Tvrdi kardinal Baronije da je bio samo jedan Babila, kojega Rimska Crkva štuje 24. siječnja, a Grci 4. rujna: no za onoga kojega istoga četvrtoga dana rujna štuju ti isti Grci smatra da su ga izmislili oni koji su, čitajući da je biskup Babila trpio drugdje pod Decijem, a drugdje pod Numerijanom, ustvrdili da su bila dvojica. O onoj raspravi pod kojim je tiraninom i u koje vrijeme trpio onaj prvi Babila već je istraživano uz njegov životopis. No osim njega Grci slave još dvojicu: jednoga učitelja s 84 dječaka koje je poučavao, zaklanoga u Nikomediji pod Maksimijanom 4. rujna; drugoga, također rodom iz Antiohije, ali ubijenoga na Siciliji zajedno s Timotejem i Agapijem. A Baronijevi dokazi nisu takvi da bi trebalo izostaviti ime i djela i ovoga i onoga. njegov rođendan, 2 Ove sicilske mučenike (tako ih zovemo jer su na Siciliji stekli krunu) naveo je Ferrari u novom katalogu svetaca 23. siječnja: a 24. siječnja naš Oktavije Gaetano u djelu Idea Operis de SS. Siciliæ, slijedeći Mineje, koji, kao i Maksim Kiterejski, pripovijedaju Djela Babile i učenika koja donosimo, te ga, da bi se razlikovao od drugih Babila, nazivaju τὸν ἐγιον μάρτυρα Βαβύλαν τὸν ἐν Σικελίζ, svetim mučenikom Babilom na Siciliji. samotnički život. Zatim zaređen za svećenika, provodio je život dostojan svećeništva.
2 Pošto su pak okrutni i krvoločni pogani odlučili izdati ga vlastima,b napustivši Rim, sa svojim je učenicima doplovio na Siciliju: ondje se zadržavši neko vrijeme, mnogima je po milosti Duha Svetoga koja je u njemu prebivala pokazao svjetlo prave vjere i priveo ih k spoznaji Boga. Ali budući da se grad smješten na gori ne može sakriti, kako je pisano, i on je postao poznat namjesniku Sicilije: on ga je, uhićena s dvojicom učenika kako slobodno ispovijeda Krista pravoga Boga, najprije izbičevao i izudarao mnogim udarcima te im cijela tijela obojio krvlju. Zatim ih je,c vodeći ih od grada do grada, na različite načine okrutno mučio, dijelom da bi gradove Sicilije tako strašnim prizorima odvratio od prihvaćanja vjere, a dijelom da bi njihovim mukama utažio svoju mržnju i okrutnost. Sveti su se pak mučenici, upirući pogled u nebeska dobra, krijepili.
3 Sutradan ih je stoga, pogubljene mačem, zapovjedio baciti u oganj; ali te prave i istinske Kristove borce i vojnike plamen se uopće nije usudio povrijediti niti dotaknuti, nego ih je sačuvao netaknutima i neozlijeđenima: njih su neki vjernici uzeli id na istome otoku časno pokopali. a Na grčkom stoji χεγία τὸν μέγων 'τοβ, poput velikoga Joba; aludira možda na ono iz Job 1, 3: „I bijaše taj čovjek velik među svima na Istoku.” b 'Αψεις τὸν Γράμνω. Naš je Rader bio preveo: „napustivši Carigrad, ili novi Rim.” Zašto bi ovdje radije razumio Carigrad negoli stari Rim? I pisac bi počinio anakronizam kad bi Bizant nazvao Carigradom ili Rimom govoreći o vremenu koje je prethodilo Konstantinu: što ipak kod nekih nevještih nije rijetkost. No posve je vjerojatno da je ovaj Babila živio prije Konstantina ili na početku njegove vladavine. Kakav je naime bio toliki progon od pogana u Antiohiji, Carigradu ili na Siciliji nakon pobjede nad Licinijem? Ili možda za Julijana? Ali ni tada nitko, osim rijetkih, nije tražio skrovišta, kad su se čak i javno rugali caru otpadniku od prave vjere.c Na grčkom stoji χεγία πέλω, kroz grad, ali iz sljedećega se zaključuje da je bio vođen kroz više gradova.d Ferrari niječe da igdje na Siciliji postoji spomen na njih. Što je čudno nakon tolikih i tako velikih stradanja otoka? U samome Rimu koliko ih je mnogo slavilo pobjedu nad bezbožnošću, a uspomena im je posve propala ili leži skrivena zatrpana zemljom?
Djela iz grčkih mineja.
Ovaj sveti mučenik Babila rodio se od plemenita roda s Istoka, a poput velikoga Joba, od slavnih i pobožnih roditelja, u glasovitom gradu Antiohiji, koju zovu Teopolis: u njoj je poučen i odgojen u strahu Gospodnjem, a revno je prigrlio i proučavao i sveta pisma koja pokazuju izravan put k Bogu. Žeđajući za Kristom odmah od prvih godina, zamrzio je svijet: i rano ostavši bez roditelja, sve je svoje bogatstvo razdijelio prosjacima, udovicama i siročadi: te istrgnuvši se iz svega blata sadašnjega života i svijeta, povukao se u goru, povevši sa sobom dvojicu svojih učenika Timoteja i Agapija, i ondje uredio
I spomen svetoga mučenika Barsime i dvojice njegove braće.
„Trojici braće uliveni božanski žar savjetovao je da požele božanski svršetak po maču.”
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.