Pismima i jezicima svih naroda, kako piše sv. Jeronim u poslanici 8. Demetrijadi, osobito u crkvama, slavljen je život Agnezin, koja je pobijedila i dob i tiranina te mučeništvom posvetila naslov čistoće. Stoga bi bilo suvišno gomilati pohvale svetih Otaca kojima je slave, ili hvalospjeve martirologija u kojima se naziva Agnes, Agne, Agna, a od Grka Hagne, to jest čista, neporočna, neokaljana. Jer i Grci je štuju 14. i 21. siječnja te 5. srpnja, a da je na tim mjestima riječ o istoj, očito je iz riječi Mineja, koji 14. siječnja imaju ovako: τή αὐτή ἡμέρχη ἡ άγια μόρτυς άγνη, ἐν σκοτεινῇ φρουρᾶ βληθείσα τελειούται.
Αγνὴν δναγοι θέντες εἰς οἰκον' σκότους, Πάμφωτον αὐτή προυξένησαν οἰκιαν.
Istoga dana sveta mučenica Hagne, bačena u mračnu tamnicu, dovršava svoj tijek.
Hagnu (to jest čistu) nečisti bacajući u kuću tame,
Posvuda obasjanu kuću njoj su pribavili.
Isti dvostih nalazi se 21. siječnja u istim Minejima, s opširnim pohvalnim slovom, koje ćemo, jer se nemalo razlikuje od latinskih Djela, donijeti zasebno, ne zato što smatramo da njemu treba vjerovati više nego ovima, nego da čitatelju ne ostane skriveno što su drugi predali o svetici. No ovdje se prve riječi dvostiha donose ovako: άγνὴν οἱ λάγνοι θέντες itd., čistu pohotnici bacajući. A petoga srpnja: 'Αγνὴν λάγνοι βόψαντες εἰς οἰκον itd. Čistu pohotnici bacajući u kuću. O službi ovoga dana mnogo piše Galesini u Bilješkama uz Martirologij, i Gavanto u djelu Comment. in Rubr. Breviarii, odsjek 7, pogl. 3, koji primjećuje da se zbog njezine izvanredne jakosti, kako u jutarnjoj tako i u drugoj večernjoj, govore psalmi iz zajedničkoga slavlja svetih muževa, te da se isti imaju govoriti u prvoj večernjoj u vlastitoj crkvi, kao što se govore na blagdan sv. Agate. Štoviše, i ako blagdan padne u ponedjeljak nakon nedjelje Sedamdesetnice, kad se prenosi svetkovina sv. Fabijana i Sebastijana.
Omnium gentium litteris atque linguis, ut scribit S. Hieronymus epist. 8 ad Demetriadem præcipue in Ecclesiis, Agnes vita laudata est, quæ et ætatem vicit et tyrannum, et titulum castitatis martyrio consecravit. Ideoque supervacaneum fuerit, Sanctorum Patrum, quibus eam celebrant, præconia, Martyrologiorumve congerere eulogia, in quibus Agnes, Agne, Agna, et a Græcis Hagne, id est, pura, casta, intemerata, appellatur. Nam et Græci eam venerantur 14 et 21 Januarii et 5 Julii, eademen enim illis locis esse patet ex verbis Menæorum, quæ 14 Januarii ita habent: τή αὐτή ἡμέρχη ἡ άγια μόρτυς άγνη, ἐν σκοτεινῇ φρουρᾶ βληθείσα τελειούται.
Αγνὴν δναγοι θέντες εἰς οἰκον' σκότους, Πάμφωτον αὐτή προυξένησαν οἰκιαν.
Eodem die sancta Martyr Hagne, in tenebrosum carcerem conjecta finitur.
Hagnen (id est, puram) impuri mittentes in tenebrarum domum,
Undique collucentem ipsi compararunt domum.
Idem distichon habetur 21 Janu. in iisdem Menæis, cum prolixo clogio, quod quia non parum discrepat ab Actis Latinis, separatim dabimus, non quo illi præ his fidem haberi ducamus oportere, sed ne Lectorem lateat quid de Sancta alii tradiderint. Ast hic priora distichi verba sic efferuntur: άγνὴν οἱ λάγνοι θέντες etc; puram lascivi mittentes. Quinto vero Julii: 'Αγνὴν λάγνοι βόψαντες εἰς οἰκον etc. Puram lascivi projicientes. De hajus diei Officio multa habet Galesinius in Notat. ad Martyrologium; et Gavantus Comment. in Rubr. Breviarii sect. 7, cap. 3, qui animadvertit, ob ejus fortitudinem egregiam, tam in matutino quam in secundis vesperis dici psalmos de communi virorum Sanctorum: eosdemque dicendos in primis vesperis in propria Ecclesia, sicut dicuntur in festo S. Agathæ. Imo etiam si inciderit festum in feriam II, post Dominicam Septuagesimæ, festivitate SS. Fabiani et Sebastiani translata.
2 Djela sv. Agneze (čijim se autorom smatra sv. Ambrozije, a nalaze se u 5. svesku njegovih Djela, Epistolarum, knj. 4, poslanica 34) izdao je Surije; mi smo ih usporedili s rukopisima sv. Martina i sv. Maksimina u Trieru, sv. Audomara, sv. Marije i Ripatorija, te drugima, nemalim brojem, i s nekoliko ispravljenijih izdanja. Istu presvetu Djevicu spominje isti sv. Ambrozije u 1. knjizi De Virginibus i u tumačenju psalma 104. Te u 1. knjizi Officior, pogl. 4: Što da kažem, veli, o sv. Agnezi, koja je, postavljena u pogibelj dviju najvećih stvari, čistoće i života, zaštitila čistoću, a život zamijenila za besmrtnost? Prudencijev himan Peri Stephanon 14. sadrži borbu sv. Agneze, koju je prije gotovo 700 godina u stihovima opjevala i Hrotsvitha, najplemenitija djevica. Među djelima Filipa od Milostinje, opata Bonne-Espérancea, premonstratskoga reda u Hainautu, nalazi se elegijska pjesma o mučeništvu i pohvalama sv. Agneze, čiji je početak:
Neka sveta Agneza pozlati pero svoga pisca,
Neka nektarskim daždom natopi moj jezik.
Drugi smatraju da je to djelo Hildeberta iz Le Mansa, a Gerard Ivan Vossius, Ivan Pits i Ivan Bale pripisuju ga Englezu Aleksandru iz Ashbyja, koji je djelovao oko 1920. godine. Mi smo to usporedili sa starim kodeksom izvrsne vrijednosti. Pronašli smo i u rukopisu Ripatorija neelegantan govor o sv. Agnezi, čiji je početak ovaj: Dok po cijelome svijetu djevičanski cvijet Marijin plete neuvele vijence i neokaljanom ljubavlju čuva žezlonosni dvor čednosti, dotle je neporočnost ustrajala do palme da bi u djevojkama ugrabila trofej svetosti i stopama Djevice Majke stigla do nebeske ložnice. Otuda je da Agneza tvrdi kako je zaručena prstenom vjere i viče da je svezana ljubavlju, itd. Spominje sv. Agnezu također sv. Aldhelm, biskup, u djelu De laudibus virginitatis, knj. 2, pogl. 6, te Petar de Natalibus, knj. 2, pogl. 107.
2 Acta S. Agnetis (quorum auctor esse creditur S. Ambrosius, extantque tom. 5, Operum ejus, Epistolarum lib. 4, epist. 34) edidit Surius; nos cum MSS. S. Martini et S. Maximini Treviris, S. Audomari, S. Mariæ et Ripatorio, aliisque, non paucis, et aliquot correctioribus editionibus contulimus. Ejusdem sacratissimæ Virginis meminit idem S. Ambrosius lib. 1, de Virginibus, et enarratione in psal. 104. Et lib. 1, Officior cap. 4. Quid, inquit, de S. Agne, (loquar) quæ in duarum maximarum rerum posita periculo, castitatis ac salutis, castitatem protexit, salutem cum immortalitate commutavit? Prudentii hymnus Peri Stephanon 14, S. Agnetis agonem continet; quem et carmine ante annos fere 700, cecnit Roswida nobilissimæ Virgo. Extat inter opera Philippi ab Eleemosyna Abbatis Bonæ spei, Ord. Præmonstratensis in Hannonia, carmen elegiacum de martyrio et laudibus S. Agnetis, cujus principium est,
Agnes sacra sui pennam Scriptoris inauret, Linguam nectareo compluat imbre mean.
Alii hoc Hildeberti Cenomanensis esse arbitruntur; Gerardus Joannes Vossius, Joannes Pitseus, Joannes Balæus, Alexandri Essebiensis Angli, qui sub an. 1920 floruit. Id nos cum vetusto optimæ notæ codice contulimus. Reperimus et in MS. Ripatorii sermonem de S. Agnete non inelegantem, cujus hoc est ordium: Cum in toto mundo virgineus flos Mariæ immarcessibiles coronas innectat, et sceptrigeram pudoris aulam immaculato conservet affectu; eousque integritas perseveravit ad palmam, ut in puellis tropæum sanctitatis arriperet, et per vestigia Matris Virginis ad cælestem thalamum perveniret. Hinc est quod annulo fidei Agnes se asserit subarratham, et clamat se amore constrictam, etc. Meminit quoque S. Agnetis S. Aldelmus Episcopus de laudibus virginitatis lib. 2, cap. 6. Petrus de Natal. lib. 2, cap. 107.
3 O vremenu njezina mučeništva Baronije u Bilješkama uz Martirologij piše ovo: Dovoljno je očito da je ona u posljednjem progonstvu Crkve bila okrunjena mučeništvom: autor naime prenosi da je još bilo nekih živih koji su vlastitim očima vidjeli ono što se pripovijeda o Agnezi i to isto ispričali Konstanciji, Konstantinovoj kćeri. Gotovo se podudaraju mišljenja ostalih. Željeli bismo da nam se ukloni dvostruka sumnja, premda nije teška. Jedna je to što u povijesti Našašća sama Agneza kaže da je sv. Benigni bio njezin duhovni sinčić, kojega je, preporođena iz majčinskoga zdenca, podigla i posinila, a za sv. Benignija u čitanjima staroga Utrechtskog brevijara kaže se da je ubijen pod Aurelijanom, koji je bio pogubljen devet godina prije nego što je Dioklecijan, začetnik posljednjega progonstva, prigrabio carstvo. Ali o tim ćemo Djelima raspravljati u svoje vrijeme.
3 De tempore martyrii ejus ista scribit Baronius in Notat. ad Martyrol. Satis apparet ipsam in ultima Ecclesiæ persecutione fuisse martyrio coronatam: nam adhuc superstites aliquos Auctor fuisse tradit, qui ea quæ de Agnete narrantur oculis vidissent, eademque Constantiæ filiæ Constantini retulissent. Congrauunt fere reliquorum sententiæ. Geminum nobis, etsi haud grarem, eximi scrupulum velimus. Unus est, quod in historia Inventionis dicit ipsa Agnes, S. Benignum suum filiolum spiritualem extitisse, quem de matre fonte regeneratum sublevans sibi autoptavit in filium, at S. Benignus, in Lectionibus veteris Breviarii Ultrajectini sub Aureliano occisus dicitur, qui novem annis ante trucidatus est, quam Diocletianus, ultimæ persecutionis auctor, invaderet imperium. Verum ista Acta suo tempore discutiemus.
4 Druga je sumnja u tome što se ono što se u Djelima pod br. 14. nalazi: Tada je namjesnik, imenom Aspazije, zapovjedio da se naočigled sviju zapali obilna vatra, u rukopisu sv. Maksimina donosi ovako: Tada je namjesnik, imenom Aspazije Patern, prokonzul svojih gospodara i vladara Valerijana i Galijena, zapovjedio, itd. I bio je Aspazije Patern prokonzul u Africi pod istim vladarima, kojega se spominje u Djelima sv. Ciprijana 14. rujna. A možda je isti Patern bio prefekt grada 264. i 263. godine Kristove, od kojih je prve car Galijen šesti put, a druge Valerijan Mlađi drugi put bio konzul. I ponovno 281. godine Kristove, za konzulata Proba IV. i Tiberijana, prefekt grada bio je Ovinije Patern. Ali je li on najprije zamijenio Sempronija, ili Simfronija, ili Simforijana (čije se ime ne nalazi u uobičajenom popisu gradskih prefekata), a poslije sam obnašao tu prefekturu? Prokonzulom se naziva možda zato što je bilo napisano PR; to jest Praefectus, pa je pogrešno pročitano kao Proconsul, ili zato što je on sam, ili njegov brat, otac ili sin, bio konzul 267. godine s Arcezilajem, sljedeće godine drugi put s Marinijanom, a 269. godine car Klaudije II. i Ovinije Patern, bez dodane oznake trećega ponovljenoga konzulata, kao da je bio netko drugi. A doista su mogli i od Galijenovih vremena do početaka Konstantinovih preživjeti oni koji su djevici Konstanciji pripovijedali Agnezina djela.
4 Alter scrupulus est, quod quæ in Actis num. 14, habentur: Tune Vicarius, Aspasius nomine, jussit in conspectu omnium ignem copiosum accendi; ea ita efferuntur in MS. S. Maximini: Tune Vicarius Aspasius nomine Paternus Proconsul ex Dominis et Principibus suis Valeriano et Gallieno, jussit, etc. Et fuit Aspasius Paternus Proconsul sub iisdem Principibus in Africa, cujus mentio est in Actis S. Cypriani 14 Septembris. Idemque forte Paternus Præfectus Urbis anno Christi 264 et 263 quorum priore Gallienus Imper. sextum, altero Valerianus junior iterum, consules fuere. Iterumque anno Christi 281. Probo IV et Tiberiano Coss. Præf. V, fuit Ovinius Paternus. Verum an is Sempronio, sive Symphronio, aut Symphoriano, (cujus nomen in vulgato Præfectorum Urbis catalogo non reperitur) substitutus primum, postea propriam illam gessit præfecturam? Proconsul dicitur, forte, quia PR. scriptum fuit, id est, Præfectus, et perperam Proconsul lectum; aut quia idem quoque ejusve frater, aut purens, filiusve, consul fuit, an. 267, cum Arcesilao, anno sequenti II, cum Mariniano; atque anno 269. Claudius Imp. II et Ovinius Paternus, nulla addita tertium repetiti consulatus nota quasi alius fuerit. Et potuerunt sane etiam a Gallieni temporibus ad principia Constantini superstites esse, qui Constantix Virgini Agnetis gesta narrarent.
Sv. Agneze.
S. Agnetis.
Napisao sv. Ambrozije.
Auctore s. Ambrosio.
Sv. Agneza odbija udati se za sinom gradskoga prefekta.
S. Agnes P. V. filio nubere recusat.
Ambrozije, sluga Kristov, svetim djevicama. Proslavimo blagdan presvete Djevice. Odavde neka odjekuju psalmi, odande neka se ore čitanja. Odavde neka se raduju mnoštva naroda, odande neka se krijepi Kristova sirotinja. Svi se dakle radujmo u Gospodinu i na izgradnju djevica dozovimo u sjećanje kako je preblažena Agneza podnijela mučeništvo. U trinaestoj godini svoje dobi smrt jea izgubila, a život pronašla, jer je ljubila jedinoga začetnika života. U godinama se računalo djetinjstvo, ali je starost uma bila neizmjerna: tijelom doduše djevojčica, ali duhom sijeda; lijepa licem, ali još ljepša vjerom.
Servus Christi Ambrosius Virginibus sacris. Diem festum sanctissimæ Virginis celebremus. Hinc psalmi resonent, inde concrepent lectiones. Hinc populorum turbæ lætentur, inde subleventur pauperes Christi. Omnes ergo gratulemur in Domino, et ad ædificationem Virginum, qualiter passa sit Agnes beatissima, ad memoriam revocemus. Tertiodecimo ætatis suæ anno mortem a perdidit, et vitam invenit, quia solum vitae dilexit auctorem. Infantia computabatur in annis, sed erat senectus mentis immensa: corpore quidem juvencula, sed animo cana; pulchra facie, sed pulchrior fide.
2 Dok se ona vraćala iz škole, zavolio ju je sin gradskoga prefekta.b Kad je potražio i pronašao njezine roditelje, počeo je nuditi veoma mnogo i obećavati još više. Napokon je sa sobom donio najdragocjeniji nakit, koji je bl. Agneza odbila kao nekakvo smeće. Odatle se dogodilo da je mladić bio još snažnije gonjen poticajem ljubavi. I misleći da ona želi primiti bolji nakit, donosi sa sobom sav sjaj dragoga kamenja, te je i sam i preko prijatelja, znanaca i rođaka počeo nagovarati uši Djevice, obećavajući bogatstva, kuće, posjede, služinčad i sve naslade svijeta ako ne uskrati svoj pristanak na brak s njime.
2 Quæ dum a scholis reverteretur, a Præfecti Urbisb filio adamatur. Cujus parentes cum requisisset et invenisset, cœpit offerre plurima et plura promittere. Denique detulerat secum pretiosissima ornamenta, quæ a B. Agne veluti quædam sunt stercora recusata. Unde factum est, ut juvenis majori perurgeretur amoris stimulo. Et putans eam meliora velle accipere ornamenta, omnem lapidum pretiosorum secum defert gloriam: et per seipsum, et per amicos et notos et affines cœpit aures Virginis appellare; divitias, domos, possessiones, familias, atque omnes mundi delicias promittere, si consensum suum ejus conjugio non negaret.
3 Na to se prenosi da je bl. Agneza mladiću dala ovakav odgovor: Odstupi od mene, poticaju grijeha, hrano zločina, krmo smrti: odstupi od mene, jer me je već preduhitrio drugi ljubitelj, koji mi je ponudio mnogo bolji nakit od tebe i zaručio me prstenom svoje vjere, daleko plemenitiji od tebe i rodom i dostojanstvom. Uresio je neprocjenjivomc narukvicom moju desnicu i opasao moj vrat dragim kamenjem: dao je mojim ušima neprocjenjive bisere i okružio me blistavim i sjajnim draguljima. Stavio je svoj znakd na moje lice da ne primim nijednoga drugog ljubitelja osim njega. Odjenuo me haljinom protkanom zlatom i uresio me neizmjernim ogrlicama. Pokazao mi je neusporedive riznice, za koje mi je obećao da će mi ih darovati ako mu ostanem vjerna. Neću dakle moći na uvredu prvoga ljubitelja ni pogledati drugoga i ostaviti onoga s kojim sam svezana ljubavlju: čija je plemenitost uzvišenija, moć jača, izgled ljepši, ljubav slađa i otmjenija od svake miline: od kojega mi je već pripravljena bračna ložnica, čija mi glazbala odjekuju skladnim glasovima, čije mi djevice pjevaju najpravednijim glasovima. Već sam primila med i mlijeko iz njegovih usta: već sam stisnuta njegovim čistim zagrljajima: već je njegovo tijelo sjedinjeno s mojim tijelom, a njegova je krv uresila moje obraze. Čija je majka djevica, čiji otac ne poznaje žene. Kojemu služe anđeli, čijoj se ljepoti dive sunce i mjesec: od čijega mirisa oživljuju mrtvi, od čijega se dodirae okrepljuju bolesni: čije blago nikada ne nestaje, čija se bogatstva ne umanjuju. Njemu jedinome čuvam vjernost. Njemu se predajem svom pobožnošću. Kad njega ljubim, čista sam; kad ga dotaknem, neokaljana sam; kad ga primim, djevica sam. Neće nedostajati nif sinovi nakon svadbe, gdje slijedi porod bez boli i svakodnevna se plodnost umnaža.
3 Ad hæc B. Agnes tale fertur juveni dedisse responsum: Discede a me fomes peccati, nutrimentum facinoris, pabulum mortis: discede a me, quia ab alio jam amatore præventa sum, qui mihi satis meliora te obtulit ornamenta, et annulo, fidei suæ subarrhavit me, longe te nobilior et genere et dignitate. Ornavit inæstimabilic dextrochirio dexteram mean, et collum meum cinxit lapidibus pretiosis: tradidit auribus meis inæstimabiles margaritas, et circumdedit me vernantibus atque coruscantibus gemmis. Posuit signum suumd super faciem mean, ut nullum præter ipsum amatorem admittam. Induit me cyclade auro texta, et immensis monilibus ornavit me. Ostendit mihi thesauros incomparabiles, quos mihi se donaturum repromisit si ei perseveravero. Non ergo potero ad contumeliam prioris amatoris vel adspicere alium, et illum derelinquere, cum quo sum caritate devincta: cujus est generositas celsior, possibilitas fortior, adspectus pulchrior, amor suavior, et omni gratia elegantior: a quo mihi jam thalamus collocatus est, cujus mihi organa modulatis vocibus resonant, cujus mihi virgines justissimis vocibus cantant. Jam mel et lac ex ore ejus sascepi: jam amplexibus ejus castis adstricta sum: jam corpus ejus corpori meo sociatum est, et sanguis ejus ornavit genas meas. Cujus mater virgo est, cujus pater feminam nescit. Cui Angeli serviunt, cujus pulchritudinem sol et luna mirantur: cujus odore reviviscunt mortui, cujus tactue soventur infirmi: cujus opes numquam deficiunt, cujus divitiæ non decrescunt. Ipsi soli servo fidem. Ipsi me tota devotione committo. Quem cum amavero, casta sum; cum tetigero, munda sum; cum accepero, virgo sum. Nec deeruntf post nuptias filii, ubi partus sine dolore succedit, et fecunditas quotidiana cumulatur.
4 Čuvši to, bezumni mladić biva obuzet slijepom ljubavlju i usred tjeskoba duše i tijela muči se zadihanim duhom. Usred toga pada na postelju i po dubokim uzdasima liječnici otkrivaju ljubav. Ocu postaje poznato ono što su liječnici otkrili; i istim očinskim glasom ponavlja se prošnja Djevice ono što je sin već bio rekao. Preblažena Agneza odbija i tvrdi da ni na koji način neće prekršiti savez prvoga zaručnika. Kad je pak otac rekao da on, postavljen u častima, obnašag prefekturu i da zato nikoga ne treba stavljati ispred njega, premda je presvijetao, ipak je počeo žestoko istraživati tko je taj zaručnik čijom se vlašću Agneza hvali. Tada se pojavio jedan od njegovih ulizica koji je rekao da je ona kršćanka od djetinjstva i da je toliko zaokupljena magijskim umijećima te govori da je Krist njezin zaručnik.
4 Audiens hæc insanus juvenis, amore carpitur cæco, et inter angustias animi et corporis, anhelo cruciatur spiritu. Inter hæc lecto prosternitur, et per alta suspiria amor a medicis aperitur. Fiunt nota patri, quæ fuerant inventa a medicis; et eadem paterna voce, quæ fuerant jam dicta a filio, ad petitionem Virginis revolvuntur. Abnegat Agnes beatissima, et se nullo pacto asserit prioris sponsi federa violare. Cumque pater diceret, in fascibus constitutum seg præfecturam agere, et idiciro sibi, quamvis illustrissimum, minime debere præferre; cœpit tamen vehementer inquirere, quis esset sponsus, de cujus se Agnes potestate jactaret. Tunc extitit quidam ex parasitis ejus, qui diceret hanc Christianam esse ab infantia, et magicis artibus ita occupatam, ut dicat Christum sponsum suum esse.
5 Čuvši to, prefekt se obraduje i, poslavši stražu uz silnu buku, zapovjedi da je privedu pred njegovo sudište. I najprije je doduše potajno nagovara laskavim riječima, a zatim udara prijetnjama. Ali Kristova Djevica niti se zavodi laskanjem, niti se potresa strahom, nego ustrajući istim licem i istim duhom, podjednako se u duši smijala i onomu koji prijeti kao i onomu koji laska. Vidjevši dakle prefekt Simfronije toliku postojanost u djevojci, obraća se njezinim roditeljima. I budući da su bili plemići te im nije mogao nanijeti nasilje, suprotstavio im jeh optužbu za kršćanstvo. Sljedećega dana naime zapovijeda da mu se Agneza dovede i, ponavljajući iznova i iznova, počeo je opetovati govor o mladićevoj ljubavi. A kad je sav njegov govor ostao bez uspjeha uzaludnim trudom, zapovjedio je da je ponovno privedu pred njegovo sudište; njoj i reče: Praznovjerje kršćana, čijim se magijskim umijećima hvališ, ako se ne odvoji od tebe, nećeš moći odbaciti ludost srca niti dati pristanak najpravednijim savjetima. Stoga je nužno da požuriš k časnoj božici Vesti, kako bi, ako ti se sviđa ustrajnost u djevičanstvu, danju i noću ustrajala u njezinim časnim žrtvama.
5 Audiens hæc Præfectus lætus efficitur, et missa apparitione cum ingenti strepitu suis eam tribunalibus præcipit sisti. Et primo quidem blandis eam sermonibus secretius provocat, deinde terroribus pulsat. Sed Christi Virgo nec blandimentis seducitur, nec terrore concutitur: sed eodem vultu, eodemque animo perseverans, et terrentem similiter, sicut et blandientem, animo deridebat. Videns itaque Symphronius Præfectus tantam in puella constantiam, parentes ejus alloquitur. Et quia erant nobiles, et vim eis inferre non poterat,h titulum eis Christianitatis opposuit. Sequenti namque die Agnen sibi præsentari jubet, et iterum iterumque repetens, cœpit replicare de juvenis amore sermonem. Cumque omnis sermo ejus casso labore deficeret, sisti eam iterum suis tribunalibus jussit; cui et dixit: Superstitio Christianorum, de quorum te magicis artibus jactas, nisi a te fuerit segregata, non poteris insaniam abjicere pectoris, neque æquissimis consiliis præbere consensum. Unde te ad venerandam Deam Vestam properare necesse est, ut si tibi perseverantia virginitatis placet, ejus die noctuque sacrificiis venerandis insistas.
6 Na to bl. Agneza reče: Ako sam odbila tvoga sina, premda mučenoga nepravednom ljubavlju, ipak živoga čovjeka, čovjeka svakako koji je sposoban za razum, koji može i čuti, i vidjeti, i opipati, i hodati, i uživati ui sjaju ovoga svjetla s dobrima; ako dakle njega, zbog ljubavi prema Kristu, ni na koji način ne mogu pogledati, kako mogu štovati nijeme i gluhe idole bez osjetila i bez duše, i na uvredu svevišnjega Boga prigibati svoj vrat ispraznom kamenju? Čuvši to, prefekt Simfronije reče: Želim biti obziran prema tvojoj mladosti i zasad odgađam kaznu tebi koja huliš na bogove zato što tvoju dob smatram još nedoraslom razumu. Nemoj dakle samu sebe tako prezirati da navučeš na se gnjev bogova. Bl. Agneza reče: Nemoj u meni tako prezirati tjelesno djetinjstvo da mislišk kako želim da mi ti budeš naklonjen. Vjera se naime ne očituje u godinama, nego u razumu,l i svemogući Bog više odobrava umove nego dob. A svojim bogovima, čiji gnjev ne želiš da navučem na se, dopusti da se sami rasrde: neka sami govore, neka mi sami to zapovjede, neka sami narede da ih se štuje, neka sami narede da im se klanja. No budući da vidim kako težiš za onim što nećeš moći postići, čini što god ti se čini prikladnim. a Drugdje: podnijela.b Sv. Aldhelm ovoga mladića naziva Prokopijem.c Dextrochirion, ili dextrocherion, kao δεξίοχειρον, jest narukvica kojom se ukrašavala desna ruka ili zglob šake i ruke. Julije Kapitolin u Maximino: s palcem tako golemim da se služio ženinom narukvicom umjesto prstena. Trebelije Polion u Quieto tyranno: Muškarci su uvijek imali lik Aleksandra Velikoga Makedonskoga urezan u srebru na prstenju, a žene u mrežicama za kosu i narukvicama, i u prstenju, i u svakoj vrsti nakita. Lucifer iz Cagliarija u De non parcendo delinquentibus, upućeno Konstanciju: Trebamo štovati dijademu tvoga kraljevstva, također naušnicu i narukvice. One su se nosile na desnoj ruci, kao što sama riječ pokazuje. Nekada su ih običavali nositi na lijevoj. Livije, knj. 1: jer su Sabinjani obično na lijevoj ruci nosili zlatne narukvice velike težine i prstenje s draguljima velika sjaja. Umjesto dextrochirium kaže se dextrale. Naš Ludovik Lacerda piše da su ti ukrasi Agnezi darovani na krštenju, i to ispravno; njima se naime označuje ures i sjaj božanske milosti koju je, ulivenu u sebe na krštenju, trajno sačuvala, i zaslužila je presveta Djevica da joj se s neba umnoži, osobito nakon položenoga zavjeta djevičanstva.d Drugdje: na.e Drugdje: okrepljuju.f Drugdje: svadbe.h O optužbi za kršćanstvo rečeno je uz Djela sv. Sebastijana, koja se doduše običavala isticati pred onima koji su već osuđeni i predani smrti. Ta se ista ističe, bilo ispisana na ploči, bilo proglašena glasom glasnika, da se zna o kakvoj se stvari sudi, kako ugledni muževi, rođaci i svojta Agnezinih roditelja, ili na bilo koji način znanci i prijatelji, ne bi htjeli biti prisutni na suđenju i braniti parnicu; odakle bi se prefektu zadao strah od plemstva i navukla mržnja kod naroda. Kršćane naime pozvane pod tom optužbom nitko se nije usuđivao niti mogao braniti, kako zato što nije bilo dopušteno nijekati zločin koji su oni sami kao najveću čast, što je uistinu i bio, dragovoljno ispovijedali, tako i zato da se, ako bi se tko htio poslužiti najpravednijom obranom i tvrditi da u tome nema nikakva zločina, ne bi razdražili vladari, svećenici i sav puk. I zbog toga su tužitelji i u drugim parnicama običavali isticati tu optužbu kako kršćane nitko ne bi mogao braniti, o kakvoj god se stvari vodio spor. Pogledaj Djela sv. Julite i Kvirika 16. lipnja. i Drugdje: cvijetu. k Drugdje: da želim da mi oni budu naklonjeni. l Drugdje: nalazi se.
6 Ad hæc B. Agnes dixit: Si filium tuum, quamvis iniquo amore vexatum, tamen viventem hominem, recusavi, hominem utique, qui est rationis capax, qui et audire, et videre, et palpare, et ambulare potest, et i fulgore lucis hujus cum bonis perfrui; si ergo hunc, causa amoris Christi, nulla possum ratione respicere, quomodo possum idola muta et surda et sine sensu et sine anima colere, et ad injuriam summi Dei cervices meas vanis lapidibus inclinare? Audiens hæc Symphronius Præfectus dixit: Cupio consultum esse infantiæ tuæ, et adhuc te Deos blasphemantem idiciro differo, quia annos tuos infra sensum adspicio. Noli ergo temetipsam ita despicere, ut motus Deorum incurras. B. Agnes dixit: Noli infantiam corporalem ita in me despicere, ut putes k me te velle habere propitium. Fides enim non in annis, sed in sensibus, l geritur: et Deus omnipotens mentes magis comprobat, quam ætates. Deos autem tuos, quorum me motus incurrere non vis, ipsos irasci permitte: ipsi loquantur, ipsi hoc mihi præcipiant, ipsi jubeant se coli, ipsi jubeant se adorari. Verum quoniam ad hoc video te tendere, quod impetrare non poteris, quicquid tibi videtur, exerce. a Al. pertulit.b S. Aldelmus hunc adolescentem Procopium vocat.c Dextrochirion, vel dextrocherion, quasi δεξίοχειρον, monile est, quo dextrum brachium, aut manus brachiique junctura ornabatur. Julius Capitolinus in Maximino: pollice ita vasto, ut uxoris dextrocherio uteretur pro annulo. Trebellius Pollio in Quieto tyranno: Alexandrum Magnum Macedonem viri in annulis argento, mulieres in reticulis et dextrocheriis, et in annulis, et in omni ornamentorum genere, exculptum semper habuere. Lucifer Calaritanus de non parcendo delinquentibus, ad Constantium: Debemus vereri regni tui diadema, inaurem etiam et dextrocheria. hæc in dextro brachio gestabantur, ut vox ipsa indicat. Soliti olim lævo gestare. Livius lib. 1, quod vulgo Sabini aureas armillas magni ponderis brachio lævo, gemmatosque magna specie annulos habuerunt. Pro dextrochirio dextrale dicitur. Ludovicus Lacerda noster hæc Agneti in baptismo collata ornamenta scribit, recte; his enim decus et splendor divinae gratii significatur, quam in baptismo sibi infusam perpetuo conservavit, utque celitus augeretur proneruit Virgo sanctissima, præcipue volo virginitatis nuncupato.d Al. in.e Al. confortantur.f Al. nuptiis.h De titulo Christianitatis dictum ad S. Sebastiani Acta, qui quidem damnatis jam mortique addictis præferri soleret. Hic idem prætenditur, sive in tabula expressus, sive præconis voce denuntiatus, tiatus, ut sciatur cujus rei judicium sit, ne viri honorati, parentum Agnetis consanguinei et affines, aut quoquo modo familiares et amici, adesse in judicio velint, caussæque patrocinari; unde Præfecto metus a nobilitate incutiatur, invidia apud populum concilietur. Christianos enim eo titulo accersitos defendere nemo audebat aut poterat, tum quia negare crimen fas non erat, quod ipsi velut summum decus, ut vere erat, ultro profitebantur; tum ne, si justissima uti defensione quis vellet, et contendere crimen in eo nullum esse, Principes, Pontifices, plebsque universa irritaretur. Alque ejus rei gratia etiam in aliis caussis hunc jactare litulum actores consuevere, ne defendi a quoquam Christiani, quacumque de re lite ageretur, possent. Consule SS. Julitæ et Quirici Acta 16 Junii i AL. flore. k AL. istos me velle habere propitios. I AL. invenitur.
Nadmoćna nad javnom kućom i plamenovima, biva pogođena mačem.
Lupanari flammisque superior, gladio percutitur.
Prefekt Simfronije reče: Odaberi jedno od dvoga: ili prinesi žrtvu s djevicama božice Veste, ili ćeš bludničiti s bludnicama u društvu 'a javne kuće. I daleko će biti od tebe kršćani, koji su te toliko napojili magijskim vještinama da se uzdaš da ovu nesreću možeš podnijeti neustrašiva duha. Otuda, kao što rekoh, ili prinesi žrtvu božici Vesti na hvalu svoga roda, ili ćeš na sramotu svoga podrijetla biti ruglo javnoga poniženja. Tada blažena Agneza s velikom postojanošću reče: Kad bi znao tko je moj Bog, ne bi to iznosio iz svojih usta. Otuda ja, jer poznajem snagu svoga Gospodina Isusa Krista, sigurna prezirem tvoje prijetnje, vjerujući da niti ću žrtvovati tvojim idolima, niti ću se onečistiti tuđim prljavštinama. Jer uz sebe imam čuvara svoga tijela, anđela Gospodnjega. Jer jedinorođeni Sin Božji, kojega ne poznaješ, neprobojan mi je zid, i čuvar mi je koji nikada ne spava, i branitelj mi je koji nikada ne zatajuje. A bogovi su tvoji ili od bronce, od koje sec kotlovi bolje izrađuju za ljudske potrebe, ili od kamena, kojim se trgovi radid izbjegavanja blata bolje popločavaju. Božanstvo dakle ne prebiva u ispraznom kamenju, nego na nebesima; ne nalazi se u bronci ili kakvoj kovini, nego u višnjemu kraljevstvu. A tebe i tebi slične, ako se ne udaljite od štovanja njihova, obuhvatit će slična kazna. Jer kao što su oni u ognju stopljeni da budu izliveni, tako će oni koji ih štuju biti stopljeni u vječnom požaru: ne da budu izliveni, nego da budu zauvijek postavljeni na sramotu i propadnu.
Symphronius Præfectus dixit: Unum tibie duobus elige, aut cum virginibus Deæ Vestæ sacrifica, aut cum meretricibus scortaberis in contubernio 'a lupanari. Et longe erunt a te Christiani, qui te ita magicis artibus imbuerunt, ut hanc calamitatem intrepido animo te perferre posse confidas. Unde, ut dixi, aut sacrifica Deæ Vestæ ad laudem generis tui, aut ad ignominiam natalium tuorum, eris publicæ abjectionis scotum. Tunc B. Agnes cum ingenti constantia dixit: Si seires quis est Deus meus, non ista ex tuo ore proferres. Unde ego quia novi virtutem Domini mei Jesus Christi, secura contemno minas tuas, credens quod neque sacrificem idolis tuis, neque polluar sordibus alienis. Mecum enim habeo custodem corporis mei Angelum Domini. Nam unigenitus Dei filius, quem ignoras, murus est mihib impenetrabilis, et custos mihi est numquam dormiens, et defensor mihi est numquam deficiens. Dii autem tui, aut ærei sunt, ex quibusc cucumæ melius fiunt ad usus hominum; aut lapidei, ex quibus plateæ add evadendum lutum melius stermuntur. Divinitas ergo non in lapidibus vanis habitat, sed in cælis; non in ære, aut aliquo metallo, sed in regno consistit superno. Tu autem et similes tui, nisi ab istorum cultu recesseritis, similis vos pœna concludet. Sicut enim illi igne conflati sunt ut funderentur, sic colentes eos perpetuo incendio conflabuntur: non ut fundantur, sed ut confundantur in æternum, et pereant.
8 Na to je bezumni sudac zapovjedio da se ona svuče i naga povede u javnu kuću uz glase glasnika koji objavljuje: Agnezu, svetogrdnu djevicu koja nanosi bogohuljenje bogovima, bludnicu predanu javnim kućama. Čim je pak bila svučena, pošto se kosa rasplela, božanska je milost podarila toliku gustoću njezinim vlasima da se činilo da je bolje pokrivena njihovim pramenovima nego haljinama. Ušavši pak na mjesto sramote, ondje je našla anđela Gospodnjega pripravljena da je okruži neizmjernim svjetlom, tako da nitko nije mogao zbog sjaja ni dotaknuti je ni vidjeti. Jer je sva ona ćelija blistala kao sunce koje sjaji u svojoj snazi;f i što je tko htio biti radoznaliji očima, to mu se više otupljivala oštrica vida. I kad se prostrla na molitvu Gospodinu, pojavila se pred njezinim očima najsjajnija bijela haljina. I uzevši je obukla se i reče: Zahvaljujem ti, Gospodine Isuse Kriste, koji me ubrajajući u broj svojih službenica zapovjedi da mi se udijeli ova haljina. Jer je tako bila prikladna mjeri njezina malena tijela i tako upadljiva prekomjernom bjelinom da nitko nije sumnjao da je to pripravljeno jedino anđeoskim rukama.
8 Ad hæc insanus Judex jussit eam expoliari, et nudam ad lupanar duci sub voce e præconis discentis, Agnen virginem sacrilegam Diis blasphemiam inferentem, scortum lupanaribus datam. Statim autem ut expoliata est, crine resoluto, tantam densitatem capillis ejus divina gratia concessit, ut melius videretur eorum fimbriis quam vestibus tecta. Ingressa autem turpitudinis locum, Angelum Domini illic præparatum invenit, ut circumdaret eam immenso lumine, ita ut nullus posset eam præ splendore nec contingere nec videre. Fulgebat enim tota cella illa, quasi radians sol in virtute sua:f et quanto quis curiosior oculis esse voluisset, tanto sibi visus acies obtundebatur. Cumque se in orationem Domino prostravisset, apparuit ante oculos ejus stola candidissima. Et apprehendens eam induit se, et dixit: Gratias tibi ago Domine Jesu Christe, qui me in numero ancillarum tuarum computans, vestem hanc mihi largiri præcepisti. Ita namque ad mensuram corpusculi ejus aptum erat indumentum, et ita nimio candore conspicuum, ut nullus dubitaret hoc non nisi Angelicis manibus præparatum.
9 U međuvremenu javna kuća postaje mjesto molitve, u kojemu bi svatko tko je ušao klanjao se i štovao i, dajući čast neizmjernomu svjetlu, izlazio van čišći nego što je bio ušao unutra. Dok se to događalo, prefektov sin, koji je bio začetnik ovoga zločina, došao je na to mjesto sa svojim mladim drugovima kao da će se narugati djevojci, s kojima je vjerovao da može vršiti porugu svoje pohote. I vidjevši da su dječaci koji su ušli prije njega, bjesneći i sramotno se okrutno ponašajući, izašli sa svim strahopoštovanjem i velikim divljenjem, počeo je koriti nemoćne te prosuditi da su isprazni i mekušni i bijedni. I rugajući im se, drsko je ušao na mjesto na kojem je Djevica molila. I vidjevši toliko svjetlo oko nje, nije dao čast Bogu, nego navalivši u samo svjetlo, prije nego što ju je makar rukom dotaknuo, pao je ničice i, zadavljen od đavla, izdahnuo. A vidjevši njegovi drugovi da unutra odugovlači, mislili su da se bavi sramotnim djelima. I ušao je jedan od mladića, koji mu je bio prisniji, kao da mu čestita na ruganju; i našavši ga mrtva, povikao je jakim glasom govoreći: Najpobožniji Rimljani, pritecite u pomoć, magijskim je vještinama ova bludnica ubila prefektova sina.
9 Interea lupanar locus orationis efficitur: in quo omnis, qui fuisset ingressus, adoraret et veneraretur et dans honorem immenso lumini, mundior egrederetur foras, quam fuerat intus ingressus. Cumque hæc agerentur, Præfecti filius, qui auctor erat hujus sceleris, venit ad locum cum sodalibus suis juvenculis, quasi insultaturus puellæ, cum quibus libidinis suæ se posse credebat ludibrium exercere. Et ingressos ante se furentes pueros et turpiter sævientes, videns cum omni veneratione et ingenti admiratione egressos, cepit impotentes arguere, atque vanos et molles ac miseros judicare. Et irridens eos, locum, in quo Virgo orabat, audacter ingressus est. Et videns tantum lumen circa eam, non dedit honorem Deo: sed irruens in ipsum lumen, priusquam vel manu eam contingeret, cecidit in faciem suam, et præfocatus a diabolo, expiravit. Videntes autem socii ejus, quod moras intus innecteret, putabant obsceñis eum operibus occupari. Et ingressus est unus de juvenibus, qui ei familiarior erat, quasi ut congratularetur insultationi ejus: et mortuum eum inveniens, exclamavit voce magna, dicens: Piissimi Romani suecurrite, Magicis artibus ista meretrix Præfecti filium interfecit.
10 Odjednom nastaje navala mnoštva ug kazalište i raznoliko klicanje razjarena puka. Jedni su govorili da je vračara, drugi da je nedužna, drugi su izvikivali da je svetogrdnica. A prefekt, čuvši da mu je sin poginuo, uz veliku buku i žalost dođe u kazalište. I ušavši na mjesto na kojem je beživotno ležalo tijelo njegova sina, s velikim je povikom govorio najblaženijoj Djevici: Najokrutnija od svih žena, na mome si sinu htjela pokazatih dokaz svoje magijske vještine? I dok je ponavljao takve i druge riječi ovoga načina i žestoko od nje ispitivao uzroke njegove smrti, reče najblaženija Agneza njemu: Onaj čiju je volju htio ispuniti, sam je zadobio vlast nad njime. A zašto su svi koji su ušli k meni zdravi? Zato što su svi dali čast Bogu, koji mi je poslao svoga anđela, koji me i odjenuo ovom haljinom milosrđa i sačuvao moje tijelo, koje je od samih kolijevaka posvećeno i prikazano Kristu. Videći dakle anđeoski sjaj, svi su se klanjali i odlazili neozlijeđeni. A ovaj je besramnik čim je ušao počeo bjesnjeti i rikati; i kad je namjestio ruku da me dotakne, anđeo ga je Gospodnji predao u sramotnu smrt koju gledaš. Kaže joj prefekt: U ovome će se pokazati da ovo nisi izvela magijskim vještinama ako zamoliš samoga anđela da mi vrati sina zdrava. Njemu blažena Agneza reče: Premda vaša vjera ne zaslužuje da ovo isprosi od Gospodina, ipak, jer je vrijeme da se i snaga moga Gospodina Isusa Krista očituje, iziđite svi van da mu prinesem uobičajenu molitvu. I kad su svi izišli, prostrvši se ničice počela je plačući moliti Gospodina da oživi mladića. Dok je pak ona molila, pojavio se anđeo Gospodnji, koji ju je podigao dok je plakala i, okrijepivši njezin duh, oživio mladića. A on, izišavši van, počeo je javnim glasom vikati i govoriti: Jedan je Bog na nebu i na zemlji i u moru, a to je Bog kršćana. Jer svi su hramovi isprazni; bogovi koji se štuju svi su isprazni i sasvim ne mogu ni sebi ni drugima pružiti nikakvu pomoć.
10 Fit repente concursus populorum adg theatrum et varia furentis populi acclamatio. Alii dicebant magam, alii innocentem, alii sacrilegam conclamabant. Præfectus autem audiens filium suum interisse, cum ingenti tumultu et luctu venit ad theatrum. Et ingressus locum in quo corpus filii ejus jacebat exanime, cum ingenti clamore dicebat beatissimæ Virgini: Crudelissima omnium feminarum, in filium meum voluistih apodixin tuæ artis magicæ demonstrare? Et cum talia, atque alia hujuscemodi verba repeteret, et caussas mortis ejus ab ea yehementer inquireret, ait ad eum beatissima Agnes: Ille, cujus voluntatem volebat perficere, ipse in eum potestatem accepit. Quare autem omnes qui ad me ingressi sunt, sani sunt? Quia universi dederunt honorem Deo, qui mihi misit Angelum suum, qui et induit me hoc indumento misericordiæ, et custodivit corpus meum, quod ab ipsis cunabulis Christo consecratum est et oblatum. Videntes ergo splendorem Angelicum, adorabant omnes, et abscedebant illæsi. Hic autem impudens statim ut ingressus est, sævire cœpit et fremere; cumque manum suam ad me contingendam aptaret, dedit eum Angelus Domini in reprobam, quam conspicis, mortem. Dicit ei Præfectus: In hoc apparebit, quia non magicis artibus ista gessisti, si deprecata fueris ipsum Angelum ut restituat mihi filium meum sanum. Cui B. Agnes dixit: Licet fides vestra hoc impetrare non mereatur a Domino, tamen quia tempus est, ut i virtus Domini mei Jesu Christi manifestetur; egredimiu omnes foras, ut solitam ei orationem offeram. Cumque universi fuissent egressi, prosternens se in faciem plorans rogare cœpit Dominum, ut juvenem suscitaret. Orante autem illa, apparuit Angelus Domini, qui elevavit eam flentem, et confortans animum ejus, juvenem suscitavit. Qui egressus foras, cœpit voce publica clamare et dicere: Unus est Deus in cœlo, et in terra, et in mari, qui est Deus Christianorum. Nam omnia templa vana sunt; dii qui coluntur, omnes vani sunt, et penitus nec sibi possunt, nec aliis aliquod auxilium exhibere.
11 Na taj glas svi se gataoci i svećenici hramova uzbune i po njima nastane žešća nego što je bila pobuna mnoštva. I svi su jednim glasom vikali: Ukloni vračaru, ukloni zlikovku, koja i umove mijenja i duše otuđuje. A prefekt, videći tolika čudesa, zaprepastio se. Ali bojeći se progonstva ako bi postupao protiv svećenika hramova i branio Agnezu protiv svojih odluka, ostavio je namjesnika kao suca za pobunu puka. A sam je tužan otišao što je nije mogao nakon oživljenja svoga sina osloboditi. Tada je namjesnik, imenom Aspazije, k zapovjedio da se pred svima naloži obilna vatra i naredio da se ona baci usred plamena. Kad je to bilo izvršeno, plamen se odmah podijelio na dva dijela i na jednu i na drugu stranu spaljivao pobunjeničko mnoštvo, dok se same blažene Agneze požar uopće ni u čemu nije doticao. Tim više to pripisujući ne božanskim moćima, nego zlodjelima, mnoštvo je među sobom davalo rikove i neizmjerne povike k nebu. Tada blažena Agneza, raširivši ruke usred ognja, ovim riječima izli molitvu Gospodinu: Svemogući, klanjanja dostojni, štovanja dostojni, strašni Oče Gospodina našega Isusa Krista, blagoslivljam te jer sam po tvomu jedinorođenomu Sinu izbjegla l prijetnje bezbožnih ljudi i kroz đavolje prljavštine prošla neokaljanom stazom. Evo i sada sam po Duhu Svetomu natopila nebeskom rosom: vatra pokraj mene trne, plamen se dijeli i žar ovoga požara vraća se m na one od kojih se podjaruje. Blagoslivljam te, hvale dostojni Oče, koji mi čak i usred plamena neustrašivoj dopuštaš da dođem k tebi. Evo već ono što sam vjerovala, gledam; ono čemu sam se nadala, već držim; ono za čim sam čeznula, grlim. Tebe ispovijedam usnama, tebe srcem, tebe svom utrobom žudim. Evo dolazim k tebi, jedinomu i pravomu Bogu, koji s Gospodinom našim Isusom Kristom, tvojim Sinom, i s Duhom Svetim živiš i kraljuješ u sve vijeke vjekova. Amen.
11 Ad hanc vocem omnes aruspices, et templorum Pontifices conturbantur, et fit per eos vehementior, quam fuerat, seditio populorum. Atque omnes una voce clamabant: Tolle magam, tolle maleficam, quæ et mentes immutat, et animos alienat. Præfectus autem videns tanta mirabilia, obstupuit. Sed veritus proscriptionem, si contra templorum Pontifices ageret, et Agnen contra suas sententias defensaret; Vicarium ad seditionem populi Judicem dereliquit. Ipse autem tristis abscessit, quod eam non potuit postsuscitationem filii sui liberare. Tunc Vicarius, Aspasius nomine, k jussit in conspectu omnium ignem copiosum accendi, et in medium eam præcepit jactari flammarum. Quod cum fuisset impletum, statim in duas partes divisæ sunt flammæ et hinc atque illine seditiosos populos exurebant, ipsam autem B. Agnen penitus in nullo contingebat incendium. Eo magis hoc non virtutibus divinis, sed maleficiis deputantes, dabant dabant fremitus inter se populi, et infinitos clamores ad cœlum. Tunc B. Agnes expandens manus suas in medio ignis his verbis orationem fudit ad Dominum: Omnipotens, adorande, colende, tremende, Pater Domini nostri Jesus Christi, benedico te, quia per filium tuum unigenitum evasi l minas hominum impiorum et spurcitias diaboli impolluto calle transivi. Ecce et nunc per Spiritum sanctum rore cœlesti perfusa sum: focus juxta me moritur, flamma dividitur, et ardor incendii hujus ad eos, a quibus ministratur m refunditur. Benedico te, Pater prædicande, qui etiam inter flammas intrepidam me ad te pervenire permittis. Ecce jam quod credidi, video; quod speravi, jam teneo; quod concupivi, complector. Te confiteor labiis, te corde, te totis visceribus concupisco. Ecce ad te venio unum et verum Deum; qui cum Domino nostro Jesu Christo filio tuo, et cum Spiritu sancto, vivis et regnas in cuncta secula seculorum, Amen.
12 I kad je dovršila molitvu, sav je oganj tako ugašen da nije ostala čak ni toplina požara. Tada Aspazije, namjesnik grada Rima, ne podnoseći pobunu puka, zapovjedi da se u njezino grlo zabije mač. I ovim svršetkom, prelivena ružičastim rumenilom svoje krvi, Krist ju je posvetio sebi kao zaručnicu i mučenicu.
Kotao.
a. Drukčije lupanæris. b. Drukčije inexpugnabilis. c. Kotao je vrsta posude, široka trbuha poput krastavca. d. Drukčije evacuandum. e. Drukčije præconia, drukčije præconiaria. f. To čudo jasnije izlaže Prudencije.
Tako izgovorivši, javno nalaže da Djevica stane na popločanu stazu; dok stoji, žalosno mnoštvo bježi, okrenuvši lica, da tko ne bi predrsko promotri časno mjesto. Upravi slučajno tko drsko pogled na djevojku i ne oklijeva promotriti sveti lik bludnim okom. Gle, krilati oganj na način munje bljesne goreći i pogađa oči: slijep se sruši od blistave svjetlosti i trzajući se leži u prašini trga. Podižu drugovi polumrtva sa zemlje i oplakuju ga riječima vršnjaka. Išla je pobjedonosno Djevica, pjevajući zajedno svetom pjesmom Boga Oca i Krista, što je pod pogibelji ljage oskvrnjena čista javna kuća i što je pobjedonosno djevičanstvo iskusilo da nije podložno povredi. Ima onih koji su prenijeli da je zamoljena izlila molitve Kristu, da bi okrivljeniku koji je ležao vratio svjetlo, a zatim mladiću dah života obnovljen cijelim vidom.
Ali može se sumnjati ne spaja li on drugo čudo o oborenu i oživljenu prefektovu sinu. g. Bio je to Agonalni cirkus, o kojemu niže kad o crkvama i moćima. Da su u svodovima gledališta obično boravile javne bludnice, pokazuje Baronije u Napomenama uz Martirologij najtežim svjedočanstvima starih pisaca. Otuda je izvedena sama riječ bludničiti. h. To jest dokaz, od ἀποδεικνυμι, pokazujem. i. Dodaje rukopis sv. Maksima prije ovoga mnoštva. k. Dodaje isti rukopis Patern prokonzul od svojih gospodara i vladara Valerijana i Galijena.
I. Drukčije manus. m. Drukčije effunditur.
12 Cumque complesset orationem, ita omnis ignis extinctus est, ut nec tepor quidem incendii remaneret. Tunc Aspasius, Urbis Romæ Vicarius, populi seditionem non ferens, in guttur ejus gladium mergi præcepit. Atque hoc exitu roseo sui sanguinis rubore perfusam, Christus sibi sponsam et Martyrem consecravit.
Cucuma.
a. Al. lupanæris. b. Al. inexpugnabilis. c. Cucuma vasis est genus, lato ventre instar cucumeris. d. Al. evacuandum. e. Al. præconia, al. præconiaria. f. Miraculum id disertius exponit Prudentius -
Sic elocutam, publicitus jubet Flexu in plantæe sistere Virginem Stantem refugit moesta frequentia, Aversa vultus, ne petulantius Quisquam verendum conspiceret locum. Intendit unus forte procaciter Os in puellam, nec dubitat sacram Spectare formam lumine lubrico. En ales ignis fulminis in modum Vibratur ardens, atque oculos ferit: Cæcus corusco lumine corruit, Atque in plateæ pulvere palpitat. Tollunt sodales seminecem solo, Verbisque deflent exequalibus. Ibat triumphans Virgo, Deum Patrem, Christumque sacro carmine concinens, Quod sub profani labe periculi Castum lupanar, nec violabile Experta victrix virginitas foret. Sunt qui rogatam retulterint preces Fudisse Christo, redderet ut reo Lucem jacenti: tum juveni halitum Vitæ innovatum visibus integris.
Sed ambigi potest, au non alterum miraculum de prostrato suscitaloque Præfecti filio conjungat. g. Circus Agonalis fuit, de quo infra cum de ecclesiis et reliquiis. In fornicibus spectaculorum manere consuevisse publica scorta ostendit Haronius in Notat. ad Martyrol. gravissimis veterum scriptorum testimoniis. Inde ipsa fornicandi vox ducta. h. Id esi, specimen, ab ἀποδεικνυμι, demonstro. i. Addit MS. S. Max. ante hanc turbam. k. Addit idem MS. Paternus Proconsul ex dominis et Principibus suis Valeriano et Gallieno.
I. Al. manus. m. Al. effunditur.
Pogibija sv. Emerencijane. Obraćenje Konstancije.
S. Emerentianæ cædes. Constantiæ conversio.
A njezini roditelji, ne imajući nimalo žalosti, sa svom su radošću odnijeli njezino tijelo i položili ga na svoje imanjce, ne daleko od Grada, na cesti koja se zovea Nomentanska. Ondje, kad je dotrčalo svako mnoštvo kršćana, podnijeli su zasjede od pogana; i vidjevši da naoružano mnoštvo nevjernika navire, svi su pobjegli. Neki su ipak umakli ranjeni udarcima kamenja. A Emerencijana, koja je bila njezina mliječna sestra, najsvetija djevica, premda katekumenka, postojano je stajala neustrašiva i nepomična i ovim im riječima predbacivala: Suvišni, bijedni, prolazni i najokrutniji, ubijate one koji štuju svemogućega Boga ib radi obrane kamenja koljete nevine ljude. Dok je ona to i tome slično govorila razjarenu mnoštvu, bila je od njih kamenovana i moleći uz grob najblaženije Agneze ispustila je duhc. Otuda nema sumnje da je krštena u svojoj krvi ona koja je radi obrane pravednosti, ispovijedajući Gospodina, postojano prihvatila smrt. U taj isti čas nastaje vrlo silan potres; i iako je bila prevelika vedrina neba, pojavili su se toliki bljeskovi, tolika sijevanja i grmljavine da je najveći dio bezumna puka izdahnuo. Otuda je došlo do toga da od tada nitko uopće nije izazivao nikakve nevolje onima koji su dolazili na grobove svetaca. A došavši noću roditelji blažene Agneze sa svećenicima, odnijeli su tijelo svete djevice Emerencijane i pokopali ga na međi polja najblaženije djevice Agneze.
14 Kad su dakle roditelji blažene Agneze u neprestanimd noćnim bdijenjima bdjeli kod njezina groba,e vide usred noćne tišine četu djevica, koje su sve, odjevene u zlatom protkane ogrtače, prolazile uz veliko svjetlo; među njima vide najblaženiju Agnezu kako blista u sličnoj haljini, a zdesna jojf stoji jaganjac bjelji od snijega. Dok su dakle to gledali njezini roditelji i oni koji su bili zajedno s njima, upali su kao u zapanjenost duha. Ali blažena Agneza zamoli svete djevice da načas zaustave korak i, stojeći, reče svojim roditeljima: Pazite da me ne oplakujete kao mrtvu, nego se sa mnom radujte i čestitajte mi, jer sam zajedno sa svima ovima primila sjajna boravišta i sjedinjena sam na nebesima s onim kojega sam, boraveći na zemlji, ljubila svom nakanom duha. I rekavši to, prođe.
13 Ovo se viđenje javno svakodnevno pronosilo među svima koji su ga vidjeli. Otuda je došlo do toga da je nakon nekoliko godina o ovome događaju Konstanciji, kćeri cara Konstantina, pripovijedano od onih koji su ga vidjeli. Bila je, naime, sama Konstancija kraljevna, najrazboritija djevica, ali tako obuzetah ranama da od glave do pete nijedan dio udova nije ostao slobodan. Primivši pak savjet, u nadi da će povratiti zdravlje, došla je noću k grobu mučenice; i premda poganka, ipak je s poučljivom nakanom duha vjerno izlijevala molitve. Dok je to činila, biva zahvaćena iznenadnom slatkoćom sna i u viđenju vidi najblaženiju Agnezu, koja joj iznosi ovakve opomene: Postojano postupi, Konstancijo, i vjeruj da je Gospodin Isus Krist, Sin Božji, tvoj Spasitelj, po kojemu sada postižeš zdravlje svih rana koje trpiš na svomu tijelu. Na taj glas Konstancija se budi zdrava, tako da nije ostao ni znak kakve rane na njezinim udovima.
16 Vrativši se dakle u palaču posve zdrava, donosi radost i ocu caru i i svojoj braći carevima. Kruni se sav grad; nastaje veselje vojnicima i k uglednicima te svima koji ovo čuju. Nevjera pogana se sramotila, a Gospodnja se vjera l radovala. U međuvremenu moli oca i braću careve da se sagradi bazilika blažene Agneze i zapovjedila je da se ondje za nju postavi mauzolej. Pronosi se to mišljenje k svima, i svi vjernici koji su dolazili k njezinu grobu ozdravljali su, kakvom god bolešću da su bili zadržani. Da to čini Krist, neka nitko ne sumnja sve do današnjega dana. A ustrajala je Konstancija, kći cara Konstantina, m u djevičanstvu; po njoj su mnoge djevice, i srednjega staleža i plemenite i znamenite, primile sveta vela. I jer vjera ne trpi gubitaka smrti, sve do današnjega dana mnoge rimske djevice gledaju na najblaženiju Agnezu kao da ostaje u tijelu; i potaknute njezinim primjerom, muževno ustrajavaju netaknute, vjerujući bez sumnje da će ustrajući steći palmu vječne pobjede.
17 Ovo sam ja, Ambrozije, sluga Kristov, kad sam našao zapisano u skrivenim svicima, nisam dopustio da bude pokriveno neplodnom šutnjom. Na čast dakle tolike mučenice, onako kako sam spoznao njezina djela, sastavio sam; i na vaše izgrađivanje, o djevice Kristove, smatrao sam da treba uputiti tekst njezina mučeništva, zaklinjući ljubav Duha Svetoga da naš trud u vašem oponašanju uzmogne naći plod pred licem Gospodnjim. Amen.
a Koja je od Viminalnih vrata vodila u Noment, gradić Sabinjana.
b Drukčije udarcem kamenja.
c Slavi se 23. siječnja.
d Drukčije da su noći provodili u molitvama.
e Spominje se uspomena drugoga ukazanja 28. siječnja.
Otuda obred blagoslivljanja jaganjaca na njezin blagdan, o čemu niže, otuda se i sama slika s jaganjcem i u haljini protkanoj zlatom, kao što je također zabilježio Molanus u 3. knjizi o slikama, 6. poglavlje. I 23. siječnja kod Veliča Crkva pjeva ovu antifonu: Stojeći zdesna njezina jaganjac, bjelji od snijega, Krist ju je posvetio sebi kao zaručnicu i mučenicu.g Sv. Aldelm i neki drugi nazivaju je Konstancinom. i To su bili Konstantin Mlađi, Konstancije, Konstans. k Drukčije prvacima.
1 Drukčije širila se. m O njoj ćemo govoriti 18. veljače.
Parentes vero ejus, nullam penitus tristitiam habentes, cum omni gaudio abstulerunt corpus ejus, et posuerunt illud in prædiolo suo, non longe ab Urbe, in via quæ dicitur a Numentana. Ubi cum omnis turba Christianorum concurreret, insidias a paganis perpessi sunt: et videntes populum infidelium supervenientem armatum, omnes fugerunt. Aliquanti tamen lapidum ictibus læsi evaserunt. Emerentiana autem, quæ fuerat collactanea ejus, virgo sanctissima, licet catechumena, constanter stabat intrepida et immobilis, et his verbis exprobrabat eis: Superflui, miseri, caduci atque atrocissimi, eos qui Deum omnipotentem colunt occiditis, etb pro defensione lapidum homines innocentes jugulatis. Hæc et his similia dum turbis furentibus diceret, lapidata est ab eis, et orans juxta sepulchrum Agnetis beatissimæ emisit spiritumc. Unde non dubium est quod in suo sanguine sit baptizata, quæ pro defensione justitiæ, dum confiteretur Dominum, mortem constanter excepit. Eadem denique hora fit terræ motus vehementissimus: et cum nimia esset cœli serenitas, tante coruscationes, tantaque fulgura et tonitrna extiterunt ut pars maxima insani populi expiraret. Unde factum est ut nullus penitus ex eo advenientibus ad sepulcra Sanctorum, aliquas molestias excitaret. Venientes autem parentes B. Agnetis cum Sacerdotibus nocte, abstulerunt corpus sanctae Virginis Emerentianæ, et sepelierunt illud in confinio agelli beatissimæ Virginis Agnetis.
14 Cum igitur parentes B. Agnetis assiduisd pernoctationibus vigilarent ad tumulum ejus,e vident in medio noctis silentio exercitum Virginum, quæ omnes auro textis cycladibus indutæ cum ingenti lumine præteribant: inter quas vident beatissimam Agnetem simili veste fulgentem, et ad dextram ejusf agnum stantem nive candidiorem. Hæc itaque dum viderent parentes ejus, et qui simul erant, quasi stuporem mentis incurrunt. Sed B. Agnes rogat sanctas Virgines parumper gradum figere, et stans parentibus suis dixit: Videre ne me quasi mortuam lugeatis: sed congaudete mihi, et congratulamini, quia cum his omnibus incidas sedes accepi, et illi sum juncta in cœlis, quem in terris posita, tota animi intentione dilexi. Et his dictis pertransiit.
13 Hæc visio publice ad omnibus qui viderant, quotidie vulgabatur. Unde factum est, ut post aliquantos annos adg Constantiam Constantini Augusti filiam hoc factum ab his qui viderant narraretur. Erat enim ipsa Constantia Regina, Virgo prudentissima, sed ita obsessah vulneribus, ut a capite usque ad pedes nulla membrorum pars libera remansisset. Accepto autem consilio, spe recuperandæ salutis, venit ad tumulum Martyris nocte: et licet pagana, tamen credula animi intentione preces fideliter fundebat. Quod dum faceret repentina somni suavitate corripitur, et videt per visum beatissimam Agnetem, talia sibi monita proferentem: Constanter age Constantia, et crede Dominum Jesum Christum filium Dei esse Salvatorem tuum, per quem modo consequeris omnium vulnerum, quæ in corpore tuo pateris, sanitatem. Ad hanc vocem Constantia evigilat sana, ita ut nec signum in ejus membris alicujus vulneris remaneret.
16 Reversa igitur ad palatium sanissima, facit gaudium et patri Augusto, et i fratribus suis Imperatoribus. Coronatur eivitas tota: fit lætitia militantibus, et k privatis, atque universis audientibus hæc. Infidelitas gentium confundebatur, et fides Dominica l laetabatur. Interæa patrem et fratres Augustos rogat, ut basilica B. Agnetis construeretur, et sibi illic mausoleum collocari præcepit. Currit hæc opinio ad omnes, et quotquot credentes ad ejus tumulum advenissent, salvabantur, quacumque fuissent infirmitate detenti. Quod facere Christum nullus ambigat usque in hodiernum diem. Perseveravit autem Constantia, Constantini Augusti filia m in virginitate: per quam multæ virgines, et mediocres, et nobiles, et illustres, sacra velamina susceperunt. Et quia fides mortis damna non patitur, usque in hodiernum diem multæ Virgines Romanæ Agnetem beatissimam, quasi in corpore manentem, attendunt; et ejus exemplo provocatæ, viriliter integræ perseverant, credentes sine dubio, quod perseverantes perpetuæ victoriæ palmam acquirant.
17 Hæc ego Ambrosius servus Christi, dum in voluminibus abditis invenissem scripta, non sum passus infructuoso silentio tegi. Ad honorem igitur tantæ Martyris, sicut gesta ejus agnovi, conscripsi: et ad ædificationem vestram, o Virgines Christi, textum passionis ejus credidi destinandum, obsecrans caritatem Spiritus sancti, ut labor noster in vestra imitatione fructum in conspectu Domini valeat invenire, Amen.
a Quæ a porta Viminali Nomentum ducebat Sabinorum oppidum.
b Al. percussione lapidum.
c Colitur 23 Janu.
d Al. orationibus pernoctarent.
e Recolitur lugius apparitionis memoria 28 Janu.
Hìnc ritus agnos benedicendi ejus festo, de quo infra, hine et ipsa cum agno pingitur; et veste auro texta. ut etiam notavit Mo- tanus lib. 3. de imaginib. cap. 6. Et 23 Janu. ad Magnificat hæc ab Ecclesia canitur antphonna: Stans a dextris ejus agnus, nive candidior, Christus sibi sponsam, et Martyrem consecravit.g S. Adelmus et quidam alii Constantinam appellant. i Hi fuere Constantinus junior, Constantius, Constans. k Al. Primatibus. 1 Al. Dilatabatur. m De ea agemus 18 Febru.
Djela iste iz grčkih meneja.
Ejusdem acta ex Menæis græc.
Sveta mučenica Hagna u gradu Rimu potječe od znamenita podrijetla. Ona je život ustrojila prikladno a imenu i mnogeb žene koje su dolazile k njoj poučavala je riječi istine i poticala da priznaju Krista kao Boga i da jedino njega štuju. Kad je to bilo doneseno prefektu, odmah je uhićena, postavljena pred sudilište i naloženo joj je da žrtvuje bogovima; ako odbije, da bude odvučena u javnu kuću. A ona reče: Niti ću žrtvovati tvojim bogovima, niti ću podnijeti ljagu djevičanstva. Nadam se da ću zaštitom svoga Boga, u kojega se uzdam, izići netaknuta. Čuvši to, najnepravedniji sudac poziva svodnika i predaje mu Hagnu, koja je najčistijim vladanjem izražavala snagu i značenje svoga imena, te naređuje da se onac odjevena u jednu haljinu provede u povorci na pokazivanje.
Sancta Martyr Hagne in Urbe Roma, illustribus orta natalibus est. Vitam ea nomini a convenienter instituebat, multasqueb ad se convenientes feminas, verbum veritatis edocebat, et ut Christum Deum agnoscerent hortabatur, atque eum solum venerarentur. Quæ cum essent ad Præfectum perlata; comprehenditur illa protinus, æ sistitur tribunali, jubeturque diis sacrificare; si renuat, ad lupanar pertrahi. Illa vero: Neque diis tuis, inquit, immolabo; neque virginitatis labem patiar. Spero me Dei mei, cui confido, præsidio, intactam evasuram. Hæc audiens iniquissimus Judex, lenonem accersit, Hagnenque, sui nominis vim ac significatum integerrimis moribus exprimentem, ei tradit, jubetque eac unica amictam veste in pompa traduci ad ostentationem.
2 Kad je pak stigla u radionicu Sotoninu, svi koji su željeli narugati se njezinu stidu, dok nitko nije branio, nego su svi radije poticali da je slobodno i nekažnjeno zlorabe, ulazili su;d ali su od iznenadne ukočenosti otrnuli, potisnuvši svaku požudu, slični mrtvacima. Tada se neki, kao duboko mudar, razmetljiv i rugajući se ostalima koji su prije ušli, poput konja koji u nekakvu bjesnilu hrli na spolni čin, besramnom drskošću približava svetoj djevici. Ali odmah bez daha sruši se na tlo. I kad je proteklo ne malo vremena, jedan od onih koji su stajali u blizini, zapazivši događaj, povika: Velika je vjera kršćana. Ušavši, ostali svi jednim glasom povikaše: Velika je moć Kristova!
2 Ut vero in Satanæ officinam pervenit; quicumque ejus pudori illudere cuperent, nemine prohibente, sed cunctis potius hortantibus, ut libere et impune ea abuterentur, ingrediebantur:d at subito stupore obrigescebant, omni repressa libidine, mortuis similes. Tunc quidam, velut altum sapiens, jactabundus et ceteris ante ingressis insultans, instar equi furore quodam in venerem ruentis, impudenti audacia appropinquat sanctæ Virgini. Ast illico exanimatus humi corruit. Cumque haud parum effluxisset temporis, unus eorum qui adstabant, rem conspicatus, vociferatur: Magna fides Christianorum. Ingressi, ceteri, una omnes voce conclamant: Magna Christi potentia!
3 Kad je to bilo javljeno prefektu, ponovno se pred njegovo sudilište postavlja Djevica, i ujedno se pred oči izvlači beživotno tijelo. Tada prefekt reče: Reci, drska ženice, na koji si način ubila ovoga mladića. A ona reče: Kad si zapovjedio da budem obeščašćena, čim sam bila odvedena, došao je za mnom mladić odjeven u bijele haljine i ušavši stao je pokraj mene te je zatim ugasio požudu ostalih mladića, a onoga kojega ovdje gledaš bez daha, njega je sam poslije, kad je ulazio s besramnošću i drskošću, prije nego što me je dotaknuo, prije nego što je izgovorio riječ, doveo u ono stanje i način koji gledaš. Namjesnik reče: I tko je taj? Hagna odgovori: Gospodin, Bog moj, poslao je svoga anđela da spriječi da mi se učini nepravda. A namjesnik: Ako želiš da ti mi vjerujemo, zazovi svoga Boga i ovoga oživi. A mučenica, podigavši ruke k nebu, pomoli se Bogu i odmah je mrtvac ustao. Zaprepastili su se svi nad ovim neobičnim čudom, i sam namjesnik i vrlo mnogi od prisutnih povikaše: Velika je snaga kršćana! Velik je uistinu Bog najplemenitije Djevice. A neki bezbožni i nečisti povikaše: Ukloni ovu iz sredine, jer magijskim obmanama čini ono za što se čini da na način veći od uobičajenoga izvodi. Stoga naređuje da se Djevica pogubi ognjem. I kad je bila podignuta golema lomača, Sveca, označivši se znakom križa, neustrašivo je ušla usred plamena; i kad je ustima dovršila molitve, ostavivši tijelo preselila je k Kristu. Kad se zatim plamen stišao, neki su kršćani potajno sakupivši njezine časne moći časno ih pohranili, slaveći Boga hvalama. a 'Δρες naime, kao što je gore napisano, znači čisto i nevino, ovdje se kaže πρεσφρον ἐχουσα τῶν βίον τῶν ἐνβατι. Sic. 5. srpnja τῶν τρόπον τῶν ἐνβατι κατ'αλληλον ἐχουσα, imajući vladanje prikladno imenu, i ovdje μορ. σεφόνυμος, imajući prikladno ime i, kako kaže onaj, ispunjavajući mjeru imena, ili, kako sv. Jeronim, uistinu svoga imena.b Takva je bila ćudoređem Agneza da je mogla već samim primjerom privući ljude na bolje, s tolikom ljubavlju prema Bogu da je željela, na koji god način to bilo dopušteno, poticati sve na krepost. Pouzdanije se pak to osobito dogodilo iz onoga razloga koji piše sv. Ambrozije: Sve do današnjega dana mnoge rimske djevice gledaju na najblaženiju Agnezu kao da ostaje u tijelu; i potaknute njezinim primjerom, muževno ustrajavaju netaknute. a i Meneji 5. srpnja mnogih pokajnica žena, uvjerila ih je da se suzdrže od opakih djela i vjeruju u Krista Boga.c To jest, naime, svučenu od haljina koje su svojstvene djevicama i gospođama; o njihovu, i bludničinu itd. ruhu konzultiraj Aleksandra ab Alexandro Geniales dies, 5. knjiga, 18. poglavlje. Latinska Djela pripovijedaju da je bila izložena posve naga, ali da je božanski bila pokrivena svojom kosom da se ne bi mogla vidjeti.d Isti Meneji 5. srpnja imaju da je molitvama obuzdala navalu besramnih ljudi koji su dolazili k njoj i ostala netaknuta.e Drukčije 5. srpnja poziva se pod optužbom magije i čaranja; stoga predana ognju, u njemu je predala duh Bogu. Ali Latinska Djela imaju da je pogođena mačem.
3 Quæ cum Præfecto essent renuntiata, sistitur denuo ejus tribunali Virgo, simulque exanime corpus in conspectum protrahitur. Tum Præfectus: Dic improba muliercula, quo pacto adolescentem hunc interfeceris. Illa vero: Cum me, inquit, jussisses dehonestari, continue ut abducta sum consecutus est adolescens albis indutus vestibus, et ingressus, juxta me adstitit, et ceterorum deinde juvenum cupiditatem restinxit, et quem hic exanimem intueris, eum ipse posterius cum impudentia et audacia ingredientem, priusquam me contingeret, priusquam verbum proloqueretur, in illam quam cernis formam modumque redegit. Præses dixit: Et quis ille? Hagne respondit: Dominus Deus meus Angelum suum misit, qui fieri mihi injuriam prohiberet. At Præses: Si vis fidem tibi a nobis haberi, invoca Deum tuum, et hunc suscita. Martyr vero sublatis in cœlum manibus Deum precata, statimque mortuus surrexit. Obstupuerunt universi ad inusitatum hoc prodigium, atque ipse Præses et plurimi adstantium exclamarunt: Magna virtus Christianorum! Magnus vere Deus generosissimæ Virginis. Quidam vero impii et impuri sueclamarunt: Tolle hance medio, quia magicis præstigiis ea facit, quæ usitato modo grandiora videtur patrare. Ergo igni confici Virginem mandat. Cumque ingens excitatus rogus esset, Sancta seipsam consignans in medium flammarume intrepide ingressa: cumque ore peregisset preces, re-lieto corpore migravit ad Christum. Flammis deinde residentibus, Christiani quidam clam venerandas ejus reliquias colligentes honorifice condiderunt, Deum laudibus celebrantes. lieto corpore migravit ad Christum. Flammis deinde residentibus, Christiani quidam clam venerandas ejus reliquias colligentes honorifice condiderunt, Deum laudibus celebrantes. a 'Δρες enim, ut supra scriptum, purum castunque significat, dicitur hic πρεσφρον ἐχουσα τῶν βίον τῶν ἐνβατι. Sic. 5, Jul. τῶν τρόπον τῶν ἐνβατι κατ'αλληλον ἐχουσα, habens mores nomini congruentes et hic μορ. σεφόνυμος, aptum habens nomen, el, ut ait ille, mensuram nominis implens, aut, ut S. Hieronymus, vere nominis sui.b Is erat moribus Agnes, ut vel solo exemplo posset homines ad meliora pertrahere: ea Dei caritate, ut vellel, quocunque modo id fas esset, ad virtutem omnes horlari. Certius tamen id præcipue accidisse ea ratione, qua scribit S. Ambrosus: Usque in hodiernum diem multæ virgines Romane Agnetem beatissimam, quasi in corpore manentem attendunt; et ejus exemplo provocatæ. viriliter integre perseverant. ac Menæa 5 Jul. multis interperantium mulierum, abstinere se pravis actionibus persuasit, et credere in Christum Deum.c Is scilicet spoliatam vestibus, quæ virginum matronarumque propria; de quarum, ac meretrici m, etc. habitu consule Alexandrum ab Alexandro genial. dier. lib. 5. cap. 18, Latina Acta omnino nudam expositam fuisse narrant, sed capillis suis ne conspici posset. tectam divinitus.d Eadem Menæa 5 Julii habent. eam impudicorum hominum ad ipsam venientium impetium precibus refrenasse, atque intactam permansisse.e Al. 5 Jul. magiæ et incantationis crimine accercitur: ideo igni tradita, in eo spiritum Deo reddidit. At Latina Acta habent gladio percussam.
O moćima sv. Agneze.
De reliquiis s. Agnetis.
§ I. Bazilike i moći sv. Agneze u Rimu.
§ I. Basilicæ ac Reliquiæ S. Agnetis Romæ.
Mnoge crkve kršćanskoga svijeta ponose se da se kod njih čuvaju i štuju moći svete Agneze, djevice i mučenice. Možda posjeduju kakav njihov dio, budući da većinu kostiju njezina svetoga tijela prisvaja Rim, ili su zasigurno druge Agneze; jer je postojalo više svetih djevica s tim imenom. Jer da izostavimo Agnezu iz Montepulciana, nedavno uvrštenu u popise svetaca, čiji ćemo život dati 20. travnja; da izostavimo Agnezu, sestru sv. Klare, najpobožniju djevicu, još ne počašćenu na zemlji nebeskim počastima, ali posvuda u Asizu uobičajenu da se časti nazivom svete, kako svjedoči Ferarije uz 28. kolovoza; da izostavimo Agnezu, groficu od Brainea, a zatim posvećenu premonstratskoj ustanovi, čiju pobožnost hvali Saussay 31. ožujka; da izostavimo Agnezu, sestru bl. Julijane iz Cornillona, glasovitu istom pohvalom pobožnosti, za koju smo rekli da se na ovaj dan spominje u popisu pobožnih kod nekih, a kod drugih 5. travnja; da izostavimo onu najplemenitiju Agnezu, kćer cara Ludovika Bavarskoga, koja je 11. studenoga u dobi od sedam godina najsvetije preminula; da naposljetku izostavimo mnoge druge čija je krepost urešena sjajnim hvalospjevima pisaca: gore je 13. siječnja u Djelima sv. Potita spomenuta Agneza, koja je bila kći Antonina Pobožnoga i oprana krštenjem, premda ne znamo kakav je svršetak života doživjela; druga se 18. siječnja u pripovijesti o Prijenosu sv. Arhelaje i drugarica spominje blažena djevica Agneza; drugu navodi Antonio Gallonio, svetu rimsku djevicu Agnezu, iz Vilima Tirskoga, 18. knjiga, 3. poglavlje; drugu ima Oktavije Panciroli u Skrivenim blagima Svetoga Grada, 2. regija, 61. crkva, bl. Agnezu, opaticu cenobija koji je nekoć bio uz baziliku sv. Agneze na Nomentanskoj cesti, o čemu niže. Druga je bila Agneza iz slavne družbe sv. Uršule, djevica i mučenica, čije ovdje u Antwerpenu u crkvi zavjetne kuće Družbe Isusove imamo moći. Naslućujemo da su i drugim anonimnim djevicama nadijevana imena Agne ili Agneza, kao Viktorija, Felicita, Fortunata, Vincencija i tome slično, bilo od onoga pape koji je dopustio da se njihova tijela iskopaju, bilo od onoga koji ih je izložio javnomu štovanju; znamo zasigurno da se to kod nekih često činilo, niti možemo osuditi, budući da je poznato da su vlastju rimskoga prvosvećenika i nebeskom opomenom samih svetaca ponekad mijenjana imena svetaca; tako je sv. Mengoru zapovjedio da se zove Megengaud, tako je kralja sv. Knuta prvosvećenik naložio da se naziva Kanut. Što reći o tome da se nekim drugim imenima kod drugih naroda slave neki od svetaca?
Ecclesiæ Christiani orbis complures asservari colique apud se S. Agnetis Virginis ac Martyris reliquias gloriantur. Partem fortassis earum aliquam possident; cum pleraque sacri corporis ejus ossa sibi vendicet Roma; aut certe alterius sunt Agnetis: etenim plures eo nomine sanctæ Virgines exititere. Nam ut Agnetem de Monte Politiano, nuper in Sanctorum fastos relatam, omittamus, cujus vitam dabimus XX Aprilis; ut Agnetem S. Claræ sororem, religiosissimam Virginem, nondum Cælitam in terra honoribus dignatam, passim tamen Sanctæ appellatione Assisii solitam honorari, ut testis est Ferrarius ad XXVIII Augusti; ut Agnetem Branensem Comitissam, ac deinde Præmonstratensi instituto addictam cujus pietatem prædicat Saussaius XXXI Martii; ut Agnetem B. Julianæ sororem, eadem pietatis laude celebrem, quam hoc die in Piarum catalogo memorari a quibusdam diximus, ab aliis V Aprilis; ut generosissimam illam Agnetem Ludovici Bavari Imperatoris filiam, quæ XI Novembris septem annos nata sanctissime decessit; ut alias denique complures omittamus, quarum virtus præclaris ornata Scriptorum encomiis est; supra XIII Januarii in Actis S. Potiti Agnetis mentio facta est, quæ Antonini Pii filia, lustrata baptismo fuit, etsi quem nacta sit vitæ exitum ignoremus: alia XVIII Januarii in narratione Translationis S. Archelaeæ et sociarum memoratur beata Virgo Agneta, alia refertur ab Antonio Gallonio sancta Virgo Romana Agnes, ex Gulielmo Tyrio lib. 18, cap. 3, aliam habet Octavius Pancirolus in Thesauris absconditis Almae Urbis, regione 2, eccl. 61, B. Agnetem Abbatissam cænobii, quod olim fuit ad basilicam S. Agnetis via Nomentana, de quo infra. Alia fuit Agnes e glorioso S. Ursulæ sodalitio Virgo et Martyr, cujus hic Antverpiæ in ecclesia domus professæ Societatis Jesu reliquias habemus. Suspicamur aliis quoque anonymis Virginibus, Agnæ, vel Agnetis, imposita esse nomina, ut Victoriæ, Felicitatis, Fortunatæ, Vincentiæ, aliaque id gemus, sive ab eo qui refodi earum corpora sivit, Pontifice, sive ab eo qui publicæ illa venerationi exposuit: scimus certe id in quibusdam esse factitatum: neque improbare posumus, cum et Pontificis Romani anctoritate, et colesti ipsorum Divorum monitu, nonnumquam mutata Sanctorum nomina esse constet; sic S. Mengor, Megengaudium sejussit appellari; sic S. Knut Regem, Canutum dici Pontifex præcepit. Quid quod aliis nominibus apud alios populos celebrantur quidam Sanctorum?
Crkva sv. Agneze u Rimu koju je sagradila sv. Konstancija;
S. Agnetis ecclesia Romæ xdificata a S. Constantia;
2 Kako god ta stvar stajala, najglavnije zaloge rimske sv. Agneze čuva sam Grad, pohranjene u raznim bazilikama. Među njima je najglavnija ona koju se na Nomentanskoj cesti (koja je nekada od Viminalnih vrata, a sada, kad su ona zatvorena, od vrata Pia, koja je sagradio papa Pio V., vodila u Noment, gradić Sabinjana) pobrinula sagraditi carica Konstancija i ondje za sebe odredila da se postavi mauzolej, kao što je rečeno u Djelima. Ondje je i sama boravila s kćerima sv. Galikana, Atikom i Artemijom, kao što ćemo reći uz njezin život 18. veljače; i očito je iz knjige o rimskim prvosvećenicima u Liberiju, gdje se čita ovo: A vraćajući se Liberije iz prognanstva, boravio je na groblju sv. Agneze kod sestre cara Konstancija, da se kao po njezinu posredovanju ili molbi Liberije vrati u grad. Tada carica Konstancija, koja je bila vjerna Gospodinu Isusu Kristu, nije htjela zamoliti svoga brata cara Konstancija jer je naslutila varku prijevare. O svoj ovoj stvari govorit ćemo opširnije 23. rujna uz život sv. Liberija i 29. srpnja uz život pape sv. Feliksa II. Iz VAUIS. Jaganjci se na ovaj dan blagoslivljaju.
koju je uresio sv. Liberije;
2 Utut ea res se habeat, præcipua S. Agnetis Romanæ pignora Urbs ipsa asservat, in variis condita basilicis. Harum præcipua est, quam via Nomentana, (quæ a porta olim Viminali, nunc, ea obstructa, a porta Pia, quam Pius V Pont. Max. xdificavit. Nomentum Sabinorum oppidum ducit) construi Constantia Augusta curavit, ac sibi illic mausoleum collocari, ut in Actis dictum. Isthic ipsa quoque cum S. Gallicani filiabus Attica et Artemia habitavit, ut ad ejus vitam XVIII Februarii dicemus; et patet ex libro de Romanis Pontificibus in Liberio, ubi ista habentur: Rediens autem Liberius de exilio, habitavit in cœmiterio S. Agnetis apud germanam Constantii Augusti, ut quasi per ejus interventionem aut rogatum rediret Liberius in civitatem. Tunc Constantia Augusta, quæ fidelis erat Domino Jesu Christo, noluit rogare Constantium Augustum germanum suum, quia senserat consilium doli. De hac tota re agemus plenius XXIII Septemb. ad S. Liberii vitam, et XXIX Julii ad S. Felicis II, Papæ. Ex VAUIS. Agni hoc die benedicuntur.
ornata a S.Liberio;
3 Ovaj je Liberije, kao što ima ista knjiga, uresio mramornim pločama grob mučenice sv. Agneze. A crkvu, trošnu od starosti, obnovio je Honorije I., koji je stolovao dok je vladao Heraklije. Ista knjiga u Honoriju: U isto je vrijeme sagradio crkvu bl. Agneze mučenice na trećem miljokazu od grada Rima, na Nomentanskoj cesti, od temelja, gdje počiva; nju je sa svih strana uresio i bogato opremio i ondje položio mnoge darove. A njezin je grob uresio srebrom koje je težilo 232 funte. Postavio je i odozgo pozlaćen mjedeni ciborij čudesne veličine. Napravio je i četiri zlatne zdjele, svaku tešku po jednu funtu. Napravio je apsidu iste bazilike od mozaika, gdje je također prinio mnoga dobra. Gabatae ili gabati su plitice ili zdjele. Poslije, potkraj osmoga stoljeća, papa Hadrijan I., kao što u njegovu životu piše Anastazije Bibliotekar, crkvu bl. Agneze mučenice, ili baziliku bl. Emerencijane, jednako tako i crkvu bl. Nikomeda smještenu izvan Nomentanskih vrata, a ujedno i groblje bl. Hipolita mučenika uz sv. Lovru, koje su od davnih vremena bile propale, iznova je obnovio. Moći u Utrechtu:
3 Hic Liberius, ut idem liber habet, ornavit de platoniis marmoreis sepulchrum S. Agnetis Martyris. Ecclesiam vero xtate labefactatam restauravit Honorius I, qui imperante Heraclio sedit. Idem liber in Honorio: Eodem tempore fecit ecclesiam B. Agnetis Martyris miliario ab Urbe Roma tertio, via Numentana, a solo, ubi requiescit; quam undique ornavit et exquisivit ubi posuit multa dona. Ornavit autem sepulchrum ejus ex argento, quod pensavit libras 232. Posuit et desuper ciborium æreum deauratum miræ magnitudinis. Fecit et gabatos aureos quatuor, pensantes singulos libras singulas. Fecit absidam ejusdem basilicæ ex musivo, ubi etiam multa bona obtulit. Gabatæ, sive gabati, lances sunt, aut patinæ. Postea sub finem octavi seculi Adrianus I, Papa, ut scribit in ejus vita Anastasius Bibliothecarius, ecclesiam B. Agnetis Martyris, seu basilicam B. Emerentianæ, pariter etiam et ecclesiam B. Nicomedis sitam foris portam Numentanam, simul et cimiterium B. Hippolyti Martyris juxta S. Laurentium, quæ a priscis marcuerant temporibus, a novo renovavit. Reliquiæ Ultrajecti:
4 Dugo vremena poslije Julije II., koji je stolovao od posljednjega dana listopada 1303. do 21. veljače 1513., popravio je crkvu sv. Agneze, kao što u njegovu životu piše Ciacconius. Naposljetku se za obnovu toga hrama zauzeo kardinal Aleksandar Medici, koji se zatim nazvao vrhovni prvosvećenik Leon XI. Nastavljajući djelo koje je on započeo, kardinal Pavao Emilije Sfondrati, nećak Grgura XIV., uresio je taj hram glasovitim kasetiranim stropom; i započevši popravljati kod glavnoga žrtvenika, pronašao je sama tijela svetih Agneze i Emerencijane, koja su poslije časno položena od Pavla V. na same blagdanske dane sv. Agneze. O istomu kardinalu Sfondratiju piše Ciacconijev Nastavljač: Tijela svetih djevica i mučenica Cecilije i Agneze (ostatke drugih nebesnika sada prešućujem) tražio je, našao, pobrinuo se da budu pobožno položena, a hramove obiju (osobito Cecilijin) uresio je ne običnim sjajem; u sv. Ceciliji zapovjedio je da o njegovu trošku trajno dan i noć gori devedeset svjetiljaka, a u sv. Agnezi deset. Kako pišu mnogi;
koji je ondje pronašao moći;
4 Longo post tempore Julius II, qui ab ultimo Octobris 1303, ad 21 Februarii 1513, sedit, ecclesiam S. Agnetis refecit, ut in ejus vita scribit Ciacconius. Tandem ad illius xdis restaurationem animum adjecit Alexander Medicæus Cardinalis, qui deinde Pontifex Maximus Leo XI dictus est. Opus ab eo ceptum prosecutus Paulus Æmilius Sfondratus Cardinalis, Gregorii XIV nepos, insigni laqueari eam ædem ornavit: ac ad majorem aram reparare aggressus, corpora ipsa SS. Agnetis et Emerentianæ reperit, quæ postmodum honorifice a Paulo V, ipsis S. Agnetis feriis, reposita fuere. De eodem Cardinale Sfondrato scribit Ciacconii Ampliator: Sanctarum Virginum et Martyrum Cæciliæ et Agnetis corpora (aliorum Cœlitum lipsana silentio modo prætereo) quæsivit, invenit, religiose condenda curavit, utriusque templa (Cæciliæ in primis) non vulgari cultu decoravit: in S. Cæciliæ nonaginta, in S. Agnetis decem lampades perpetuo die noctuque suo ære præcepit ardere. Ut multi scribunt;
qui reliquias ibi invenit;
5 I sam je prvosvećenik Pavao V. uresio taj hram. Svjedok je Abraham Bzovije u njegovu životu: Osim toga, kaže, Pavao V. podigao je svetim djevicama i mučenicama Agnezi i Emerencijani žrtvenik od najdragocjenijega kamenja, u cvjetnom mozaiku, u njihovoj crkvi izvan grada; i njihove je svete zaloge pohranio u srebrnoj škrinji vrijednoj 5000 zlatnika. Da bi se svečani papinski obredi vršili s veličanstvom, nabavio je biskupsku tijaru, najbogatiju dijamantima i biserima, po cijeni od 70000 zlatnika. Kako pišu mnogi;
kao i Pavao V. 6 Ovdje se dakle čuva tijelo sv. Agneze, ili njezine glavne kosti; jer glava i drugi dijelovi tijela su drugdje, kao što ćemo uskoro reći. Ovamo se na 21. siječnja, na rođendan za nebo najsvetije djevice, slijeva golemo mnoštvo ljudi. I na taj se dan po starom obredu blagoslivljaju dva najsjajnija bijela jaganjca; a od njihove se vune zatim tkaju paliji, ili štola ukrašena raznim križevima, kojima je običaj da se zaodijeva prvosvećenik kad vrši svečana bogoslužja. To predaju Oktavije Panciroli i Andrea Fulvio u knjizi Rimskih starina, 12. poglavlje. Iz vauis. Jaganjci se na ovaj dan blagoslivljaju.
5 Ipse quoque Pontifex Paulus V id templum ornavit. Abrahamus Bzovius in ejus vita testis est: Præter hæc, inquit, Paulus V Divis Agneti et Emerentianæ Virginibus et Martyribus aram ex pretiosissimis lapidibus, opere tesselato florido, in earum templo extraurbano erexit; illarumque sacra pignora in arca argentea pretii 5000 nummorum aureorum recondidit. Sacris Pontificiis cum majestate faciendis tiaram Episcopalem, adamantibus et unionibus ditissimam, pretio 70000 aureorum comparavit. Ex multi scribunt;
uti et Panlus V. 6 Hic ergo corpus asservatur S. Agnetis, sive præcipua illius ossa: nam caput aliæque alibi corporis partes, ut mox dicemus. Huc ingens hominum vis confluit XII Kal. Februarii, natali sanctissimæ Virginis. Eoque die bini agnelli candidissimi antiqua cæremonia benedicuntur: ex eorumque deinde lana pallia teruntur, sive stolæ variis insignitæ crucibus, quibus amiciri Pontificem, cum solemnibus sacris operatur, mos est. Tradunt id Octavius Pancirolus, et Andreas Fulvius libro Antiquitatum Romanarum cap. 12. Ex vauis. Agni hoc die benedicuntur.
7 Postoji, kaže Baronije u Napomenama uz Martirologij, ne samo znamenita bazilika sv. Agneze na Nomentanskoj cesti, nego se i ono mjesto na koje je izvedena da bi se povrijedilo njezino djevičanstvo smatra presvetim, naime sami svodovi Agonalnoga cirkusa. O tom cirkusu govori Andrea Fulvio u Rimskim starinama, 4. knjiga, 18. poglavlje, i predaje da se danas naziva Agone i piazza di Navone. Ali kod Pancirolija, 12. regija, 7. crkva, jednostavno se naziva Navona. Mjesto bludničenja Svete, pobožnima.
7 Extat, inquit Baronius in Notat. ad Martyrolog. non tantum insignis basilica S. Agnetis via Nomentana; sed et ille locus, ubi est producta, ut ejus virginitas violaretur, sacrosanctus habetur, fornices ipsi nimirum Circi Agonalis. Agit de eo Circo Andreas Fulvius Antiquit. Romanar. lib. 4, cap. 18, traditque hodie Agonem dici, et piazza di Navone. At Pancirolo reg. 12, eccl. 7, simpliciter Navona dicitur. Locus prostitutionis Sanctæ, religiosis.
8 U bazilici sv. Spasitelja, koja se naziva Kod svetih stuba, po svjedočanstvu istoga Pancirolija, čuvaju se pohranjene u srebrnim škrinjama glave svetih djevica Agneze i Prede; ruka i jedan prst u vatikanskom hramu sv. Petra; neke druge njezine moći u sv. Mariji Velikoj, dio haljine u sv. Ljudevita, dio pojasa u samostanu sv. Marte pokraj Rimskoga kolegija, druge moći u drugim crkvama. Druge njezine moći u Rimu:
8 In basilica S. Salvatoris, quæ Ad scalas sanctas appellatur, feruntur, eodem Pancirolo teste, sanctarum Virginum Agnetis et Prædis thecis argenteis inclusa asservari capita: brachium, ac digitus unus in S. Petri Vaticana æde: quædam aliæ ejus reliquiæ in S. Mariæ Majoris, pars vestis in S. Ludovici, pars zonæ in S. Marthæ monasterio juxta collegium Romanum, aliæ in aliis ecclesiis reliquiæ. Reliquiæ ejus aliæ Romæ:
9 Da je u Italiji bilo mnogo crkava posvećenih sv. Agnezi, očito je iz svetišta Peregrina Merule iz Cremone i iz Kapuanskoga monaha Mihovila. druge crkve drugdje.
9 Complures in Italia ecclesias S. Agneti dicatas fuisse patet ex sanctuariis Peregrini Merulæ Cremonensi, et Capuano Michaelis Monachi. aliæ alibi ecclesiæ.
§ II. Moći sv. Agneze u Utrechtu.
§ II. Reliquiæ S. Agnetis Ultrajecti.
U Utrechtu, drevnom i plemenitom gradu Donje Germanije, i u cijeloj biskupiji, kroz mnoga prošla stoljeća običavao se svečano slaviti rođendan za nebo sv. Agneze, zato što se ondje nalaze položene njezine moći, proslavljene vrlo mnogim i najvećim čudesima. Ali kada su one odatle donesene iz Rima, nije pouzdano. Jer ono što Autbert Mireo, Ivan Molanus, naš Heribert Rosweyde, Ivan de Beka i drugi noviji žele da se dogodilo preko Baldrika Pobožnoga, učitelja sv. Bruna, nadbiskupa Kölna, u vremenima Otona I., to se niti dokazuje svjedočanstvom starijega pisca niti je sukladno sa starim ispravama te Crkve. Istinit je doduše onaj stari četverostih:
Ultrajecti, antiqua et nobili inferioris Germaniæ urbe, totaque diæcesi, a multis retro seculis solemniter peragi S. Agnetis dies natalis consuevit; propterea quod ejusdem isthic conditæ reliquiæ sunt, plurimis amplissimisque celebratæ miraculis. At quando isthuc allatæ sint Roma, non constat. Nam quod Autbertus Miræus, Joannes Molanus, Heribertus Rosweydus noster, Joannes de Beka, aliique recentiores, id per Baldricum Pium, S. Brunonis Archiepiscopi Coloniensis Præceptorem, Ottonis I, temporibus, factum volunt; id neque antiquioris testimonio probatur, neque vetustis illius Ecclesiæ monumentis consentaneum est. Verum quidem illud vetus tetrastichum est,
Biskup Baldrik uzvisio je Trajekt, koji je, sasvim razoren od Danaca, obnovio; plemenit i viši i dostojan svakoga rodoslovlja, po kojemu su ovamo došli Poncije, Agna, Benign; i moći Poncijanove iz Italije donio je Baldrik; ali iz toga ne slijedi odmah da je i Benignove i Agnezine moći primio odande.
Præsul Baldricus Trajectum magnificavit, Funditus a Danis eversum quod reparavit; Nobilis atque plus et omni stemmate dignus, Per quem venerunt huc Pontius, Agna, Benignus; et Pontiani ex Italia reliquias attulit Baldricus: at non continuo illud sequitur Benigni quoque et Agnetis indidem accepisse exuvias.
Ivan Molanus u Rođendanima za nebo svetaca Belgije piše ovako: Njezine (Agnezine) moći nalaze se u Donjem Trajektu. Jer Baldrik, petnaesti biskup Trajekta, sin Rikfrida, grofa od Klevea, obnovio je svoj grad koji su opustošili Normani i više ga uresio svetim moćima. Jer kad je godine 966., kako piše Bekan, prelazeći Alpe, zbog nekih probitaka Crkve zatražio nazočnost kralja Otona, opraštajući se s njime ponio je sa sobom tijela svetih mučenika Poncijana, Benigna i Agneze. Otuda je blagdan sv. Agneze, dana 21. siječnja, po cijeloj biskupiji vrlo svečan. Dan Prijenosa je 2. rujna. Same riječi Ivana de Beke dali smo 14. siječnja kad smo govorili o Prijenosu sv. Poncijana, i pokazali smo da se čini da je Baldrik otišao u Italiju ne godine 966., nego 967., a vratio se godine 968., kako pišu mnogi;
Joannes Molanus in Natalib. SS. Belgii ita scribit: Cujus (Agnetis) reliquiæ habentur in Trajecto inferiori. Baldricus enim decimus quintus Episcopus Trajectensis, filius Rixfridi Comitis Clivensis, civitatem suam a Nortmannis vastatam restauravit, et sacris reliquiis magis exornavit. Cum enim anno 966, ut scribit Becanus, Alpes transscendens, pro quibusdam utilitatibus Ecclesiæ, Regis Ottonis exquisivisset præsentiam, ei vale faciens, secum tulit corpora sanctorum Martyrum, Pontiani, Benigni, et Agnetis. Ex quo festivitas S. Agnetis, die 21 Januarii, per totam diæcesim est celeberrima. Dies Translationis est IV Nonas Septembris. Ipsa Joannis de Beka verba dedimus XIV Januarii cum de Translatione S. Pontiani ageremus; ostendimusque non anno 966, sed 967 videri abiisse in Italiam Baldricum; anno 968 reversum. ut multi scribunt;
Dodaje Molanus: Nije pak vjerojatno da su Rimljani sve moći tako glasovite mučenice dali Utrechćanima, nego samo dio, zbog toga što svi stanovnici tvrde da se samo tijelo čuva kod njih. Niti se u Utrechtskom martirologiju čita više nego da se njezine moći nalaze u Donjem Trajektu. Premda znam da su bile tako velike zasluge Otona, po kojemu je ovo ishođeno, da ni najglavnije zaloge svete djevice ne bi uskratili vladaru koji uporno moli. Isti Molanus u Popisu svetaca Belgije: Moći najglasovitije djevice sv. Agneze počivaju časno u grobu u Utrechtu u katedralnoj crkvi. Dodaje isto o Prijenosu iz Italije preko Baldrika i dodaje: Dan Prijenosa je 2. rujna. Autbert Mireo piše da je Baldrik, posredovanjem cara Otona, ishodio od rimskoga prvosvećenika i sa sobom iz Italije u Utrecht donio kosti djevice sv. Agneze, kao i mučenika sv. Poncijana i Benigna.
Addit Molanus: Non est autem verisimile, Romanos tam famosæ Martyris omnes reliquias Ultrajectinis dedisse, sed tantum portionem, eo quod ipsum corpus apud eos asservari ab omnibus incolis affirmetur. Nec in Martyrologio Ultrajectensi plus legitur, quam ejus reliquias haberi in Trajecto inferiori. Quam quam sciam tam magna fuisse Ottonis, per quem haec obtenta sunt, merita, ut etiam præcipua pignora sanctæ Virginis urgenti Principi non denegassent. Idem Molanus in Indiculo SS. Belgii: S. Agnetis celeberrimæ Virginis reliquiæ, in tumba honorifice quiescunt Ultrajecti in cathedrali Ecclesia. Subdit eadem de Translatione ex Italia per Baldricum, et addit: Dies Translationis est IV Nonas Septembris. Authertus Miræus scribit Othonis Imp. interventu, a Romano Pontifice obtinuisse Baldricum, secumque ex Italia Ultrajectum attulisse ossa S. Agnetis Virginis, itemque SS. Pontiani et Benigni Martyrum.
13 Ali iz povijesti Pronašašća moći svetih Agneze i Benigna jasno je da su one mnogo prije odnesene iz Rima, ali poslije, da ne bi bile izložene bjesnilu poganskih Danaca, zakopane, i naposljetku u Baldrikovo vrijeme pronađene, i njemu darovane od prijatelja grofa, uz primjenu možda također naklonosti nadbiskupa Kölna sv. Bruna, te prenesene u Utrecht u katedralnu crkvu sv. Martina. Tu smo povijest primili iz staroga rukopisa crkve sv. Pavla u Utrechtu, čiji je sažetak iz rukopisa Rubeae-vallis svojom rukom prepisao Rosweyde, a gotovo isto nalazi se u starom Brevijaru Utrechtske crkve uz 2. rujna.
13 Ast ex Inventionis reliquiarum SS. Agnetis et Benigni historia liquet, multo ante eas Roma avectas; sed postea, ut ne Danorum gentilium paterent furori, defossas, et tandem Baldrici tempore repertas, eique ab amico Comite donatas, adhibita quoque fortassis S. Brunonis Archiepiscopi gratia, atque Ultrajectum ad cathedralem S. Martini ecclesiam deportatas. Eam historiam ex veteri MS. Ecclesiæ S. Pauli Ultrajecti accepimus; cujus compendium quoddam ex MS. Rubeæ-vallis sua manu descripserat Rosweydus, exatque idem prope in veteri Breviario Ecclesiæ Ultrajectinæ ad 2 Septembris.
14 Trostruk je dakle bio prijenos sv. Agneze: prvi u vremenima Klodovika I., kako se naznačuje u istoj povijesti, ili možda Klodovika III., iz Italije u Galiju. Ali je neizvjestan dan ovoga prijenosa, a sjećanje je izbrisano; niti je dovoljno pouzdano u koje su mjesto donesene, kao što ćemo reći niže. Drugi prijenos dogodio se 31. ožujka godine Kristove 964., u 7. indikciji, u 3. dan tjedna, kako je očito iz rukopisne povijesti. Njega nismo našli zabilježena ni u jednom martirologiju, osim u rukopisu Florarium. U njemu se ovako nalazi: Kod Donjega Trajekta Prijenos djevice i mučenice sv. Agneze, učinjen preko Baldrika, 15. biskupa istoga grada, godine spasenja 964.
14 Triplex igitur S. Agnetis Translatio facta: prima Chlodovæi I, temporibus, ut in eadem historia innuitur, vel forte Chlodovæi III, ex Italia in Galliam. Sed hujus Translationis incerta dies, memoria oblitterata: nec satis constat, quem ad locum allatæ sint, ut infra dicemus. Secunda Translatio contigit pridie Kal. April. an. Chr. 964, indict. 7, feria 3, ut ex MS. historia patet. Eam in nullo Martyrologio, præterquam MS. Florario, consignatam reperimus. In eo ita habetur: Apud Trajectum inferius Translatio S. Agnetis Virginis et Martyris, facta per Baldricum XV Episcopum ejusdem civitatis anno salutis 964.
13 Treći je učinjen za Fridrika iz Blanckenheima, 51. poglavara, 2. rujna, o kojemu isti Florarium na taj dan: Kod Donjega Trajekta u glavnoj crkvi sv. Martina uzdignuće ili prijenos tijela djevice i mučenice sv. Agneze, učinjen preko poštovanoga gospodina Fridrika, trećega toga imena, pedesetoga biskupa iste Crkve, godine spasenja 1421. Kölnski kartuzijanci u dodatku uz Uzarda: U Donjem Trajektu Prijenos djevice i mučenice sv. Agneze. Kanizije: Također u Utrechtu u Holandiji uzdignuće svete djevice i mučenice Agneze. Martirologij ili Matrikula Utrechtske kartuzije: Prijenos Agneze u Trajekt. Molanus u dopuni uz Uzarda: Istoga dana u Trajektu, prijenos djevice Agneze.
13 Tertia sub Frederico Blanckenheimio LI, Antistite, 2 Septembris facta, de qua idem Florarium eo die: Apud Trajectum inferius in ecclesia summa S. Martini elevatio, sive translatio, corporis S. Agnetis Virginis et Martyris facta per venerabilem virum Dominum Fredericum, hujus nominis tertium, ejusdem Ecclesiæ quinquagesimum Episcopum anno salutis MCCCCXXI. Carthusiani Colonienses in addit. ad Usuardum: Trajecto inferiori Translatio S. Agnetis Virginis et Martyris. Canisius: Item Ultrajecti in Hollandia elevatio sanctæ Virginis et Martyris Agnetis. Martyrologium, sive Matricula, Carthusiæ Ultrajectinæ: Translatio Agnetis in Trajectum. Molanus in auctario ad Usuardum: Eodem die in Trajecto, translatio Agnetis Virginis.
16 Isti Molanus, kao što smo prije upozorili, u Popisu i Rođendanima za nebo svetaca Belgije smatra da se na taj dan slavi uspomena prvoga prijenosa, što je napisao i Saussay: Kod Trajekta, kaže ovaj, prihvat moći djevice i mučenice sv. Agneze, koje je biskup Baldrik ove Stolice, donesene iz Italije, zajedno s ostacima blaženih mučenika Poncijana i Benigna, položio u svojoj katedralnoj crkvi da se prate trajnim štovanjem. Već smo rekli, a niže će biti jasnije, da ih je bl. Baldrik doduše položio u katedralnoj crkvi, ali da ih nije on donio iz Italije. Premda se nadalje prijenos koji se dogodio u Baldrikovo doba nije zbio 2. rujna, nego 31. ožujka, u peti dan tjedna na Veliki četvrtak, ipak se na ovaj dan počeo slaviti godišnjim štovanjem nakon što je istoga dana biskup Fridrik te moći časnije ponovno položio u drugu škrinju; i u starom Utrechtskom brevijaru na taj je dan bio dvostruki oficij kanonika, što je u novom brevijaru, prilagođenom rimskomu, posve izostavljeno. Ali o svetima Benignu i Poncijanu u onomu nema na taj dan nikakva spomena, niti u drugom martirologiju koji smo vidjeli, osim u Galskom Saussayeovu. Rođendan za nebo biskupa i mučenika sv. Benigna u starom i novom brevijaru slavi se 28. lipnja.
16 Idem Molanus, ut ante monuimus, in Indiculo et Natalibus SS. Belgii, eo die recoli primæ translationis memoriam existimat, quod et Saussaius scripsit: Apud Trajectum inquit hic, susceptio reliquiarum S. Agnetis Virginis et Martyris, quas Baldricus Antistes hujus Sedis ex Italia allatas, cum sacris Beatorum Martyrum Pontiani et Benigni lipsanis, sua in Cathedrali Ecclesia, perenni cultu prosequendas, collocavit. Jam diximus, et infra manifestius patebit, collocatas quidem a B. Baldrico in Cathedrali ecclesia, at non ab eo ex Italia allatas. Licet porro translatio, quæ Baldrici ætate contigit, non 2 Septembris, sed 31 Murtii, feria quinta in Caena Domini facta sit, hoc die tamen recoli anniversario cultu capit, postquam eodem die Fredericus Episcopus eas reliquias in aliam thecam honorificentius relocavit: eratque in veteri Breviario Ultrajectino eo die officium duplex Canonicorum; quod in novo Breviario, ad Romanum conformato, penitus prætermissum est. At SS. Benigni et Pontiani in illo nulla eo die mentio, nec in alio, quod viderimus, Martyrologio, præter Gallicanum Saussaii. S. Benigni Episcopi et Martyris natalis in veteri ac novo Breviario celebratur 28 Junii.
17 Prvih pet čitanja staroga oficija od 2. rujna sadrže povijest Pronašašća učinjenoga u Baldrikovo vrijeme; šesto razlog ustanovljenoga na taj dan slavlja, i glasi ovako: Fridrik, biskup Utrechta, odredio je da se ovaj dan Prijenosa na čast blažene djevice Agneze u godišnjem ophodu u vječna vremena u spomenutoj Utrechtskoj crkvi svečano i pobožno štuje.
17 Primæ Lectiones quinque Officii veteris 2 Septemb. historiam continent Inventionis Baldrici tempore factæ; sexta occasionem institutæ eo die celebritatis, atque ita habet: Fredericus Episcopus Trajectensi hunc diem Translationis in honorem B. Agnetis Virginis annua revolutione perpetuis temporibus in Ecclesia Trajectensi prædicta statuit solenniter et devote venerari.
U kojoj je ista Djevica istoga dana također časno položena u najdragocjeniju škrinju po spomenutom biskupu, i ondje na mnoge načine, davanjem Gospodina našega Isusa Krista, sjaji čudesima. Pisac Florarija gore u br. 13 predaje da je to učinjeno godine 1421., ali Toma Kempijski u Kronici gore sv. Agneze, 28. poglavlje, godine 1414.: Također treba zabilježiti, kaže, da su godine Gospodnje 1414., u vrijeme gospodina Fridrika od Blankenheima, poštovanoga biskupa Utrechta, svete moći najblaženije djevice Agneze iz svoje stare i drvene škrinje, u novu srebrnu škrinju izvana lijepo pozlaćenu, s velikim poštovanjem prenesene na dan poslije sv. Egidija opata, drugoga dana mjeseca rujna, preko časnoga gospodina Hermana Lockhorsta, dekana veće crkve sv. Martina biskupa, koji je bio glavni začetnik ovoga novoga prijenosa svetih moći sv. Agneze u novu srebrnu škrinju ukrašenu zlatom. Stara je škrinja poslije odnesena na Goru sv. Agneze, kao što će se reći niže. Da pak tko ne bi posumnjao da se onaj prijenos ili pronašašće preko prezbitera Lamberta, kako upozorava Amolwin, dogodilo u Fridrikovo, a ne u Baldrikovo doba, tome se opiru i sigurne oznake vremena, i rukopis iz kojega smo prepisali tu povijest, mnogo stariji od Fridrikova doba, i naposljetku drugi dokazi; a i sam stari oficij priznaje da se dogodilo dok je vladao Oton I.
In qua eadem Virgo eodem die in pretiosissima etiam capsa per præfatum Episcopum honorifice est reposita; ac ibidem multis modis, præstante Domino nostro Jesu Christo, claret miraculis. Auctor Florarii supra num. 13, id factum tradit anno 1421, at Thomas a Kempis in Chronico Montis S. Agnetis cap. 28, anno 1414, Item notandum, inquit, quod anno Domini 1414, tempore Domini Frederici de Blankenhem reverendi Episcopi Trajectensis, fuerunt sanctæ reliquiæ beatissimæ Agnetis Virginis de antiqua et lignea arca sua, in novam argenteam arcam foris pulcre deauratam, cum magna reverentia translatæ in crastino S. Ægidii Abbatis, secunda die mensis Septembris, per honorabilem Dominum Hermannum Lockhorst Decanum majoris Ecclesiæ S. Martini Episcopi, qui fuit principalis actor hujus novæ translationis sanctarum reliquiarum S. Agnetis in novam argenteam arcam auro decoratam. Vetus arca postmodum ad Montem S. Agnetis deportata, ut infra dicetur. Ne quis porro Translationem illam, sive Inventionem per Lambertum Presbyterum, monente Amolwino, suspicetur Frederici, non Baldrici contigisse ætate; tum certæ temporis notæ, tum codex, ex quo eam historiam descrisimus, multo Frederici ætate vetustior, tum alia denique refragantur argumenta: et ipsum vetus Officium, Ottone I, imperante fatetur accidisse.
18 U ono vrijeme kad je utrechtski puk katoličke obrede zamijenio kalvinskim ludostima, da ne bi, kao druge zaloge svetaca, plamenom ili na drugi nedostojan način uništio moći sv. Agneze, sakrili su ih pobožni ljudi. Saussay piše da su mnogo prije prenesene u Galiju i ne navodi autora. Donijet ćemo ipak niže ono što predaje o moćima koje se čuvaju u Galiji, odakle god da su donesene. O darovima koje je i na ovaj i na dan sv. Poncijana još uobičajeno davati u Utrechtu rekli smo 14. siječnja kad smo govorili o Prijenosu sv. Poncijana, i da se nazivaju poncijanima i agnezijama.
18 Quo tempore plebs Ultrajectina Catholicos ritus Calvinianis deliriis mutavit, ne, ut alia Divorum pignora, flammis aliove indigno modo S. Agnetis reliquias aboleret, sunt eæ a piis hominibus occultatæ. Saussaius multo ante translatas in Galliam scribit, nec auctorem citat. Dabimus tamen infra quæ de reliquiis in Gallia asservatis tradit, undecumque eæ allatæ sint. De xeniis hoc et S. Pontiani die dari etiamnum solitis Ultrajecti diximus 14 Janu. cum de Translatione S. Pontiani ageremus, eaque Pontiana et Agnetia appellari.
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.