Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 97, a. 6

Je li on iste vrste kao naš oganj

Prigovor 1. Čini se da ovaj oganj nije iste vrste kao tjelesni oganj koji vidimo. Jer Augustin kaže (De Civ. Dei xx, 16): „Po mojem mišljenju nitko ne zna kakve je vrste vječni oganj, osim ako to Duh Božji nije nekome objavio“. No svi ili gotovo svi znaju narav ovoga našega ognja. Dakle, onaj oganj nije iste vrste kao ovaj.

Prigovor 2. Nadalje, Grgur, komentirajući Job 10,26, „Oganj koji nije raspiren proždrijet će ga“, kaže (Moral. xv): „Tjelesni oganj treba tjelesno gorivo da bi postao oganj; niti može postojati osim bivajući raspiren, niti živjeti osim ako se ne obnavlja. S druge strane pakleni oganj, budući da je tjelesni oganj i na tjelesan način pali zlotvore bačene u nj, niti se raspaljuje ljudskim nastojanjem, niti se održava na životu gorivom, nego jednom stvoren traje neugasivo; u isto vrijeme ne treba raspaljivanja i ne nedostaje mu žege“. Dakle, nije iste naravi kao oganj koji vidimo.

Prigovor 3. Nadalje, vječno i propadljivo bitno se razlikuju, budući da se ne slažu čak ni u rodu, prema Filozofu (Metaph. x). No ovaj naš oganj je propadljiv, dok je onaj drugi vječan: „Idite od Mene, prokleti, u oganj vječni“ (Mt 25,41). Dakle, nisu iste naravi.

Prigovor 4. Nadalje, naravi ovoga našega ognja pripada davati svjetlost. Ali pakleni oganj ne daje svjetlosti, stoga izreka Job 18,5 glasi: „Zar se svjetlo bezbožnikovo neće ugasiti?“ Dakle... kao gore.

Naprotiv, prema Filozofu (Topic. i, 6), „svaka je voda iste vrste kao svaka druga voda“. Dakle, na sličan je način svaki oganj iste vrste kao svaki drugi oganj. Nadalje, pisano je (Mudr 11,17): „Čime tko griješi, time i biva kažnjen“. No ljudi griješe osjetilnim stvarima ovoga svijeta. Dakle, pravedno je da budu kažnjeni tim istim stvarima.

Odgovaram: kako se navodi u Meteor. iv, 1, oganj ima druga tijela za svoju tvar, iz razloga što od svih elemenata posjeduje najveću djelatnu silu. Stoga se oganj nalazi pod dvama uvjetima: u vlastitoj tvari, kao postojeći u vlastitoj sferi, i u stranoj tvari, bilo zemaljskoj, kao u žeravici, bilo zračnoj, kao u plamenu. Pod kakvim god se međutim uvjetima oganj nalazio, uvijek je iste vrste, što se tiče naravi ognja, ali može postojati razlika u vrsti što se tiče tijela koja su tvar ognja. Zato se plamen i žeravica specifično razlikuju, i na sličan način goruće drvo i užareno željezo; niti ima ikakve važnosti, s obzirom na ovu pojedinu točku, jesu li raspireni silom, kao u slučaju željeza, ili naravnim unutrašnjim načelom, kako biva sa sumporom. Prema tome, jasno je da je pakleni oganj iste vrste kao oganj koji imamo, što se tiče naravi ognja. Ali opstoji li taj oganj u svojoj vlastitoj tvari, ili opstoji u stranoj tvari, koja bi to tvar mogla biti, ne znamo. I na taj se način može specifično razlikovati od ognja koji imamo, promatrano tvarno. On ima, međutim, određena svojstva koja se razlikuju od našega ognja, na primjer da ne treba raspaljivanja, niti se održava na životu gorivom. Ali te razlike ne dokazuju razliku u vrsti što se tiče naravi ognja.

Odgovor na 1. prigovor: Augustin govori o tom ognju s obzirom na njegovu tvar, a ne s obzirom na njegovu narav.

Odgovor na 2. prigovor: ovaj naš oganj održava se na životu gorivom i pali ga čovjek, jer je unesen u stranu tvar umijećem i silom. No onaj drugi oganj ne treba goriva da se održi na životu, jer ili opstoji u vlastitoj tvari, ili je u stranoj tvari, ne po sili nego po naravi iz unutrašnjega načela. Stoga ga ne pali čovjek, nego Bog, Koji je sazdao njegovu narav. To je značenje riječi Izaije (30,33): „Dah je Gospodnji poput bujice sumpora što ga pali“.

Odgovor na 3. prigovor: kao što će tijela osuđenih biti iste vrste kao sada, premda su sada propadljiva, dok će tada biti nepropadljiva, kako rasporedom Božje pravednosti tako i zbog prestanka nebeskoga gibanja, tako je i s paklenim ognjem kojim će ta tijela biti kažnjena.

Odgovor na 4. prigovor: davati svjetlost ne pripada ognju prema svakom načinu postojanja, budući da u svojoj vlastitoj tvari ne daje svjetlosti; stoga ne svijetli u svojoj vlastitoj sferi prema filozofima: i na sličan način u određenim stranim tvarima ne svijetli, kao kada je u neprozirnoj zemaljskoj supstanciji kao što je sumpor. Isto se događa i kada je njegova svjetlost zamračena gustim dimom. Stoga to što pakleni oganj ne daje svjetlost nije dostatan dokaz da je on druge vrste.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.