čuvši to, učitelj istine, podignuvši odmah oči i ruke k nebu, reče: „Gospodine Isuse Kriste, Bože kreposti, neka me neprijatelj nikada ne zaplete u svoje mreže. Nego neka mi bude dopušteno za tebe trpjeti, i tvojim se vijencima uresiti, i združiti se sa zborom tvojih učenika, da i meni, kao i Pavlu, pripadne spasenje.” U tim je molitvama ustrajao: ali ubrzo su molitvu zamijenili udarci zadani po golim leđima. Na to su glasnici vikali: „Pokori se upravitelju i žrtvuj moćnim bogovima.” Ananija je pak usnama doduše micao, ali je bez glasa slao molitvu gore k Bogu. bičevima:

6 Tako je postao nadmoćan mukama i prijetnjama, te su prije krvnici umoreni odustali od zadavanja udaraca nego on od podnošenja. Stoga je učenik i ujedno mučenik oslobođen od muka, a lisica se (mislim na upravitelja) ponovno vraća laskanjima. „Ali sada barem”, govorio je učeniku, „dođi k sebi i poštedi svoju dušu, i smiluj se svojoj ljepoti, koja inače propada. Jer te čekaju veće muke, kunem se samim bogovima.” On pak, srca raspaljena velikom ljubavlju prema Kristu, hrabro i oštro rugajući se, odgovori da ne samo da nikada neće žrtvovati demonima, nego da će se pobrinuti da obrati na Kristovu vjeru sve koje god bude mogao. Zatim je i protiv samoga upravitelja napeo živce jezika te ga napao oštrijim riječima: „Zar se ne stidiš”, reče, „o uistinu nesretniče, i ne ulaziš u jamu srama, sada bjesneći bičevima, a sada se prikradajući laskanjem, te nas poput kakva nježna dječačića gladiš mekim riječima?” prezire nova laskanja:

7 Potaknut time, sudac zapovijeda da se golo mučenikovo tijelo dere željeznim pandžama, a zatim i pali bakljama, kako bi, dok se tijelo polako rastapa, tako dugotrajnije boli pritjecale k srcu. Ali željezne je pandže mučenik prezirao upravo kao da ih podnosi netko drugi: i oganj mu je uzmicao i nije se smatrao ognjem, nego je na neki način prodirao u samo srce tiraninovo i sve ga više poticao na ludilo; i reče: „Dokle se nećeš pokoravati zapovijedima careva i nećeš častiti bogove koje oni štuju?” A on reče: „Zašto me”, veli, „prisiljavaš da češće govorim isto i o istome, kao da vrtim tijek govora onih koji se igraju u kolu? Znaj, dakle, znaj i vjeruj da ne samo što me ništa neće slomiti, ni mučenje, ni darovi, ni laskanja, ni prijetnje, niti išta drugo, nego ću i one koji su već svladani ili su dragovoljno upali u zabludu gorko oplakivati, a tebe ću žaliti više od ostalih, jer nisi uzrok propasti samo samomu sebi, nego i mnoge druge dijelom navodiš, a dijelom protiv njihove volje prisiljavaš da prigrle bezbožnost. Zar ne znaš da su ono što vi štujete mjed, drvo i kamenje, kojima se kao tvari služi čovjek, i sam Božja tvorevina, pa to oblikuje? Kako se, dakle, može ne činiti besmislenim da sam tvorac obožava svoje djelo? Ili koji bi čovjek zdrave pameti iskazivao štovanje djelu svojih ruku ili od njega tražio dobra?” ljupko ismijava onoga koji češće pita isto:

8 Time još više razjaren rob propasti, budući da riječima nije mogao izdržati borbu protiv borca, zapovijeda prisutnima da ga izvan grada zaspu kamenjem, i sam kamen. A onaj koji je imao podnijeti takve stvari, umjesto kamenja odapeo je jezik na one koji nisu bogovi, govoreći: „Bogovi koji nisu stvorili nebo i zemlju neka propadnu.” Kad je pak stigao na određeno mjesto i već bio zasipan kamenjem, podignuvši ruke k nebu, reče: „O Kralju kraljeva i Gospodaru gospodara, primi ovu ugodnu žrtvu, ovo moje dovršenje po kamenju.” Odmah je nakon molitava uslijedio vijenac ponuđen od Boga i poziv u vječno kraljevstvo, kako je i dolikovalo, prvoga dana mjeseca listopada. zasipan je kamenjem:

9 Tijelo pak mučenikovo, uistinu blaženo, neki ljubitelji mučenika, pošto su se krvnici vratili kući, veličanstveno podigoše i najsjajnije umotano položiše u krajevima Damašćana, na njegovoj očinskoj baštinig na slavu Oca i Sina i Duha Svetoga, jednoga i nerazdjeljivoga Trojstva, komu dolikuje čast, vlast, veličanstvo i veličajnost, sada i u vijeke. Amen. pokapa se. a Na grčkome Ἀσκινῖς u Djelima, Minejima, Antologiju i kod Kitereja. A u Menologiju i Rimskom martirologiju Licinije. Bivarije smatra da se u Martirologij uvukla pogreška i da treba vratiti ime Lucilija Basa; tako naime ima Dextri Chronicon za godinu Kristovu 70., br. 3: „Hodočašće na sveta mjesta Španjolske iz drugih krajeva svijeta, koje su poduzeli mnogi i različiti: i hodočašće sv. Ananiji, koji je trpio pod Lucilijem Basom, prokuratorom Judeje, 25. siječnja, slavi se osim toga u španjolskim krajevima.” Tako grčki rukopis: Ἐκ Βηβαγαρῦ τῆς Ἐλυθερπόλεως. Prevoditelj: „Betagabre u Ekseuteropolu.” Menologij i Rimski martirologij: „Eleuteropol.” To je Βατεγαθρά, Betogabra, kod Ptolemeja u 3. knjizi Geographia, pogl. 16, i na 4. tabli Azije, među gradovima Judeje zapadno od rijeke Jordana. Možda je to isto što i kod Euzebija u djelu o imenima mjesta Svetoga pisma Betalaim, selo udaljeno jednu milju od Eleuteropola za one koji silaze prema Gazi; koje sv. Jeronim u knjizi de locis Hebraicis naziva Betagla. Eleuteropol pak često spominje sv. Jeronim i čini se da je bio grad u Judeji koji se protezao prema kraju Filistejaca; neki su ga pogrešno zamijenili s Hebronom, kako opširnije poučava naš Bonfrerije uz 9. poglavlje Knjige o Sucima, redak 21, koji je zbog toga što ga nema u Svetom pismu prosudio da nije postojao u vrijeme Krista i apostola, nego da je sagrađen poslije, prije vremena sv. Jeronima. No tome se protivi ovo mjesto u Djelima sv. Ananije, osim ako je Betagauru, ili Betogabru, ili Betaglu, kasniji pisac nazvao Eleuteropolskom (jer je bila blizu toga grada) kako bi je razlikovao od dvaju drugih mjesta zvanih Betagla. Njih spominje isti Jeronim pod natuknicom Areaatad, pišući ovako: „Areaatad, mjesto s one strane Jordana, gdje su nekoć oplakivali Jakova, na trećoj milji od Jerihona, dvije milje od Jordana, koje se sada zove Betagla, što se prevodi Mjesto kruga, jer su ondje po običaju narikača obilazili u krug na Jakovljevu pogrebu.” Post 30. O tome se govori u Jošui 18 i 18. Postoji napokon i drugo selo, primorska Betagla, na osmoj milji od Gaze, kako ondje dodaje Jeronim.c Isto uče knjiga o 70 učenika, koja se obično pripisuje Doroteju, Petar de Natalibus, Maurolico, Kanizije.d Baronije u 33. godini Kristovoj, pošto je govorio o Kristovim učenicima raspršenima nakon kamenovanja sv. Stjepana, dodaje u br. 8: „U tom je istom raspršenju učenik Ananija otišao u Damask i okupio Crkvu.”e O imenu Savla i Pavla mnogo ima naš Toma Massutius u djelu Vita S. Pauli, 1. knjiga, 1. poglavlje.f Σάλος znači uzburkanost, metež i bacanje mora. Na to pisac aludira, kao da je odatle izvedeno ime Savao. A πάνοις je mir, πάνεω mirovati.g Kvarezmius u 7. knjizi, 6. hodočašće, 4. poglavlje, kaže da Sirci prenose kako je tijelo sv. Ananije pokopano, ili svakako preneseno, u glasovitu crkvu u koju je pretvorena Judina kuća, prvo svratište sv. Pavla, gdje ga je Ananija prosvijetlio. O toj Judinoj kući i o studencu u kojem je kršten sv. Pavao raspravlja Kristofor Radzivil u djelu Hierosolymitana Peregrinatio, 2. poslanica.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

25. siječnja Kalendar godine