Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

XXXIII. tjedan kroz godinu – 1. tjedan psaltira

Prvo čitanje

Otk 5,1-10

Čitanje Knjige Otkrivenja svetog Ivana apostola

Haydockov komentar

r. 1 Knjigu napisanu iznutra i izvana.[1] Knjige su tada bile kože, pergamene ili listovi, a kada su bile napisane s obje strane, dio je teksta bio vidljiv premda su bile smotane. Zapečaćenu sa sedam pečata, jer je sadržavala otajstva i tajne od velike važnosti. (Witham)

r. 1 Intus et foris, esothen kai opisthen; na poleđini.

Cijelo poglavlje →

2 I vidjeh snažna anđela gdje iza glasa proglašuje: “Tko je dostojan otvoriti knjigu i otpečatiti pečate njezine?”

Haydockov komentar

r. 3 Nitko nije mogao,[2]… Glede sadržaja, neki razumiju proroštva i otajstva i Staroga i Novoga zavjeta; drugi događaje koji su se poslije imali dogoditi Crkvi Kristovoj, kao različita progonstva protiv kršćana. Alcazar bi htio da smisao ovih riječi bude kako su samo Krist i njegov Duh mogli otvoriti knjigu drugima, te učiniti da povjeruju i spoznaju kazne pripravljene za opake i nagradu pridržanu za vjerne sluge Božje. (Witham)

r. 3 Aperire librum, neque videre illum, blepein kai anagnonai, čitati.

Cijelo poglavlje →

4 Briznem u plač jer se nitko ne nađe dostojan otvoriti knjigu i pogledati u nju.

Haydockov komentar

r. 5 Evo lava iz plemena Judina… naime Isusa Krista koji je potekao od toga plemena, nazvana lavom zbog svoje velike moći, pod kojim ga naslovom nalazimo označenim i u Jakovljevu proroštvu (Post 49,9). (Calmet) On je taj koji je zaslužio svojom trostrukom pobjedom nad smrću, grijehom i paklom veliku čast otvaranja knjige i objavljivanja tajni sadržanih u njoj.

Cijelo poglavlje →

Haydockov komentar

r. 6 Vidjeh... Jaganjca gdje stoji kao zaklan, s biljezima i ranama svojih rana. O ovome je jaganjcu (tj. o našemu Spasitelju Isusu Kristu) sv. Ivan Krstitelj rekao: „Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijehe svijeta.” (Iv 1,29) (Witham) Ovdje je opet jasno označen Isus Krist, Jaganjac Božji, žrtva pomirenja, koji nas je svojom smrću pomirio sa svojim Ocem; i koji čak i na nebu nosi biljege svoje muke i ranama u njoj primljenima neprestano privlači svoga Oca da nam iskaže milosrđe. Ima sedam rogova kao toliko kruna i znakova svoje svemogućnosti; i sedam očiju koje predstavljaju njegovo beskrajno znanje i mudrost. (Calmet) Imajući sedam rogova i sedam očiju (kako bi se označila njegova moć i njegovo znanje), što su sedam duhova podložnih Kristu. Vidi pogl. 1,4. Primjećuje se da se u Otkrivenju sv. Ivana broj sedam više puta primjenjuje kako bi označio mnoštvo i broj koji podrazumijeva savršenstvo, a tri i pol za malen broj. Tako su prikazani sedam svijećnjaka, sedam crkava, sedam duhova, sedam pečata, sedam truba, sedam čaša itd. (Witham)

Cijelo poglavlje →

Haydockov komentar

r. 7-8 On... uze knjigu,[3]... i kada ju je otvorio, ili se spremao otvoriti je (u grčkome je samo: uze je: što je bio znak da će je otvoriti)... dvadeset i četiri starješine padoše pred Jaganjca da mu se poklone, kako proizlazi iz onoga što slijedi, r. 13. Imajući svaki od njih citre da slave njegovu hvalu i zlatne čaše pune kâda, što su molitve svetih: što pokazuje da svetci na nebu prinose pred prijestoljem Božjega Veličanstva molitve vjernika. (Witham) Citre… Ove su citre simboli hvale koju dobri ljudi iskazuju Bogu; a čaše pune kâda predstavljaju molitve svetih. U skladu s ovom zamisli sv. Ivan želi prikazati ova dvadeset i četiri starješine kao toliko senatora koji prinose Svemogućemu molitve i štovanja dobrih ljudi na zemlji. (Estius; Klement Aleksandrijski) Ovo je također nasljedovanje onoga što se vršilo u hramu, u kojemu su uvijek oko žrtvenika u vrijeme žrtve bili leviti s glazbalima, svećenici s čašama u kojima je bilo vino i krv, te kadionice s kâdom. (Calmet) Molitve svetih. Ovdje vidimo da svetci na nebu prinose Kristu molitve vjernih na zemlji. (Challoner)

r. 7-8 Cum aperuisset (Kada otvori): u sadašnjem grčkom samo ote elabe (kada uze); a u jednom ili dva rukopisa markiza de Veleza, enoixe (otvori). [4]

Cijelo poglavlje →

8 A kad on uze knjigu, četiri bića i dvadeset i četiri starješine padoše ničice pred Jaganjca. U svakoga bijahu citre i zlatne posudice pune kada, to jest molitava svetačkih.

Haydockov komentar

r. 9 Pjevahu novu pjesmu… nazvanu novom jer pripada Novome zavjetu ili savezu novoga zakona Kristova. (Witham) Pjesmu; to jest izvrsnu. Pismo općenito pridaje pridjev nova pjesmama. Nove su pjesme uvijek ugodnije, kaže Pindar. (Grotius) I otkupio si… Dvadeset i četiri starješine ovdje mogu dobro predstavljati sve one koji posjeduju blaženstvo. Svi oni priznaju da za sreću koju uživaju duguju Isusu Kristu; on je taj koji je okupio podnožju Božjega prijestolja sve narode svijeta, vjerne duše iz svakoga plemena i jezika i puka i naroda svojom krvlju. (Calmet)

Cijelo poglavlje →

Haydockov komentar

r. 10 I učinio si nas našemu Bogu… Vidi 1 Pt 2,5.9. (Witham) Svi se kršćani mogu s pravom nazvati kraljevima i svećenicima Božjim po duhovnoj vlasti koju posjeduju nad svojim strastima i svijetom; te po neprestanu prinosu koji čine na žrtveniku svojih srdaca pomoću molitava koje svakodnevno prinose Bogu. (Origen) Tako kažu: kraljevat ćemo na zemlji po vlasti koju ćemo vršiti nad svojim strastima; i po sjedinjenju koje ćemo imati s Isusom Kristom i njegovom Crkvom trijumfirat ćemo nad svima koji su nas progonili. (Estius; Andreas)

Cijelo poglavlje →

Riječ Gospodnja.

Svi: Bogu hvala.

Katekizam i komentar uz ovo čitanje (Pijo X. 2, STh 4, CR 2)
Katekizam sv. Pija X.
Pitanje 160 Zašto se Crkva naziva katolička?

Prava Crkva se naziva katolička, što znači opća ili sveopća, jer obuhvaća vjernike svih vremena, svih mjesta, svake dobi i staleža, i svi su ljudi na svijetu pozvani da budu njezini članovi.

Pitanje 339 Je li dobra i korisna stvar utjecati se zagovoru svetaca?

Moliti svetce vrlo je korisna stvar i to mora činiti svaki kršćanin. Osobito moramo moliti naše anđele čuvare, svetoga Josipa zaštitnika Crkve, svete apostole, svetce čije ime nosimo te svetce zaštitnike biskupije i župe.

Summa theologiae
OdgovaramU upotrebi sakramenata dvoje se može razmotriti: naime bogoštovlje i posvećenje čovjeka; od kojih prvo pripada čovjeku po odnosu prema Bogu, a drugo obrnuto pripada Bogu po odnosu prema čovjeku. Ne pripada pak nekome određivati ono što je u vlasti drugoga, nego samo ono što je u njegovoj vlasti. …Cijeli članak →
Odgovaram… Ta se nagrada metaforički naziva „vijencem“ ili „aureom“, kako s obzirom na zaslugu koja se stječe svojevrsnom borbom, budući da je „život čovjeka na zemlji vojovanje“ (Job 7,1), tako i s obzirom na nagradu kojom čovjek na neki način postaje dionik Božanstva, i posljedično biva obdaren kraljevskom vlašću: „Učinio si nas Bogu našemu kraljevstvom“, itd. (Otk 5,10); jer vijenac je pravi znak kraljevske vlasti. …Cijeli članak →
Odgovaram… I zato, budući da se u Kristu pojam pobjede nalazi poglavito i u punini, jer po Njegovoj pobjedi drugi postaju pobjednici, kako se pokazuje riječima Iv 16,33: „Hrabri budite, ja sam pobijedio svijet“, i Otk 5,5: „Evo, pobijedio je Lav iz plemena Judina“, ne priliči Kristu da ima aureolu, nego da ima nešto iz čega proizlaze sve aureole. …Cijeli članak →
Odgovaram… Drugo, iz riječi Otk 5,3: „Nitko nije mogao, ni na nebu, ni na zemlji, ni pod zemljom, otvoriti knjigu“: gdje se riječi „na nebu“ odnose na anđele, „na zemlji“ na ljude koji žive u tijelu, a „pod zemljom“ na duše u paklu. Augustin također (Gen. ad lit. xii, 34) kao da naznačuje dva razloga za prikladnost toga da pakao bude pod zemljom. …Cijeli članak →
Rimski (Tridentski) katekizam
… O Crkvi veli David: (Otk 5,9-10) Traži od mene, i dat ću ti narode u tvoju baštinu, i posjed tvoj do krajeva zemlje; također: Spominjat ću se Rahabe i Babilona koji me poznaju; (Ps 2,8) i: Čovjek se rodi u njoj. …Cijelo poglavlje →
… (Otk 5,5) Iz ovoga pak što tako čitamo da se zbilo, razmišljanjem obuhvatimo one pobjede koje svakodnevno iz nutarnjih i vanjskih borba zloduha odnose ljudi koji se odlikuju vjerom, nadom i ljubavlju; …Cijelo poglavlje →

Otpjevni psalam

Ps 149,1-6a.9b

Pripjev: Učinio si nas Bogu našemu kraljevstvom i svećenicima.

Haydockov komentar

r. 1 Aleluja. Teodoret ponavlja ovu riječ ovdje i u sljedećem psalmu. Autor je ovoga psalma nepoznat. Pjevao se poslije sužanjstva, radi zahvale Bogu za milosti i mir udijeljen njegovu narodu, te radi navještaja pobjeda izvojevanih pod Makabejcima, i još potpunije pod Mesijom. (Origen) Židovi su ih još uvijek uzalud iščekivali. Zašto ne otvore oči, da vide kako je sve ispunjeno širenjem evanđelja? Muis odnosi psalam na početak Davidove vladavine nad Izraelom, kad je narod gajio najsnažnija očekivanja pobjede; i to je mišljenje vrlo vjerojatno, premda mi dajemo prednost mišljenju otaca. (Calmet) Prorok bez sumnje poziva vjerne da hvale Boga. (Berthier) Novu, i izvrsnu; (Calmet) nova carmina (nove pjesme), (Vergilije, Ekl. 3) Servije tumači kao magna miranda (velike divote). Ovaj psalam zaslužuje taj naslov, jer govori o novom savezu. (sv. Ivan Zlatousti) Svetaca. Izraela, posvećenih Božjoj službi, Izl 22,31. (Calmet) Premda su sva stvorenja dužna hvaliti Gospodina, on prima samo hvale onih koji žive u Crkvi. (Worthington)

Cijelo poglavlje →

Haydockov komentar

r. 2 Njemu. Hebrejski, „njima”. Množina se rabi iz poštovanja, (rabini; Calmet) ili radije da se naznači presveto Trojstvo, kao u Post 1, Job 35,10 i Iz 54,5. (Berthier) Kralju. Davidu, ili Gospodinu, koji je bio pravi kralj Izraela, 1 Kr 8,7.

Cijelo poglavlje →

Haydockov komentar

r. 3 Koru. Glazbeno glazbalo, premda podrazumijeva i ples itd.

Cijelo poglavlje →

Haydockov komentar

r. 4 Do. Hebrejski, „u Isusu”, (sv. Jeronim) ili „ukrasit će krotke spasenjem”, kao dragocjenom haljinom, Ps 131,9.16. Sužnji će biti vraćeni u slavu. (Calmet)

Cijelo poglavlje →

Haydockov komentar

r. 5 Ležajima. U vječnom počinku. (Worthington) Blagostanje Izraelaca tek slabašno predočuje sreću izabranih. (Calmet)

Cijelo poglavlje →

Haydockov komentar

r. 6 Rukama. Čini se da aludira na Nehemijinu odredbu, (2 Ezdr 4,17; Haydock) ili na Makabejce, koji su bili i svećenici i vojnici. Oni će razglašavati hvale Božje i braniti narod. U duhovnom smislu, katolici rabe dvosjekli mač Staroga i Novoga zavjeta protiv heretika, te vrše Kristovu vlast u izopćavanju opakih. (sv. Jeronim) Naš Spasitelj daje svecima vlast da sude na posljednji dan, Mt 19,28. (Calmet) Ovo se ponajprije odnosi na one koji su ostavili sve, poput apostola, i one koji prihvaćaju redovnički život, Mt 4,20 i 19,27, Dj 4,34 i 1 Kor 6,3. Oni će suditi jesu li ljudi dobro ili loše upotrebljavali svoja dobra. (sv. Augustin) (časni Beda) Svi će blaženici odobriti Božju presudu; a njihov primjer u svladavanju teškoća pokazat će podlost opakih, koji su podlegli manjim napastima. (Worthington)

Cijelo poglavlje →

Haydockov komentar

r. 9 Napisana. U Božjim odlukama. (Worthington) (Job 31,35 i Dan 7,10) (Calmet) Ova sudska vlast dio je slave svetih. (Worthington) (1 Kor 6,2 i Mudr 3,7) (Haydock) Svi koji su nasljedovali nesebičnost apostola sudit će opakima. (Calmet)

Cijelo poglavlje →
Katekizam i komentar uz ovo čitanje (STh 1)
Summa theologiae
Odgovaram… Bit će također i glasovne hvale na nebu; otuda glosa na Ps 149,6: „Neka uzvišene hvale Božje budu u ustima njihovim“, kaže da „srca i jezici neće prestati hvaliti Boga“. Isto se nalazi na autoritetu glose na Neh 12,27: „S pjevanjem i s cimbalima“. …Cijeli članak →

Evanđelje

Lk 19,41-44

Čitanje svetog evanđelja po Luki

Haydockov komentar

r. 41 Zaplaka. Sv. Epifanije nam govori da su neki pravovjerni njegova vremena, uvrijeđeni ovim riječima, izostavili ih u svojim primjercima, kao da bi prolijevanje suza bila slabost nedostojna Krista: ali ovo pravo čitanje evanđelista nalazi se u svim primjercima i prihvaćaju ga svi vjernici; a sloboda koju su uzeli oni koji su ih promijenili bila je preopasna da bi je Crkva ikada odobrila. Niti ove suze u Isusu Kristu dokazuju išta nedostojno njegova vrhovnoga veličanstva ili mudrosti. Naš je Spasitelj posjedovao sve ljudske osjećaje, ali ne i njihove mane. Stoici, koji su osuđivali osjećaje kod svojih mudraca, trudili su se od čovjeka načiniti kipove ili automate, a ne filozofe. Pravi filozof ublažava svoje osjećaje i upravlja njima; stoik ih nastoji uništiti, ali ne može postići svoju svrhu. A kad se trudi nadvladati jedan osjećaj, prisiljen je utjecati se drugomu za pomoć. (Calmet) Za našega se Spasitelja kaže da je plakao šest puta tijekom svoga života na zemlji: 1. pri svojem rođenju, prema mnogim svetim naučiteljima; 2. pri svojem obrezanju, prema sv. Bernardu i drugima; 3. kada je uskrisio Lazara na život, kako se pripovijeda u sv. Ivana, pogl. 11; 4. pri svojem ulasku u Jeruzalem, opisanom na ovome mjestu; 5. tijekom svoje tjeskobe u vrtu, neposredno prije uhićenja, kada je, kako sv. Luka primjećuje (pogl. 22), njegov znoj bio kao kaplje krvi koje padaju na zemlju; i 6. tijekom svoje muke, kada je često plakao zbog velike tjeskobe uma, uzrokovane ponajprije spoznajom o težini ljudskih grijeha i lošoj uporabi otkupljenja koje im je kroz tolike patnje pribavljao. (Dionizije)

Cijelo poglavlje →

Haydockov komentar

r. 42 Kad bi i ti upoznao. To je prekinuta rečenica, takoreći u zanosu boli; i možemo razumjeti: i ti bi zaplakao. Kad bi upoznao, čak u ovaj dan, onaj mir i pomirenje koje ti Bog još uvijek nudi. (Witham) Što može biti nježnije od apostrofe kojom se naš Spasitelj ovdje služi! Kad bi barem upoznao itd., to jest kad bi samo znao kako će teška kazna biti nanesena tebi za bezbrojne prijestupe tvoga naroda, i ti bi zaplakao; ali, nažalost! okorio u bezakonju, još se uvijek raduješ, ne znajući za kaznu koja ti visi nad glavom. Pravednici imaju svakodnevno povoda oplakivati, poput našega blaženog Otkupitelja, sljepoću opakih, nesposobnih vidjeti, zbog vlastite izopačenosti, bijedno stanje svojih duša i neposrednu opasnost kojoj su svakoga trenutka izloženi, da zauvijek propadnu. O njima Salomon kliče (Izr 2,13): Ostavljaju pravi put i hode tamnim putovima. Trebamo nasljedovati ovo suosjećanje našega blaženog Otkupitelja; i kao što je on plakao nad nevoljama nesretnoga Jeruzalema, premda odlučnoga na njegovo uništenje; tako i mi moramo oplakivati grijehe ne samo svojih prijatelja, nego i svojih neprijatelja, te svakodnevno prinositi svoje molitve za njihovo obraćenje. (Dionizije)

Cijelo poglavlje →

Haydockov komentar

r. 43 I okružit će te… Kristovo je proroštvo doslovan opis onoga što se dogodilo Jeruzalemu pod Titom. (Witham)

Cijelo poglavlje →

44 Smrskat će o zemlju tebe i djecu tvoju u tebi. I neće ostaviti u tebi ni kamena na kamenu zbog toga što nisi upoznao časa svoga pohođenja.”

Riječ Gospodnja.

Svi: Slava tebi, Kriste.

Liturgijski raspored: Hrvatski institut za liturgijski pastoral