Štuje se sv. Barsimej, edeski biskup, 29. siječnja: a XXIV. mučenici Barsima i dvojica njegove braće, također podrijetlom iz Sirije, kako pokazuje Barsimino ime; premda ga Maksim Kiterejski zove Bazimom. O njemu i braći Mineji kažu:
Sv. Grgur iz Toursa piše u 1. knj. djela Historia Francorum, pogl. 41: „Kod Arverna se dakle sv. Nepocijan smatrao četvrtim biskupom. Iz Triera su pak bili poslani poslanici u Španjolsku: među njima nekoga Artemija, divne mudrosti i ljepote, u cvijetu prve mladosti, spopade žestoka groznica. Dok su ostali pošli naprijed, on biva ostavljen bolestan kod Arverna. U to je naime vrijeme u Trieru bio vezan zaručničkom vezom; a kad ga je posjetio sveti Nepocijan i Svjedoči Ivan Savaron u djelu Origines Claromontanae da se 24. siječnja slavi rođendan sv. Artemija, šestoga biskupa Arverna, koji je preminuo oko godine 394. O njemu Molanus u Addit. ad Usuardum piše: „Kod Arverna sv. Artemija, biskupa i ispovjedaoce, čudesne svetosti.” Navode ga također Ferrari, du Saussay i Galesini, koji ga zove Artenijem, premda u Bilješkama priznaje da ga drugi zovu Artemijem.
2 O njegovim djelima ne postoji ništa osim onoga što ga pomazao svetim uljem, darom Gospodnjim biva vraćen zdravlju. Primivši od istoga sveca riječ propovijedanja, zaboravivši kako zemaljsku zaručnicu tako i vlastita imanja, združuje se sa svetom Crkvom: postavši klerik, uzdignut je u tolikoj svetosti da je postao nasljednik bl. Nepocijana u upravljanju torovima stada Gospodnjega.”
3 Toliko on. O sv. Nepocijanu raspravljat ćemo 22. listopada: njega naziva četvrtim, poslije sv. Austremonija, apostola Arverna i prvoga biskupa, koji se štuje 1. studenoga; među posrednicima nabraja Urbika, Legona i Hilidija. Du Saussay piše da je bio oženjen i upisan u kleričku vojnicu (ne ipak bez znanja ili protiv volje supruge), razdijelivši imanja u djela milosrđa; no sv. Grgur kaže samo da je bio vezan zaručničkom vezom, i odmah spominje zaručnicu, a ne suprugu; a za vlastita imanja ne kaže da ih je razdijelio, nego da ih je zaboravio. Ispravnije je Grgurovu misao izrazio naš Kristofor Brouwer u 9. knj. djela Annales Trevirenses, koji smatra da se to poslanstvo dogodilo oko godine 386.
4 Du Saussay o grobu sv. Artemija piše ovo: „Kako su se na njegovu grobu umnožavali znakovi božanskoga veličanstva, njemu na čast sagrađena je crkva izvan grada, iz koje je zatim radi većega štovanja njegovo presveto tijelo s pobožnim slavljem preneseno u matičnu crkvu te se ondje, položeno iznad glavnoga oltara s doličnim poštovanjem, štuje neprestanom pobožnošću vjernika.” Čini se da je to ono polaganje koje isti bilježi 25. prosinca: „U Clermontu kod Arverna”, kaže, „polaganje sv. Artemija, sedmoga biskupa te stolice; čiji je blaženi prijelaz u višnje korove slavan godišnjim štovanjem dvadeset četvrtoga dana sljedećega mjeseca.”
5 O onoj prigradskoj crkvi sv. Artemija u 1. knj. djela de SS. eccles. et monast. Clarom; koje je izdao Savaron pod br. 29, stoji ovo: „U crkvi sv. Artemija oltar sv. Marije, oltar sv. Martina, gdje počivaju sv. Artemije, sv. Vera, sv. Suporina i druga tijela svetaca.” Savaron piše da je ta crkva sravnjena sa zemljom i da se pučki zove Le vas de S. Arthem: „Na kojem mjestu”, kaže, „kameni kovčeg u kojem je nekoć bio pokopan sv. Artemije troše kotači kola i gaze noge prolaznika, uz gaženje kanonskih odredaba.” No smatramo da Arverni, potaknuti ovim pobožnim pritužbama svoga preslavnoga prefekta i sugrađanina, sada s većim poštovanjem drže taj kovčeg.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.