Suppl., q. 97, a. 7
Je li taj oganj pod zemljom
Prigovor 1. Čini se da ovaj oganj nije pod zemljom. Jer rečeno je o osuđenome (Job 18,18): „I Bog će ga ukloniti iz kugle [Douay: ‚sa svijeta‘]“. Dakle, oganj kojim će se osuđeni kažnjavati nije pod zemljom, nego izvan kugle.
Prigovor 2. Nadalje, ništa nasilno ili akcidentalno ne može biti vječno. No ovaj će oganj biti u paklu zauvijek. Dakle, bit će ondje ne po sili, nego naravno. No oganj ne može biti pod zemljom osim nasilno. Dakle, pakleni oganj nije pod zemljom.
Prigovor 3. Nadalje, nakon sudnjega dana tijela svih osuđenih mučit će se u paklu. No ta će tijela ispuniti prostor. Posljedično, budući da će mnoštvo osuđenih biti izvanredno veliko, jer „broj je luđaka beskonačan“ (Prop 1,15), prostor koji sadrži taj oganj mora također biti izvanredno velik. No činilo bi se nerazumnim reći da postoji tako velika šupljina unutar zemlje, budući da svi dijelovi zemlje naravno teže središtu. Dakle, taj oganj neće biti pod zemljom.
Prigovor 4. Nadalje, „Čime tko griješi, time i biva kažnjen“ (Mudr 11,17). No zli su sagriješili na zemlji. Dakle, oganj koji ih kažnjava ne bi trebao biti pod zemljom.
Naprotiv, pisano je (Iz 14,9): „Podzemni se pakao uzbuni da te dočeka o tvom dolasku“. Dakle, pakleni oganj je pod nama. Nadalje, Grgur kaže (Dial. iv): „Ne vidim što nas priječi vjerovati da je pakao pod zemljom“. Nadalje, glosa na Jon 2,4, „Bacio si me... u srce mora“, kaže: „to jest u pakao“, a u Evanđelju (Mt 12,40) riječi „u srcu zemlje“ imaju isto značenje, jer kao što je srce u sredini životinje, tako se pretpostavlja da je pakao u sredini zemlje.
Odgovaram: kako Augustin kaže (De Civ. Dei xv, 16), „Mišljenja sam da nitko ne zna u kojem se dijelu svijeta nalazi pakao, osim ako to Duh Božji nije nekome objavio“. Zato Grgur (Dial. iv), upitan o toj točki, odgovara: „O ovoj se stvari ne usuđujem donijeti brzopletu odluku. Jer neki su smatrali da je pakao u nekom dijelu zemljine površine; drugi misle da je pod zemljom“. On pokazuje da je ovo potonje mišljenje vjerojatnije iz dvaju razloga. Prvo, iz samoga značenja riječi. Ovo su njegove riječi: „Ako ga nazivamo donjim krajevima (infernus [Latinski za ‚pakao‘]), iz razloga što je pod nama [inferius], ono što je zemlja u odnosu prema nebu, takav bi trebao biti pakao u odnosu prema zemlji“. Drugo, iz riječi Otk 5,3: „Nitko nije mogao, ni na nebu, ni na zemlji, ni pod zemljom, otvoriti knjigu“: gdje se riječi „na nebu“ odnose na anđele, „na zemlji“ na ljude koji žive u tijelu, a „pod zemljom“ na duše u paklu. Augustin također (Gen. ad lit. xii, 34) kao da naznačuje dva razloga za prikladnost toga da pakao bude pod zemljom. Jedan je taj da „budući da su duše preminulih sagriješile kroz ljubav prema tijelu, s njima treba postupati onako kako se obično postupa s mrtvim tijelom, pokapanjem pod zemljom“. Drugi je da je težina tijelu ono što je žalost duhu, a radost (duha) je poput lakoće (tijela). Stoga „baš kao što s obzirom na tijelo sve teže stvari stoje ispod drugih, ako se postave po redu teže, tako s obzirom na duh niže mjesto zauzima sve što je žalosnije“; i tako, baš kao što je emperej prikladno mjesto za radost izabranih, tako je najniži dio zemlje prikladno mjesto za žalost osuđenih. Niti ima ikakve važnosti to što Augustin (De Civ. Dei xv, 16) kaže da se „za pakao navodi ili vjeruje da je pod zemljom“, jer on to povlači (Retract. ii, 29) gdje kaže: „Čini mi se da sam trebao reći da je pakao pod zemljom, radije nego dati razlog zašto se navodi ili vjeruje da je pod zemljom“. Međutim, neki su filozofi tvrdili da je pakao smješten ispod zemaljske kugle, ali iznad površine zemlje, na onom dijelu koji je nasuprot nama. Čini se da je to bio smisao Izidora kada je ustvrdio da će se „sunce i mjesec zaustaviti na mjestu gdje su stvoreni, kako zli ne bi uživali u ovom svjetlu usred svojih muka“. Ali to nije nikakav dokaz ako tvrdimo da je pakao pod zemljom. Već smo naveli kako se ove riječi mogu objasniti (pit. 91, čl. 2). Pitagora je držao da je mjesto kazne u vatrenoj sferi smještenoj, prema njemu, u sredini cijeloga svijeta: i nazvao ju je Jupiterovom tamnicom, kako izvješćuje Aristotel (De Coelo et Mundo ii). No više je u skladu s Pismom reći da je pod zemljom.
Odgovor na 1. prigovor: Jobove riječi, „Bog će ga ukloniti iz kugle“, odnose se na površinu zemlje [„De orbe terrarum“, što bi se moglo prevesti „iz zemlje živih“], to jest s ovoga svijeta. Tako to tumači Grgur (Moral. xiv) gdje kaže: „Uklonjen je iz kugle kada je, o dolasku nebeskoga suca, oduzet s ovoga svijeta u kojem se sada ponosi svojom zloćom“. Niti kugla ovdje označava svemir, kao da bi mjesto kazne bilo izvan cijeloga svemira.
Odgovor na 2. prigovor: oganj traje na tome mjestu u svu vječnost po rasporedu Božje pravednosti, premda prema svojoj naravi element ne može trajati zauvijek izvan svojega vlastitoga mjesta, osobito kada bi stvari ostale u ovom stanju nastajanja i propadanja. Oganj će ondje biti najveće žege, jer će sva njegova toplina biti skupljena zajedno sa svih strana, budući da je sa svih strana okružen hladnoćom zemlje.
Odgovor na 3. prigovor: paklu nikada neće nedostajati dovoljno prostora da primi tijela osuđenih: budući da se pakao ubraja u jednu od triju stvari koje se „nikada ne zasićuju“ (Izr 30,15-16). Niti je nerazumno da Božja moć unutar utrobe zemlje održi šupljinu dovoljno veliku da sadrži sva tijela osuđenih.
Odgovor na 4. prigovor: ne slijedi po nužnosti da „čime tko griješi, time i biva kažnjen“, osim s obzirom na glavna oruđa grijeha: utoliko što će čovjek, sagriješivši u duši i tijelu, biti kažnjen u oboma. Ali ne slijedi da će čovjek biti kažnjen na samome mjestu gdje je sagriješio, jer je mjesto koje pripada osuđenima različito od onoga koje pripada putnicima. Možemo također odgovoriti da se ove riječi odnose na kazne nanesene čovjeku na putu: prema tome kako svaki grijeh ima svoju odgovarajuću kaznu, budući da je „neuredna ljubav sama svoja kazna“, kako Augustin navodi (Confess. i, 12).
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.