Pismima i jezicima svih naroda, kako piše sv. Jeronim u poslanici 8. Demetrijadi, osobito u crkvama, slavljen je život Agnezin, koja je pobijedila i dob i tiranina te mučeništvom posvetila naslov čistoće. Stoga bi bilo suvišno gomilati pohvale svetih Otaca kojima je slave, ili hvalospjeve martirologija u kojima se naziva Agnes, Agne, Agna, a od Grka Hagne, to jest čista, neporočna, neokaljana. Jer i Grci je štuju 14. i 21. siječnja te 5. srpnja, a da je na tim mjestima riječ o istoj, očito je iz riječi Mineja, koji 14. siječnja imaju ovako: τή αὐτή ἡμέρχη ἡ άγια μόρτυς άγνη, ἐν σκοτεινῇ φρουρᾶ βληθείσα τελειούται.
Αγνὴν δναγοι θέντες εἰς οἰκον' σκότους, Πάμφωτον αὐτή προυξένησαν οἰκιαν.
Istoga dana sveta mučenica Hagne, bačena u mračnu tamnicu, dovršava svoj tijek.
Hagnu (to jest čistu) nečisti bacajući u kuću tame,
Posvuda obasjanu kuću njoj su pribavili.
Isti dvostih nalazi se 21. siječnja u istim Minejima, s opširnim pohvalnim slovom, koje ćemo, jer se nemalo razlikuje od latinskih Djela, donijeti zasebno, ne zato što smatramo da njemu treba vjerovati više nego ovima, nego da čitatelju ne ostane skriveno što su drugi predali o svetici. No ovdje se prve riječi dvostiha donose ovako: άγνὴν οἱ λάγνοι θέντες itd., čistu pohotnici bacajući. A petoga srpnja: 'Αγνὴν λάγνοι βόψαντες εἰς οἰκον itd. Čistu pohotnici bacajući u kuću. O službi ovoga dana mnogo piše Galesini u Bilješkama uz Martirologij, i Gavanto u djelu Comment. in Rubr. Breviarii, odsjek 7, pogl. 3, koji primjećuje da se zbog njezine izvanredne jakosti, kako u jutarnjoj tako i u drugoj večernjoj, govore psalmi iz zajedničkoga slavlja svetih muževa, te da se isti imaju govoriti u prvoj večernjoj u vlastitoj crkvi, kao što se govore na blagdan sv. Agate. Štoviše, i ako blagdan padne u ponedjeljak nakon nedjelje Sedamdesetnice, kad se prenosi svetkovina sv. Fabijana i Sebastijana.
2 Djela sv. Agneze (čijim se autorom smatra sv. Ambrozije, a nalaze se u 5. svesku njegovih Djela, Epistolarum, knj. 4, poslanica 34) izdao je Surije; mi smo ih usporedili s rukopisima sv. Martina i sv. Maksimina u Trieru, sv. Audomara, sv. Marije i Ripatorija, te drugima, nemalim brojem, i s nekoliko ispravljenijih izdanja. Istu presvetu Djevicu spominje isti sv. Ambrozije u 1. knjizi De Virginibus i u tumačenju psalma 104. Te u 1. knjizi Officior, pogl. 4: Što da kažem, veli, o sv. Agnezi, koja je, postavljena u pogibelj dviju najvećih stvari, čistoće i života, zaštitila čistoću, a život zamijenila za besmrtnost? Prudencijev himan Peri Stephanon 14. sadrži borbu sv. Agneze, koju je prije gotovo 700 godina u stihovima opjevala i Hrotsvitha, najplemenitija djevica. Među djelima Filipa od Milostinje, opata Bonne-Espérancea, premonstratskoga reda u Hainautu, nalazi se elegijska pjesma o mučeništvu i pohvalama sv. Agneze, čiji je početak:
Neka sveta Agneza pozlati pero svoga pisca,
Neka nektarskim daždom natopi moj jezik.
Drugi smatraju da je to djelo Hildeberta iz Le Mansa, a Gerard Ivan Vossius, Ivan Pits i Ivan Bale pripisuju ga Englezu Aleksandru iz Ashbyja, koji je djelovao oko 1920. godine. Mi smo to usporedili sa starim kodeksom izvrsne vrijednosti. Pronašli smo i u rukopisu Ripatorija neelegantan govor o sv. Agnezi, čiji je početak ovaj: Dok po cijelome svijetu djevičanski cvijet Marijin plete neuvele vijence i neokaljanom ljubavlju čuva žezlonosni dvor čednosti, dotle je neporočnost ustrajala do palme da bi u djevojkama ugrabila trofej svetosti i stopama Djevice Majke stigla do nebeske ložnice. Otuda je da Agneza tvrdi kako je zaručena prstenom vjere i viče da je svezana ljubavlju, itd. Spominje sv. Agnezu također sv. Aldhelm, biskup, u djelu De laudibus virginitatis, knj. 2, pogl. 6, te Petar de Natalibus, knj. 2, pogl. 107.
3 O vremenu njezina mučeništva Baronije u Bilješkama uz Martirologij piše ovo: Dovoljno je očito da je ona u posljednjem progonstvu Crkve bila okrunjena mučeništvom: autor naime prenosi da je još bilo nekih živih koji su vlastitim očima vidjeli ono što se pripovijeda o Agnezi i to isto ispričali Konstanciji, Konstantinovoj kćeri. Gotovo se podudaraju mišljenja ostalih. Željeli bismo da nam se ukloni dvostruka sumnja, premda nije teška. Jedna je to što u povijesti Našašća sama Agneza kaže da je sv. Benigni bio njezin duhovni sinčić, kojega je, preporođena iz majčinskoga zdenca, podigla i posinila, a za sv. Benignija u čitanjima staroga Utrechtskog brevijara kaže se da je ubijen pod Aurelijanom, koji je bio pogubljen devet godina prije nego što je Dioklecijan, začetnik posljednjega progonstva, prigrabio carstvo. Ali o tim ćemo Djelima raspravljati u svoje vrijeme.
4 Druga je sumnja u tome što se ono što se u Djelima pod br. 14. nalazi: Tada je namjesnik, imenom Aspazije, zapovjedio da se naočigled sviju zapali obilna vatra, u rukopisu sv. Maksimina donosi ovako: Tada je namjesnik, imenom Aspazije Patern, prokonzul svojih gospodara i vladara Valerijana i Galijena, zapovjedio, itd. I bio je Aspazije Patern prokonzul u Africi pod istim vladarima, kojega se spominje u Djelima sv. Ciprijana 14. rujna. A možda je isti Patern bio prefekt grada 264. i 263. godine Kristove, od kojih je prve car Galijen šesti put, a druge Valerijan Mlađi drugi put bio konzul. I ponovno 281. godine Kristove, za konzulata Proba IV. i Tiberijana, prefekt grada bio je Ovinije Patern. Ali je li on najprije zamijenio Sempronija, ili Simfronija, ili Simforijana (čije se ime ne nalazi u uobičajenom popisu gradskih prefekata), a poslije sam obnašao tu prefekturu? Prokonzulom se naziva možda zato što je bilo napisano PR; to jest Praefectus, pa je pogrešno pročitano kao Proconsul, ili zato što je on sam, ili njegov brat, otac ili sin, bio konzul 267. godine s Arcezilajem, sljedeće godine drugi put s Marinijanom, a 269. godine car Klaudije II. i Ovinije Patern, bez dodane oznake trećega ponovljenoga konzulata, kao da je bio netko drugi. A doista su mogli i od Galijenovih vremena do početaka Konstantinovih preživjeti oni koji su djevici Konstanciji pripovijedali Agnezina djela.
Sv. Agneze.
Napisao sv. Ambrozije.
Sv. Agneza odbija udati se za sinom gradskoga prefekta.
Ambrozije, sluga Kristov, svetim djevicama. Proslavimo blagdan presvete Djevice. Odavde neka odjekuju psalmi, odande neka se ore čitanja. Odavde neka se raduju mnoštva naroda, odande neka se krijepi Kristova sirotinja. Svi se dakle radujmo u Gospodinu i na izgradnju djevica dozovimo u sjećanje kako je preblažena Agneza podnijela mučeništvo. U trinaestoj godini svoje dobi smrt jea izgubila, a život pronašla, jer je ljubila jedinoga začetnika života. U godinama se računalo djetinjstvo, ali je starost uma bila neizmjerna: tijelom doduše djevojčica, ali duhom sijeda; lijepa licem, ali još ljepša vjerom.
2 Dok se ona vraćala iz škole, zavolio ju je sin gradskoga prefekta.b Kad je potražio i pronašao njezine roditelje, počeo je nuditi veoma mnogo i obećavati još više. Napokon je sa sobom donio najdragocjeniji nakit, koji je bl. Agneza odbila kao nekakvo smeće. Odatle se dogodilo da je mladić bio još snažnije gonjen poticajem ljubavi. I misleći da ona želi primiti bolji nakit, donosi sa sobom sav sjaj dragoga kamenja, te je i sam i preko prijatelja, znanaca i rođaka počeo nagovarati uši Djevice, obećavajući bogatstva, kuće, posjede, služinčad i sve naslade svijeta ako ne uskrati svoj pristanak na brak s njime.
3 Na to se prenosi da je bl. Agneza mladiću dala ovakav odgovor: Odstupi od mene, poticaju grijeha, hrano zločina, krmo smrti: odstupi od mene, jer me je već preduhitrio drugi ljubitelj, koji mi je ponudio mnogo bolji nakit od tebe i zaručio me prstenom svoje vjere, daleko plemenitiji od tebe i rodom i dostojanstvom. Uresio je neprocjenjivomc narukvicom moju desnicu i opasao moj vrat dragim kamenjem: dao je mojim ušima neprocjenjive bisere i okružio me blistavim i sjajnim draguljima. Stavio je svoj znakd na moje lice da ne primim nijednoga drugog ljubitelja osim njega. Odjenuo me haljinom protkanom zlatom i uresio me neizmjernim ogrlicama. Pokazao mi je neusporedive riznice, za koje mi je obećao da će mi ih darovati ako mu ostanem vjerna. Neću dakle moći na uvredu prvoga ljubitelja ni pogledati drugoga i ostaviti onoga s kojim sam svezana ljubavlju: čija je plemenitost uzvišenija, moć jača, izgled ljepši, ljubav slađa i otmjenija od svake miline: od kojega mi je već pripravljena bračna ložnica, čija mi glazbala odjekuju skladnim glasovima, čije mi djevice pjevaju najpravednijim glasovima. Već sam primila med i mlijeko iz njegovih usta: već sam stisnuta njegovim čistim zagrljajima: već je njegovo tijelo sjedinjeno s mojim tijelom, a njegova je krv uresila moje obraze. Čija je majka djevica, čiji otac ne poznaje žene. Kojemu služe anđeli, čijoj se ljepoti dive sunce i mjesec: od čijega mirisa oživljuju mrtvi, od čijega se dodirae okrepljuju bolesni: čije blago nikada ne nestaje, čija se bogatstva ne umanjuju. Njemu jedinome čuvam vjernost. Njemu se predajem svom pobožnošću. Kad njega ljubim, čista sam; kad ga dotaknem, neokaljana sam; kad ga primim, djevica sam. Neće nedostajati nif sinovi nakon svadbe, gdje slijedi porod bez boli i svakodnevna se plodnost umnaža.
4 Čuvši to, bezumni mladić biva obuzet slijepom ljubavlju i usred tjeskoba duše i tijela muči se zadihanim duhom. Usred toga pada na postelju i po dubokim uzdasima liječnici otkrivaju ljubav. Ocu postaje poznato ono što su liječnici otkrili; i istim očinskim glasom ponavlja se prošnja Djevice ono što je sin već bio rekao. Preblažena Agneza odbija i tvrdi da ni na koji način neće prekršiti savez prvoga zaručnika. Kad je pak otac rekao da on, postavljen u častima, obnašag prefekturu i da zato nikoga ne treba stavljati ispred njega, premda je presvijetao, ipak je počeo žestoko istraživati tko je taj zaručnik čijom se vlašću Agneza hvali. Tada se pojavio jedan od njegovih ulizica koji je rekao da je ona kršćanka od djetinjstva i da je toliko zaokupljena magijskim umijećima te govori da je Krist njezin zaručnik.
5 Čuvši to, prefekt se obraduje i, poslavši stražu uz silnu buku, zapovjedi da je privedu pred njegovo sudište. I najprije je doduše potajno nagovara laskavim riječima, a zatim udara prijetnjama. Ali Kristova Djevica niti se zavodi laskanjem, niti se potresa strahom, nego ustrajući istim licem i istim duhom, podjednako se u duši smijala i onomu koji prijeti kao i onomu koji laska. Vidjevši dakle prefekt Simfronije toliku postojanost u djevojci, obraća se njezinim roditeljima. I budući da su bili plemići te im nije mogao nanijeti nasilje, suprotstavio im jeh optužbu za kršćanstvo. Sljedećega dana naime zapovijeda da mu se Agneza dovede i, ponavljajući iznova i iznova, počeo je opetovati govor o mladićevoj ljubavi. A kad je sav njegov govor ostao bez uspjeha uzaludnim trudom, zapovjedio je da je ponovno privedu pred njegovo sudište; njoj i reče: Praznovjerje kršćana, čijim se magijskim umijećima hvališ, ako se ne odvoji od tebe, nećeš moći odbaciti ludost srca niti dati pristanak najpravednijim savjetima. Stoga je nužno da požuriš k časnoj božici Vesti, kako bi, ako ti se sviđa ustrajnost u djevičanstvu, danju i noću ustrajala u njezinim časnim žrtvama.
6 Na to bl. Agneza reče: Ako sam odbila tvoga sina, premda mučenoga nepravednom ljubavlju, ipak živoga čovjeka, čovjeka svakako koji je sposoban za razum, koji može i čuti, i vidjeti, i opipati, i hodati, i uživati ui sjaju ovoga svjetla s dobrima; ako dakle njega, zbog ljubavi prema Kristu, ni na koji način ne mogu pogledati, kako mogu štovati nijeme i gluhe idole bez osjetila i bez duše, i na uvredu svevišnjega Boga prigibati svoj vrat ispraznom kamenju? Čuvši to, prefekt Simfronije reče: Želim biti obziran prema tvojoj mladosti i zasad odgađam kaznu tebi koja huliš na bogove zato što tvoju dob smatram još nedoraslom razumu. Nemoj dakle samu sebe tako prezirati da navučeš na se gnjev bogova. Bl. Agneza reče: Nemoj u meni tako prezirati tjelesno djetinjstvo da mislišk kako želim da mi ti budeš naklonjen. Vjera se naime ne očituje u godinama, nego u razumu,l i svemogući Bog više odobrava umove nego dob. A svojim bogovima, čiji gnjev ne želiš da navučem na se, dopusti da se sami rasrde: neka sami govore, neka mi sami to zapovjede, neka sami narede da ih se štuje, neka sami narede da im se klanja. No budući da vidim kako težiš za onim što nećeš moći postići, čini što god ti se čini prikladnim. a Drugdje: podnijela.b Sv. Aldhelm ovoga mladića naziva Prokopijem.c Dextrochirion, ili dextrocherion, kao δεξίοχειρον, jest narukvica kojom se ukrašavala desna ruka ili zglob šake i ruke. Julije Kapitolin u Maximino: s palcem tako golemim da se služio ženinom narukvicom umjesto prstena. Trebelije Polion u Quieto tyranno: Muškarci su uvijek imali lik Aleksandra Velikoga Makedonskoga urezan u srebru na prstenju, a žene u mrežicama za kosu i narukvicama, i u prstenju, i u svakoj vrsti nakita. Lucifer iz Cagliarija u De non parcendo delinquentibus, upućeno Konstanciju: Trebamo štovati dijademu tvoga kraljevstva, također naušnicu i narukvice. One su se nosile na desnoj ruci, kao što sama riječ pokazuje. Nekada su ih običavali nositi na lijevoj. Livije, knj. 1: jer su Sabinjani obično na lijevoj ruci nosili zlatne narukvice velike težine i prstenje s draguljima velika sjaja. Umjesto dextrochirium kaže se dextrale. Naš Ludovik Lacerda piše da su ti ukrasi Agnezi darovani na krštenju, i to ispravno; njima se naime označuje ures i sjaj božanske milosti koju je, ulivenu u sebe na krštenju, trajno sačuvala, i zaslužila je presveta Djevica da joj se s neba umnoži, osobito nakon položenoga zavjeta djevičanstva.d Drugdje: na.e Drugdje: okrepljuju.f Drugdje: svadbe.h O optužbi za kršćanstvo rečeno je uz Djela sv. Sebastijana, koja se doduše običavala isticati pred onima koji su već osuđeni i predani smrti. Ta se ista ističe, bilo ispisana na ploči, bilo proglašena glasom glasnika, da se zna o kakvoj se stvari sudi, kako ugledni muževi, rođaci i svojta Agnezinih roditelja, ili na bilo koji način znanci i prijatelji, ne bi htjeli biti prisutni na suđenju i braniti parnicu; odakle bi se prefektu zadao strah od plemstva i navukla mržnja kod naroda. Kršćane naime pozvane pod tom optužbom nitko se nije usuđivao niti mogao braniti, kako zato što nije bilo dopušteno nijekati zločin koji su oni sami kao najveću čast, što je uistinu i bio, dragovoljno ispovijedali, tako i zato da se, ako bi se tko htio poslužiti najpravednijom obranom i tvrditi da u tome nema nikakva zločina, ne bi razdražili vladari, svećenici i sav puk. I zbog toga su tužitelji i u drugim parnicama običavali isticati tu optužbu kako kršćane nitko ne bi mogao braniti, o kakvoj god se stvari vodio spor. Pogledaj Djela sv. Julite i Kvirika 16. lipnja. i Drugdje: cvijetu. k Drugdje: da želim da mi oni budu naklonjeni. l Drugdje: nalazi se.
Nadmoćna nad javnom kućom i plamenovima, biva pogođena mačem.
Prefekt Simfronije reče: Odaberi jedno od dvoga: ili prinesi žrtvu s djevicama božice Veste, ili ćeš bludničiti s bludnicama u društvu 'a javne kuće. I daleko će biti od tebe kršćani, koji su te toliko napojili magijskim vještinama da se uzdaš da ovu nesreću možeš podnijeti neustrašiva duha. Otuda, kao što rekoh, ili prinesi žrtvu božici Vesti na hvalu svoga roda, ili ćeš na sramotu svoga podrijetla biti ruglo javnoga poniženja. Tada blažena Agneza s velikom postojanošću reče: Kad bi znao tko je moj Bog, ne bi to iznosio iz svojih usta. Otuda ja, jer poznajem snagu svoga Gospodina Isusa Krista, sigurna prezirem tvoje prijetnje, vjerujući da niti ću žrtvovati tvojim idolima, niti ću se onečistiti tuđim prljavštinama. Jer uz sebe imam čuvara svoga tijela, anđela Gospodnjega. Jer jedinorođeni Sin Božji, kojega ne poznaješ, neprobojan mi je zid, i čuvar mi je koji nikada ne spava, i branitelj mi je koji nikada ne zatajuje. A bogovi su tvoji ili od bronce, od koje sec kotlovi bolje izrađuju za ljudske potrebe, ili od kamena, kojim se trgovi radid izbjegavanja blata bolje popločavaju. Božanstvo dakle ne prebiva u ispraznom kamenju, nego na nebesima; ne nalazi se u bronci ili kakvoj kovini, nego u višnjemu kraljevstvu. A tebe i tebi slične, ako se ne udaljite od štovanja njihova, obuhvatit će slična kazna. Jer kao što su oni u ognju stopljeni da budu izliveni, tako će oni koji ih štuju biti stopljeni u vječnom požaru: ne da budu izliveni, nego da budu zauvijek postavljeni na sramotu i propadnu.
8 Na to je bezumni sudac zapovjedio da se ona svuče i naga povede u javnu kuću uz glase glasnika koji objavljuje: Agnezu, svetogrdnu djevicu koja nanosi bogohuljenje bogovima, bludnicu predanu javnim kućama. Čim je pak bila svučena, pošto se kosa rasplela, božanska je milost podarila toliku gustoću njezinim vlasima da se činilo da je bolje pokrivena njihovim pramenovima nego haljinama. Ušavši pak na mjesto sramote, ondje je našla anđela Gospodnjega pripravljena da je okruži neizmjernim svjetlom, tako da nitko nije mogao zbog sjaja ni dotaknuti je ni vidjeti. Jer je sva ona ćelija blistala kao sunce koje sjaji u svojoj snazi;f i što je tko htio biti radoznaliji očima, to mu se više otupljivala oštrica vida. I kad se prostrla na molitvu Gospodinu, pojavila se pred njezinim očima najsjajnija bijela haljina. I uzevši je obukla se i reče: Zahvaljujem ti, Gospodine Isuse Kriste, koji me ubrajajući u broj svojih službenica zapovjedi da mi se udijeli ova haljina. Jer je tako bila prikladna mjeri njezina malena tijela i tako upadljiva prekomjernom bjelinom da nitko nije sumnjao da je to pripravljeno jedino anđeoskim rukama.
9 U međuvremenu javna kuća postaje mjesto molitve, u kojemu bi svatko tko je ušao klanjao se i štovao i, dajući čast neizmjernomu svjetlu, izlazio van čišći nego što je bio ušao unutra. Dok se to događalo, prefektov sin, koji je bio začetnik ovoga zločina, došao je na to mjesto sa svojim mladim drugovima kao da će se narugati djevojci, s kojima je vjerovao da može vršiti porugu svoje pohote. I vidjevši da su dječaci koji su ušli prije njega, bjesneći i sramotno se okrutno ponašajući, izašli sa svim strahopoštovanjem i velikim divljenjem, počeo je koriti nemoćne te prosuditi da su isprazni i mekušni i bijedni. I rugajući im se, drsko je ušao na mjesto na kojem je Djevica molila. I vidjevši toliko svjetlo oko nje, nije dao čast Bogu, nego navalivši u samo svjetlo, prije nego što ju je makar rukom dotaknuo, pao je ničice i, zadavljen od đavla, izdahnuo. A vidjevši njegovi drugovi da unutra odugovlači, mislili su da se bavi sramotnim djelima. I ušao je jedan od mladića, koji mu je bio prisniji, kao da mu čestita na ruganju; i našavši ga mrtva, povikao je jakim glasom govoreći: Najpobožniji Rimljani, pritecite u pomoć, magijskim je vještinama ova bludnica ubila prefektova sina.
10 Odjednom nastaje navala mnoštva ug kazalište i raznoliko klicanje razjarena puka. Jedni su govorili da je vračara, drugi da je nedužna, drugi su izvikivali da je svetogrdnica. A prefekt, čuvši da mu je sin poginuo, uz veliku buku i žalost dođe u kazalište. I ušavši na mjesto na kojem je beživotno ležalo tijelo njegova sina, s velikim je povikom govorio najblaženijoj Djevici: Najokrutnija od svih žena, na mome si sinu htjela pokazatih dokaz svoje magijske vještine? I dok je ponavljao takve i druge riječi ovoga načina i žestoko od nje ispitivao uzroke njegove smrti, reče najblaženija Agneza njemu: Onaj čiju je volju htio ispuniti, sam je zadobio vlast nad njime. A zašto su svi koji su ušli k meni zdravi? Zato što su svi dali čast Bogu, koji mi je poslao svoga anđela, koji me i odjenuo ovom haljinom milosrđa i sačuvao moje tijelo, koje je od samih kolijevaka posvećeno i prikazano Kristu. Videći dakle anđeoski sjaj, svi su se klanjali i odlazili neozlijeđeni. A ovaj je besramnik čim je ušao počeo bjesnjeti i rikati; i kad je namjestio ruku da me dotakne, anđeo ga je Gospodnji predao u sramotnu smrt koju gledaš. Kaže joj prefekt: U ovome će se pokazati da ovo nisi izvela magijskim vještinama ako zamoliš samoga anđela da mi vrati sina zdrava. Njemu blažena Agneza reče: Premda vaša vjera ne zaslužuje da ovo isprosi od Gospodina, ipak, jer je vrijeme da se i snaga moga Gospodina Isusa Krista očituje, iziđite svi van da mu prinesem uobičajenu molitvu. I kad su svi izišli, prostrvši se ničice počela je plačući moliti Gospodina da oživi mladića. Dok je pak ona molila, pojavio se anđeo Gospodnji, koji ju je podigao dok je plakala i, okrijepivši njezin duh, oživio mladića. A on, izišavši van, počeo je javnim glasom vikati i govoriti: Jedan je Bog na nebu i na zemlji i u moru, a to je Bog kršćana. Jer svi su hramovi isprazni; bogovi koji se štuju svi su isprazni i sasvim ne mogu ni sebi ni drugima pružiti nikakvu pomoć.
11 Na taj glas svi se gataoci i svećenici hramova uzbune i po njima nastane žešća nego što je bila pobuna mnoštva. I svi su jednim glasom vikali: Ukloni vračaru, ukloni zlikovku, koja i umove mijenja i duše otuđuje. A prefekt, videći tolika čudesa, zaprepastio se. Ali bojeći se progonstva ako bi postupao protiv svećenika hramova i branio Agnezu protiv svojih odluka, ostavio je namjesnika kao suca za pobunu puka. A sam je tužan otišao što je nije mogao nakon oživljenja svoga sina osloboditi. Tada je namjesnik, imenom Aspazije, k zapovjedio da se pred svima naloži obilna vatra i naredio da se ona baci usred plamena. Kad je to bilo izvršeno, plamen se odmah podijelio na dva dijela i na jednu i na drugu stranu spaljivao pobunjeničko mnoštvo, dok se same blažene Agneze požar uopće ni u čemu nije doticao. Tim više to pripisujući ne božanskim moćima, nego zlodjelima, mnoštvo je među sobom davalo rikove i neizmjerne povike k nebu. Tada blažena Agneza, raširivši ruke usred ognja, ovim riječima izli molitvu Gospodinu: Svemogući, klanjanja dostojni, štovanja dostojni, strašni Oče Gospodina našega Isusa Krista, blagoslivljam te jer sam po tvomu jedinorođenomu Sinu izbjegla l prijetnje bezbožnih ljudi i kroz đavolje prljavštine prošla neokaljanom stazom. Evo i sada sam po Duhu Svetomu natopila nebeskom rosom: vatra pokraj mene trne, plamen se dijeli i žar ovoga požara vraća se m na one od kojih se podjaruje. Blagoslivljam te, hvale dostojni Oče, koji mi čak i usred plamena neustrašivoj dopuštaš da dođem k tebi. Evo već ono što sam vjerovala, gledam; ono čemu sam se nadala, već držim; ono za čim sam čeznula, grlim. Tebe ispovijedam usnama, tebe srcem, tebe svom utrobom žudim. Evo dolazim k tebi, jedinomu i pravomu Bogu, koji s Gospodinom našim Isusom Kristom, tvojim Sinom, i s Duhom Svetim živiš i kraljuješ u sve vijeke vjekova. Amen.
12 I kad je dovršila molitvu, sav je oganj tako ugašen da nije ostala čak ni toplina požara. Tada Aspazije, namjesnik grada Rima, ne podnoseći pobunu puka, zapovjedi da se u njezino grlo zabije mač. I ovim svršetkom, prelivena ružičastim rumenilom svoje krvi, Krist ju je posvetio sebi kao zaručnicu i mučenicu.
Kotao.
a. Drukčije lupanæris. b. Drukčije inexpugnabilis. c. Kotao je vrsta posude, široka trbuha poput krastavca. d. Drukčije evacuandum. e. Drukčije præconia, drukčije præconiaria. f. To čudo jasnije izlaže Prudencije.
Tako izgovorivši, javno nalaže da Djevica stane na popločanu stazu; dok stoji, žalosno mnoštvo bježi, okrenuvši lica, da tko ne bi predrsko promotri časno mjesto. Upravi slučajno tko drsko pogled na djevojku i ne oklijeva promotriti sveti lik bludnim okom. Gle, krilati oganj na način munje bljesne goreći i pogađa oči: slijep se sruši od blistave svjetlosti i trzajući se leži u prašini trga. Podižu drugovi polumrtva sa zemlje i oplakuju ga riječima vršnjaka. Išla je pobjedonosno Djevica, pjevajući zajedno svetom pjesmom Boga Oca i Krista, što je pod pogibelji ljage oskvrnjena čista javna kuća i što je pobjedonosno djevičanstvo iskusilo da nije podložno povredi. Ima onih koji su prenijeli da je zamoljena izlila molitve Kristu, da bi okrivljeniku koji je ležao vratio svjetlo, a zatim mladiću dah života obnovljen cijelim vidom.
Ali može se sumnjati ne spaja li on drugo čudo o oborenu i oživljenu prefektovu sinu. g. Bio je to Agonalni cirkus, o kojemu niže kad o crkvama i moćima. Da su u svodovima gledališta obično boravile javne bludnice, pokazuje Baronije u Napomenama uz Martirologij najtežim svjedočanstvima starih pisaca. Otuda je izvedena sama riječ bludničiti. h. To jest dokaz, od ἀποδεικνυμι, pokazujem. i. Dodaje rukopis sv. Maksima prije ovoga mnoštva. k. Dodaje isti rukopis Patern prokonzul od svojih gospodara i vladara Valerijana i Galijena.
I. Drukčije manus. m. Drukčije effunditur.
Pogibija sv. Emerencijane. Obraćenje Konstancije.
A njezini roditelji, ne imajući nimalo žalosti, sa svom su radošću odnijeli njezino tijelo i položili ga na svoje imanjce, ne daleko od Grada, na cesti koja se zovea Nomentanska. Ondje, kad je dotrčalo svako mnoštvo kršćana, podnijeli su zasjede od pogana; i vidjevši da naoružano mnoštvo nevjernika navire, svi su pobjegli. Neki su ipak umakli ranjeni udarcima kamenja. A Emerencijana, koja je bila njezina mliječna sestra, najsvetija djevica, premda katekumenka, postojano je stajala neustrašiva i nepomična i ovim im riječima predbacivala: Suvišni, bijedni, prolazni i najokrutniji, ubijate one koji štuju svemogućega Boga ib radi obrane kamenja koljete nevine ljude. Dok je ona to i tome slično govorila razjarenu mnoštvu, bila je od njih kamenovana i moleći uz grob najblaženije Agneze ispustila je duhc. Otuda nema sumnje da je krštena u svojoj krvi ona koja je radi obrane pravednosti, ispovijedajući Gospodina, postojano prihvatila smrt. U taj isti čas nastaje vrlo silan potres; i iako je bila prevelika vedrina neba, pojavili su se toliki bljeskovi, tolika sijevanja i grmljavine da je najveći dio bezumna puka izdahnuo. Otuda je došlo do toga da od tada nitko uopće nije izazivao nikakve nevolje onima koji su dolazili na grobove svetaca. A došavši noću roditelji blažene Agneze sa svećenicima, odnijeli su tijelo svete djevice Emerencijane i pokopali ga na međi polja najblaženije djevice Agneze.
14 Kad su dakle roditelji blažene Agneze u neprestanimd noćnim bdijenjima bdjeli kod njezina groba,e vide usred noćne tišine četu djevica, koje su sve, odjevene u zlatom protkane ogrtače, prolazile uz veliko svjetlo; među njima vide najblaženiju Agnezu kako blista u sličnoj haljini, a zdesna jojf stoji jaganjac bjelji od snijega. Dok su dakle to gledali njezini roditelji i oni koji su bili zajedno s njima, upali su kao u zapanjenost duha. Ali blažena Agneza zamoli svete djevice da načas zaustave korak i, stojeći, reče svojim roditeljima: Pazite da me ne oplakujete kao mrtvu, nego se sa mnom radujte i čestitajte mi, jer sam zajedno sa svima ovima primila sjajna boravišta i sjedinjena sam na nebesima s onim kojega sam, boraveći na zemlji, ljubila svom nakanom duha. I rekavši to, prođe.
13 Ovo se viđenje javno svakodnevno pronosilo među svima koji su ga vidjeli. Otuda je došlo do toga da je nakon nekoliko godina o ovome događaju Konstanciji, kćeri cara Konstantina, pripovijedano od onih koji su ga vidjeli. Bila je, naime, sama Konstancija kraljevna, najrazboritija djevica, ali tako obuzetah ranama da od glave do pete nijedan dio udova nije ostao slobodan. Primivši pak savjet, u nadi da će povratiti zdravlje, došla je noću k grobu mučenice; i premda poganka, ipak je s poučljivom nakanom duha vjerno izlijevala molitve. Dok je to činila, biva zahvaćena iznenadnom slatkoćom sna i u viđenju vidi najblaženiju Agnezu, koja joj iznosi ovakve opomene: Postojano postupi, Konstancijo, i vjeruj da je Gospodin Isus Krist, Sin Božji, tvoj Spasitelj, po kojemu sada postižeš zdravlje svih rana koje trpiš na svomu tijelu. Na taj glas Konstancija se budi zdrava, tako da nije ostao ni znak kakve rane na njezinim udovima.
16 Vrativši se dakle u palaču posve zdrava, donosi radost i ocu caru i i svojoj braći carevima. Kruni se sav grad; nastaje veselje vojnicima i k uglednicima te svima koji ovo čuju. Nevjera pogana se sramotila, a Gospodnja se vjera l radovala. U međuvremenu moli oca i braću careve da se sagradi bazilika blažene Agneze i zapovjedila je da se ondje za nju postavi mauzolej. Pronosi se to mišljenje k svima, i svi vjernici koji su dolazili k njezinu grobu ozdravljali su, kakvom god bolešću da su bili zadržani. Da to čini Krist, neka nitko ne sumnja sve do današnjega dana. A ustrajala je Konstancija, kći cara Konstantina, m u djevičanstvu; po njoj su mnoge djevice, i srednjega staleža i plemenite i znamenite, primile sveta vela. I jer vjera ne trpi gubitaka smrti, sve do današnjega dana mnoge rimske djevice gledaju na najblaženiju Agnezu kao da ostaje u tijelu; i potaknute njezinim primjerom, muževno ustrajavaju netaknute, vjerujući bez sumnje da će ustrajući steći palmu vječne pobjede.
17 Ovo sam ja, Ambrozije, sluga Kristov, kad sam našao zapisano u skrivenim svicima, nisam dopustio da bude pokriveno neplodnom šutnjom. Na čast dakle tolike mučenice, onako kako sam spoznao njezina djela, sastavio sam; i na vaše izgrađivanje, o djevice Kristove, smatrao sam da treba uputiti tekst njezina mučeništva, zaklinjući ljubav Duha Svetoga da naš trud u vašem oponašanju uzmogne naći plod pred licem Gospodnjim. Amen.
a Koja je od Viminalnih vrata vodila u Noment, gradić Sabinjana.
b Drukčije udarcem kamenja.
c Slavi se 23. siječnja.
d Drukčije da su noći provodili u molitvama.
e Spominje se uspomena drugoga ukazanja 28. siječnja.
Otuda obred blagoslivljanja jaganjaca na njezin blagdan, o čemu niže, otuda se i sama slika s jaganjcem i u haljini protkanoj zlatom, kao što je također zabilježio Molanus u 3. knjizi o slikama, 6. poglavlje. I 23. siječnja kod Veliča Crkva pjeva ovu antifonu: Stojeći zdesna njezina jaganjac, bjelji od snijega, Krist ju je posvetio sebi kao zaručnicu i mučenicu.g Sv. Aldelm i neki drugi nazivaju je Konstancinom. i To su bili Konstantin Mlađi, Konstancije, Konstans. k Drukčije prvacima.
1 Drukčije širila se. m O njoj ćemo govoriti 18. veljače.
Djela iste iz grčkih meneja.
Sveta mučenica Hagna u gradu Rimu potječe od znamenita podrijetla. Ona je život ustrojila prikladno a imenu i mnogeb žene koje su dolazile k njoj poučavala je riječi istine i poticala da priznaju Krista kao Boga i da jedino njega štuju. Kad je to bilo doneseno prefektu, odmah je uhićena, postavljena pred sudilište i naloženo joj je da žrtvuje bogovima; ako odbije, da bude odvučena u javnu kuću. A ona reče: Niti ću žrtvovati tvojim bogovima, niti ću podnijeti ljagu djevičanstva. Nadam se da ću zaštitom svoga Boga, u kojega se uzdam, izići netaknuta. Čuvši to, najnepravedniji sudac poziva svodnika i predaje mu Hagnu, koja je najčistijim vladanjem izražavala snagu i značenje svoga imena, te naređuje da se onac odjevena u jednu haljinu provede u povorci na pokazivanje.
2 Kad je pak stigla u radionicu Sotoninu, svi koji su željeli narugati se njezinu stidu, dok nitko nije branio, nego su svi radije poticali da je slobodno i nekažnjeno zlorabe, ulazili su;d ali su od iznenadne ukočenosti otrnuli, potisnuvši svaku požudu, slični mrtvacima. Tada se neki, kao duboko mudar, razmetljiv i rugajući se ostalima koji su prije ušli, poput konja koji u nekakvu bjesnilu hrli na spolni čin, besramnom drskošću približava svetoj djevici. Ali odmah bez daha sruši se na tlo. I kad je proteklo ne malo vremena, jedan od onih koji su stajali u blizini, zapazivši događaj, povika: Velika je vjera kršćana. Ušavši, ostali svi jednim glasom povikaše: Velika je moć Kristova!
3 Kad je to bilo javljeno prefektu, ponovno se pred njegovo sudilište postavlja Djevica, i ujedno se pred oči izvlači beživotno tijelo. Tada prefekt reče: Reci, drska ženice, na koji si način ubila ovoga mladića. A ona reče: Kad si zapovjedio da budem obeščašćena, čim sam bila odvedena, došao je za mnom mladić odjeven u bijele haljine i ušavši stao je pokraj mene te je zatim ugasio požudu ostalih mladića, a onoga kojega ovdje gledaš bez daha, njega je sam poslije, kad je ulazio s besramnošću i drskošću, prije nego što me je dotaknuo, prije nego što je izgovorio riječ, doveo u ono stanje i način koji gledaš. Namjesnik reče: I tko je taj? Hagna odgovori: Gospodin, Bog moj, poslao je svoga anđela da spriječi da mi se učini nepravda. A namjesnik: Ako želiš da ti mi vjerujemo, zazovi svoga Boga i ovoga oživi. A mučenica, podigavši ruke k nebu, pomoli se Bogu i odmah je mrtvac ustao. Zaprepastili su se svi nad ovim neobičnim čudom, i sam namjesnik i vrlo mnogi od prisutnih povikaše: Velika je snaga kršćana! Velik je uistinu Bog najplemenitije Djevice. A neki bezbožni i nečisti povikaše: Ukloni ovu iz sredine, jer magijskim obmanama čini ono za što se čini da na način veći od uobičajenoga izvodi. Stoga naređuje da se Djevica pogubi ognjem. I kad je bila podignuta golema lomača, Sveca, označivši se znakom križa, neustrašivo je ušla usred plamena; i kad je ustima dovršila molitve, ostavivši tijelo preselila je k Kristu. Kad se zatim plamen stišao, neki su kršćani potajno sakupivši njezine časne moći časno ih pohranili, slaveći Boga hvalama. a 'Δρες naime, kao što je gore napisano, znači čisto i nevino, ovdje se kaže πρεσφρον ἐχουσα τῶν βίον τῶν ἐνβατι. Sic. 5. srpnja τῶν τρόπον τῶν ἐνβατι κατ'αλληλον ἐχουσα, imajući vladanje prikladno imenu, i ovdje μορ. σεφόνυμος, imajući prikladno ime i, kako kaže onaj, ispunjavajući mjeru imena, ili, kako sv. Jeronim, uistinu svoga imena.b Takva je bila ćudoređem Agneza da je mogla već samim primjerom privući ljude na bolje, s tolikom ljubavlju prema Bogu da je željela, na koji god način to bilo dopušteno, poticati sve na krepost. Pouzdanije se pak to osobito dogodilo iz onoga razloga koji piše sv. Ambrozije: Sve do današnjega dana mnoge rimske djevice gledaju na najblaženiju Agnezu kao da ostaje u tijelu; i potaknute njezinim primjerom, muževno ustrajavaju netaknute. a i Meneji 5. srpnja mnogih pokajnica žena, uvjerila ih je da se suzdrže od opakih djela i vjeruju u Krista Boga.c To jest, naime, svučenu od haljina koje su svojstvene djevicama i gospođama; o njihovu, i bludničinu itd. ruhu konzultiraj Aleksandra ab Alexandro Geniales dies, 5. knjiga, 18. poglavlje. Latinska Djela pripovijedaju da je bila izložena posve naga, ali da je božanski bila pokrivena svojom kosom da se ne bi mogla vidjeti.d Isti Meneji 5. srpnja imaju da je molitvama obuzdala navalu besramnih ljudi koji su dolazili k njoj i ostala netaknuta.e Drukčije 5. srpnja poziva se pod optužbom magije i čaranja; stoga predana ognju, u njemu je predala duh Bogu. Ali Latinska Djela imaju da je pogođena mačem.
O moćima sv. Agneze.
§ I. Bazilike i moći sv. Agneze u Rimu.
Mnoge crkve kršćanskoga svijeta ponose se da se kod njih čuvaju i štuju moći svete Agneze, djevice i mučenice. Možda posjeduju kakav njihov dio, budući da većinu kostiju njezina svetoga tijela prisvaja Rim, ili su zasigurno druge Agneze; jer je postojalo više svetih djevica s tim imenom. Jer da izostavimo Agnezu iz Montepulciana, nedavno uvrštenu u popise svetaca, čiji ćemo život dati 20. travnja; da izostavimo Agnezu, sestru sv. Klare, najpobožniju djevicu, još ne počašćenu na zemlji nebeskim počastima, ali posvuda u Asizu uobičajenu da se časti nazivom svete, kako svjedoči Ferarije uz 28. kolovoza; da izostavimo Agnezu, groficu od Brainea, a zatim posvećenu premonstratskoj ustanovi, čiju pobožnost hvali Saussay 31. ožujka; da izostavimo Agnezu, sestru bl. Julijane iz Cornillona, glasovitu istom pohvalom pobožnosti, za koju smo rekli da se na ovaj dan spominje u popisu pobožnih kod nekih, a kod drugih 5. travnja; da izostavimo onu najplemenitiju Agnezu, kćer cara Ludovika Bavarskoga, koja je 11. studenoga u dobi od sedam godina najsvetije preminula; da naposljetku izostavimo mnoge druge čija je krepost urešena sjajnim hvalospjevima pisaca: gore je 13. siječnja u Djelima sv. Potita spomenuta Agneza, koja je bila kći Antonina Pobožnoga i oprana krštenjem, premda ne znamo kakav je svršetak života doživjela; druga se 18. siječnja u pripovijesti o Prijenosu sv. Arhelaje i drugarica spominje blažena djevica Agneza; drugu navodi Antonio Gallonio, svetu rimsku djevicu Agnezu, iz Vilima Tirskoga, 18. knjiga, 3. poglavlje; drugu ima Oktavije Panciroli u Skrivenim blagima Svetoga Grada, 2. regija, 61. crkva, bl. Agnezu, opaticu cenobija koji je nekoć bio uz baziliku sv. Agneze na Nomentanskoj cesti, o čemu niže. Druga je bila Agneza iz slavne družbe sv. Uršule, djevica i mučenica, čije ovdje u Antwerpenu u crkvi zavjetne kuće Družbe Isusove imamo moći. Naslućujemo da su i drugim anonimnim djevicama nadijevana imena Agne ili Agneza, kao Viktorija, Felicita, Fortunata, Vincencija i tome slično, bilo od onoga pape koji je dopustio da se njihova tijela iskopaju, bilo od onoga koji ih je izložio javnomu štovanju; znamo zasigurno da se to kod nekih često činilo, niti možemo osuditi, budući da je poznato da su vlastju rimskoga prvosvećenika i nebeskom opomenom samih svetaca ponekad mijenjana imena svetaca; tako je sv. Mengoru zapovjedio da se zove Megengaud, tako je kralja sv. Knuta prvosvećenik naložio da se naziva Kanut. Što reći o tome da se nekim drugim imenima kod drugih naroda slave neki od svetaca?
Crkva sv. Agneze u Rimu koju je sagradila sv. Konstancija;
2 Kako god ta stvar stajala, najglavnije zaloge rimske sv. Agneze čuva sam Grad, pohranjene u raznim bazilikama. Među njima je najglavnija ona koju se na Nomentanskoj cesti (koja je nekada od Viminalnih vrata, a sada, kad su ona zatvorena, od vrata Pia, koja je sagradio papa Pio V., vodila u Noment, gradić Sabinjana) pobrinula sagraditi carica Konstancija i ondje za sebe odredila da se postavi mauzolej, kao što je rečeno u Djelima. Ondje je i sama boravila s kćerima sv. Galikana, Atikom i Artemijom, kao što ćemo reći uz njezin život 18. veljače; i očito je iz knjige o rimskim prvosvećenicima u Liberiju, gdje se čita ovo: A vraćajući se Liberije iz prognanstva, boravio je na groblju sv. Agneze kod sestre cara Konstancija, da se kao po njezinu posredovanju ili molbi Liberije vrati u grad. Tada carica Konstancija, koja je bila vjerna Gospodinu Isusu Kristu, nije htjela zamoliti svoga brata cara Konstancija jer je naslutila varku prijevare. O svoj ovoj stvari govorit ćemo opširnije 23. rujna uz život sv. Liberija i 29. srpnja uz život pape sv. Feliksa II. Iz VAUIS. Jaganjci se na ovaj dan blagoslivljaju.
koju je uresio sv. Liberije;
3 Ovaj je Liberije, kao što ima ista knjiga, uresio mramornim pločama grob mučenice sv. Agneze. A crkvu, trošnu od starosti, obnovio je Honorije I., koji je stolovao dok je vladao Heraklije. Ista knjiga u Honoriju: U isto je vrijeme sagradio crkvu bl. Agneze mučenice na trećem miljokazu od grada Rima, na Nomentanskoj cesti, od temelja, gdje počiva; nju je sa svih strana uresio i bogato opremio i ondje položio mnoge darove. A njezin je grob uresio srebrom koje je težilo 232 funte. Postavio je i odozgo pozlaćen mjedeni ciborij čudesne veličine. Napravio je i četiri zlatne zdjele, svaku tešku po jednu funtu. Napravio je apsidu iste bazilike od mozaika, gdje je također prinio mnoga dobra. Gabatae ili gabati su plitice ili zdjele. Poslije, potkraj osmoga stoljeća, papa Hadrijan I., kao što u njegovu životu piše Anastazije Bibliotekar, crkvu bl. Agneze mučenice, ili baziliku bl. Emerencijane, jednako tako i crkvu bl. Nikomeda smještenu izvan Nomentanskih vrata, a ujedno i groblje bl. Hipolita mučenika uz sv. Lovru, koje su od davnih vremena bile propale, iznova je obnovio. Moći u Utrechtu:
4 Dugo vremena poslije Julije II., koji je stolovao od posljednjega dana listopada 1303. do 21. veljače 1513., popravio je crkvu sv. Agneze, kao što u njegovu životu piše Ciacconius. Naposljetku se za obnovu toga hrama zauzeo kardinal Aleksandar Medici, koji se zatim nazvao vrhovni prvosvećenik Leon XI. Nastavljajući djelo koje je on započeo, kardinal Pavao Emilije Sfondrati, nećak Grgura XIV., uresio je taj hram glasovitim kasetiranim stropom; i započevši popravljati kod glavnoga žrtvenika, pronašao je sama tijela svetih Agneze i Emerencijane, koja su poslije časno položena od Pavla V. na same blagdanske dane sv. Agneze. O istomu kardinalu Sfondratiju piše Ciacconijev Nastavljač: Tijela svetih djevica i mučenica Cecilije i Agneze (ostatke drugih nebesnika sada prešućujem) tražio je, našao, pobrinuo se da budu pobožno položena, a hramove obiju (osobito Cecilijin) uresio je ne običnim sjajem; u sv. Ceciliji zapovjedio je da o njegovu trošku trajno dan i noć gori devedeset svjetiljaka, a u sv. Agnezi deset. Kako pišu mnogi;
koji je ondje pronašao moći;
5 I sam je prvosvećenik Pavao V. uresio taj hram. Svjedok je Abraham Bzovije u njegovu životu: Osim toga, kaže, Pavao V. podigao je svetim djevicama i mučenicama Agnezi i Emerencijani žrtvenik od najdragocjenijega kamenja, u cvjetnom mozaiku, u njihovoj crkvi izvan grada; i njihove je svete zaloge pohranio u srebrnoj škrinji vrijednoj 5000 zlatnika. Da bi se svečani papinski obredi vršili s veličanstvom, nabavio je biskupsku tijaru, najbogatiju dijamantima i biserima, po cijeni od 70000 zlatnika. Kako pišu mnogi;
kao i Pavao V. 6 Ovdje se dakle čuva tijelo sv. Agneze, ili njezine glavne kosti; jer glava i drugi dijelovi tijela su drugdje, kao što ćemo uskoro reći. Ovamo se na 21. siječnja, na rođendan za nebo najsvetije djevice, slijeva golemo mnoštvo ljudi. I na taj se dan po starom obredu blagoslivljaju dva najsjajnija bijela jaganjca; a od njihove se vune zatim tkaju paliji, ili štola ukrašena raznim križevima, kojima je običaj da se zaodijeva prvosvećenik kad vrši svečana bogoslužja. To predaju Oktavije Panciroli i Andrea Fulvio u knjizi Rimskih starina, 12. poglavlje. Iz vauis. Jaganjci se na ovaj dan blagoslivljaju.
7 Postoji, kaže Baronije u Napomenama uz Martirologij, ne samo znamenita bazilika sv. Agneze na Nomentanskoj cesti, nego se i ono mjesto na koje je izvedena da bi se povrijedilo njezino djevičanstvo smatra presvetim, naime sami svodovi Agonalnoga cirkusa. O tom cirkusu govori Andrea Fulvio u Rimskim starinama, 4. knjiga, 18. poglavlje, i predaje da se danas naziva Agone i piazza di Navone. Ali kod Pancirolija, 12. regija, 7. crkva, jednostavno se naziva Navona. Mjesto bludničenja Svete, pobožnima.
8 U bazilici sv. Spasitelja, koja se naziva Kod svetih stuba, po svjedočanstvu istoga Pancirolija, čuvaju se pohranjene u srebrnim škrinjama glave svetih djevica Agneze i Prede; ruka i jedan prst u vatikanskom hramu sv. Petra; neke druge njezine moći u sv. Mariji Velikoj, dio haljine u sv. Ljudevita, dio pojasa u samostanu sv. Marte pokraj Rimskoga kolegija, druge moći u drugim crkvama. Druge njezine moći u Rimu:
9 Da je u Italiji bilo mnogo crkava posvećenih sv. Agnezi, očito je iz svetišta Peregrina Merule iz Cremone i iz Kapuanskoga monaha Mihovila. druge crkve drugdje.
§ II. Moći sv. Agneze u Utrechtu.
U Utrechtu, drevnom i plemenitom gradu Donje Germanije, i u cijeloj biskupiji, kroz mnoga prošla stoljeća običavao se svečano slaviti rođendan za nebo sv. Agneze, zato što se ondje nalaze položene njezine moći, proslavljene vrlo mnogim i najvećim čudesima. Ali kada su one odatle donesene iz Rima, nije pouzdano. Jer ono što Autbert Mireo, Ivan Molanus, naš Heribert Rosweyde, Ivan de Beka i drugi noviji žele da se dogodilo preko Baldrika Pobožnoga, učitelja sv. Bruna, nadbiskupa Kölna, u vremenima Otona I., to se niti dokazuje svjedočanstvom starijega pisca niti je sukladno sa starim ispravama te Crkve. Istinit je doduše onaj stari četverostih:
Biskup Baldrik uzvisio je Trajekt, koji je, sasvim razoren od Danaca, obnovio; plemenit i viši i dostojan svakoga rodoslovlja, po kojemu su ovamo došli Poncije, Agna, Benign; i moći Poncijanove iz Italije donio je Baldrik; ali iz toga ne slijedi odmah da je i Benignove i Agnezine moći primio odande.
Ivan Molanus u Rođendanima za nebo svetaca Belgije piše ovako: Njezine (Agnezine) moći nalaze se u Donjem Trajektu. Jer Baldrik, petnaesti biskup Trajekta, sin Rikfrida, grofa od Klevea, obnovio je svoj grad koji su opustošili Normani i više ga uresio svetim moćima. Jer kad je godine 966., kako piše Bekan, prelazeći Alpe, zbog nekih probitaka Crkve zatražio nazočnost kralja Otona, opraštajući se s njime ponio je sa sobom tijela svetih mučenika Poncijana, Benigna i Agneze. Otuda je blagdan sv. Agneze, dana 21. siječnja, po cijeloj biskupiji vrlo svečan. Dan Prijenosa je 2. rujna. Same riječi Ivana de Beke dali smo 14. siječnja kad smo govorili o Prijenosu sv. Poncijana, i pokazali smo da se čini da je Baldrik otišao u Italiju ne godine 966., nego 967., a vratio se godine 968., kako pišu mnogi;
Dodaje Molanus: Nije pak vjerojatno da su Rimljani sve moći tako glasovite mučenice dali Utrechćanima, nego samo dio, zbog toga što svi stanovnici tvrde da se samo tijelo čuva kod njih. Niti se u Utrechtskom martirologiju čita više nego da se njezine moći nalaze u Donjem Trajektu. Premda znam da su bile tako velike zasluge Otona, po kojemu je ovo ishođeno, da ni najglavnije zaloge svete djevice ne bi uskratili vladaru koji uporno moli. Isti Molanus u Popisu svetaca Belgije: Moći najglasovitije djevice sv. Agneze počivaju časno u grobu u Utrechtu u katedralnoj crkvi. Dodaje isto o Prijenosu iz Italije preko Baldrika i dodaje: Dan Prijenosa je 2. rujna. Autbert Mireo piše da je Baldrik, posredovanjem cara Otona, ishodio od rimskoga prvosvećenika i sa sobom iz Italije u Utrecht donio kosti djevice sv. Agneze, kao i mučenika sv. Poncijana i Benigna.
13 Ali iz povijesti Pronašašća moći svetih Agneze i Benigna jasno je da su one mnogo prije odnesene iz Rima, ali poslije, da ne bi bile izložene bjesnilu poganskih Danaca, zakopane, i naposljetku u Baldrikovo vrijeme pronađene, i njemu darovane od prijatelja grofa, uz primjenu možda također naklonosti nadbiskupa Kölna sv. Bruna, te prenesene u Utrecht u katedralnu crkvu sv. Martina. Tu smo povijest primili iz staroga rukopisa crkve sv. Pavla u Utrechtu, čiji je sažetak iz rukopisa Rubeae-vallis svojom rukom prepisao Rosweyde, a gotovo isto nalazi se u starom Brevijaru Utrechtske crkve uz 2. rujna.
14 Trostruk je dakle bio prijenos sv. Agneze: prvi u vremenima Klodovika I., kako se naznačuje u istoj povijesti, ili možda Klodovika III., iz Italije u Galiju. Ali je neizvjestan dan ovoga prijenosa, a sjećanje je izbrisano; niti je dovoljno pouzdano u koje su mjesto donesene, kao što ćemo reći niže. Drugi prijenos dogodio se 31. ožujka godine Kristove 964., u 7. indikciji, u 3. dan tjedna, kako je očito iz rukopisne povijesti. Njega nismo našli zabilježena ni u jednom martirologiju, osim u rukopisu Florarium. U njemu se ovako nalazi: Kod Donjega Trajekta Prijenos djevice i mučenice sv. Agneze, učinjen preko Baldrika, 15. biskupa istoga grada, godine spasenja 964.
13 Treći je učinjen za Fridrika iz Blanckenheima, 51. poglavara, 2. rujna, o kojemu isti Florarium na taj dan: Kod Donjega Trajekta u glavnoj crkvi sv. Martina uzdignuće ili prijenos tijela djevice i mučenice sv. Agneze, učinjen preko poštovanoga gospodina Fridrika, trećega toga imena, pedesetoga biskupa iste Crkve, godine spasenja 1421. Kölnski kartuzijanci u dodatku uz Uzarda: U Donjem Trajektu Prijenos djevice i mučenice sv. Agneze. Kanizije: Također u Utrechtu u Holandiji uzdignuće svete djevice i mučenice Agneze. Martirologij ili Matrikula Utrechtske kartuzije: Prijenos Agneze u Trajekt. Molanus u dopuni uz Uzarda: Istoga dana u Trajektu, prijenos djevice Agneze.
16 Isti Molanus, kao što smo prije upozorili, u Popisu i Rođendanima za nebo svetaca Belgije smatra da se na taj dan slavi uspomena prvoga prijenosa, što je napisao i Saussay: Kod Trajekta, kaže ovaj, prihvat moći djevice i mučenice sv. Agneze, koje je biskup Baldrik ove Stolice, donesene iz Italije, zajedno s ostacima blaženih mučenika Poncijana i Benigna, položio u svojoj katedralnoj crkvi da se prate trajnim štovanjem. Već smo rekli, a niže će biti jasnije, da ih je bl. Baldrik doduše položio u katedralnoj crkvi, ali da ih nije on donio iz Italije. Premda se nadalje prijenos koji se dogodio u Baldrikovo doba nije zbio 2. rujna, nego 31. ožujka, u peti dan tjedna na Veliki četvrtak, ipak se na ovaj dan počeo slaviti godišnjim štovanjem nakon što je istoga dana biskup Fridrik te moći časnije ponovno položio u drugu škrinju; i u starom Utrechtskom brevijaru na taj je dan bio dvostruki oficij kanonika, što je u novom brevijaru, prilagođenom rimskomu, posve izostavljeno. Ali o svetima Benignu i Poncijanu u onomu nema na taj dan nikakva spomena, niti u drugom martirologiju koji smo vidjeli, osim u Galskom Saussayeovu. Rođendan za nebo biskupa i mučenika sv. Benigna u starom i novom brevijaru slavi se 28. lipnja.
17 Prvih pet čitanja staroga oficija od 2. rujna sadrže povijest Pronašašća učinjenoga u Baldrikovo vrijeme; šesto razlog ustanovljenoga na taj dan slavlja, i glasi ovako: Fridrik, biskup Utrechta, odredio je da se ovaj dan Prijenosa na čast blažene djevice Agneze u godišnjem ophodu u vječna vremena u spomenutoj Utrechtskoj crkvi svečano i pobožno štuje.
U kojoj je ista Djevica istoga dana također časno položena u najdragocjeniju škrinju po spomenutom biskupu, i ondje na mnoge načine, davanjem Gospodina našega Isusa Krista, sjaji čudesima. Pisac Florarija gore u br. 13 predaje da je to učinjeno godine 1421., ali Toma Kempijski u Kronici gore sv. Agneze, 28. poglavlje, godine 1414.: Također treba zabilježiti, kaže, da su godine Gospodnje 1414., u vrijeme gospodina Fridrika od Blankenheima, poštovanoga biskupa Utrechta, svete moći najblaženije djevice Agneze iz svoje stare i drvene škrinje, u novu srebrnu škrinju izvana lijepo pozlaćenu, s velikim poštovanjem prenesene na dan poslije sv. Egidija opata, drugoga dana mjeseca rujna, preko časnoga gospodina Hermana Lockhorsta, dekana veće crkve sv. Martina biskupa, koji je bio glavni začetnik ovoga novoga prijenosa svetih moći sv. Agneze u novu srebrnu škrinju ukrašenu zlatom. Stara je škrinja poslije odnesena na Goru sv. Agneze, kao što će se reći niže. Da pak tko ne bi posumnjao da se onaj prijenos ili pronašašće preko prezbitera Lamberta, kako upozorava Amolwin, dogodilo u Fridrikovo, a ne u Baldrikovo doba, tome se opiru i sigurne oznake vremena, i rukopis iz kojega smo prepisali tu povijest, mnogo stariji od Fridrikova doba, i naposljetku drugi dokazi; a i sam stari oficij priznaje da se dogodilo dok je vladao Oton I.
18 U ono vrijeme kad je utrechtski puk katoličke obrede zamijenio kalvinskim ludostima, da ne bi, kao druge zaloge svetaca, plamenom ili na drugi nedostojan način uništio moći sv. Agneze, sakrili su ih pobožni ljudi. Saussay piše da su mnogo prije prenesene u Galiju i ne navodi autora. Donijet ćemo ipak niže ono što predaje o moćima koje se čuvaju u Galiji, odakle god da su donesene. O darovima koje je i na ovaj i na dan sv. Poncijana još uobičajeno davati u Utrechtu rekli smo 14. siječnja kad smo govorili o Prijenosu sv. Poncijana, i da se nazivaju poncijanima i agnezijama.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.