§ III. Druga dobročinstva svetice.
§ III. Alia Sanctæ beneficia.
Neki brat naše kuće, slaveći u kapitularnoj dvorani na žrtveniku djevice sv. Agneze, dok je vrebajući postavljao zamku đavao, iznenada je bio iskušan u misi glede vjere i sakramenta Kristova tijela, u kojem je češće imao veliku utjehu. Osjetivši dakle da navire teška sumnja, brzo se obratio blagomu Gospodinu Isusu moleći s uzdahom i ispravnom nakanom vjere. I ubrzo je čuo božanski odgovor, izrečen u sebi: Vjeruj kao što su vjerovale sv. Agneza, Cecilija, Barbara i druge svete djevice, koje su trpjele za Krista i nisu posumnjale ni u jednu riječ u vjeri. Čuvši to, prestala je napast i sumnja pitanja. I češće je poslije protiv đavolskoga ubacivanja ponavljao u mislima ove riječi: Vjeruj kao Agneza, Cecilija i Barbara i nikad nećeš pogriješiti u katoličkoj vjeri. Jer toliko je istinitih svjedočanstava koliko je svetih riječi u Bibliji.
Quidam Frater domus nostræ, celebrans in domo Capituli in altari S. Agnetis Virginis, diabolo insidiante subito tentatus est in Missa, de fide et sacramento Corporis Christi, in quo sæpius habuit consolationem magnam. Sentiens ergo gravem influere quæstionem, convertit se cito ad pium Dominum Jesum cum gemitu et recta fidei intentione orando. Moxque audivit divinum responsum, intus sibi dictum: Crede sicut S. Agnes, Cæcilia, Barbara, et aliæ sacræ Virgines crediderunt: quæ pro Christo passæ sunt, et de nullo verbo in fide dubitaverunt. His auditis, cessavit tentatio, et questionis dubitatio. Et sæpius postea contra diabolicam immissionem, hæc verba revolvit: Crede sicut Agnes, Cæcilia, et Barbara, et numquam errabis in fide Catholica. Nam tot sunt testimonia vera, quot sunt sancta verba in Biblia.
3 Neki drugi također od naše bolesne braće na istome mjestu i žrtveniku iz pobožnosti se pričestio; on je, podupirući se dugo štakama, običavao hodati pogrbljen. Ali poslije slavljenja mise, Kristovom snagom i zaslugama sv. Agneze, tako je ozdravio da je svoje štake poslije mise ostavio ondje, a poslije je u zbor i samostan prešao radostan i uspravan. Kad se pak neki brat čudio tome događaju, počeo je pobožno ispitivati što je bolesnik učinio i mislio za vrijeme mise. Odgovorio je ozdravljeni: Razmišljao sam i u mislima ponavljao riječi svetoga Evanđelja, po Luki koji izvješćuje o Gospodinu našem Isusu Kristu: I sve mnoštvo tražilo je da ga dotakne, jer je snaga izlazila iz njega i liječila sve. Dobra vjera i snaga sakramenta, s molitvama svetaca, mogu još izliječiti slabe duhom i tijelom, da postanu gorljivi u ljubavi Božjoj i spremniji na svako dobro djelo, i poslušni svojim poglavarima bez odgode. To su čudesa vječnoga spasenja koja Krist još često čini s pobožnima, u čudesnoj blagosti,
3 Alius etiam quidam de Fratribus nostris infirmis in eodem loco et altari, ex devotione communicavit; qui diu baculis se sustentans, curvus incedere solebat. Sed post celebrationem Missæ, virtute Christi, et meritis S. Agnetis, sic convaluit, ut baculos suos post Missam ibidem relinqueret, et postea ad chorum et conventum laetus et rectus transiret. Mirante autem quodam Fratre de isto facto, sciscitare pie cœpit, quid ægrotus egerit, et infra Missam cogitaverit. Respondit sanatus: Cogitavi et revolvi verba sancti Evangelii, Luca referente de Domino nostro Jesu Christo: Et omnis turba quærebat eum tangere, et virtus de illo exibat, et sanabat omnes. Bona ergo fides et virtus sacramenti, cum precibus Sanctorum, sanare adhuc possunt mente et corpore debiles; ut fiant ferventes in amore Dei, et ad omne opus bonum promptiores, et suis Prælatis sine mora obedientes. Hæc sunt æternæ salutis miracula, quæ adhuc frequenter operatur Christus cum devotis, mira clementia,
6 Dogodilo se u neko vrijeme u korizmi da je neki brat bio zamoljen da slavi misu ujutro oko petoga sata za goste i svu obitelj naše kuće, kao što je uobičajeno da se čini za dobro čuvanje onih koji rade u službama i za putnike na bliskome ili dalekome putu. A taj je brat pobožno pristao i iz ljubavi rado učinio ono za što je bio zamoljen. Bio je tada blagdan sv. Grgura pape, kojega je brat ljubio posebnom naklonošću, jer je na njegov blagdan a prvi put ušao u škole s drugim dječacima da nauči abecedu. Kad je dakle pristupio žrtveniku, počeo je razmišljati kakvu bi misu htio čitati o postu ili o sv. Grguru; odmah mu je došlo na pamet: Ti još nisi čitao u ovome tjednu misu o sv. Agnezi, zbog posebne stvari koja ti je povjerena. Čitaj dakle sada o sv. Agnezi, sa zbornom molitvom sv. Grgura, a poslije ćeš pjevati misu o njemu u zboru sa svim samostanom, radosna srca. Učinio je tako u Gospodnje ime s dobrim pouzdanjem, ispunjavajući svoje zavjete o sv. Agnezi, našoj zaštitnici, Kristu najdražoj. Kad su se dakle gotovo svi okupili u crkvi i slušali misu, dogodila se pogibelj požara u našoj gospodarskoj zgradi, a da nitko još nije znao. Ali još više i milostivi Bog je najbolje providio da je požar brzo ugašen. Jer neki naš laik donat, imenom Matija, izišavši iz crkve nakon podizanja, naišao je i ugasio žarište požara. Za što se pouzdajemo da treba pripisati zaslugama sv. Agneze, o kojoj se tada osobito čitala misa da se moli Gospodin za pobožnu svrhu. Jer Bog, koji je bl. Agnezu usred plamena, dok je raširenih ruku molila, sačuvao neozlijeđenu, On je toga dana napokon našu zgradu sa svim njezinim spravama sačuvao neizgorjelom po njezinim molitvama i zaslugama, u blagoj dobroti. Jedan je naime od laika ušao u crkvu s drugima da sluša misu i propustio je ugasiti svjetiljku pod krovom zgrade, koja je, kad je izgorjelo uže, pala na ljetinu koja je ondje ležala i zapalila je. Ali blagi Gospodin, koji sve vidi i milosrdno gleda na molitve siromaha, dopustio je da se ovoj pogibelji pravodobno pritekne u pomoć po drugome (kao što je prije rečeno). Čuvši pak da se dogodila pogibelj požara i da je Božjom milošću brzo prestala, naš pobožni i predragi otac brat Teodorik iz Klevea, treći poštovanja vrijedni prior naše kuće, isprva se prilično prestrašio; i nije čudo. Zatim se utješio i zahvalio Bogu što tako teška pogibelj nije napredovala, nego se iznenada raspršila. Kad je pak glas o požaru dopro do ušiju drugih, brat koji je toga istoga dana slavio misu o sv. Agnezi potajno je pristupio svome ocu prioru i ponizno mu rekao: Dragi oče, zahvalimo Bogu i sv. Agnezi, našoj zaštitnici, jer je danas čitana misa o njoj zbog posebne stvari; i nadam se da je vjerno molila za nas i da nas je Gospodin oslobodio od ovoga požara. Tada je dobar otac i pobožni pastir, silno se radujući, kao čedan štovatelj sv. Agneze, naložio posebne molitve braći i zapovjedio da se siromasima podijele obilnije milostinje, zbog tako očite zaštite od sadašnjega požara i od svakoga budućeg zla. Amen. a Papa sv. Grgur smatra se kod Belgijanaca zaštitnikom onih koji uče knjige, i mnogi na njegov blagdan prvi put vode djecu u škole, kao da je to povoljno u svemu. a Tražeći zaštitu sveca i svoju pobožnost. Ukorijenila se ta pobožnost jer je sam najsvetiji papa nekoć običavao povjeravati da upravljaju i poučavaju u knjigama dječake Engleze koji su se prodavali; i budući da su mnogi Englezi u Belgiji ili obnovili vjeru ili pobožnost, vjerojatno je da je od njih ta pobožnost potekla k nama.
6 Accidit quodam tempöre in quadragesima, quod quidam Frater rogatus fuit celebrare Missam, mane circa horam quintam pro hospitibus et tota domus nostræ familia; sicut consuetum est fieri pro bona custodia laborantium in officiis, et pro itinerantibus in via propinqua vel remota. Frater autem ille pie annuit, et ex caritate libenter fecit pro quo rogatus fuit. Erat tunc festum S. Gregorii Papæ, quem Frater speciali affectu diligebat; quia in ejus festo a scholas ad discendum alphabetum cum aliis pueris primitus intravit. Cum ergo accessisset ad altare, cœpit cogitare qualem Missam vellet legere de jejunio vel de S. Gregorio: statim venit ei ad mentem: Tu nondum legisti Missam in hac hebdomada de S. Agnete, pro speciali caussa tibi commissa. Lege ergo modo de S. Agnete, cum collecta de S. Gregorio; et postea cantabis Missam de eo in choro cum toto conventu, corde jucundo. Fecit sic in nomine Domini cum bona fiducia, solvendo vota sua de S. Agnete, patrona nostra, Christo summe dilecta. Omnibus igitur in ecclesia fere congregatis et Missam audientibus, contigit periculum incendii in domo agriculturae nostræ, nemine adhuc sciente. Sed plus et misericors Deus optime providit quod incendium cito extinctum fuit. Nam laicus quidam Donatus noster, Mathias nomine, post elevationem de ecclesia exiens supervenit, et fomitem ignis exstinxit. Quod meritis S. Agnetis confidimus asscribendum, de qua tunc specialiter legebatur Missa, ad rogandum pro pia caussa Dominum. Deus enim, qui B. Agnetem in medio flammarum, expansis manibus orantem illæsam sam conservavit; ipse illo die demum nostram cum omnibus suis utensilibus incombustam precibus et meritis ejus, clementi bonitate custodivit. Unus enim laicorum ad audiendam Missam cum aliis intravit ecclesiam, et neglexerat sub tecto domus lucernam extinguere, quæ combusto ligamine, cecidit super segetes ibi jacentes et accendit. Sed pius Dominus omnia videns, et inopum preces misericorditer attendens, huic periculo per alium (ut prædictum est) tempestive subvenire concessit. Audiens autem devotus et prædilectus Pater noster Frater Theodoricus Clivis, tertius domus nostræ Prior venerabilis, periculum incendii accidisse, et Dei gratia cito cessasse, primo satis expavit: nec mirum. Deinde consolatus est, et gratias egit Deo, quod tam grave periculum non processit, sed repente dissipatum fuit. Cum ergo rumor incendii ad aures aliorum pervenisset, Frater, qui de S. Agnete Missam eodem die celebravit, secrete ad Priorem Patrem suum accessit, et humiliter ei indicavit: Dilecte Pater, gratias agamus Deo et S. Agneti, patronæ nostræ; quia Missa de ea hodie lecta fuit pro speciali caussa; et spero, quod fideliter pro nobis oravit, et ab incendio isto nos Dominus liberavit. Tunc bonus Pater et pius pastor, congaudens magnifice, utpote castus amator S. Agnetis, injunxit speciales orationes Fratribus, atque largiores eleemosynas distribui jussit pauperibus, pro tam evidenti protectione ab incendio præsenti, et ab omni malo futuro. Amen. a Habetur S. Gregorius Papa apud Belgas patronus discentium litteras, multique ejus festo liberos ad scholus primum deducunt, quasi faustum omnem. a Divi patrocinio suaque pietate, caplantes. Ea religio inolevit quod ipse sanctissimus Pontifex venales pueros Anglos regimere, litterisque imbuendos tradere olim solitus fuit: et quia Angli plurini in Belgio vel fidem restituerunt vel pietatem, ab iis ad nos manasse eam pietatem verisimile est.
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.