Ovu nam je slavnu četu predočio najstariji martirologij sv. Jeronima na ovaj način: U Africi: Mucija, Viktora, Mistrijana, Salvija, Miselijana, Viktorika, Teuse, Fortunate, Venerije, Sarte, Saturnina, Hortizijana, Leucija, Mizurijana, Vincencije, Albe, Timoteja, Ingenule, Viktorije. Samo se trojica nabrajaju u rajnauskom rukopisu: U Africi: Mucija, Viktora i Fortunata. Više njih, ali zbrkano, u starom irskom rukopisu samostana u Donegalu: Trojice braće, Speuzipa, Eleuzipa, Municija, Viktora, Fortunata, Mukija, Teukizija, Martina i drugih 45, Mike, Mistrijana, Marcela, Salvija, Sulpicija, Mezalana, Teuseje, Viktoricija, Venerije, Sate, Leonile, Junile, Ingenule, Viktorije, Saturnina, Albe, Hortizijana, Vincencije, Leucija, Rubencija,
Mizurijana, Timoseja. Dakle u nekim se imenima razlikuju. Irski ima Mukija umjesto Mucija; umjesto Miselijana ima Mezalana: možda je bilo napisano Mesalijan ili Mesalin; umjesto Viktorika ima Viktoricija; Teuseju umjesto Teuse; Satu umjesto Sarte; Timoseja umjesto Timoteja. Osim trojice blizanaca, Leonile i Junile, o kojima smo prije govorili, dodaje Teukizija, Miku, Marcela, Sulpicija, Rubencija, Martina i drugih 45. O Rubenciju i Martinu, za kojega nagađamo da je Martirije sv. Jeronima, bit će riječi zasebno niže. Nejasno je treba li onih 45 pridružiti ovoj dvojici ili Afrikancima. Smatramo da je Sulpicije Pije, biskup iz Bourgesa, a Marcel iz Diea, za kojega smo upozorili da ga čini se treba prebaciti na 9. travnja; umjesto Fortunate rajnauski i donegalski rukopis imaju Fortunata, pa smo radije slijedili njih.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.